1

Broj: Ppž-1714/2021

 

                                        

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana, kao predsjednika vijeća, te Drage Klasnića i Koraljke Bašić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika T.K.,  zbog prekršaja iz članka 51. stavka 5. uz orimjenu članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), i zbog prekršaja iz članka 181. stavka 8. cit. Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika T.K., podnesenoj, protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku od 14. srpnja 2020., broj: Pp P-466/2019-50, na sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika T.K. i potvrđuje  prvostupanjska presuda.

 

II.Temeljem čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik T.K. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom, proglašen je krivim okrivljenik T.K. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 51. stavka 5. uz primjenu članka 293. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i prekršaj iz članka 181. stavka 8. cit. Zakona za koje mu je, izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 7.500,00 (sedamtisućapetsto) kuna.

 

Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 (dva) mjeseca, u koju zaštitnu mjeru je uračunato vrijeme privremeno oduzete vozačke dozvole Naredbom PPP Krapina, broj 0005033.

 

Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 520,00 (petstodvadeset) kuna, koji se u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna odnose na paušalne troškove ovog postupka, dok se u iznosu od 320,00 (tristodvadeset) kuna odnose na troškove tužitelja.

 

Protiv pobijane presude, okrivljenik je pravodobno podnio žalbu  zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke prekršajnopravnim sankcijama i troškovima postupka.

 

U žalbi okrivljenik navodi da se pobijana presuda temelji na iskazu policijskog službenika xx koji je bio na očevidu te navodi da se radi o preglednom lijevom zavoju što smatra pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnim stanjem.  Radi se o dionici DC br. 1. (Sveti križ Začretje – Zabok) na kojoj zapravo da nema zavoja, već da se rado o blagom zakrivljenju ceste koje da ne spada u kategoriju zavoja. Zbog toga se ne slaže s tvrdnjom da je do nesreće došlo zbog neprilagođene brzine uvjetima i stanju kolnika. Tijekom prekršajnog postupka sud nije proveo nikakva dodatna vještačenja ili rekonstrukcije prometne nesreće kojom bi se utvrdio stvarni uzrok nesreće. Do nesreće da je došlo zbog ne držanja strane kretanja, a zbog čega je skrenuo na lijevu stranu ceste i sletio s vozilom van kolnika doista ne zna jer se ne sjeća tog događaja. Moli da mu se umanji kazna te da mu se umjesto izricanja zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim motornim vozilima B kategorije prenamjeni u zabranu upravljanja osobnim automobilima jer je u međuvremenu otišao u mirovinu i povremeno obavlja usluge prijevoza teretnim vozilima koja spadaju u B kategoriju.

 

Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Naime, okrivljenik je u svojoj obrani izjavio da se smatra krivim za prekršaje koji mu se stavljaju na teret, pa dakle već iz same obrane okrivljenika proizlazi da su se u njegovom ponašanju stekla sva bitna obilježja prekršaja za koji je proglašen krivim.

 

Suprotno žalbenim navodima, da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, valja navesti da prvostupanjski sud nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, jer je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, naveo odlučne činjenice na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, dakle, pobijana presuda sadrži sve potrebne,  jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.

 

Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik u žalbi dovodi u sumnju stvarni uzrok nesreće, iako pri tom ne osporava da je do nesreće došlo zbog njegovog protupravnog ponašanja, dodajući da se ne sjeća zbog čega je skrenuo na lijevu stranu ceste i sletio s vozilom van kolnika jer se tog događaja ne sjeća, a što je naveo i u svojoj obrani. U žalbi ne osporava da se je odbio podvrgnuti stručnom pregledu – uzimanju krvi i urina radi analize.

 

Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud, a koji žalbom uopće nisu osporeni.

 

Tako je ispravno prihvatio vjerodostojnim iskaz svjedoka policijskog službenika xx jer je dan jasno, okolnosno i uvjerljivo i nema niti jedne konkretne okolnosti koja bi dovela u pitanje vjerodostojnost njegovog iskaza. Osim toga, u spisu doista ne postoji niti jedan podatak koji bi upućivao na motiv zbog kojeg bi policijski službenik xx, policijski službenik koji je sačinio zapisnik o očevidu, foto-elaborat i situacijski plan, a sa kojim je prilikom nadzora bio i svjedok xx, policijski službenik, neosnovano teretio okrivljenika, odnosno naveo krive razloge nastanka prometne nesreće. Svjedok je detaljno opisao sve detalje događaja te pregledom i utvrđenjem svih relevantnih činjenica došao dao zaključka da je do prometne nesreće  došlo zbog toga što vozač brzinu kretanja svog vozila nije prilagodio preglednom zavoju u lijevo, uslijed čega je došlo do zanošenja vozila i slijetanja izvan lijevog ruba kolnika na zemljanu površinu, prevrtanja vozila više puta te se vozilo u odvodnom  kanalu prevrnulo na lijevoj bočnoj strani kako je prikazano na situacijskom planu, a vidljivo je i na fotografijama foto elaborata, te je njegov iskaz, u cijelosti sukladan materijalnoj dokumentaciji u spisu, u koje dokaze je prvostupanjski sud izvršio uvid.

 

Naime okrivljenik koji je u svojoj obrani, nakon što je izjavio da se osjeća krivim iskazao da ne sjeća događaja, i da ne zna koji je razlog bio zašto je prešao na lijevu strane ceste te da se ne sjeća niti da su mu policijski službenici ponudili ispitivanje alkohola u organizmu, sada paušalno u žalbi osporava razloge nastanka nesreće, ne dovodeći pri tom ni na koji način argumentirano zaključak prvostupanjskog suda o počinjenim prekršajima i načinu na koji je došlo do prometne nesreće, za koje je isti dao valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, te suprotno navodima žalbe nije bilo razloga za provođenjem vještačenja jer je činjenično stanje u potpunosti i točno utvrđeno.

 

Slijedom navedenog, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud istu za oba djela utvrdio u visini propisanog posebnog minimuma novčane kazne, uzimajući u obzir sve okolnosti iz članka 36. stavak 2. Prekršajnog zakona.

 

U svezi s tim valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 118. stavak 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 kn do 10.000,00 kn ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj odredio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, i to, kako je već navedeno u visini propisanog posebnog minimuma, to vijeće ovog suda utvrđene novčane kazne za oba djela, odnosno ukupnu novčanu kaznu izrečenu primjenom članka 39. Prekršajnog zakona, smatra razmjernom težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

 

Razmotrivši odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito prema okrivljeniku primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 2 mjeseca, pri čemu je sud u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika.

 

Naime, navedeno ponašanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti prekršaje u prometu. Stoga je pobijanom presudom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljeniku izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

 

Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelima zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.

 

Odluka o troškovima prvostupanjskog postupka također je na zakonu osnovana i odgovarajuće obrazložena, a njihova visina od 520,00 kuna, ukazuje se primjerenom, s obzirom na Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13), propisani raspon troškova u paušalnom iznosu od 100,00 do 5.000,00 kuna.

 

S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezana na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

 

Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 31. ožujka 2021.

 

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru, Stalnoj službi u Zaboku u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.