- 1 -              I Kž 567/2020-6

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 567/2020-6

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež, sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. M. zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 2. srpnja 2020. broj Kov-2/20-8, u sjednici održanoj 31. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenog D. M., ukida se pobijano rješenje u odnosu na neizdvajanje iz spisa kao nezakonitih dokaza

 

- zapisnika o pretrazi doma i drugih prostora Policijske uprave z., Policijske postaje P. broj ... od 29. srpnja 2019. (pravilno bi bilo: 23. srpnja 2019.) (list 16-18 spisa predmeta) zajedno s fotodokumentacijom te

- potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave z., Policijske postaje P. serijskog broja ... broj ... od 23. srpnja 2019. (list 19 spisa predmeta) i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave z., Policijske postaje P. broj ... od 23. srpnja 2019. (list 16-20 spisa predmeta),

 

te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II. Odbija se kao neosnovana u ostalom dijelu žalba okrivljenog D. M.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Kov-2/20-8 od 2. srpnja 2020., pod točkom I izreke, prihvaćen je prijedlog okrivljenog D. M. te je iz spisa predmeta izdvojen kao nezakoniti dokaz zapisnik o ispitivanju djeteta M. P. broj Kir-d-146/19 sastavljen u Županijskom sudu u Zagrebu od 18. studenog 2019. s pripadajućom DVD snimkom (list 219-222 spisa predmeta).

 

Istim tim rješenjem, pod točkom II izreke, odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenog D. M. da se iz spisa predmeta izdvoje kao nezakoniti dokazi zapisnik o očevidu PU Z., Policijske postaje P. broj ... od 22. srpnja 2019. zajedno s fotodokumentacijom oštećene I. Đ. (list 11-12 spisa predmeta), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora PU z., Policijske postaje P. broj ... od 29. srpnja 2019. (pravilno bi bilo: 23. srpnja 2019.) (list 16-18 spisa predmeta) zajedno s fotodokumentacijom, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PU z., Policijske postaje P. serijskog broja ... broj ... od 23. srpnja 2019. (list 19 spisa predmeta) i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta PU z., Policijske postaje P. broj ... od 23. srpnja 2019. (list 16-20 spisa predmeta), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PU z., Policijske postaje P. serijskog broja ... broj ... od 23. srpnja 2019. (list 21 spisa predmeta), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta PU z., Policijske postaje P. broj ... od 23. srpnja 2019. i zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa PU z., Policijske postaje P. broj ... od 24. srpnja 2019. s priloženom DVD snimkom (list 21-25 spisa predmeta), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PU z., Policijske postaje P. broj ... serijskog broja ... od 23. srpnja 2019. (list 26-27 spisa predmeta) i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PU z., Policijske postaje P. serijskog broja ... broj ... od 22. srpnja 2019. s priloženom DVD snimkom (list 28-29 spisa predmeta).

 

Protiv tog rješenja, u odnosu na točku II izreke, žalbu je podnio okrivljeni D. M. putem braniteljice M. B., odvjetnice „ iz svih žalbenih razloga“ s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da se pobijano rješenje preinači na način da se „prihvati žalba te da se prihvati prijedlog obrane za izdvajanje nezakonitih dokaza, podredno da se ukine rješenje Županijskog suda u Zadru broj Kov-2/20 od 2. srpnja 2020. i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje“.

 

Sukladno članku 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba okrivljenika je djelomično osnovana.

 

Nije u pravu žalitelj kada ističe da je prvostupanjski sud pobijano rješenje donio u nepropisnom sastavu suda, s obzirom da se radi o kaznenom djelu počinjenom na štetu djeteta pa je sukladno Zakonu o sudovima za mladež u konkretnom slučaju trebalo biti nadležno vijeće za mladež.

 

