- 1 -              Rev 289/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 289/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. G. iz M., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik T. F., odvjetnik u O., protiv tuženika I. d.d. iz Z., OIB: ... , kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva B. & M. D. j.t.d., O., radi utvrđenja ništetnosti ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž R-16/18-3 od 12. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-62/18-15 od 5. listopada 2018., u sjednici održanoj 31. ožujka 2021.,

 

r i j e š i o  j e:

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž R-16/18-3 od 12. studenoga 2015. i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž R-16/18-3 od 12. studenoga 2018. odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-62/18 od 5. listopada 2018. kojom je odlučeno:

 

„I. U cijelosti se odbija tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj sa tuženikom I. d.d. Z. prešutno zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme s danom 23. lipnja 1997. godine, zatim tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavim ugovora o radu od 23. lipnja 1997. godine i Aneksa drugog ugovora o radu od 01. kolovoza 1997. godine, ugovora o radu od 23. listopada 1997. i Aneksa ugovora o radu od 23. listopada 1997. godine sklopljenih sa bivšim društvom O. P. d.o.o. O., odnosno O. P. d.d. O. i I. – O. P. d.d., zatim se odbija tužbeni zahtjev za isplatu naknade za faktički rad koju čini razlika između isplaćene svakomjesečne plaće tužitelja koju je primao kod društva I. O. P. d.d. i plaće koju bi primao kod I. d.d. Z. za iste poslove i radne zadatke u razdoblju od 01. travnja 1999. godine do 01. ožujka 2005. godine zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

II. Nalaže se tužitelju N. G., OIB: ... , M., da nadoknadi parnične troškove tuženiku I. - I. d.d., OIB: ... , Z., u iznosu od 13.177,50 kn (slovima:trinaesttisućasto-sedamdesetsedamkunaipedesetlipa) u roku od 8 (osam) dana.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 16.010,00 kn (slovima:šesnaesttisućaidesetkuna).“

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te je predložio da ovaj revizijski sud preinači ili ukine drugostupanjsku presudu.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao u cijelosti, jer je tužitelj u cijelosti i pobija, a u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Predmet spora su tužiteljevi zahtjevi za utvrđenje postojanja tužiteljeva radnoga odnosa na neodređeno vrijeme s tuženikom kao poslodavcem (na temelju navodno prešutno zaključenoga ugovora o radu), za utvrđenje ništavosti ugovora o radu sklopljenih s O. P. d.o.o. odnosno O. P. d.d. i I. – O. P. d.d. i za isplatu s osnove razlike plaće.

 

Prvostupanjski sud je presudom tužbene zahtjeve odbio kao neosnovane, a tužitelj je protiv te odluke podnio žalbu, pobijajući je zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, o kojoj je odlučeno pobijanom drugostupanjskom presudom.

 

Osnovano tužitelj u reviziji ukazuje na to da drugostupanjska presuda nema jasnih razloga, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP.

 

Ne mogu se, naime, jasnim i razumljivim obrazloženjem presude suda drugoga stupnja koji odlučuje o žalbi stranke podnesene zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP smatrati navodi drugostupanjske presude kojima se žalba proglašava neosnovanom i na iznesene žalbene navode i razloge odgovara jedino konstatacijama:

 

- da sud drugoga stupnja „ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka na koje ovaj sud primjenom odredbe članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ..... pazi po službenoj dužnosti“;

 

- da je „prvostupanjski sud zauzeo valjan pravni stav ali koji je sukladan presudama za ostale zaposlenike koji su od Ad 1 do Ad 18 bili tužitelji o istom činjeničnom i pravnom osnovu“, a da pritom nije navedeno koji to stav i u vezi s kojom činjeničnom i pravnom osnovom je zauzet, niti je prethodno uopće navedeno iz kojih je razloga prvostupanjski sud tužbene zahtjeve ocijenio neosnovanima, s tim da ovaj revizijski sud primjećuje da se citirani dio rečenice iz pobijane presude, zbog upotrijebljenoga veznika „ali“, uopće ne može smatrati smislenim);

 

- da je „Pravni stav ovoga suda bio da nakon preuzimanja I. - O. P. d.d. od strane I. - d.d. Z. svi zaposlenici imaju ista prava posebno oni koji rade na istim radnim mjestima“, ali da je „u međuvremenu, povodom revizije tužitelja N. K. koji se pojavio kao suparničar u podnošenju ove tužbe VSRH odbio je reviziju zbog neosnovanosti a radi se zapravo o istom činjeničnom i pravnom osnovu (str. 160. spisa)“ te „da se i u predmetu K. i u ovom predmetu radi o istom činjeničnom pravnom osnovu te je ovo vijeće respektirajući stav VSRH žalbu odbilo a prvostupanjsku presudu potvrdilo“, pri čemu ostaje neobrazloženo o kakvom se pravnom stavu radi i na koje je činjenice on primijenjen.

 

S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti presudu suda drugoga stupnja i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje u kojem će ponovno odlučiti o tužiteljevoj žalbi i za odluku dati jasne i razumljive razloge, vodeći računa o odredbi čl. 375. st. 1. ZPP kojom je propisan sadržaj obrazloženja drugostupanjske presude.

 

Zagreb, 31. ožujka 2021.