- 1 -              Revd 1060/2021-2

Broj: Revd 1060/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. K. iz Z., zastupanog po punomoćniku Ž. P., odvjetniku u Odvjetničkom društvu P. i G. d.o.o., Z., protiv tuženika A. Z. d.d., Z., zastupanog po punomoćnici S. T., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-859/2019-2 od 8. lipnja 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-938/17-31 od 29. travnja 2019., na sjednici održanoj 31. ožujka 2021.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

Tuženik je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dopustiti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-859/2019-2 od 8. lipnja 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-938/17-31 od 29. travnja 2019., zbog pravnog pitanja koja smatra važnim za rješenje spora te za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

Na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj nije odgovorio.

Prijedlog nije dopušten.

Postupajući po odredbama čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

Naime, u prijedlogu tuženik ističe pitanje koje glasi:

„Predstavlja li protupravnost jednu od osnovnih pretpostavki za postojanje odgovornosti poslodavca u smislu odštetne odgovornosti prema radniku?“

Međutim, za tako postavljeno pitanje tuženik nije u prijedlogu određeno obrazložio niti jedan valjani razlog u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog kojeg bi koje naznačeno pitanje bilo važno i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, što predlagatelj opširno obrazlaže, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, propušteno je primjerice u prijedlogu ukazati na eventualno postojanje odluka revizijskog suda u kojoj bi o postavljenom pitanju bilo zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom zauzetom u pobijanoj presudi; ili ukazati na različite sudske odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima (prema kojoj je o tome u točno određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), a zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije; odnosno određeno ukazati na razloge zbog kojih je očekivati da će o tim pitanjima drugi sudovi zauzeti pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke ili na koje druge važne razloge izvan okvira samog konkretnog slučaja koji bi opravdali intervenciju revizijskog suda.

S obzirom na navedeno, nisu kumulativno ispunjene propisane pretpostavke za dopuštenost revizije, pa je na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije.

Zagreb, 31. ožujka 2021.