- 1 -              Rev 2866/2016-2

Broj: Rev 2866/2016-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. K. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik E. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika R. H., OIB: …, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z. - Građansko upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž - 1867/2015-3 od 15. travnja 2016., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 137 Pn - 3132/13-8 od 18. lipnja 2015., u sjednici održanoj 31. ožujka 2021.,

p r e s u d i o   j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu 7.500,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, dok je prihvaćanjem žalbe tuženika primjenom odredbe čl. 373.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju 3.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na način da je i u ovom dijelu zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan. Odlukom o troškovima postupka obvezan je tužitelj naknaditi tuženiku 3.625,00 kuna.

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a je podnio tužitelj, s prijedlogom da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno istu ukine.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Kako je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu prema odredbi čl. 373.a ZPP-a, to je dopuštena revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP-a, temeljem koje odredbe je revizija tuženiku ispitana (revizija prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a može se podnijeti u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a). Prema odredbi čl. 392.a ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

S obzirom na revizijske navode tužitelja treba reći da je u smislu odredbe čl. 373.a ZPP-a drugostupanjski sud ovlašten preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe da je bitne činjenice moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze. Prigodom donošenja takve odluke drugostupanjski sud ovlašten je uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio, dok je u naprijed navedenim pretpostavkama ovlašten donijeti takvu odluku i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog neosnovanog lišenja slobode (pritvora) u vremenskom razdoblju od 15. studenog 2010. do 30. studenog 2010. tijekom kaznenog postupka koji se vodio protiv tužitelja.

Kako tužitelj svoj zahtjev temelji na odredbi čl. 480. st. 1. t. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 178/04, 115/06, 152/08, 76/09 i 80/11 – dalje: ZKP), treba reći da je nižestupanjski sud odbio zahtjev tužitelja cijeneći utvrđenim činjenice: - da je tužitelj bio u pritvoru 15. dana (u vremenskom razdoblju od 15. studenog 2010. do 30. studenog 2010.) tijekom kaznenog postupka koji se vodio protiv tužitelja pred Općinskim sudom u Samoboru i to prema rješenju istog suda br. 3Kv – 68/10 od 28. travnja 2010., - da je pred navedenim sudom u predmetu koji se vodio protiv tužitelja bila zakazana rasprava za dan 28. veljače 2010. na koju je tužitelj kao optuženik bio uredno pozvan, ali na istu nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao, - da je za raspravu zakazanu za dan 20. travnja 2010. naloženo dovođenje tužitelja po djelatnicima policije, koje nije uspjelo jer nije zatečen na adresi prebivališta, kojom prilikom su djelatnici policije izvijestili da tužitelj boravi na radu u A. i da samo povremeno dolazi na adresu prebivališta, – da je u navedenim okolnostima pritvor protiv tužitelja određen temeljem odredbe čl. 102. st. 3. ZKP-a, jer iz ponašanja tužitelja kao u tom predmetu optuženika proizlazi da osujećuje uspješno vođenje kaznenog postupka (tužitelju u navedenim okolnostima nije određen pritvor osnovom odredbi čl. 102. st. 1. t. 1.-4. ZKP-a, već osnovom odredbe čl. 102. st. 3. ZKP-a), - da je u navedenim okolnostima tužitelj svojim nedopuštenim postupcima prouzročio boravak u pritvoru, te - da je protiv tužitelja konačno obustavljen kazneni postupak zbog nastupa apsolutne zastare.

Temeljem prethodno utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev tužitelja za naknadu štete. Naime, prema odredbi čl. 480. st. 1. t. 1. ZKP-a, pravo na naknadu štete, između ostalog, pripada i osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena. Međutim, prema odredbi čl. 480. st. 3. ZKP-a, naknada štete ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima prouzročila uhićenje. Prema utvrđenju nižestupanjskog suda, upravo je tužitelj svojim nedopuštenim postupcima (neodazivanje uredno zaprimljenom pozivu suda na zakazanu glavnu raspravu u kaznenom postupku koji se protiv njega vodio bez opravdanja, nakon čega se njegova prisutnost na sudu nije mogla osigurati niti njegovim prisilnim dovođenjem) prouzročio boravak u pritvoru (tužitelju nije određen pritvor osnovom odredbi čl. 102. st. 1. t. 1.-4. ZKP-a, već osnovom odredbe čl. 102. st. 3. ZKP-a), pa tužitelj ne ostvaruje pravo na popravljanje štete koja mu je nastupila zbog boravka u pritvoru po ovom osnovu.

ZKP posebno je u odnosu na opća pravila obveznog prava o odgovornosti za štetu regulirano pravo na popravljanje štete kod okolnosti kada je određena osoba bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka, ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena. Navedenim posebnim odredbama (čl. 480. st. 3. ZKP-a) ujedno je isključeno pravo tih osoba na popravljanje štete ako su svojim nedopuštenim postupcima prouzročile uhićenje, odnosno u konkretnom slučaju boravak u pritvoru. Navedenim posebnim uređenjem isključena je primjena općih odredbi obveznog prava o odgovornosti za štetu u dijelu kojim je to odredbama ZKP-a posebno regulirano, pa se tužitelj neosnovano poziva na primjenu odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja regulira pravo na pravičnu novčanu naknadu u slučaju povrede prava osobnosti. Naime, uz posebne pretpostavke koje prema navedenoj odredbi trebaju biti ispunjene da bi se ostvarilo pravo na dosudu pravične novčane naknade (uvjetovano je pretpostavkama da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete), za popravljanje neimovinske štete kumulativno trebaju biti ispunjene i opće pretpostavke odgovornosti za štetu, od kojih je jedna i protupravnost koju posebno pravno uređenje iz odredbe čl. 480. st. 3. ZKP-a u okolnostima konkretnog slučaja isključuje.

Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 31. ožujka 2021.