1                       Poslovni  broj: 11 UsI-469/2020-14

 

 

Poslovni  broj: 11 UsI-469/2020-14

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Zec, uz sudjelovanje zapisničarke Glorije Fićor, u upravnom sporu tužitelja B. C. iz R…, kojeg zastupa opunomoćenik S. L., odvjetnik u R…, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine (ranije: Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja), Z…, uz sudjelovanje zainteresirane osobe M. B. iz R..., koju zastupa opunomoćenik Ž. H., odvjetnik u R…, radi građevinske dozvole, 30. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, Službe za žalbe i zastupanje KLASA: UP/II-361-03/19-02/473, URBROJ: 531-09-2-2-20-2 od 5. veljače 2020. i građevinske dozvole Istarske županije, Upravnog odjela za decentralizaciju, lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu, prostorno uređenje i gradnju istarske županije, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Rovinj KLASA: UP/I-361-03/19-01/725, URBROJ: 2163/1-18-07/2-19-12 od 27. rujna 2019.

 

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

 

              III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi zainteresiranoj osobi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 6.250,00 (šest tisuća dvije stotine pedeset) kuna u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

              Građevinskom dozvolom Istarske županije, Upravnog odjela za decentralizaciju, lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu, prostorno uređenje i gradnju istarske županije, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Rovinj KLASA: UP/I-361-03/19-01/725, URBROJ: 2163/1-18-07/2-19-12 od 27. rujna 2019. dozvoljeno je investitoru, ovdje zainteresiranoj osobi, građenje građevina 2. skupine: zamjenske građevine stambene namjene, pomoćne građevine – spremište, pomoćne građevine – nadstrešnica i pomoćne građevine – vanjski bazen na novoformiranoj građevnoj čestici br. …1 k.o. M.., koja će nastati od k.č. … zg. i dijela k.č. … k.o. M., u skladu s glavnim projektom, zajedničke oznake … glavnog projektanta T. B. Š., dipl. ing. arh., br. ovlaštenja …, koji se sastoji od dijelova navedenih u točci I. izreke te građevinske dozvole i čini njen sastavni dio.

 

Protiv navedene građevinske dozvole M. K. iz K., , E. B. iz B., i A. C. iz K., podnijeli su žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-361-03/19-02/473, URBROJ: 531-09-2-2-20-2 od 5. veljače 2020. odbio kao neosnovanu.

 

Tužitelj, kao pravni slijednik iza pok. A. C. iz K., pravodobno je ovom Sudu podnio tužbu (tužba podnesena 2. travnja 2020., a osporeno rješenje tuženika dostavljeno 4. ožujka 2020.) kojom osporava zakonitost rješenja tuženika iz razloga što u pobijanom rješenju tuženika nije pravilno primijenjen zakon, nije pravilno utvrđeno činjenično stanje te su počinjene bitne povrede odredaba upravnog postupka.

 

Pojašnjavajući predmetno ističe kako je tuženik odbijajući žalbu tužitelja pogrešno primijenio zakon i to odredbu čl. 21. st. 1. Prostornog plana uređenja općina K., a kojom je propisano da „kod rekonstrukcije postojećih niskih (do P+1) stambenih i stambeno-poslovnih zgrada te izgradnje novih u postojećim ugrađenim dijelovima naseljima, koja su građena na poseban autohton način, te u povijesnim cjelinama naselja, odredbe članka 18. i članka 20. iznimno se ne trebaju primjenjivati. Kod rekonstrukcije, zamjenske ili nove gradnje stambenih i stambeno-poslovnih zgrada u izgrađenom dijelu građevinskog područja naselja, povijesnih graditeljskih cjelina i oblikovno vrijednih područja seoskih cjelina, iznimno se ne primjenjuju odredbe članka 18. i članka 20., već se prostorni pokazatelji utvrđuju usklađivanjem sa susjednim postojećim zgradama. Kod zamjenske se gradnje mogu zadržati postojeći prostorni pokazatelji građevne čestice i zgrade.“ Predmetnom građevinskom dozvolom dozvoljava se zainteresiranoj osobi gradnja zamjenske građevine stambene namjene te pomoćnih građevina spremišta, nadstrešnica i bazena sve na novoformiranoj k.č. … k.o. M. koja će nastati od k.č. … i k.č. … k.o. M.. U provedenom upravnom postupku, upravna tijela pogrešno su primijenila odredbe Prostornog plana uređenja Općine K. iz razloga što je navedenu građevinsku dozvolu upravno tijelo izdalo primjenom odredbi čl. 18. i 20. Prostornog plana uređenja Općine K., a koji se u konkretnom slučaju iznimno ne primjenjuju, jer je sama građevinska dozvola izdana za „gradnju zamjenske građevine“ pa je upravno tijelo propustilo utvrditi usklađenje projekta zamjenske gradnje sa susjednim postojećim zgradama, sve kao je to propisano ranije citiranom odredbom čl. 21. st. 1. Prostornog plana uređenja Općine K..

