1                            Broj: Ppž-3324/2021

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. T.P. i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okr. T.P. i okr. M.P., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini od 4. ožujka 2021., broj: Pp 10. J-528/20-45, u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2021.,

p r e s u d i o    j e

I.              Odbija se žalba okr. T.P. i okr. M.P. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II.              Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. T.P. i okr. M.P. su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna, svaki okrivljenik, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Virovitici, Stalne službe u Slatini od 4. ožujka 2021., broj: Pp 10. J-528/20-45, proglašeni su krivima okr. T.P. i okr. M.P. da su, na način činjenično opisan izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji im je, svakom okrivljeniku, izrečena novčana kazna u iznosu 300,00 kuna, koju su dužni platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezan su i na naknadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu 127,80 kuna, svaki okrivljenik.

2.              Protiv te presude, zajedničku žalbu su podnijela oba okrivljenika osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe je vidljivo da se žalba podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3.              Žalba nije osnovana.

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5.              Prije svega, treba navesti da drugostupanjski sud nema osnove razmatrati žalbeni navod koji glasi: „Kod ove žalbe ostajemo u cijelosti kod onog što smo iznijeli u žalbi Visokom prekršajnom sudu RH koji je u cijelosti ukinuo presudu Prvostupanjskog suda“. Naime, takva formulacija žalbenih navoda nema nikakvu važnost, jer, nakon što je drugostupanjski sud, rješenjem broj Jž-2031/2017 od 14. listopada 2020., odlučio o prethodnoj presudi prvostupanjskog suda (broj Pp 10. J-200/17 od 5. lipnja 2017.), žalba koja je bila podnesena na tu prethodnu prvostupanjsku presudu više nema nikakvu pravnu snagu. Iz navedenog razloga, pozivanje na žalbene navode koji su bili izneseni u žalbi koja, u biti, više ne opstoji nema nikakav relevantan značaj u pobijanju nove prvostupanjske presude koja je donesena nakon ponovljenog suđenja.

6.              Nadalje, u odnosu na žalbene navode kojima se predlaže da se kao svjedok ispita K.N., žaliteljima se skreće pozornost da, sukladno odredbi čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, ovaj dokazni prijedlog ne može biti s uspjehom istican u žalbenom postupku. Naime, prema podacima u spisu, okrivljenici ovaj dokazni prijedlog nisu isticali u ponovljenom suđenju, a navedenom zakonskom odredbom je propisano da se nove činjenice i dokazi u žalbi mogu iznositi samo ako nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a koji uvjet u ovom konkretnom predmetu očigledno nije ostvaren.

7.              Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Osnovano je prvostupanjski sud svoju odluku donio na temelju iskaza svjedoka Sanjina Obradovića, koji je, u svojim iskazima i u prvom i u ponovljenom postupku, identično iskazivao o odlučnim činjenicama, a kod kojeg iskaza je kategorično ostao i prilikom provedenog suočenja s okrivljenicima. S obzirom da u spisu predmeta doista nema ni jednog razloga koji bi upućivao na motiv i zainteresiranost ispitanog svjedoka da neosnovano tereti okrivljenike, ovaj sud smatra da provedeni dokazi ne ostavljaju nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica i da je bezuspješan pokušaj okrivljenika da obezvrijede njegov iskaz.

8.              Stoga, nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9.              Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenici nisu žalili zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

10.              Razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te su okolnosti, po mišljenju ovog suda, pravilno ocijenjene. Po ocjeni ovog suda, novčana kazna u visini izrečenoj po prvostupanjskom sudu, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja. U konkretnom slučaju, a imajući na umu da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, nema osnove za izricanje blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

11.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenih. Naime, u spisu nema podataka da bi okrivljenici bili lošeg imovnog stanja, a niti to ističu u žalbi, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njihovo uzdržavanje.

12.              Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 31. ožujka 2021.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenike i tužitelja.