Poslovni broj: 15 UsIgr-413/20-7

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja N. M. iz K., …, zastupanog po opunomoćenicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K. & R. d.o.o., sa sjedištem u S., …, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Građevinske inspekcije, Zagreb, Šubićeva 29, radi uklanjanja građevine, nakon javne i usmene rasprave zaključene 24. ožujka 2021. godine prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 31. ožujka 2021. godine,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u S., KLASA: UP/I-362-02/20-02/…, URBROJ: 531-07-1-2-1-20-… od 6. listopada 2020. godine.

 

                                                   r i j e š i o   j e

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

U pravovremenoj tužbi podnesenoj 12. studenog 2020. godine protiv rješenja tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u S., KLASA: UP/I-362-02/20-02/…, URBROJ: 531-07-1-2-1-20-… od 6. listopada 2020. godine, u podnesku zaprimljenom kod ovog suda 19. ožujka 2021., te na raspravi održanoj pred ovim sudom 24. ožujka 2021. godine, tužitelj najprije u cijelosti citira izreku osporenog rješenja tuženika, zatim i njegovo obrazloženje, nakon čega ističe da je tuženik pogrešno utvrdio činjenično stanje jer da je propustio navesti podatak koji mu je tužitelj priopćio prilikom davanja iskaza i to da on nije jedini investitor, niti investitor u pretežitom dijelu građevinskog projekta na k.č. …, posjedovni list …, sudske oznake č.z. …, šuma, površine 510 m2 jer kao vlasnici ove čestice da su upisani I. A. za ½ dijela i tužitelj za ½ dijela, koji da su u jednakim udjelima upisani i kao posjednici. Osim toga, kao podnositelj zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole u zahtjevu od 3. srpnja 2020. da je naznačena I. A., slijedom čega da tužitelj nije jedini investitor jer da je investitor i dotična, s tim da je tuženik propustio utvrditi kako je i prije 3. srpnja 2020. bilo zatraženo izdavanje građevinske dozvole koja da zbog nelogičnosti u prostornim planovima nije izdana. Uslijed izloženog, tuženik da je propustio utvrditi u kojem dijelu građevina pripada kojem investitoru, odnosno po čijem je nalogu izvršen određeni dio zahvata u prostoru, zbog čega da nije jasna pasivna legitimacija tužitelja, u kojem kontekstu da je nezakonit nalog tuženika za uklanjanje i poduzimanje radnji jer da tužitelj nije ovlašten poduzimati bilo kakve radnje koje bi se odnosile na drugog investitora za koje da nije pasivno legitimiran. Ujedno, za poduzimanje određenih zahvata koji se navode u izreci osporenog rješenja da nije potrebno pribaviti nikakvu dozvolu ili odobrenje jer da je riječ o jednostavnim građevinama, radi čega da je otpao razlog za uklanjanje sukladno Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“, br.: 112/17, 34/18, 36/19, 98/19 i 31/20). Slijedom izloženog, tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika. Podneskom zaprimljenim kod ovog suda 19. ožujka 2021. tužitelj se očitovao na navode odgovora na tužbu tuženika, koje u cijelosti osporava u bitnom ponavljajući tužbene navode, a pored toga naveo je i da je A. M. s njim i drugim investitorom sklopio pravne poslove kako bi za građevnu česticu … k.o. G. osigurao pristup na prometnu površinu preko č.z. … (k.č. …) k.o. G., da je S.-d. ž., Upravni odjel za graditeljstvo i prostorno uređenje odbila zahtjev tužitelja i drugog investitora za izdavanje građevinske dozvole rješenjem klasa: UP/I-361-03/20-01/…., urbroj: 2181/1-11-00-00/21-20-… od 13. studenog 2020., protiv kojeg rješenja da je izjavljena žalba, o kojoj da nadležno tijelo još nije odlučilo, također u međuvremenu da je Općinski sud u S., Zemljišnoknjižni odjel S. donio rješenje o otvaranju pojedinačnog ispravnog postupka za  č.z. … (k.č. …) k.o. G., uslijed čega da proizlazi kako tužitelj nije jedini investitor, te je konačno predložio da sud prekine spor do okončanja naprijed navedenih postupaka izdavanja građevinske dozvole i pojedinačnog ispravnog postupka.