 

Nastavno, tužitelj ističe se da se nekretnine investitora nalaze u jezgri naselja M. sa stoljetnim postojećim zgradama, a visina susjedne zgrade na zgr.č. … u suvlasništvu M. K. i E. B. iznosi cca 5,5 m pa bi predmetna gradnja s te strane nadvisivala postojeću susjednu zgradu sa cca 3 m2, dok je ranija zgrada na istom mjestu investitora bila visine cca 2,5 m, što je upravno tijelo tijekom postupka trebalo utvrditi te bi pravilnom primjenom odredbe čl. 21. st. l. Prostornog plana uređenja Općine K., odbilo izdavanje građevinske dozvole za zamjensku zgradu visine 7,12 m odnosno visine sljemena 8,51 m. Nadalje, zgrada investitora prema k.č. … koja je u naravi stara kamena prizemnica (vlasništvo tužitelja, ranije A. C.) bila je viša u odnosu na nju cca 1,00 m, dok planiranom novom gradnjom sada susjednu zgradu za koju se drži zidom nadvisuje cca 4 m. Kako se ovdje radi o gradnji zamjenske građevine u naselju M., u dijelu kojem su sve okolne zgrade visine cca 5,5 m ili prizemnice tradicionalne gradnje, ovom gradnjom nisu prostorni pokazatelji usklađeni sa susjednim postojećim zgradama, odnosno u obrazloženju građevinske dozvole upravno tijelo nije to ni ispitivalo pa se je kod izdavanja ove građevinske dozvole pozvalo na odredbe čl. 18. i čl. 20. Prostornog plana uređenja Općine K., a koji se članci temeljem odredbe čl. 21. st. 1. izričito ne primjenjuju, koju odredbu je propustilo primijeniti i drugostupanjsko tijelo u povodu žalbe navodeći nejasno u obrazloženju drugostupanjskog rješenja da se ”čl. 18. i 20. Plana ne odnose na visinu zgrade“.

 

Također, u obrazloženju građevinske dozvole navodi se: "Predmetna stambena građevina gradi se na međi sa … zgr., … i … zgr. k.o. M. prema kojima nema otvora dok je od stražnje zapadne granice udaljena više od 10 m.” Iz kopije katastarskog plana razvidno je da se građevina investitora prislanja na među s obje strane, a upravno tijelo pogrešno primjenjuje odredbu čl. 24. Prostornog plana uređenja Općine K. kada navodi da je od stražnje zapadne granice udaljena više od 10 metara jer stražnja granica nikako ne može bili zapadna već samo ona strana koja suprotna otvorenom dijelu (ona koja je iza), a gdje od stražnje granica zgrade investitora nije udaljena više od 10 metara, što je razvidno i iz kopije plana koja je priložena uz žalbu pa dakle stražnja granica objekta je na međi. Sukladno odredbama prostornog plana i njegovom pravilnom primjenom – postoji samo stražnja granica i ona je iza (sa stražnje strane objekta) pa je prvostupanjsko tijelo, očito nezakonito na str. 4. toč. c) obrazloženja građevinske dozvole stražnju granicu odredilo kao „stražnju zapadnu granicu“, dok pravilno treba biti da je stražnja granica iza objekta (dakle straga), bez obzira na stranu svijeta.

 

Nadalje, tužitelj napominje da je predmetna građevinska dozvola izdana protivno zakonu i iz razloga što je u predmetnom slučaju jedino moguća rekonstrukcija, a ne izgradnja zamjenske građevine, obzirom da na postojećim česticama postoje zgrade, a koje je investitor u postupku izdavanja ove građevinske dozvole u potpunosti uklonio, bez odobrenja za uklanjanje odnosno svi objekti su uklonjeni već prije izdavanja ove građevinske dozvole, za što je već trebalo prvostupanjsko tijelo, da je izvršilo očevid prije izdavanja građevinske dozvole, odbiti njezino izdavanje te podnijeti prijavu građevinskoj inspekciji jer se građenju sukladno zakonu može postupiti tek po pravomoćnosti građevinske dozvole. Fotografije lica mjesta koje to dokazuju žalitelji su dostavili uz žalbu no drugostupanjsko tijelo pogrešno je utvrdilo da bi se predmetna građevina mogla ukloniti bez projekta uklanjanja.

