Broj:14.PpJ-743/20

 

                                                                                                                                           

                                                                                                       

                    

 

      REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

     Zagreb, Avenija Dubrovnik 8                                                                                 Broj: 14.PpJ-743/20

 

U IME  REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

              Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Anđelki Čengić, po sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Ivane Pavić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika U. I., zbog prekršaja iz čl.10. t.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17 i 126/19), pokrenutog povodom optužnog prijedloga POLICIJSKE UPRAVE ZAGREBAČKE, VII POLICIJSKE POSTAJE, nakon javne glavne rasprave održane dana 31. ožujka 2021.g. u odsustvu okrivljenika, dana 31. ožujka 2021.g. objavio i

 

presudio je

 

 

Okrivljenik: I. U., sin D., OIB: …, rođen ... u D., državljanin RH, nezaposlen, neoženjen, bez djece, prekršajno kažnjavan, sa prebivalištem u K., na temelju čl.183. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18),

 

Kriv  je

 

što je dana 23. ožujka 2019.g. u 22,00 sati u Z., u stanu njegove sestre počinio nasilje u obitelji nad svojim ocem D. U. na način da je došao u stan u kojem stanuje njegova sestra te je pojačao glasnu glazbu, a nakon što ga je otac zamolio da stiša glazbu ustao se i počeo ga vrijeđati i udarati nogama, te ga gurnuo kroz vrata kupaone prilikom čega je došlo do oštećenja vrata, a uslijed čega je D. U. pao na pod, te ga je počeo gušiti uslijed čega je D. U. zadobio ozljedu otekline lijeve potkoljenice, a nakon što mu je otac D. U. rekao da će pozvati policiju ustao je i udaljio se iz stana u nepoznato,

dakle, počinio nasilje u obitelji,

              čime je počinio prekršaj iz članka 10. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17 i 126/19), kažnjiv po članka 22. stavak 1. istoga Zakona,

pa mu se na temelju citiranog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona,

 

 

izriče

 

kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) dana

 

 

              Temeljem čl. 41. u svezi s čl. 44. PZ-a, primjenjuje se

 

uvjetna osuda

 

              te se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 6 (šest) mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna zatvora od izrečene.

Temeljem čl.139. st.6. u svezi s čl.138. st.2. t.3. Prekršajnog zakona, okrivljenik se oslobađa obveze naknade troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

POLICIJSKA UPRAVA ZAGREBAČKA, VII POLICIJSKA POSTAJA podnijela je pod brojem 511-19-33/05-5-118-1/2019 od dana 02.03.2020.g. optužni prijedlog protiv okrivljenika, a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

Okrivljenik je u svojoj obrani koju je dao pred zamolbenim sudom u K.. Iskazao je da se ne osjeća krivim za počinjenje prekršaja. Dana 23.3.2019.g. u 22,00 sati nalazio se u Z. u stanu svoje sestre H. U., a u kojem je još bio prisutan i njegov otac D. U., ne sjeća se je li bila prisutna i njegova sestra H.. Te prilike slušao je glazbu i pio pivo, te mu je otac rekao da ne želi da on pije pivu u stanu i da će zvati policiju. Potom je otac uzeo mobitel da bi zvao policiju, a on ga je tada uhvatio, gurnuo u kupaonicu i spustio na pod, dok su prije toga bili u hodniku, jer nije želio da njegov otac zove policiju. Nakon toga je izašao iz stana. Nije ga navedene prilike vrijeđao niti ga je udarao nogama, a također ga nije niti gušio. Inače boluje od bolesti štitnjače te je te prilike popio veću količinu lijekova što je utjecalo da bude agresivniji. Ne zna je li navedene prilike otac zadobio ozljedu potkoljenice, no on ga nije udario nogom niti u jedan dio tijela. Pomirio se s ocem, te sada zajedno žive.