Tuženik je u odgovoru na tužbu između ostalog naglasio kako osporava sve tužbene navode tužitelja s obzirom da su u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporenom rješenju, dok je u odnosu na tužbene navode kako tužitelj nije jedini investitor predmetnih građevina istaknuo kako su takvi navodi neutemeljeni jer da je iz zapisnika sastavljenog 11. rujna 2020. u prostorijama građevinske inspekcije kada je tužitelj dao svoj iskaz razvidno da se on izjasnio kao investitor gradnje, koji da je ovaj zapisnik uredno potpisao, slijedom čega da tuženik u cijelosti ostaje kod navoda obrazloženja osporenog akta i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

U sporu je održana rasprava 24. ožujka 2021. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br.: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupio opunomoćenik tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti, na kojoj je opunomoćenik tužitelja istaknuo kako u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, pri postavljenom tužbenom zahtjevu, kao i pri  iznijetom u podnesku od 19. ožujka 2021., ujedno i da ustraje u svim dokaznim prijedlozima predloženim u tužbi i citiranom podnesku i to da se pribavi i pregleda spis S.-d. ž., Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Klasa: UP/I-361-03/20-01/…, Urbroj: 2181/1-11-00-00/21-20-… da se u svojstvu svjedoka saslušaju I. A. iz S., …, A. M. iz R., … i D. Š. iz S., …, da se u svojstvu stranke sasluša zakonski zastupnik tuženika te da obavi očevid na licu mjesta, sve to na okolnosti koje su precizirane u samoj tužbi i podnesku. Konačno naveo je i kako ustraje u prijedlogu iz podneska od 19. ožujka 2020. i to da se ovaj spor prekine do okončanja postupka izdavanja građevinske dozvole te pojedinačnog ispravnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u S., Zemljišnoknjižnim odjelom S. pod poslovnim brojem Z-…, dok daljnjih dokaznih prijedloga nije imao, a naposljetku popisao je trošak spora u ukupnom iznosu od 9.375,00 kuna, uz prijedlog da sud naloži tuženiku naknaditi trošak tužitelju u naznačenom iznosu.

U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, podnesak tužitelja od 19. ožujka 2021. zajedno sa svim prilozima te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

Sud je odbio sve dokazne prijedloge tužitelja i to da se pribavi i pregleda spis S.-d. ž., Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Klasa: UP/I-361-03/20-01/…, Urbroj: 2181/1-11-00-00/21-20-…, da se u svojstvu svjedoka saslušaju I. A. iz S., …, A. M. iz R., … i D. Š. iz S., …, da se u svojstvu stranke sasluša zakonski zastupnik tuženika te da obavi očevid na licu mjesta, sve to na okolnosti koje su precizirane u samoj tužbi, podnesku od 19. ožujka 2021. i održanoj raspravi, kao nepotrebne i suvišne smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu upravnog tijela koji je dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu, a imajući u vidu sam predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog inspekcijskog rješenja tuženika.

Također, sud je odbio prijedlog tužitelja da se ovaj spor prekine do okončanja postupka izdavanja građevinske dozvole koji se vodi pred S.-d. ž., Upravnim odjelom za graditeljstvo i prostorno uređenje, Klasa: UP/I-361-03/20-01/…, Urbroj: 2181/1-11-00-00/21-20-… te pojedinačnog ispravnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u S., Zemljišnoknjižnim odjelom S. pod poslovnim brojom Z-…, s obzirom da okončanje naznačenih postupka ne predstavlja prethodno pitanje za predmetni spor, to iz razloga što se u konkretnom slučaju ne radi o pravnim pitanjima koja čine samostalnu pravnu cjelinu, a o kojima drugi sud ili nadležno javnopravno tijelo nije odlučilo, odnosno stoga što okončanje citiranih postupka nije prethodno pitanje kakvo u vidu ima mjerodavna odredba čl. 44. Zakona o upravnim sporovima.

Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora je uklanjanje stambene građevine razvedenog tlocrtnog oblika maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 25,00 x 8,80 m katnosti suteren, tlocrtnih dimenzija cca 11,60 x 8,00 m, visine cca 4,16 m i 2,70 m s izgrađenom školjkom bazenom u nivou prizemlja, kompenzacijskim bazenom i strojarnicom za bazen u suterenu i prizemlju maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 13,18 x 8,80 m, armirano betonskih potpornih zidova izgrađenih na granicama čestice zemlje ukupne dužine cca L= 2 + 19,30 + 8,00 + 1,20 + 2,00 + 2,00 +2,00 +2,00 + 5,00 + 5,00 + 9,00 +15,00 + 5,00 +3,30 = 67,10 m promjenjive visine od cca 1,00 do 3,40 m, armirano betonske podne ploče maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 5,00 x 4,00 m uz južno pročelje zgrade i bio jame s upojnim bunarom tlocrtnih dimenzija cca 2,00 x 4,00 m položene na sjevernom djelu čestice zemlje, što je sve izgrađeno bez građevinske dozvole na k.č. … k.o. G. u R. na lokaciji …, a što je naloženo tužitelju osporenim rješenjem u roku od 120 dana od dana zaprimanja tog rješenja. 

Naime, osporenim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Građevinske inspekcije, Područnog ureda u S., KLASA: UP/I-362-02/20-02/…, URBROJ: 531-07-1-2-1-20-… od 6. listopada 2020. godine točkom 1. naređeno je tužitelju kao investitoru da u roku od 120 dana od dana zaprimanja rješenja ukloni stambenu građevinu razvedenog tlocrtnog oblika maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 25,00 x 8,80 m katnosti suteren, tlocrtnih dimenzija cca 11,60 x 8,00 m, visine cca 4,16 m i 2,70 m s izgrađenom školjkom bazenom u nivou prizemlja, kompenzacijskim bazenom i strojarnicom za bazen u suterenu i prizemlju maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 13,18 x 8,80 m, armirano betonske potporne zidove izgrađene na granicama čestice zemlje ukupne dužine cca L= 2 + 19,30 + 8,00 + 1,20 + 2,00 + 2,00 +2,00 +2,00 + 5,00 + 5,00 + 9,00 +15,00 + 5,00 +3,30 = 67,10 m promjenjive visine od cca 1,00 do 3,40 m, armirano betonsku podnu ploču maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 5,00 x 4,00 m uz južno pročelje zgrade i bio jamu s upojnim bunarom tlocrtnih dimenzija cca 2,00 x 4,00 m položenu na sjevernom djelu čestice zemlje, što je sve izgrađeno bez građevinske dozvole na k.č. … k.o. Gr. u R. na lokaciji …, točkom 2. se utvrđuje da je obustava građenja provedena zatvaranjem gradilišta postavljanjem posebnog službenog znaka na gradilištu na k.č. … k.o. G. dana 10. lipnja 2020., a obustava građenja, osim radova koji se izvode radi izvršenja ovog rješenja da je na snazi do izvršnosti rješenja o obustavi postupka izvršenja rješenja, dok je točkama od 3. do 9. tužitelj upozoren o posljedicama nastavka građenja, odnosno ukoliko ne postupi po naredbi iz točke 1. izreke ovog rješenja, sve na način kako je to precizno navedeno u naznačenim točkama izreke osporenog rješenja.

Iz podataka u spisu upravnog tijela, između ostalog razvidno je kako je od strane višeg građevinskog inspektora dana 10. lipnja 2020. godine obavljen inspekcijski pregled na k.č. … k.o. G. u R. na lokaciji …, koji je obavljen u odsutnosti tužitelja kao investitora, o čemu je sastavljen zapisnik o inspekcijskim pregledu koji prileže spisu, kada je utvrđeno da su na ovoj lokaciji izgrađene građevine pobliže opisane u točki 1. izreke osporenog rješenja, te je ove prigode predmetna gradnja skicirana, a skica je priložena zapisniku koja predstavljaju njegov sastavni dio. Nadalje, spise prileže i zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 14. srpnja 2020. sastavljen u uredu građevinske inspekcije, kada je tužitelj u navedeni ured pristupio po pozivu, koji se ove prigode legitimirao kao investitor gradnje, kojemu je pročitan i uručen zapisnik od 10. lipnja 2020. godine, koji je ove prigode u spis priložio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole  i izjavio kako je 24. ožujka 2020. predao zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, koji da je zbog nedefiniranog prostornog plana Općine Š. morao povući radi izmjene glavnog projekta, a po izmjeni istog da je ponovno podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole, te je ovaj zapisnik tužitelj vlastoručno i bez primjedbi potpisao. Također, spisu prileže i zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 11. rujna 2020. sastavljen u uredu građevinske inspekcije, kada je u taj ured u svojstvu stranke ponovno pristupio tužitelj, koji je tada izjavio kako je s obzirom na situaciju pandemije covida 19 došlo do usporenosti rada tijela nadležnih za izdavanje građevinske dozvole, da ima želju da što prije regulira nastalu situaciju, te je priložio dokaz da je ponovno podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole dana 3. srpnja 2020., nakon čega je i ovaj zapisnik tužitelj vlastoručno bez primjedbi potpisao. Prema obrazloženju osporenog rješenja proizlazi da je viši građevinski inspektor na temelju naprijed izloženih utvrđenja, smatrajući da je tužitelj iz razloga što je izgradio predmetne građevine bez pravomoćne građevinske dozvole, koju je bio dužan ishoditi prije početka građenja, povrijedio odredbu čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13, 20/17 i 39/19) donio osporeni akt kojim mu je naložio uklanjanje građevina na način kako je to precizirano točkom 1. izreke osporenog rješenja tuženika, a protiv kojeg je tužitelj pokrenuo predmetni upravni spor.

              Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.) propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.

              Odredbom čl. 101. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ovlašten je utvrditi zakonitost građenja i uporabe građevina te provedbu stručnog nadzora građenja, održavanja i uporabe građevina te narediti mjere propisane ovim Zakonom.

              Odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18.) propisano je da inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom.

              St. 2. da ako se investitor odnosno vlasnik građevine ne može utvrditi, rješenje o uklanjanju građevine i obustavi građenja donosi se protiv nepoznate osobe.

              St. 3. da rješenje na temelju ovoga odjeljka donosi građevinski inspektor.

              St. 4. da ako građevinski inspektor u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu propisa čije izvršenje je ovlašten nadzirati, može donijeti rješenje i bez saslušanja stranke.

              St. 5. da protiv rješenja koje donosi građevinski inspektor ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

              St. 6. da kada je protiv rješenja koje je donio građevinski inspektor pokrenut upravni spor, on može do okončanja spora poništiti ili izmijeniti svoje rješenje zbog onih razloga zbog kojih bi sud mogao poništiti takvo rješenje.

              Odredbom čl. 108. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedećih inspekcijskih mjera: 1. otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, 2. zabranu ugradnje građevnog proizvoda, 3. otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, 3. usklađivanje građenja, 4. uklanjanje građevine, 5. zabranu uklanjanja građevine i 6. obustavu građenja.

              Odredbom čl. 113. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18.) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku: 1. ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, 2. ako se gradi ili je izgrađena bez glavnog projekta odnosno drugog akta, s tim da se smatra da se gradi odnosno da je građevina izgrađena bez glavnog projekta ako je glavni projekt izrađen protivno prostornom planu, 3. ako tijekom građenja utvrdi neotklonjive nepravilnosti zbog kojih je ugrožena stabilnost građevine, stabilnost okolnih građevina, stabilnost tla ili je na drugi način ugrožen život ljudi, 4. koja nije uklonjena u roku propisanom posebnim zakonom kojim se uređuje gradnja i 5. u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom (članak 110. stavak 2., članak 111. stavak 2. i članak 112. stavak 3.).

              Odredbom čl. 114. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18.) propisano je da rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine odnosno njezina dijela izvršava se putem treće osobe.

              St. 2. da rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju iz stavka 1. ovoga članka ne može biti kraći od devedeset dana niti duži od sto dvadeset dana.

              St. 3. da prije pristupanja izvršenju rješenja iz stavka 1. ovoga članka putem treće osobe izvršenika se na izvršenje prisiljava izricanjem tri novčane kazne.

              Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe tuženik pravilno i zakonito donio rješenje kojim je točkom 1. naredio tužitelju kao investitoru da u roku od 120 dana od dana zaprimanja ovog rješenja ukloni građevine pobliže opisane točkom 1. izreke rješenja, ovo stoga što i ovaj sud drži da su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke da bi se tužitelju naredila citirana inspekcijska mjera s obzirom da je u upravnom postupku nedvojbeno utvrđeno kako je on investitor konkretnih građevina koje su izgrađene bez potrebnog akta za građenje, u konkretnom slučaju bez pravomoćne građevinske dozvole što pak predmetnu gradnju čini nezakonitom, uslijed čega sud nalazi da osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, kao i da su u konkretnoj upravnoj stvari pravilno primijenjene mjerodavne materijalno pravne odredbe.

