- 1 -              Rev 3486/2018-2

Broj: Rev 3486/2018-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. S. iz G., (s boravištem u S.), OIB: ... , kojeg zastupaju punomoćnici D. C. i A. P., odvjetnici u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ... , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-373/2017-4 od 3. listopada 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-938/15-44 od 25. kolovoza 2017. i dopunska presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-938/15-57 od 6. srpnja 2018., u sjednici održanoj 31. ožujka 2021.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-373/2017-4 od 3. listopada 2018. odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđena je:

- presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-938/15-44 od 25. kolovoza 2017. kojom je tuženici naloženo da tužitelju plati 202.437,53 kn sa zateznim kamatama i odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu 68.707,05 kn te je odlučeno i o naknadi parničnih troškova i

- dopunska presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-938/15-57 od 6. srpnja 2018. kojom je tuženici naloženo da tužitelju plati 80.992,34 kn te, počevši od 1. lipnja 2018. dok za to budu postojali zakonski uvjeti, po 3.115,09 kn na mjesec i odbijen je dio tužbenog zahtjeva za isplatu po 989,04 kn na mjesec te je odlučeno o naknadi parničnih troškova.

Tuženica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnoga postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava i predložila je ovom revizijskom sudu da preinači nižestupanjske presude u dijelu u kojem su tužbeni zahtjevi prihvaćeni tako da ih odbije kao neosnovane ili da nižestupanjske presude ukine u tom dijelu i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP u odnosu na drugostupanjsku presudu tuženica obrazlaže tvrdnjom da ta odluka „ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa tako niti o istaknutoj pogrešnoj primjeni materijalnog prava“. Međutim, pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge kojima je opravdan zaključak o pravilnosti i zakonitosti prvostupanjske presude, a njome je odgovoreno i na žalbene navode u vezi sa žalbenim razlogom pogrešne primjene materijalnoga prava. Pritom je za istaknuti kako tuženica pitanje primjene materijalnoga prava i u žalbi i u reviziji problematizira zanemarujući činjenično stanje kakvo je u postupku utvrđeno.

Naime, predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u vidu izgubljene zarade za razdoblje nakon listopada 2010. (za ranije razdoblje je o tužiteljevu zahtjevu po istoj osnovi pravomoćno odlučeno), kao razlike između invalidske mirovine koju prima i plaće koju bi primao kao radnik tuženice. Tuženica ne osporava osnovu svoje odgovornosti, jer je tužitelj u invalidskoj mirovini zato što je kao pripadnik Hrvatske vojske, 23. svibnja 2003. stradao u prometnoj nesreći kao putnik u automobilu pri obavljanju službe, pa je prvostupanjski sud odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva utemeljio na odredbama čl. 195. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96 i 112/99). Tuženica se tijekom cijelog postupka, pa i u njegovom revizijskom stadiju, tužbenom zahtjevu protivi isključivo tvrdnjom da se tužitelj mogao zaposliti s preostalom radnom sposobnošću, ukazujući pritom na shvaćanja ovoga revizijskog suda o tom pitanju, odnosno citirajući dijelove odluka revizijskog suda u kojima je zauzeto shvaćanje kako je u ovakvim parnicama potrebno procijeniti preostalu oštećenikovu radnu sposobnost, utvrditi eventualnu mogućnost prekvalifikacije, odnosno, općenito, utvrditi je li oštećenik poduzeo sve radnje u cilju sprječavanja nastanka štete u visu izgubljene zarade.

Tako tuženica, zapravo, revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava veže isključivo za tvrdnju da u postupku nije putem vještaka s područja medicine rada procijenjena preostala tužiteljeva radna sposobnost te da tužitelj nije poduzeo ništa da se zaposli.

Revizija, međutim, prešućuje dijelove obrazloženja prvostupanjske presude iz kojih proizlazi utvrđenje da se tužitelj u više navrata pokušao zaposliti, ali bezuspješno, kao i da se tužitelj cijelo vrijeme nakon prometne nesreći liječi (imao je deset operacija) uz trajne posljedice ozljeđivanja u vidu otvorenih rana na ruci i hoda uz pomoć štaka, zbog čega „nije konkurentan na tržištu rada“.

Stoga nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 31. ožujka 2021.