- 1 -

Broj: Jž-941/2019

 

                                   

Broj: Jž-941/2019

 

 

R E P U B L I K A    H R V A T S K A

 

     R J E Š E NJ E

                                                                     

                                                                     

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. D.B., zbog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: broj: 5/90., pročišćeni tekst, 30/90, 47/90., 29/94.),odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu od 28. siječnja 2019., broj: 38. Pp J-12/18, u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2021.,

 

r i j e š i o    j e:

 

           I.               U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš, a po službenoj dužnosti ukida se prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

            II.               Uslijed odluke iz t. I. žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš je bespredmetna.

 

Obrazloženje

 

1.               Pobijanom prvostupanjskom pobijanom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu od 28. siječnja 2019., broj: 38. Pp J-12/18, na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. D.B. oslobođen je od optužbe da bi na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,  te je na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

 

2.               Protiv te presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaje Omiš pravodobno je podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

2.1.               Žalba je bespredmetna.

 

2.2.               Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te je po službenoj dužnosti utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona, jer se presuda temelji na nezakonitom dokazu.

 

2.3.              Prema obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski sud odluku o oslobođenju od optužbe okr. D.B. za remećenje javnog reda i mira  temeljio na iskazima svjedoka T.K,., P.Z., M.Č., G.M., I.T., M.K. i M.M. pred prvostupanjskim sudom.

 

           Međutim, navedeni dokazi su nezakoniti u smislu čl. 90. st. 2. toč. 2. Prekršajnog zakona.

 

           Naime, iskazi navedenih svjedoka nisu zakoniti dokazi sukladno čl. 173. Prekršajnog zakona u vezi čl. 288. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje ZKP/08) o ispitivanju svjedoka. 

 

           Čl. 173. Prekršajnog zakona propisuje da će se pri ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku smisleno primjenjivati odredbe koje važe u Zakonu o kaznenom postupku za ispitivanje svjedoka, a iz zapisnika o ispitivanju navedenih svjedoka pred prvostupanjskim sudom nije razvidno da su svjedocima dana upozorenja sukladno odredbama čl. 288. st. 3. Zakona o kaznenom postupku.

 

          Čl. 288. st. 3. ZKP/08 propisano je:

„(3) Nakon toga svjedok će se upozoriti da je dužan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo. Svjedok će se upozoriti i da nije dužan odgovarati na pitanja predviđena u čl. 286. st. 1 ovog Zakona i ta će se upozorenja unijeti u zapisnik“,

           dok je čl. 286. st. 1. ZKP/08 propisano:

„Svjedok nije obavezan odgovarati na pojedina pitanja ako je vjerojatno da bi time izložio sebe ili bliskog srodnika kaznenom progonu, teškoj sramoti ili znatnoj materijalnoj šteti. O tome će  tijelo koje vodi postupak poučiti svjedoka.“

         Čl. 300. st. 1. ZKP/08. propisano je: “Iskaz svjedoka se, osim u slučajevima posebno propisanim  ovim Zakonom, ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku ako:

5) upozorenje iz članka 288. stavka 3. ovoga Zakona nisu ubilježena u zapisnik

             

       Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka T.K,., P.Z., M.Č., G.M., I.T., M.K. i M.M. pred prvostupanjskim sudom razvidno je da su upozorenja iz čl. 288. st. 3. ZKP/08 samo djelomično ubilježena u zapisnik, tako da je svjedok upozoren da je dužan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, dok niti jedan od navedenih svjedoka nije upozoren da nije obavezan odgovarati na pojedina pitanja ako je vjerojatno da bi time izložio sebe ili bliskog srodnika kaznenom progonu, teškoj sramoti ili znatnoj materijalnoj šteti.

 

                        Budući je prvostupanjski sud upotrijebio kao dokaz iskaze gore navedenih svjedoka i na njima temeljio presudu, počinjena je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. 

 

3.              Međutim, treba navesti da se u konkretnom slučaju nisu niti stekli zakonski uvjeti iz čl. 167. st. 6. u vezi st. 4. Prekršajnog zakona za čitanjem zapisnika o ispitivanju svjedoka T.K,., P.Z., M.Č., G.M., I.T., M.K. i M.M. u novom postupku pred prvostupanjskim sudom, zbog promjene uređujuće sutkinje.