              Prvenstveno je za naglasiti kako u upravnom postupku, tako ni tijekom ovog spora tužitelj nije osporavao da je on investitor predmetnih bespravno izgrađenih građevina u odnosu na koje mu je naređeno uklanjanje, što predstavlja prvu pretpostavku da bi mu se mogla narediti predmetna inspekcijska mjera u smislu odredbe čl. 106. st. 1. Zakona o državnom inspektoratu, a isto tako tužitelj nije osporavao da za konkretne građevine nije ishodio potreban akt za građenje tj. pravomoćnu građevinsku dozvolu, koja činjenica nije ni prijeporna, što pak predstavlja drugu pretpostavku za naređivanje inspekcijske mjere kakvu u vidu ima odredba čl. 108. st. 1. t. 4. istog Zakona, pa kod neprijepornog utvrđenja da su u konkretnoj upravnoj stvari na strani tužitelja kumulativno ispunjene obje navedene pretpostavke, to je jasno kako je tuženik pravilno postupio kada je svojim rješenjem tužitelju naredio uklanjanje predmetnih građevina, zbog čega je isto zakonito.

              Glede temeljnih tužbenih prigovora tužitelja u kojima ističe kako nije jedini investitor građevina u odnosu na koje je naređena inspekcijska mjera uklanjanja jer da je suinvestitor i I. A., u svezi s čim problematizira i svoju pasivnu legitimaciju za izvršenje činidbe koja mu je naređena osporenim rješenjem tuženika, za kazati je kako su ovakvi prigovori u cijelosti neosnovani, s čim u vezi je prije svega za istaknuti kako tužitelj ne spori da je on investitor konkretnih građevina, kod kojeg stanja stvari imajući u vidu da je odredbom čl. 106. st. 1. Zakona o Državnom inspektoratu propisano da inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju se rješenjem investitoru, vlasniku građevine odnosno drugoj stranki određenoj ovim Zakonom, nedvojbeno je da je tužitelj kao investitor u svakom slučaju pasivno legitimiran da se u odnosu na njega donese rješenje kojim mu se naređuje inspekcijska mjera uklanjanja.

              Nadalje, sud ne nalazi da je tuženik inspekcijsku mjeru uklanjanja trebao naložiti i I. A. za koju tužitelj tvrdi da je suinvestitor predmetnih građevina, ovo prvenstveno iz razloga što se sam tužitelj kada je saslušan u svojstvu stranke u uredu građevinske inspekcije 14. srpnja 2020. i 11. rujna 2020., o čemu su sastavljeni zapisnici koji prileže spisu tuženika legitimirao kao isključivi investitor konkretnih građevina i koji uopće nije spominjao da bi bilo tko drugi pa tako i I. A. bila suinvestitor građevina, te je predmetne zapisnike vlastoručno bez primjedbi potpisao, nego tek sada u tužbi tvrdi da on ne bi bio jedini investitor. Ujedno, ovom sudu nisu prihvatljivi niti tužbeni navodi tužitelja u kojima on tvrdi kako je tuženik propustio navesti podatak koji mu je tužitelj priopćio prilikom davanja iskaza i to da on nije jedini investitor, ovo stoga što iz citiranih zapisnika takvo što ne proizlazi, s tim da ukoliko bi takvo što bilo točno, tada je tužitelj imao na dispoziciji staviti primjedbu na zapisnike i zatražiti da se takva okolnost unese u iste, a u slučaju da građevinski inspektor takve primjedbu ne bi unio u zapisnike, tada je tužitelj imao mogućnost odbiti potpisati zapisnike uz navođenje razloga zbog kojih iste ne želi potpisati, no tužitelj je zapisnike bez primjedbi potpisao, što pak znači da je bio suglasan s utvrđenjem da je upravo on jedini investitor spornih građevina.

