1

                            Broj: Pž-4695/2020

                                                                      

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M.V., zbog prekršaja zbog prekršaja iz čl. 199. st. 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okr. M.V., podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave virovitičko-podravske, Postaje prometne policije Virovitica od 31. kolovoza 2020., broj: 511-16-09/05-3-488-1/2020, u sjednici vijeća održanoj 31. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o    j e:

 

I.         Odbija se prigovor okr. M.V. kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.

 

II.       Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okr. M.V. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (sto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

             

Obrazloženje

 

    1. Pobijanim prekršajnim nalogom, okr. M.V. proglašen je krivim da je na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 7. Zakon o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.             

 

2. Istim prekršajnim nalogom, na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okr.

M.V. je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 2 mjeseca te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 500,00 kuna.

 

3. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. M.V. osobno je

pravodobno podnio prigovor, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja prigovora je vidljivo da je isti podnesen zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i to samo u odnosu na visinu novčane kazne te odluku o troškovima prekršajnog postupka. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

4. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2.Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

5. Prigovor nije osnovan.             

 

6. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na

temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

             

7. Okrivljenik u prigovoru ističe da prekršaj u potpunosti priznaje i kaje se za

njega, da je trenutno zaposlen, da ima mala primanja (prijavljen je na minimalnu plaću) i da plaća alimentaciju pa da moli da mu se u maksimalnom obimu smanji novčana kazna jer da predložena novčana kazna ugrožava egzistenciju njegove obitelji, njegove djece i njega pa da smatra da će i najmanja novčana kazna ispuniti svrhu kažnjavanja.

 

8. Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

9. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od

5.000,00 do 15.000,00 kuna, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna predstavlja novčanu kaznu izrečenu u zakonom propisanom minimumu.

 

10. Po ocjeni ovog suda, imajući na umu da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja velik stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra te da u konkretnom slučaju ne postoje posebno izražene olakotne okolnosti, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, to se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi se mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.

 

          11. Potrebno je istaknuti da okrivljenik okolnosti koje navodi u prigovoru u odnosu na izrečenu novčanu kaznu nije ničim dokumentirao, a što je bio dužan učiniti sukladno čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona.

 

      12. Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanjem prigovora okrivljenika.

          13.   Odluku o troškovima prekršajnog postupka određenih porvostupanjskom tijelu okrivljenik pobija identičnim razlozima kao i odluku o izrečenoj novčanoj kazni.

 

14. Međutim, protivno žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda, visina paušalne  svote, određena po prvostupanjskom tijelu, određena je u visini vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) i koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna. S obzirom na navedeno, kao i okolnost da iz stanja spisa ne proizlazi da bi okrivljenik bio radno nesposoban za privređivanje, po mišljenju ovog suda plaćanjem troškova prekršajnog postupka neće biti dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje niti uzdržavanje osoba koje je ona dužna eventualno uzdržavati.

 

     15. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl.138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle, doista blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

 

      16. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

             

 

U Zagrebu, 31. ožujka 2021.

 

 

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi virovitičko-podravskoj, Postaji prometne policije Virovitica u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.