1

                            Broj: Pž-4802/2020

                                          

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M.V., zbog prekršaja zbog prekršaja iz čl. 229. st. 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okr. M.V., podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Knin 18. rujna 2020., broj: 511-13-10/05-3-504-1/2020, u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2020.,

 

p r e s u d i o    j e:

 

I.               Odbija se prigovor okr. M.V. kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.

 

II.     Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona, okr. M.V. je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (sto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

             

Obrazloženje

 

1. Pobijanim prekršajnim nalogom, okr. M.V. proglašena je krivom da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinila prekršaj iz čl. 229. st. 3. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji joj je, izrečena novčana kazna u iznosu 5.000,00 kuna, koju je  dužna platiti u roku 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, pri čemu ima pogodnost uplate dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 500,00 kuna.

 

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. M.V. osobno je pravodobno podnijela prigovor, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja prigovora je vidljivo da je isti podnesen zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4. Prigovor nije osnovan.             

 

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Okrivljenica u prigovoru ističe da ne poriče da je prekoračila brzinu ali u tom trenutku da je bila uzrujana zbog bolesti oca, a koji je i preminuo kratko nakon toga. Ističe da je zaposlena na pola radnog vremena i nije u mogućnosti platiti toliku kaznu radi čega traži da joj se ista umanji jer do sada nije kažnjavana.

 

7. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj drugostupanjski sud smatra da je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrečena vrsta i mjera kazne primjerena stupnju njezine krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

8. Naime, za prekršaj za koji je okrivljenica proglašena krivom zakonom je propisana novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna do 15.000,00 kuna, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna predstavlja novčanu kaznu izrečenu u zakonom propisanom minimalnom iznosu te i po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju nema osnove za ublažavanje izrečene novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

9. Potrebno je istaknuti, a imajući na umu prethodno navedeno, okolnosti koje okrivljenica navodi u svojem prigovoru u odnosu na izrečenu novčanu kaznu zbog koje traži umanjenje iste (zaposlenje na pola radnog vremena) nisu od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni. Osim toga, navedene okolnosti okrivljenica nije ničime dokumentirala, a što je bila dužna sukladno čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona.

 

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle, doista blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenice.

 

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205.Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

             

U Zagrebu, 31. ožujka 2021.

 

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi šibensko-kninskoj, Policijskoj postaji Knin u 3 otpravka: za spis i okrivljenicu