              Također, okolnost koju tužitelj problematizira i to da je I. A. zajedno s njim podnijela i prvi zahtjev za izdavanje građevinske dozvole od 24. ožujka 2020., koji da je kasnije povučen, kao i onaj od 3. srpnja 2020. o kojem da je odlučeno rješenjem S.-d. ž., Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje klasa: UP/I-361-03/20-01/…, urbroj: 2181/1-11-00-00/21-20-.. od 13. studenog 2020., što pak tužitelj smatra dokazima da je I. A. suinvestitor građevina u odnosu na koje je njemu naređena inspekcijska mjera uklanjanja, za istaknuti je kako je sud već u prethodnom dijelu obrazloženja ove presude obrazložio razloge zbog kojih upravo tužitelja smatra jedinim investitorom istih, te je ujedno za nadodati kako sud citiranu dokumentaciju ne smatra dokazima koji bi potvrđivali ovakve tužbene navode s obzirom da bi dotična tek u slučaju da nadležno tijelo izda građevinsku dozvolu postala investitor i to isključivo one gradnje koja bi bila dozvoljena aktom za građenje, dok samo podnošenje zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole ničim ne ukazuje na to da bi ona bila investitor već izgrađenih građevina u odnosu na koje je donijeto osporeno rješenje.

              U svezi tužbenih navoda tužitelja u kojima ističe kako za poduzimanje određenih zahvata koji se navode u izreci osporenog rješenja nije potrebno pribaviti nikakvu dozvolu ili odobrenje jer da je riječ o jednostavnim građevinama koje da je moguće graditi sukladno Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“, br.: 112/17, 34/18, 36/19, 98/19 i 31/20), prije svega je za kazati kako su ovakvi navodi neprecizni s obzirom da tužitelj nije precizirao koje to konkretne građevine u odnosu na koje mu je naređena inspekcijska mjera uklanjanja bi bilo moguće graditi bez akta za građenje u skladu s Pravilnikom, s čim u vezi je za nadodati kako je odredbom čl. 2. Pravilnika propisano koje građevine je moguće graditi bez građevinske dozvole i glavnog projekta, a to su pomoćne građevine koje se grade na građevnoj čestici postojeće zgrade, odnosno na građevnoj čestici zgrade za koju postoji akt kojim se odobrava građenje za potrebe te zgrade, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi, dok je odredbom čl. 4. Pravilnika propisano koje građevine se mogu graditi bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom, što znači da je za takve građevine potrebno ishoditi glavni projekt koji u tom slučaju predstavlja akt za građenje, koji tužitelj također nije ishodio.

              Konačno, sud je već prethodno obrazložio zbog čega postupak izdavanja građevinske dozvole koji se vodi pred S.-d. ž., Upravnim odjelom za graditeljstvo i prostorno uređenje, Klasa: UP/I-361-03/20-01/…, Urbroj: 2181/1-11-00-00/21-20-… te pojedinačni ispravni postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u S., Zemljišnoknjižnim odjelom S. pod poslovni broj Z-… ne predstavljaju razloge radi kojih bi bilo moguće prekinuti predmetni spor, te je ujedno za istaknuti kako vođenje tih postupaka nije od nikakvog utjecaja na zakonitost osporenog rješenja tuženika kod nedvojbenog stanja stvari i to da tužitelj kao investitor prije početka građenja nije ishodio građevinsku dozvolu koju je bio dužan ishoditi, što njegovu gradnju čini nezakonitom i zbog čega mu je i naređena inspekcijska mjera uklanjanja, dok ukoliko bi tužitelj u konačnici ishodio građevinsku dozvolu koja bi obuhvaćala i već izgrađene građevine, takva okolnost može biti od utjecaja jedino na izvršenje rješenja o uklanjanju, koje prema podacima spisa nije ni donijeto, a što ne može ni biti predmet ovog spora jer je predmet istog isključivo ocjena zakonitosti inspekcijskog rješenja tuženika kojim se tužitelju naređuje uklanjanje predmetnih građevina.  

                Stoga, sud nalazi da je tuženik u osporenom aktu dao jasne i nedvojbene razloge zbog kojih je tužiteljeva gradnja nezakonita i u tom smislu dostatno obrazložio svoje rješenje, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, dok dokumentacija koju je tužitelj dostavio u spis upravnog spora u privitku tužbe, te u privitku podneska od 19. ožujka 2021. nije pravno relevantna za drugačije rješavanje ove upravne stvari.

              Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje zakonitim, odnosno u upravnom postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, te je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

              Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je  valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u izreci rješenja.

             

U Splitu, 31. ožujka 2021. godine

 

                   S U D A C

 

Ivan Dadić, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

 

 

 

 

 

 

 

 

za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Ivana Barać