 

Isto tako, pobijano rješenje doneseno je protivno odredbama Zakona o općem upravnom postupku i to protivno odredbi čl. 30. jer tužitelju kao stranci (pravnom slijedniku iza žaliteljice pok. A. C.) nije bilo omogućeno da se kao stranka izjasni o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari jer je st. 2. istog članka propisano da se bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranka, a što u predmetnom postupku nije slučaj obzirom da je pobijanim rješenjem odbijena žalba tužitelja.

 

Slijedom svega navedenog, predloženo je Sudu donijeti odluku kojom će se poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjskog upravnog tijela. Ujedno je zatražena naknada troškova upravnog spora.

 

              Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio sudu odbiti tužbeni zahtjev.

 

              Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu osporila je u cijelosti navode tužbe te je predložila odbiti tužbeni zahtjev, u bitnom se pozvavši na navode iz obrazloženja rješenja tuženika.

 

              Slijedom navedenog predloženo je donijeti odluku kojom se odbija tužbeni zahtjev uz naknadu prouzročenog troška.

 

U sporu je održana rasprava 23. ožujka 2021. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i zamjenika opunomoćenika zainteresirane osobe, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

             

U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora, pri tome odbivši provesti po tužitelju predložene dokaze saslušanjem tužitelja i njegove supruge, saslušanjem voditelja odsjeka i saslušanjem svjedoka M. K., kao i dokaz predložen od strane zainteresirane osobe njezinim saslušanjem, ocijenivši da isti dokazi nisu relevantni za rješavanje ove upravne stvari kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisima predmeta upravnog postupka i upravnog spora.

 

              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

Među strankama nije sporno kako je osporena građevinska dozvola izdana za zahvat na čestici koja se nalazi unutar obuhvata Prostornog plana uređenja Općine K. – izmjene i dopune (Službeni glasnik Općine K. broj 04/01, 04/04, 02/08, 07/14 i 06/15, dalje: PPU Općine K.) i to unutar granica građevinskog područja naselja M.– izgrađeni dio.

 

Odredbom čl. 18. PPU Općine K. propisano je :

(1) Površina građevne čestice za građenje stambene i stambeno-poslovne zgrade ukupne visine do 10,0 m ne može biti manja od:

a) za građenje na slobodnostojeći način - 300 m2, uz uvjet da širina građevne čestice na obveznom građevinskom pravcu ne može biti manja od 16,0 m, osim kod interpolacija u postojećim naseljima,

b) za građenje na poluugrađeni (dvojni) način - 250 m2, uz uvjet da širina građevne čestice na obveznom građevinskom pravcu ne može biti manja od 12,0 m,

c) za građenje na ugrađeni način (u nizu) - 180 m2, uz uvjet da širina građevne čestice na obveznom građevinskom pravcu ne može biti manja od 9,0 m. Iznimno širina građevne čestice može biti i manja, ako to mjesne prilike uvjetuju, ali ne manja od 6,0 m.

(2) Za sve načine gradnje (slobodnostojeći, poluugrađeni i ugrađeni) širina čestice prema ulici može biti najviše 40 m, a dubina čestice može biti najviše 70 m.

 

Odredbom čl. 20. PPU Općine K. propisano je :

Koeficijent izgrađenosti (kig) građevne čestice namijenjene izgradnji zgrada stambene i stambeno-poslovne namjene može biti najviše:

a) kod građenja na slobodnostojeći način - 0,4,

b) kod građenja na poluugrađeni (dvojni) način - 0,4,

kod građenje na ugrađeni način (u nizu) - 0,5.

 

Odredbom čl. 21. PPU Općine K. propisano je :

(1) Kod rekonstrukcije, zamjenske ili nove gradnje stambenih i stambeno-poslovnih zgrada u izgrađenom dijelu građevinskog područja naselja, povijesnih graditeljskih cjelina i oblikovno vrijednih područja seoskih cjelina, iznimno se ne primjenjuju odredbe članka 18. i članka 20., već se prostorni pokazatelji utvrđuju usklađivanjem sa susjednim postojećim zgradama. Kod zamjenske se gradnje mogu zadržati postojeći prostorni pokazatelji građevne čestice i zgrade.

