- 1 -              Revd 988/2021-2

Broj: Revd 988/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. R. iz S., s boravištem u SR Njemačkoj, L., N., zastupane po punomoćnici K. A. H., odvjetnica u Odvjetničkom društvu A. H. & G., Z., protiv tuženika D. B. iz B., zastupanog po punomoćnici Z. G., odvjetnici u Z., radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1714/18-2 od 26. studenoga 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P-2553/15-14 od 30. svibnja 2017., na sjednici održanoj 31. ožujka 2021.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tužiteljica je prijedlogom za dopuštenje revizije predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1714/18-2 od 26. studenoga 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini, poslovni broj P-2553/15-14 od 30. svibnja 2017., zbog šest pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Na prijedlog tuženik nije odgovorio.

Prijedlog nije dopušten.

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

Naime, tužiteljica u prijedlogu ističe pitanja koja glase:

„1. Može li sud utemeljiti svoju odluku isključivo na iskazu pristranih svjedoka?,

2. Može li sud kod utvrđenja da je osoba stekla pravo vlasništva dosjelošću odbiti njezin tužbeni zahtjev na utvrđenje da je vlasnik nekretnine?

3. Može li drugostupanjski sud drugostupanjskom presudom potvrditi presudu prvostupanjskog suda kojom je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku?

4. Je li za valjanost ugovora o darovanju nekretnine potrebno da je taj ugovor sklopljen u pisanom obliku?

5. Može li se pravo vlasništva na nekretnini prenijeti na drugu osobu ugovorom o darovanju u usmenom obliku?

6. Je li ispravan zaključak suda da je raspoložba zakonskog zastupnika maloljetnog djeteta njegovom vrijednijom imovinom, a bez dozvole nadležnog tijela, zakonita?“

Predlagateljica se, kao razlog važnosti 5. postavljenog pitanja ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci poslovni broj Rev-211/09 od 9. ožujka 2011.

Prije svega valja istaknuti da je predlagateljica za 1. - 4. i 6. postavljeno pitanje propustila u prijedlogu određeno obrazložiti razloge u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog kojih bi koje naznačeno pitanje bilo važno, i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, što predlagateljica opširno obrazlaže, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, propušteno je primjerice u prijedlogu ukazati na eventualno postojanje odluka revizijskog suda u kojoj bi o postavljenom pitanju bilo zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom zauzetom u pobijanoj presudi; ili ukazati na različite sudske odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima (prema kojoj je o tome u točno određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), a zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije; odnosno određeno ukazati na razloge zbog kojih je očekivati da će o tim pitanjima drugi sudovi zauzeti pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke; ili ukazati na koje druge važne razloge izvan okvira samog konkretnog slučaja, a koji bi opravdali intervenciju revizijskog suda.

Nadalje, 5. postavljeno pitanje usko je vezano uz okolnosti konkretnog slučaja (ili nekog drugog slučaja) pa na njega nije moguće dati jednoznačni odgovor odnosno kao odgovor na njega ovaj sud nije u mogućnosti zauzeti pravno shvaćanje. Uz navedeno, odluka revizijskog suda na koju se pozvala predlagateljica - poslovni broj Rev-211/09-2 od 9. ožujka 2011. ne sadrži suprotno pravno shvaćanje onome iz pobijane presude jer je donesena u povodu tužbenog zahtjeva za stjecanje prava vlasništva na temelju i eventualno pravno valjanog usmenog ugovora o darovanju, što u konkretnom slučaju nije predmet tužbenog zahtjeva, već je sud utvrđivao mogućnost osnaženja ugovora o darovanju koji nije sklopljen u propisom zahtijevanom pisanom obliku te našao kako su u konkretnom slučaju egzistentne sve propisane zakonske pretpostavke za to, jer su ugovorne strane ispunile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njih nastaju.

Imajući u vidu sve navedeno, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije.

Zagreb, 31. ožujka 2021.