Svjedok oštećenik D. U., otac okrivljenika, nakon što je upozoren temeljem čl.234 Zakona o kaznenom postupku te izjave da želi svjedočiti, također ispitan pred zamolbenim sudom u K., iskazao je da se narečene prilike nalazio u stanu svoje kćerke H. U., kćerka tada nije bila u stanu. Njegov sin okrivljenik te prilike je pojačao glazbu u stanu te ga je on zamolio da stiša glazbu jer je netom prije toga bio u bolnici na liječenju. Nakon toga njegov sin nije stišao glazbu, nego ga je počeo vrijeđati raznim riječima i udarati nogama po tijelu, te ga gurnuo kroz vrata kupaone uslijed čega je on pao na pod, dok su se vrata kupaone oštetila. Nakon što je pao na pod okrivljenik ga je počeo gušiti, nakon čega mu je on rekao da će pozvati policiju, na što je okrivljenik napustio stan. Te prilike zadobio je ozljedu nateknuća lijeve potkoljenice od udarca njegova sina nogama. Odmah je o događaju obavijestio policiju na način da je osobno otišao u VII Policijsku postaju. Policijskim službenicima iskazivao je i o tome da se njegov sin okrivljenik više puta liječio od alkoholizma, te da mu je dijagnosticirana depresija i shizophrenija, te da to nije bilo prvi put da se prema njemu sin ponašao nasilnički. Danas zajedno žive na Korčuli, tako da smatra da mu ne treba izreći zaštitnu mjeru zabrane uznemiravanja i prilaska njemu, jer se on o njemu brine i financijski i na druge načine, te okrivljenik bez njega ne bi mogao funkcionirati. Njegovo psihičko stanje je pogoršano u odnosu na dan 23.3.2019.g. te misli da bi trebalo izreći psihosocijalni tretman i to bez izricanja novčane kazne ili kazne zatvora. Smatra da njegov sin zbog svog psihičkog oboljenja od kojeg nije izliječen nije bio svjestan događaja na dan 23.3.2019.g.

Sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže sudskom spisu i to: izviješće o uhićenju (list 15-16), bolnička prijava na ime D. U. od 24.03.2019.g. (list 19), iskaz svjedoka, i prekršajnu evidenciju za okrivljenika (list 29).

Prema članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17), propisano je da je nasilje u obitelji je tjelesno nasilje, tjelesno kažnjavanje ili drugi načini ponižavajućeg postupanja prema djeci, psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, spolno uznemiravanje, ekonomsko nasilje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci, dok je člankom 22 st.1. istoga Zakona propisano da tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 2000,00 kuna ili kaznom zatvora do 90 dana.

Okrivljeniku se prema optužnom prijedlogu stavlja na teret da bi dana 23. ožujka 2019.g. u 22,00 sati u Z., u stanu njegove sestre ponovio nasilje u obitelji nad svojim ocem D. U. na način da je došao u stan u kojem stanuje njegova sestra te je pojačao glasnu glazbu, a nakon što ga je otac zamolio da stiša glazbu ustao se i počeo ga vrijeđati i udarati nogama, te ga gurnuo kroz vrata kupaone prilikom čega je došlo do oštećenja vrata, a uslijed čega je D. U. pao na pod, te ga je počeo gušiti uslijed čega je D. U. zadobio ozljedu otekline lijeve potkoljenice, a nakon što mu je otac D. U. rekao da će pozvati policiju ustao je i udaljio se iz stana u nepoznato.

U činjeničnom opisu djela prekršaja tužitelj nije naveo kojom presudom je okrivljenik već kažnjavan za obiteljsko nasilje, a što je nužni preduvjet da bi se moglo smatrati da je okrivljenik prekršaj ponovio, tužitelj nije uzeo učešća u ovom prekršajnom postupku, pa je iz tog razloga Sud oglasio okrivljenika krivim za počinjenje, a ne za ponavljanje nasilničkog ponašanja. Uvidom u evidenciju Ministarstva pravosuđa RH (list 29 spisa) utvrđeno je da je za kažnjavanost okrivljenika presudom Prekršajnog suda u Dubrovniku PpJ-981/16 od 29.03.2017.g. u trenutku donošenja ove presude nastupila rehabilitacija pa se sukladno odredbi članka 77. st.2. Prekršajnog zakona, pa se okrivljenik niti ne može smatrati osobom koja je za obiteljsko nasilje već kažnjavana.