(2) Kod ugradnje novih zgrada iz stavka (1) ovog članka, izuzetno na česticama manjim od 150 m2 i kada se te zgrade naslanjaju na postojeće susjedne zgrade, najveća izgrađenost čestice može biti i do 100%.

 

Odredbom čl. 25. PPU Općine K. propisano je :

(1) Visina/ukupna visina stambenih i stambeno-poslovnih zgrada smije iznositi najviše 8,5/10,5 m, a iznimno u naselju K. 11/13 m.

(2) Zgrade iz stavka (1) ovog članka, kada se grade između postojećih građevina (interpolacije) usklađuju se s visinom susjednih građevina.

(3) U svim zgradama iz stavka (1) ovog članka može se predvidjeti gradnja podruma i potkrovlja. Potkrovlje se može koristiti za stanovanje.

(4) Podrum (Po) je dio građevine čiji se prostor nalazi ispod poda prizemlja, odnosno suterena i ukopan je s više od polovice svoga volumena.

(5) Potkrovlje (Pk) je dio građevine čiji se prostor nalazi iznad zadnjega kata i neposredno ispod kosog krova. Visina nadozida potkrovlja ne smije biti viša od 1,2 m.

(6) Krovišta zgrada u građevinskom području naselja su kosa, nagiba između 18º i 22º.

(7) Pokrov treba biti uobičajen za ovo podneblje i krajobrazna obilježja (kupa kanalica, mediteran-crijep i sl.), a u stambenim zgradama se zabranjuje uporaba salonita i lima za pokrov.

 

Odredbom čl. 31. PPU Općine K. propisano je :

Pomoćne zgrade na česticama stambeno-poslovne namjene mogu se graditi prema sljedećim uvjetima:

- broj etaža iznosi najviše jednu nadzemnu etažu, odnosno prizemlje (P);

- visina zgrade ne smije biti viša od 4 m, niti veća od osnovne građevine;

- ukupna visina zgrade ne smije biti viša od 5,5 m, niti veća od osnovne građevine;

- najmanja udaljenost od susjednih čestica može biti 1,0 m ako se grade kao slobodnostojeće;

- ako se grade na poluugrađeni način potrebno ih je locirati s jedne strane uz susjednu zgradu, ili vatrobrani zid uz uvjet da nagib krova nije prema toj međi;

- ako se grade na ugrađeni način potrebno ih je locirati s dvije strane uz među susjedne čestice i izvesti s vatrobranim zidom, uz uvjet da nagib krova nije prema tim međama;

- ako imaju otvore prema susjednoj čestici trebaju biti udaljeni od te čestice najmanje 3,0 m;

- ako je nagib krova prema susjednoj čestici i ako je streha udaljena od nje manje od 3,0 m, krov mora imati oluke.

 

Navod tužitelja sukladno kojem su upravna tijela u provedenom upravnom postupku pogrešno primijenila odredbe PPU Općine K. (čl. 18., čl. 20., čl. 21.) te da je to utjecalo na zakonitost osporene građevinske dozvole, u cijelosti je neosnovan. U konkretnom slučaju svi tužiteljevi prigovori koji se tiču povrede PPU Općine K. odnose se na visinu nekretnina zainteresirane osobe iz osporene građevinske dozvole, kao i na usporedbu visine tih nekretnina sa visinama okolnih nekretnina. U pogledu predmetnog pravilno ovdje zainteresirana osoba ističe u odgovoru na tužbu, da se u spornim odredbama PPU Općine K. na koje se tužitelj u tužbi poziva (čl. 18., čl. 20., čl. 21.), uopće ne regulira visina građevina, već isključivo površine odnosno širina građevinskih čestica te izgrađenost odnosno koeficijent izgrađenosti građevne čestice, a što je razvidno iz ranije citiranih odredbi važećeg prostornog plana. Katnost, odnosno visina građevina regulirana je drugim odredbama PPU Općine K. i to odredbom čl. 25. i čl. 31., a koje se odredbe u konkretnom slučaju primjenjuju i primjenom kojih je donesena osporena građevinska dozvola u odnosu na visinu i katnost predmetnih građevina. Drugim riječima, visine predmetnih građevina iz osporene građevinske dozvole u cijelosti su u skladu sa PPU Općine K. (prije svega u skladu s odredbom čl. 25. i čl. 31.), slijedom čega su navodi tužitelja u tom dijelu u cijelosti neosnovani.

