1

Broj: Jž-768/2019

 

                                

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R  J  E  Š  E  N  J  E

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M.P., zbog prekršaja iz čl. 42. st. 1. Zakona o nadzoru državne granice („Narodne novine“ broj:83/13. i 27/16.), odlučujući o žalbi okrivljenika M.P., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 13. veljače 2019., broj: 2. Pp J-165/2019, u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2021.,

 

                                    

r i j e š i o  j e

 

 

I.              U povodu žalbe okr. M.P., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II.              Uslijed odluke pod I., žalba okr. M.P. je bespredmetna.

 

 

                            Obrazloženje

 

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku od 13. veljače 2019., broj: 2. Pp J-165/2019, proglašen je krivim okr. M.P. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz čl. 42. st. 1. Zakona o nadzoru državne granice, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

 

2.              Protiv te presude, okr. M.P. osobno je pravodobno podnio žalbu ne naznačujući žalbene osnove, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

 

3.              Žalba je bespredmetna.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7, 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. 

 

5.              Tako je ovaj sud, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrdio da je prvostupanjski sud, počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona.

 

6.              Naime, odredbom čl. 90. st. 2. Prekršajnog zakona, propisano je da su nezakoniti dokazi, oni dokazi koji su, između ostalog, pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka te koji su kao takvi izričito predviđeni u zakonu.

 

7.              Odredbom čl. 172. st. 2. Prekršajnog zakona propisano je:

              „(2) Kada se okrivljenik prvi put ispituje zbog prekršaja za koji je alternativno propisana kazna zatvora ili kada je u smislu članka 134. ovog članka uhićen i doveden pred sud, sudac ga je dužan upozoriti o pravu na branitelja. Ako se okrivljenik očituje da želi branitelja, zastat će se s ispitivanjem najviše do dva sata u kojem vremenu će se na odgovarajući način omogućiti okrivljeniku da si uzme branitelja ili da ga izabere s liste dežurnih odvjetnika. Ako u tom vremenu okrivljenik ne uzme branitelja ili branitelj kojeg je uzeo ili izabrao u tom vremenu ne dođe, sud može ispitati okrivljenika i bez nazočnosti branitelja. Očitovanje okrivljenika o branitelju unijet će se u zapisnik.“

              Odredbom čl. 172. st. 4. Prekršajnog zakona propisano je:

              „(4) Ako je postupljeno protivno st. 2. i 3. ovog članka, na iskazu okrivljenika ne može se utemeljiti osuđujuća presuda.“

 

8.              Slijedom citiranih zakonskih odredaba nedvojbeno je da se osuđujuća presuda ne može temeljiti na iskazu okrivljenika koji prilikom ispitivanja nije upozoren o pravu na branitelja i njegovo očitovanje uneseno u zapisnik, a radi se o prekršaju za koji je alternativno propisana kazna zatvora ili ako se radi o uhićeniku koji je doveden pred sud, odnosno da takav iskaz predstavlja nezakonit dokaz. U konkretnom slučaju, okr. M.P. je bio stavljen na teret prekršaj iz čl. 42. st. 1. Zakona o nadzoru državne granice, za koji je osim novčane kazne u iznosu od 2.000,00 do 10.000,00 kuna alternativno kao stroža kazna propisana kazna zatvora u trajanju do 30 dana.

 

9.              Iz stanja spisa i to Zapisnika o ispitivanju okrivljenika od 22. svibnja 2018. kod zamolbenog prekršajnog suda u Splitu, razvidno je da prvostupanjski sud prilikom prvog ispitivanja okr. M.P. upozorio o pravu na branitelja, ali njegovo očitovanje o pravu na branitelja nije uneseno u zapisnik, a time je i prvostupanjski sud postupio protivno odredbi čl. 172. st. 2. Prekršajnog zakona.  

 

10.              Nadalje, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti ovaj sud je utvrdio da se pobijana prvostupanjska presuda, temelji i na daljnjem nezakonitom dokazu iz čl. 90. Prekršajnog zakona, konkretno, na iskazu svjedoka policijskog službenika M.G., koji nije pravilno i zakonito poučen o svojim pravima i dužnostima, odnosno, nije ispitan sukladno odredbama čl. 173. Prekršajnog zakona u vezi čl. 288. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 dalje ZKP/08) o ispitivanju svjedoka.

 

11.              Naime, odredbom čl. 173. Prekršajnog zakona propisano je, da će se pri ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku smisleno primjenjivati odredbe koje važe u Zakonu o kaznenom postupku za ispitivanje svjedoka, a iz zapisnika o ispitivanju svjedoka M.G. jasno je vidljivo da u predmetnom zapisniku nije ubilježeno da je navedeni svjedok upozoren na svoja prava sukladno gore navedenim zakonskim odredbama.

 

12.              Prema odredbi čl. 300. st. 1. t. 5. Zakona o kaznenom postupku, propisano je da se iskaz svjedoka ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku ako upozorenja iz čl. 288. st. 3. tog Zakona (da nije dužan odgovarati na pitanja predviđena u čl. 286. st. 1. Zakona o kaznenom postupku), nisu ubilježena u zapisnik.

 

13.              Obzirom da je u provedenom dokaznom postupku ispitan svjedok M.G., a koji svjedok nije upozoren u smislu čl. 288. st. 3. Zakona o kaznenom postupku (i to; da nije dužan odgovarati na pitanja predviđena u čl. 286. st. 1. Zakona o kaznenom postupku).

 

14.              Kako, dakle, upozorenje iz čl. 288. st. 3. (da nisu dužni odgovarati na pitanja predviđena u čl. 286. st. 1. Zakona o kaznenom postupku) ispitanom svjedoku nije dano, radi se o nezakonitom dokazu koji se, sukladno čl. 300. st. 1. t. 5. Zakona o kaznenom postupku, ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku, pa se i na takvom dokazu ne može temeljiti utvrđeno činjenično stanje i odluka o krivnji okr. Mate Primorca.

 

15.              Prema tome, na opisani način je ostvarena bitna povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona.

 

16.              Iz navedenih razloga, trebalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

17.              U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će na odgovarajući način otkloniti istaknute bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, iznova će provesti zakonite dokaze kao i možebitne dokaze za koje se ukaže potreba nužnosti izvođenja te će na temelju provedenih dokaza donijeti novu, na zakonu osnovanu, odluku, u kojoj će navesti jasne razloge o svim pravno relevantnim činjenicama.

 

18.              Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

 

                            U Zagrebu 31. ožujka 2021.

 

 

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.