Okrivljenik je porekao počinjenje prekršaja ustvrdivši da je istina da je narečene prilike oca gurnuo i spustio na pod kupaone iz razloga što nije želio da otac pozove policiju, ali porekao da bi vrijeđao oca, udarao ga nogama po tijelu te da bi ga gušio.

Svjedok oštećenik D. U. svojim je iskazom u potpunosti potvrdio činjenične navode iz optužnog prijedloga. Sukladno iskazu svjedoka oštećenika govori i bolnička prijava (list 19 spisa) iz koje proizlazi da je svjedoku oštećeniku liječnička pomoć pružena 24.03.2019.g  u 04,55 sati, nekoliko sati nakon događaja koji je predmetom ovog prekršajnog postupka, a prema kojoj su mu dijagnosticirane kontuzije. Po ocjeni suda iskazivao je vrlo detaljno i logično i životno uvjerljivo te stoga sud poklanja vjeru njegovom iskazu sukladnom priloženoj bolničkoj prijavi, pa Sud smatra okrivljeniku dokazanim počinjenje djela prekršaja, te je okrivljenika oglasio krivim i kaznio kako je to navedeno u izreci ove presude.

Pri izboru sankcije koju je odlučio primijeniti prema okrivljeniku Sud je ocijenio da je, zbog okolnosti počinjenja prekršaja, svrsihodno okrivljeniku izreći kaznu zatvora kako bi se okrivljenika upozorilo na nedozvoljeno činjenje i spriječilo moguće daljnje slično činjenje i odrediti rok kušnje odnosno upozoriti ga uz prijetnju kaznom zatvora, pa mu je temeljem čl. 44. Prekršajnog zakona primijenio uvjetnu osudu. Sud je okrivljeniku izrekao kaznu zatvora u trajanju od 4 dana, koja se neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku kušnje od 6 mjeseci ne počini novi prekršaj.

Tužitelj je optužnim prijedlogom zatražio okrivljeniku izreći zabranu uznemiravanja i prilaska ocu D. U., te obvezno liječenje od alkohola, a koje mjere Sud okrivljeniku nije izrekao. U odnosu na mjeru zabrane približavanja i uznemiravanja mjera nije izrečena prvenstveno iz razloga što je svjedok oštećenik iskazao da živi zajedno sa okrivljenikom na K. i smatra da okrivljeniku ne treba izreći tu zaštitnu mjeru jer se on o okrivljeniku brine i financijski i na druge načine, te okrivljenik bez njega ne bi mogao funkcionirati. Zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu također nije izrečena iz razloga što u spisu predmeta ne postoje dokazi koje bi tužitelj Sudu dostavio u tom smislu, a kao osobi sa dijagnosticiranim psihičkim oboljenjem, shizophreniji. Prema iskazu svjedoka oštećenika, kontraindicirano je okrivljeniku izricati zaštitnu mjeru psihosocijalnog tretmana kako je to predložio svjedok oštećenik.

Spisu predmeta prileži pismeno naziva izviješće o uhićenju (list 15-16) bez datumske oznake, međutim, u predmetnom obrascu izuzev osobnih podataka okrivljenika (imena i prezimena, te adrese stanovanja), nema popunjenih drugih podataka niti je predmetni obrazac potpisan ni po okrivljeniku ni po policijskom službeniku, pa se na temelju takvog pismena nije moglo pouzdano smatrati da bi okrivljenik uopće bio uhićen.

Odluka o troškovima postupka temelji se na citiranim zakonskim odredbama, a okrivljenik je oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka s obzirom da je nezaposlen, uzdržava ga otac.

         

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

dana, 31. ožujka 2021.g.

 

 

  Zapisničar                                                                                                  Sudac

Ivana Pavić, v.r.                                                                                  Anđelka Čengić, v.r.  

                                             

 

                                                                                   

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od primitka presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu na adresu Avenija Dubrovnik br.8 Zagreb u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud RH.

 

DOSTAVITI:

1. Okrivljeniku I. U., K.
2. Oštećeniku D. U., K.
3. Tužitelju, PUZ, VII PP
4. PISMOHRANA, OVDJE

 

 

Za točnost otpravka – ovlaštena službenica:

 

Ivana Pavić