1

Broj: Ppž-3255/2021

 

                                                

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana, kao predsjednika vijeća, te Drage Klasnića i Koraljke Bašić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika T.J., zbog prekršaja iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), prekršaja iz članka 199. stavka 6. citiranog Zakona i zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. istog Zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika T.J., podnesenoj putem branitelja M.V., odvjetnika iz S., protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, od 16. prosinca 2020., broj: 6. Pp-30/2020-4., na sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika T.J. i potvrđuje  prvostupanjska presuda.

 

II.Temeljem čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik T.J. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom, proglašen je krivim okrivljenik T.J. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 32. stavka 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, članka 199. stavka 6. citiranog Zakona i prekršaj iz članka 289. stavka 4. istog Zakona, za koje mu je izrečena novčana kazna u ukupnom iznosu od 11.000,00 (jedanaesttisuća) kuna, s time da se okrivljeniku vrijeme provedeno u uhićenju i zadržavanju, temeljem Izviješća o uhićenju PU S-D, Postaje prometne policije Split od 15. prosinca 2020. s početkom u 20,55 sati do 16. prosinca 2020. u 10,30 sati kada je priveden na sud uračunava u izrečenu novčanu kaznu kao 2 (dva) dana zatvora, odnosno 600,00 (šesto) kuna novčane kazne, tako da okrivljenik ima za platiti još 10.400,00 (desettisućačetristo) kuna, koju kaznu je dužan platiti u roku od 60 dana po pravomoćnosti presude.

 

Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

 

Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u  iznosu od 280,00 (dvjestoosamdeset) kuna.

 

 

Protiv pobijane presude, okrivljenik je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama.

 

U žalbi okrivljenik navodi da ne osporava odluku suda u pogledu utvrđenja počinjenih prekršaja te ističe još jednom da je kriv za počinjene prekršaje. Međutim, smatra da je izrečena sankcija iako je ublažena prestrogo odmjerena. Ističe da nije znao da postoji zabrana upravljanja motornim vozilom prema njemu te da je svjestan maksime ignorantia juris non excusat, međutim činjenica je da isti stvarno nije znao za izmjenu Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Prekršajnog zakona u vidu da policija više na obavještava o nastupu sigurnosne mjere zabrane upravljanja. Ističe niz olakotnih okolnosti koje da sud nije pravilno valorizirao, a to je korektno držanje okrivljenika pred sudom, priznanje počinjenja djela te da njegovim postupanjem nije došlo do štetnih posljedica.

 

Predlaže da se, iz žalbenih razloga, žalba prihvati.

 

              Žalba nije osnovana.

 

Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) uz ocjenu navoda žalbe, ovaj sud je utvrdio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Naime, okolnost koju okrivljenik navodi u svojoj obrani da nije znao za izmjenu Zakona o sigurnosti prometa na cestama i Prekršajnog zakona u vidu da policija više ne obavještava o nastupu sigurnosne mjere zabrane upravljanja ne može ga ekskulpirati za počinjeni prekršaj iz razloga, što kako i sam navodi u žalbi da nepoznavanje propisa ne ispričava, već se je s obzirom da je znao da mu je na snazi zaštitna mjera trebao interesirati na internetskim stranicama MUP-a RH, od kada do kada mu traje zaštitna mjera.

 

Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud istu za djela pod točkama 1) i 2) izreke utvrdio u visini propisanog posebnog minimuma, dok mu je za djelo pod točkom 3) izreke  primjenom članka 37. Prekršajnog zakona znatno ublažio novčanu kaznu, omogućujući pri tom okrivljeniku da novčanu kaznu plati u roku od 60 dana, te izrečenu kaznu u ukupnom iznosu od 11.000,00 (jedanaesttisuća) kuna (umanjenu za vrijeme uhićenja u iznosu od 600,00 kuna), primjenom članka 39. stavak 1. Prekršajnog zakona ovaj sud smatra, s obzirom na nedokumentirane navode okrivljenika o lošim materijalnim prilikama, razmjernu težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

 

Razmotrivši odluku o primijenjenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je pobijanom presudom osnovano i zakonito prema okrivljeniku primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 mjeseci, pri čemu je sud u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika.

 

Prvostupanjski sud je shodno ovlaštenju da dokaze ocjenjuje po slobodnom uvjerenju (članak 88. stavak 2. Prekršajnog zakona) svoje saznanje o djelima zasnovao na ocjeni svih u postupku provedenih dokaza, a što je u pobijanoj presudi i valjano obrazložio.

 

S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

 

Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 31. ožujka 2021.

 

 

  Zapisničarka:                                                                                                       Predsjednik vijeća:

 

Marcela Soljačić-Prester v.r.                                                                           Nediljko Boban, v.r.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, branitelja, okrivljenika i tužitelja.