1

                            Broj:Pž-5324/2020

  

 

                                           

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. M.M., zbog prekršaja iz čl. 53. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 89/14., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir od 30. rujna 2020., broj: 511-12-33/05-3-145-1/2020, u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I.               Odbija se kao neosnovan prigovor okr. M.M. i potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

 

II.               Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona okr. M.M. je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 100,00 (sto) kuna u roku od 8 dana od primitka ove presude.

             

 

Obrazloženje

 

              1.               Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. M.M. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 53. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna od 10.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, izrečena mu je zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka od 500,00 kuna.

             

2.               Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. M.M. osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

2.1.               S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

2. 2.                 Prigovor nije osnovan.             

 

2. 3.               Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

              3.               Okrivljenik u prigovoru moli smanjenje izrečene novčane kazne, budući je nezaposlen i uzdržavan od strane roditelja. Smatra se krivim za počinjeni prekršaj, razlog počinjenja je emocionalna nestabilnost zbog prekida s djevojkom, te ističe da nakon ovog prekršaja, u zadnjih godinu dana, nije počinio nikakve prekršaje.

 

3.1.               Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo mjeru kazne primjerenu stupnju njezine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

3.2.               Naime, za prekršaj iz čl. 53. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama zakonom je propisana novčana kazna od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora do 60 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna predstavlja ne samo blažu vrstu propisane kazne, nego i najnižu zakonom propisanu novčanu kaznu za predmetni prekršaj.

 

3.3.               Prvenstveno, treba napomenuti da okrivljenik ničim nije dokazao svoje materijalno stanje koje bi predstavljalo naročito olakotnu okolnost za ublažavanje kazne, iako je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, pa su navodi prigovora ostali na razini paušalne tvrdnje. Stoga, po ocjeni ovog suda, cijeneći da se radi o prekršaju koji predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa u vezi sigurnosti prometa, budući se okrivljenik kroz naseljeno mjesto, gdje je prometnim znakom dopuštena brzina od 60 km/h, kretao brzinom koja je za čak 52,5 km/h veća od dopuštene i s time povezan veći stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, a priznanje prekršaja koje okrivljenik ističe u prigovoru, samo za sebe, ne predstavlja naročitu olakotnu okolnost za izricanje blaže kazne od propisane, u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

3.4.               Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora.

 

4.               Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, okrivljenik je mlada osoba, u spisu nema podataka da bi bio nesposoban za rad, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 100,00 kuna, dakle u minimalno mogućem iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje. 

 

5.               Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

 

Zagreb, 31. ožujka 2021.

 

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Trogir u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.