1                            Broj: Ppž-3129/2021

 

                                 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. D.K., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 9. veljače 2021., broj: Pp J-1333/2020, u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I.              Odbija se žalba okr. D.K. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

II.              Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. D.K. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

             

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci od 9. veljače 2021., broj: Pp J-1333/2020, proglašen je krivim okr. D.K. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, na temelju čl. 13. i čl. 15. istog Zakona, izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od najkraće tri mjeseca, a najdulje šest mjeseci. Istom presudom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 350,00 kuna.

 

2.              Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik, putem braniteljice odvjetnice D.M., naznačujući u uvodu žalbe da se žali zbog svih žalbenih osnova. Predlaže da se žalba prihvati, a podredno da se primijeni institut izvanrednog ublažavanja kazne.

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

5.              Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe da je „izreka Presude nerazumljiva, proturječna sama sebi odnosno razlozima Presude, Presuda nema uopće razloge odnosno u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama“. Time, iako to u žalbi nije izrijekom navedeno, okrivljenik očigledno smatra da je počinjena povreda iz čl. 195. st. 1. toč. 11. Prekršajnog zakona.

 

6.              Suprotno takvim žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Također, suprotno žalbenim navodima, izreka pobijane presude nije nerazumljiva, ni proturječna sama sebi, a niti razlozima presude. U izreci pobijane presude jasno je navedeno za koje ponašanje je okrivljenik proglašen krivim, a opisano ponašanje bez ikakve nerazumljivosti i proturječja ispunjava sva bitna obilježja prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim.

 

7.              Kako, dakle, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni te kako izreka pobijane presude nije nerazumljiva i proturječna, to je ocijenjeno da žalba okr. D.K. zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

 

8.              Obrazlažući žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik, u biti, osporava ponašanje za koje uopće nije proglašen krivim. Naime, okrivljenik žalbenim navodima osporava počinjenje psihičkog nasilja na štetu bivše supruge i punice, a proglašen je krivim za počinjenje tjelesnog nasilja na štetu bivše supruge. Iz navedenog razloga, žalbeni navodi kojima se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nisu osnovani. Okolnost da su odnosi između okrivljenika i oštećenice sada znatno poboljšani te da međusobno skrbe o maloljetnom djetetu i donose zajedničke odluke nema nikakvog utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. Prvostupanjski sud je osnovano povjerovao ošt. J.Z., u čijem iskazu nema nikakve proturječnosti i nedosljednosti, pogotovo ne u vezi s odlučnim činjenicama, a niti u spisu postoji i jedan podatak koji bi ukazivao na motiv i zainteresiranost oštećenice da neosnovano tereti okrivljenika.

 

9.              Iako je u uvodu žalbe okrivljenik istaknuo da se žali i zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, iz sadržaja žalbe je vidljivo da se ova žalbena osnova uopće ne obrazlaže, pa je stoga ista razmatrana samo po službenoj dužnosti, kako je to i navedeno u t. 4. obrazloženja ove odluke.

 

10.              Žaleći se zbog izrečene prekršajnopravne sankcije, okrivljenik ističe da, s obzirom na činjenicu da je prekršaj počinjen 2018., ne vidi smisao izricanja zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana, ističe da su se on i oštećenica u međuvremenu razveli te da je on u međuvremenu prošao nekoliko posjeta udruzi „xx“. U odnosu na ovu žalbenu osnovu, okrivljenik je u privitku žalbe dostavio presliku potvrde udruge „xx“, prijedlog i mišljenje CSS Rijeka od 20. siječnja 2020 te završno izvješće voditeljice nadzora od 19. siječnja 2021.

 

11.              Međutim, razmatrajući prethodno citirane žalbene navode, ovaj sud, prije svega, primjećuje da okrivljeniku nije izrečena nikakva kazna, nego samo zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, a što upućuje da je prvostupanjski sud i više nego dostatno vrednovao utvrđene olakotne okolnosti. S obzirom da je okrivljenik, na glavnoj raspravi 4. veljače 2021., iskazao da je protiv njega u tijeku još jedan prekršajni postupak u vezi počinjenja prekršaja nasilja u obitelji i to u vezi događaja tijekom ljetnih mjeseci 2020., okolnost koja se ističe u žalbi, protek vremena od počinjenja prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim, nema nikakvog utjecaja na osnovanost i svrhu koja se želi postići izricanjem predmetne zaštitne mjere. Isto tako, ni dokazi koje je okrivljenik dostavio uz žalbu, nemaju utjecaja na pravilnost i osnovanost izrečene zaštitne mjere, jer se dostavljena dokumentacija odnosi na postupak nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa mlt. D.K. i okrivljenika, znači CSS Rijeka je pružao stručnu pomoć i potporu radi uspostavljanja i provedbe adekvatne komunikacije po pitanju roditeljske skrbi, a s ciljem zaštite prava i interesa djeteta, koji postupak je, i po svojoj svrsi i po svojoj provedbi, različit od zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana.

 

12.              Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

13.              Žaleći se zbog odluke o troškovima prekršajnog postupka, okrivljenik ističe da je prvostupanjski sud nedovoljno cijenio utvrđene olakotne okolnosti Međutim, pogrešno okrivljenik smatra da olakotne okolnosti imaju utjecaja na odluku o obvezi naknade i visini troškova prekršajnog postupka. Olakotne okolnosti imaju utjecaja na odmjeravanje vrste i visine prekršajnopravne sankcije, a ne kod donošenja odluke o troškovima prekršajnog postupka. Prema podacima u spisu, a to i okrivljenik ističe u žalbi, okrivljenik je zaposlen, ima redovna primanja u visini 3.000,00 kuna i u obvezi je doprinositi za uzdržavanje jednog maloljetnog djeteta, koje je, nakon razvoda braka, dodijeljeno majci na skrb. S obzirom na navedene podatke, a imajući na umu da se visina paušalne svote određuje u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, ovaj sud smatra da je visina paušalne svote od 350,00 kuna, određena po prvostupanjskom sudu, primjerena s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika te da plaćanjem navedenih troškova neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika i njegovog maloljetnog djeteta.

 

14.              S obzirom da okrivljenik ima redovna primanja u visini 3.000,00 kuna i u obvezi je doprinositi za uzdržavanje jednog maloljetnog djeteta, ovaj sud je okrivljenika obvezao na plaćanje troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna. Navedena odluka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika.

 

15.              Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

 

Zagreb, 31. ožujka 2021.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, braniteljicu, žrtvu nasilja i tužitelja.