- 1 -              Rev 315/2021-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 315/2021-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B. d.d. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica N. M., odvjetnica u P., protiv tuženika Općina Brtonigla, B., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnici I. O., odvjetnica u U. i S. P., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4436/2017-3 od 22. siječnja 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-190/2015-44 od 22. svibnja 2017., u sjednici održanoj 31. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4436/2017-3 od 22. siječnja 2020. i presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-190/2015-44 od 22. svibnja 2017. u točkama I., II., III. i IV. izreke i u dijelu točke V. izreke kojom je naloženo tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 65.837,50 kn i za navedeno predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

„I. Utvrđuje se da postoji tražbina prema tuženiku u iznosu od 309.405,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 233.159,38 kuna teče od 03. prosinca 2012. do isplate, i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te tražbina po osnovi naknade troška ovršnog postupka u iznosu od 4.367,96 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. prosinca 2012. do isplate, i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koju tražbinu je tužitelj prenio na H. d.o.o. Z., ..., OIB: ... Ugovorom o ustupu tražbine od 15. svibnja 2014.

 

II. Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina prema tužitelju u iznosu od 309.405,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 233.159,38 kuna teče od 03. prosinca 2012. do isplate, i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao ni tražbina po osnovi naknade troška ovršnog postupka u iznosu od 4.367,96 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. prosinca 2012. do isplate, i to do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

III. U cijelosti se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika D. K. iz P., posl.br. Ovrv-1614/12 od 13. prosinca 2012., kojim je naloženo tuženiku da tužitelju u roku od osam dana isplati iznos od 309.405,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 233.159,38 kuna teče od 03. prosinca 2012. do isplate, i to do 31. srpnja 2015. po koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i da mu u istom roku naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 4.367,96 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. prosinca 2012. do isplate, i to do 31. srpnja 2015. po stopi zateznih kamata koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena,

 

s time da se navedeni iznos umjesto tužitelju, isplati društvu H. d.o.o. Z., ..., OIB: ...

 

IV. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Utvrđuje se da su ništetni ugovor o factoringu br. ... od 08. veljače 2010. godine sklopljen između D. d.o.o. N. i ugovornog prednika tužitelja, kao i potvrda od 08. veljače 2010. godine, potpisana od strane načelnika tuženika, a kojom se potvrđuje postojanje duga po računu ...“.

 

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od osam dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 65.837,50 kuna, dok se u preostalom dijelu, za iznos od 31.225,00 kuna, odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.“

 

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

U povodu tuženikovog prijedloga za dopuštenje revizije Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem Revd-1099/2020-2 od 4. studenog 2020. dopustio je reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4436/2017-3 od 22. siječnja 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-190/2015-44 od 22. svibnja 2017. u odnosu na postavljeno pitanje:

 

„Smatra li se da je tužitelj, koji je nakon bezuvjetnog ustupanja novčane tražbine trećoj osobi nastavio voditi parnicu kao procesno legitimirana stranka postupka sukladno čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku, usklađenjem tužbenog zahtjeva na način da traži da se isplata umjesto njemu izvrši trećoj osobi kojoj je tražbinu ustupio, postao stvarno legitimirana stranka koja je uskladila svoje procesno-pravno ponašanje sa novonastalom materijalno-pravnom situacijom do koje je došlo uslijed materijalnopravne sukcesije, pa slijedom toga i ovlaštena zahtijevati da tuženik izvrši isplatu trećoj osobi umjesto njemu?“.

 

Tuženik je podnio reviziju protiv presude suda drugog stupnja s prijedlogom ovom sudu, preinačiti odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Na temelju odredbe čl. 391. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

Sud drugog stupnja posredno, zauzeo je shvaćanje da je tužitelj aktivno legitimiran za vođenje postupka i nakon što je tijekom postupka pred sudom prvog stupnja svoju tražbinu prema tuženiku ustupio cesionaru H. d.o.o. te sukladno tome preinačio tužbeni zahtjev na način što je zatražio da se ustupljeni iznos umjesto tužitelju isplati cesionaru, društvu H. d.o.o. iz Z., koja nije stranka u ovom postupku.

 

Na svojoj III. sjednici Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja je održana 14. rujna 2020. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje:

„Otuđenjem predmeta spora drugoj osobi tijekom parnice, s obzirom da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, tužitelj gubi dotadašnju aktivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojeg je došlo do otuđenja (prijenos prava vlasništva ili prava) osim ako iz pravnog posla između tužitelja i druge osobe ne proizlazi što drugo.“

 

Sud u cijelosti ostaje kod navedenog pravnog shvaćanja te je to odgovor na postavljeno pravno pitanje iz revizije.

 

Dakle, odlučujući o predmetu spora sud drugog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo, međutim nije bilo uvjeta preinačiti pobijanu presudu. Naime, zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje u ovom predmetu je nepotpuno utvrđeno jer u postupku nije utvrđeno je li u pravnom poslu između tužitelja kao cedenta i treće osobe H. d.o.o. kao cesionara, ugovoreno da je tužitelj ovlašten u svoje ime i za račun cesionara provesti ovaj postupak.

 

Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu iz čl. 394. st. 2. ZPP ukinuti nižestupanjske presude i premet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

U ponovnom postupku sudovi će obzirom na izneseno pravno shvaćanje potpuno utvrditi činjenično stanje i presuditi o predmetu spora.

 

Zagreb, 31. ožujka 2021.