- 1 -              Revd 3259/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3259/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H., Z., OIB: ... , protiv tuženika E. d.d. Z., OIB: ... , kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva G., Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2166/2019-2 od 13. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3730/10 od 3. rujna 2018., u sjednici održanoj 31. ožujka 2021.

r i j e š i o  j e:

 

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

Obrazloženje

 

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2166/2019-2 od 13. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3730/10 od 3. rujna 2018.

 

Tužitelj nije podnio odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.

 

Postupajući u skladu s odredbom čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19, dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da o pravnom pitanju koje je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije ne ovisi odluka u ovome sporu.

 

Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pravno pitanje kojim problematizira valjanost odluke nižestupanjskih sudova vezano za eventualnu preinaku tužbenog zahtjeva te je li uslijed iste došlo do zastare tražbine tužitelja s osnove zakonskih zateznih kamata. Kao razloge važnosti navodi odluke revizijskog suda poslovni broj Revx-1004/20013-2 i Revx-594/10 te odluku Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-2049/16-2. U odnosu na dostavljene odluke revizijskog i drugostupanjskog suda valja reći da se u istima nije radilo o istim činjeničnim i pravnim situacijama kao u ovom postupku, pa se samim time pozivanje tužitelja na predmetne odluke ne može ocijeniti kao navođenje razloga zbog kojih je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U ovoj parnici tužitelj je već u tužbi uz isplatu glavnice potraživanja zatražio i isplatu zateznih kamata od dospijeća svakog pojedinog računa pa do plaćanja istog, i to unutar trogodišnjeg zastarnog roka od dospijeća najstarije tražbine s osnove zateznih kamata, dok navedeno nije slučaj u odnosu na odluke koje tuženik navodi kao razloge važnosti postavljenog pitanja.

 

Slijedom navedenog, postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku u sporu te samim tim ni za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 31. ožujka 2021.