1

Broj: Ppž-3144/2021

 

 

                                              

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana, kao predsjednika vijeća, te Drage Klasnića i Koraljke Bašić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika M.Š., zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika M.Š., podnesenoj putem branitelja XX, protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Prekršajni odjel od 17. veljače 2021., broj: 27. Pp P-2646/2020-4., na sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika M.Š.i potvrđuje  prvostupanjska presuda.

 

II. Temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik M.Š. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom, proglašen je krivim okrivljenik M.Š.da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 (desettisuća) kuna.

 

Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

 

Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka i to u  iznosu od 150,00 (stopedeset) kuna.

 

Protiv pobijane presude, okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke prekršajnopravnim sankcijama.

 

U žalbi okrivljenik navodi da niti u izreci, a niti u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud nije naznačio da li je okrivljenik osoba iz stavka 1., 2. ili 3. članka 282. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (pogrešno žalitelj navodi Prekršajnog zakona), pa da se za sada ne može ispitati pravilnost primjene materijalnog prava. Okrivljenik smatra da nije bilo mjesta primjeni članka 58. stavak 1. Prekršajnog zakona, jer u konkretnom slučaju da nisu bili ispunjeni uvjeti za izricanjem zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom, jer temeljem tog propisa sud može ali i ne mora izreći zaštitnu mjeru, a posebno ističe da sud  u obrazloženju presude uopće nije naveo na kojim to konkretnim okolnostima zasniva svoju odluku da u odnosu na okrivljenika postoji opasnost da će ugroziti sigurnost prometa upravljajući motornim vozilom, a svakako da nije bilo mjesta određivanju trajanja zaštitne mjere od 3 mjeseca, te da bi se svrha te mjere mogla ostvariti izricanjem iste u minimalnom trajanju od jednog mjeseca.

 

Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Naime, okrivljenik je ispitan na navode optužnog prijedloga u svojoj obrani priznao da se je odbio podvrgnuti testiranju na droge, a isto ne osporava niti u žalbi, s time da je suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, navodeći da se radi o prekršaju iz članka 282. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivog po odredbi iz članka 282. stavak 9.  citiranog Zakona.

 

Naime, odredbom članka 282 stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, propisano je da su osobe iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka dužne postupati prema zahtjevima policijskog službenika, dok je stavkom 3. citiranog članka propisano će policijski službenik odvesti na vađenje krvi i uzimanje urina radi analize ili na liječnički pregled i osobu za koju se ispitivanjem utvrdi da u organizmu ima droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima, utvrđene odgovarajućim sredstvima ili uređajima.

 

U konkretnom slučaju nesporno je da je jednokratnim testom za droge marke Drager DrugChek 3000 STK 6 utvrđena prisutnost THC, nakon čega je okrivljenik odbio vađenje krvi i urina radi analize po zahtjevu policijskog službenika.

 

              Nadalje, odredbom članka 282. stavak 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izričito je propisano da će se novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju do 60 dana kaznit za prekršaj vozač motornog vozila i instruktor vožnje koji odbije podvrgnuti se ispitivanju ili liječničkom pregledu, odnosno uzimanju krvi ili krvi i urina, pri čemu se u navedenoj kažnjivoj odredbi ne poziva posebno na stavke 1., 2. i 3. odredbe članka 282. citiranog Zakona, već se samo u odredbi članka 282. stavak 4. citiranog Zakona poziva na osobe iz stavka 1., 2. i 3. ovoga članka koje su dužne postupati prema zahtjevima policijskog službenika, a koju materijalnu odredbu je prvostupanjski sud citirao u izreci pobijane presude.

 

S obzirom na težinu prekršaja, valja navesti da je prvostupanjski sud okrivljeniku za navedeni prekršaj utvrdio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, i to u visini propisanog posebnog zakonskog minimuma, te stoga i ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

Razmotrivši odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito prema okrivljeniku primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, čija primjena, a imajući u vidu težinu prekršaja, te dosadašnju kažnjavanost okrivljenika za isti prekršaj kako to proizlazi iz stanja spisa, potvrde Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske od 16. veljače 2020. godine, je nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

 

S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

 

Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 31. ožujka 2021.

 

 

  Zapisničarka:                                                                                                       Predsjednik vijeća:

 

Marcela Soljačić-Prester v.r.                                                                           Nediljko Boban, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu, Prekršajni odjel u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.