Poslovni broj: 5 UsI-798/2020-7

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 5 UsI-798/2020-7

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariu Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja I. B. iz V., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, Zagreb, Savska cesta 64, kojeg zastupa službena osoba M. J., radi obnove upravnog postupka, 31. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, KLASA: UP/II-102-05/19-01/387, URBROJ; 344-116/2-20-07 od 30. lipnja 2020.

 

 

Obrazloženje

 

 

Osporavanim rješenjem tuženika, označenim u izreci presude, odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Regionalnog ureda Osijek, KLASA: UP/I-102-05/18-01/1907, URBROJ: 2158-25-67/5-19-06 od 03. prosinca 2019.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem pokrenuta je po službenoj dužnosti obnova postupka okončanog rješenjem istog javnopravnog tijela, KLASA: UP/I-102-05/18-01/1907, URBROJ: 2158-25-67/5-18-03 od 13. studenog 2018. (točka I. izreke). Poništeno je citirano rješenje i zamjenjuje se ovim (točka II. izreke) kojim se odbija zahtjev tužitelja za ostvarivanje prava na novčanu naknadu podnesen 18. listopada 2018. (točka III. izreke). Žalba ne odgađa izvršenje rješenja. (točka IV. izreke).

Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika navodeći u bitnom da nije bilo osnove primjenom instituta obnove postupka poništiti ranije rješenje o novčanoj naknadi. Obrazlaže da je prvostupanjskom tijelu bila poznata činjenica vođenja postupka radi ostvarivanja prava na mirovinu pa stoga greška tog javnopravnog tijela ne može biti njemu na štetu. Naglašava da službene osobe nisu postupale u skladu s načelom pomoći neukoj stranci te ga upozorili na posljedice odnosno da će morati vratiti iznose novčane naknade. Poziva se na presudu Europskog suda za ljudska prava u predmetu Čakarević protiv Hrvatske (zahtjev br. 48921/13) te predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje.

Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi navodima tužitelja iz razloga već navedenih u obrazloženju osporavanog akta. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

Sud je u ovom sporu održao raspravu u prisutnosti tužitelja i službene osobe tuženika te je strankama na takav način, prije donošenja presude, dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17., dalje u tekstu ZUS).

Na raspravi su stranke ostale kod svojih ranijih očitovanja te je Sud u dokaznom postupku izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu ovog spora i spisu upravnog postupka koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz podataka spis upravnog postupka nesporno proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog tijela od 13.studenog 2018. tužitelju priznato pravo na novčanu naknadu u trajanju od 450 dana počevši od 06. listopada 2018. do zaključno 29. prosinca 2019. ukoliko prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu. Novčana naknada tužitelju je za prvih 90 dana određena u iznosu od 2.063,88 kuna mjesečno, a za preostalo vrijeme korištenja u iznosu od 1.375,92 kuna mjesečno.

Za vrijeme ostvarivanja prava na novčanu naknadu s osnove nezaposlenosti, od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, naknadno je doneseno rješenje od 24. rujna 2019. kojim je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, počevši od 20. rujna 2018. Tužitelju je određena najniža braniteljska mirovina u svoti od 2.425,54 kuna mjesečno (od 01. siječnja 2019. u svoti od 2.453,28 kuna, a od 01. srpnja 2019. u svoti 2.513,17 kuna s daljnjim usklađenjima mirovine). Isplata mirovine određena mu je od 06. listopada 2018. odnosno od slijedećeg dana nakon prestanka radnog odnosa i isplaćivat će je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske mjesečno unatrag.

Upravni postupak koji je prethodio ovom sporu pokrenut je po službenoj dužnosti na temelju članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09., dalje u tekstu ZUP) odnosno nakon saznanja prvostupanjskog tijela o činjenici donošenja rješenja od 24. rujna 2019. kojim je tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu s mjesečnom isplatom unatrag.

Prema članku 43. stavku 2. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti ("Narodne novine" 16/17.), važećeg u trenutku donošenja rješenja o novčanoj naknadi od 13. studenog 2018., pravo na razliku do utvrđene visine novčane naknade iz stavka 1. ovoga članka ima nezaposlena osoba koja je stekla pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, kao i osoba koja je ostvarila naknadu po posebnom propisu u iznosu nižem od utvrđene novčane naknade.

Nadalje, prema članku 49. stavku 1. točki 11. istog Zakona pravo na novčanu naknadu prestaje nezaposlenoj osobi ako ostvari invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti u iznosu višem od utvrđene novčane naknade.

Budući da je tužitelju u istom razdoblju mirovina utvrđena u iznosu višem od iznosa isplaćene novčane naknade s osnove nezaposlenosti, to je prvostupanjsko tijelo primjenom članka 127. stavka 1. ZUP-a prethodno rješenje od 13. studenog 2018. poništilo i zamijenilo ga novim kojim se tužitelju odbija zahtjev za ostvarivanjem prava na novčanu naknadu.

U odnosu na prigovore tužitelja da je prvostupanjsko tijelo znalo za činjenicu vođenja postupka ostvarivanja prava na mirovinu, čime mora preuzeti i odgovornost za ovu situaciju koja mu ide na štetu, ovaj Sud, kao i tuženik, smatra iste neosnovanim iz razloga što je rješenje o mirovini doneseno naknadno odnosno 24. rujna 2019., mirovina je određena u višem iznosu od iznosa novčane naknade s osnove nezaposlenosti, a isplata mirovine je određena mjesečno unatrag te se podudara s razdobljem u kojem je tužitelju isplaćivana predmetna novčana naknada.

Kraj takvog stanja stvari prvostupanjsko tijelo je postupilo primjereno, konzistentno i pravovremeno kada je koristeći izvanredni pravni lijek u upravnom postupku poništilo prethodno rješenje od 13. studenog 2018. i odbilo tužitelju zahtjev za ostvarivanjem prava na novčanu naknadu zbog toga što ne udovoljava uvjetima iz citiranog članka 49. stavka 1. točke 11. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti.

Dakle, ovaj Sud ne nalazi u konkretnom činjeničnom supstratu identičnost s presudom Europskog suda za ljudska prava na koju se tužitelj poziva u tužbi. Naime, u tom predmetu HZZ je učinio pogrešku propustivši u svojoj odluci iz 1997. godine definirati razdoblje u kojem podnositeljica ima pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, a onda se dodatno još predmetna naknada podnositeljici isplaćivala u razdoblju od gotovo tri godine nakon isteka najdužeg propisanog roka.

Slijedom navedenog, osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim te je valjalo na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

U Osijeku 31. ožujka 2021.

 

Sudac

Dario Mađaroš v.r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.