 

           Naime, prvostupanjski sud navedene svjedokinje nije pozvao radi ispitivanja na glavnu raspravu koja je počela iznova, zbog promjene sutkinje, slijedom čega se nisu stekli zakonski uvjeti za čitanje njihovih iskaza. Ovo iz razloga što je čl. 167. st. 6. Prekršajnog zakona određeno da će se ranije iznesena ili pisano podnesena obrana okrivljenika, iskazi svjedoka i pribavljeni nalaz i mišljenje vještaka pročitati ako postoje uvjeti za održavanje glavne rasprave bez nazočnosti tih osoba, pri čemu su uvjeti za održavanje glavne rasprave bez nazočnosti svjedoka propisani u čl. 167. st. 4. Prekršajnog zakona. Tom zakonskom odredbom jasno je propisano „ako druge pozvane osobe nisu došle na glavnu raspravu, ona će se održati i bez njihove nazočnosti“, što znači da je za održavanje glavne rasprave bez svjedoka nužno da je svjedok bio pozvan na tu glavnu raspravu. U ovoj situaciji prvostupanjski sud nije postupio sukladno odredbi čl. 162. st. 2. Prekršajnog zakona i na glavnu raspravu nije pozvao gore navedene svjedoke, već je pročitao njihove iskaze na glavnoj raspravi, iako nepozivanjem navedenih svjedoka na ročište nisu bili ostvareni uvjeti za čitanje njihovih iskaza (čl. 167. st. 6. u vezi st. 4. Prekršajnog zakona).

 

          Dakle, pod uvjetom da je svjedok pozvan u postupku, a ne odazove se, sud će odlučiti da li se rasprava može održati bez njegove nazočnosti, te u tom slučaju postupiti u smislu odredbe čl. 167. st. 6. Prekršajnog zakona, odnosno pročitati ranije iskaze svjedoka (pod pretpostavkom da se radi o zakonitim dokazima).  

 

4.              Međutim, bez obzira što je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti zbog navedenih bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, a zbog čega presuda nije podobna za meritorno ispitivanje u pogledu pravilnosti potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, već sada se može reći da sadržaj provedenih dokaza ozbiljno dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja odlučne činjenice, kako se to osnovano navodi u žalbi tužitelja.

 

4.1.              Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude na nekoliko mjesta navodi da je okr. D.B. kritične prigode obavljao sadržaj zadaća redara ili „zaštitara“ u navedenom ugostiteljskom objektu, pri čemu, u činjenici da bi isti, djevojke koje su s njim zapodjenule svađu izveo iz predmetnog ugostiteljskog objekta, sud ne nalazi elemente počinjenja utuženog prekršajnog djela. Međutim, ova odlučna činjenica, koja bi možebitno utjecala na odluku o krivnji okrivljenika (zakonito obavljanje poslova zaštitara ili možebitno prekoračenje ovlasti) u postupku nije utvrđena, a ni optužnim prijedlogom okrivljenik se ne tereti za počinjenje prekršaja u svojstvu redara ili zaštitara u ugostiteljskom objektu, niti je to okrivljenik u svojoj obrani iznosio (navodi da je bio gost), već svoj zaključak o takvom svojstvu okrivljenika prvostupanjski sud temelji isključivo na iskazu svjedokinje T.K..

 

5.              Nadalje, uspoređujući činjenični opis prekršaja iz optužbe i presude, utvrđeno je da je optužbom okrivljeniku stavljeno na teret drugačije postupanje od onog za koje ga je prvostupanjski sud oslobodio, odnosno optužnim prijedlogom stavlja mu se na teret veći opseg inkriminacije od onog za koji je oslobođen od optužbe.

 

           Na takav način sud je povrijedio odredbu čl. 179. st. 3. Prekršajnog zakona, zanemarivši da se okrivljenik može osloboditi od optužbe samo za ono što je i kako je optuženo, bez ikakvih izmjena i dopuna, ni u činjeničnom opisu, ni u pravnoj oznaci djela. Kod donošenja osuđujuće odluke, prvostupanjski sud je ovlašten, prema rezultatima dokaznog postupka, mijenjati činjenični opis i pravnu oznaku prekršaja, pazeći pritom da ne prekorači optužni prijedlog i da u potpunosti riješi predmet optužbe. Međutim, kod donošenja oslobađajuće odluke, što je u ovom predmetu, mora postojati potpuni identitet činjeničnog i pravnog opisa između optužbe i presude. 

 

6.              U ponovnom postupku prvostupanjski će sud, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja i navode žalbe tužitelja ponovno izvesti sve potrebne dokaze, otkloniti istaknutu bitnu povrede prekršajnog postupka, te ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i pravno relevantnih činjenica donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

 

Iz navedenih razloga na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 31. ožujka 2021.

 

                                                                                                       

                                                                         

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Splitu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.