 

Nadalje, vezano za primjenu odredbe čl. 24. PPU Općine K. valja reći kako tužitelj istu pogrešno tumači vežući pojam „stražnje granice“ iz potonje odredbe sa „stražnjom granicom zgrade investitora“, a koja se sukladno tumačenju tužitelja, protivno prostornom planu nalazi na međi, iako bi trebala biti udaljena više od 10 metara.

 

Odredbom čl. 24. PPU Općine K. propisano je :

(1) Stambena ili stambeno-poslovna zgrada koja će se graditi na poluugrađeni (dvojni) način, tako da se jednom stranom prislanja uz susjednu zgradu ili među, mora sa svojim drugim dijelom biti udaljena od granice suprotne građevne čestice najmanje 5 m.

(2) Stambena ili stambeno-poslovna zgrada koja će se graditi na ugrađeni način - u nizu, bočnim stranama mora biti prislonjena na granice susjednih čestica, a od stražnje granice čestice udaljena najmanje 10 m.

(3) Paralelno uz stražnju granicu čestice niza treba osigurati vatrogasni prilazni put širine najmanje 3 m.

(4) U slučaju iz stavaka (1) i (2) ovog članka, bočni zidovi zgrada - uključujući i pomoćne zgrade koje su svojim zidom prislonjene na granicu susjedne čestice - moraju biti građeni iz vatrootpornog materijala, odijeljeni vatrootpornim zidovima.

 

Cijeneći citirani sadržaj odredbe čl. 24. st. 2. PPU Općine K. ovaj Sud ne nalazi njezine povrede izdavanjem osporene građevinske dozvole. Naime, u konkretnom slučaju zgrade koja će se graditi na ugrađeni način - u nizu, a koja je bočnim stranama prislonjena na granice susjednih čestica, prostornim planom determinirana je udaljenost od stražnje granice čestice koja mora biti najmanje 10 m. Dakle, ne radi se o udaljenosti stražnje granice zgrade, kako to pogrešno iščitava tužitelj, već o udaljenosti od stražnje granice čestice, koja ne može biti druga granica nego ona nasuprot granice čestice na kojoj se nalazi zgrada koja će se graditi na ugrađeni način, u konkretnom slučaju stražnja zapadna granica.

 

Vezano za navode tužitelja glede uklanjanja objekata bez dozvole za uklanjanje, valja reći kako Sud nalazi ispravnim stajalište tuženika izneseno u obrazloženju pobijanog rješenja kako se sukladno odredbi čl. 7. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (Narodne novine broj 112/17, 34/18, 36/19 i 98/19) u konkretnom slučaju uklanjanje moglo izvršiti bez projekta uklanjanja.

 

Zaključno, u predmetnom upravnom postupku Sud nije našao povredu odredba čl. 30. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, dalje: ZUP). Naime, svim je strankama bilo omogućeno da se izjasne o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari, a što proizlazi i iz činjenice da je prije donošenja osporene građevinske dozvole strankama u postupku omogućeno javnim pozivom da izvrše uvid u spis predmeta, kao i da su određene osobe, pa tako i pravna prednica tužitelja, podnijele žalbu protiv izdane građevinske dozvole. Nastavno, očitovanje je tužitelju omogućeno i kroz tužbu podnesenu sudu, međutim tužitelj navodima u tužbi i tijekom ovog spora, odnosno priloženim ispravama, nije doveo u sumnju pravilnost postupka izdavanja i zakonitost izdane građevinske dozvole pa ovaj Sud smatra da nisu na taj način povrijeđena njegova prava.

 

Slijedom svega navedenog, osporavano rješenje tuženika kojim je potvrđena navedena građevinska dozvola ocjenjeno je zakonitim pa je stoga sud na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, kako je to navedeno u izreci ove presude.

 

Odluka o troškovima spora tužitelja temelji se na odredbi čl. 79. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

 

Odluka o troškovima spora zainteresirane osobe, a naknadu kojih je ista zatražila na održanoj raspravi u ovom sporu, temelji se na odredbi čl. 79. ZUS-a u svezi s Tbr. 23. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa). Kao radnje u odnosu na koje zainteresirana osoba može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznati su sastav odgovora na tužbu i zastupanje na raspravi (2 x 2.500,00 kn = 5.000,00 kn), sve uvećano za trošak PDV od 25 %, što sveukupno iznosi 6.250,00 kn. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. III. izreke ove presude.

 

U Rijeci 30. ožujka 2021.

 

                                                                                                      Sutkinja

 

                                                                                                                              Dubravka Zec v.r.

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.