Iz izvršenog uvida u spis predmeta Županijskog suda u Zadru broj Kov-2/2020 proizlazi kako se u ovom kaznenom predmetu primjenjuju odredbe dijela Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19. – dalje: ZSM) koje se odnose na kaznenopravnu zaštitu djece s obzirom da se radi o kaznenom djelu počinjenom na štetu djeteta iz članka 153. stavka 1. KZ/11. Stoga, kada odlučuje izvan rasprave, a što je ovdje slučaj (sjednica optužnog vijeća), tada vijeće odlučuje u sastavu po općim propisima odnosno u sastavu od tri člana, s tim da je najmanje jedan član vijeća sudac za mladež. Iz zapisnika sa sjednice optužnog vijeća koja je održana 2. srpnja 2020. (list 263-264 spisa predmeta) utvrđeno je da su članovi optužnog vijeća bili H. V., kao predsjednik i E. Š. te B. B., kao članovi vijeća. Budući da u zapisniku sa sjednice optužnog vijeća nije bilo navedeno je li netko od članova vijeća i sudac za mladež, to je Vrhovni sud Republike Hrvatske, prije održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, postupio u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 2. ZKP/08. te je od Županijskog suda u Zadru zatražen podatak o tome je li netko od članova optužnog vijeća u tom trenutku bio sudac za mladež. Iz dopisa Ureda predsjednika Županijskog suda u Zadru broj 23 Su-136/2021 od 10. ožujka 2021., s prilozima, proizlazi da su suci H. V. i B. B., na temelju članka 39. ZSM-a, rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske 30. kolovoza 2019. bili postavljeni za suce za mladež u Županijskom sudu u Zadru na vrijeme od pet godina, tako da je zbog navedenog u ovom kaznenom predmetu, nasuprot drugačijih tvrdnji žalitelja, optužno vijeće bilo pravilno sastavljeno, u skladu s odredbom članka 121. stavka 5. ZSM-a.

 

Isto tako, a suprotno žalbenim navodima, također je neosnovan prigovor okrivljenika da je optužno vijeće na održanoj sjednici odlučivalo o izdvajanju nezakonitih dokaza, iako iz samog zapisnika proizlazi da se na toj sjednici odlučivalo o potvrđivanju optužnice zbog čega je, po mišljenju žalitelja, pobijano rješenje proturječno zapisniku o održavanju sjednice optužnog vijeća.

 

Međutim, iako je točna tvrdnja okrivljenika da je sjednica optužnog vijeća u ovom kaznenom predmetu zakazana radi odlučivanja o potvrđivanju optužnice, a što proizlazi iz uvodnog dijela navedenog zapisnika, u konkretnoj situaciji prvostupanjski je sud postupio u skladu s odredbom članka 351. stavka 1. ZKP/08. Naime, iz sadržaja zapisnika sa sjednice optužnog vijeća proizlazi kako je prije održavanja sjednice okrivljenik, putem svoje braniteljice, podnio prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza (list 257-261 spisa predmeta) pa je u takvoj situaciji sud prvog stupnja na održanoj sjednici optužnog vijeća pravilno odlučio o navedenom prijedlogu, budući da odredba članka 351. stavka 1. ZKP/08. izričito propisuje da će vijeće najprije odlučiti o izdvajanju nezakonitih dokaza, ako su takav prijedlog stavile stranke, ali i neovisno o prijedlogu stranaka, pa će tek nakon toga odlučivati o potvrđivanju optužnice. Stoga, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je zbog toga pobijano rješenje proturječno zapisniku sa održane sjednice optužnog vijeća, jer je optužno vijeće u konkretnoj situaciji postupalo u okviru svojih zakonskih ovlasti.

 

Iako žalitelj navodi da je optužno vijeće počinilo bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 348. stavka 1. ZKP/08. i članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., budući je sjednica optužnog vijeća održana nakon proteka rokova iz članka 348. stavka 1. ZKP/08., niti u tom dijelu izjavljene žalbe okrivljenik nije u pravu.

 

Naime, u pravu je žalitelj kada ističe da članak 348. stavak 1. ZKP/08. propisuje da se sjednica optužnog vijeća, ako je optuženik na slobodi, održava u roku od dva mjeseca po proteku roka za odgovor na optužnicu, s time da se u posebno složenim predmetima sjednica optužnog vijeća ima održati u roku od tri mjeseca. U ovom kaznenom predmetu okrivljenik je putem braniteljice u spis predmeta dostavio odgovor na optužnicu 5. ožujka 2020. (list 252-256 spisa predmeta), a sjednica optužnog vijeća je održana 2. srpnja 2020., dakle nakon proteka rokova iz članka 348. stavka 1. ZKP/08. Međutim, kako se u konkretnom slučaju ne radi o prekluzivnom, već o instruktivnom roku, budući da zakon nije propisao kakve su eventualno posljedice ukoliko sud postupi protivno navedenoj odredbi to se, slijedom navedenog, ne radi o postupovnim povredama na koje ukazuje ovaj žalitelj, odnosno to nije razlog zbog kojeg se pobijano rješenje ne bi moglo ispitati, a kako to pogrešno ističe žalitelj.

 

Nije u pravu okrivljenik kada smatra da je točka II izreke pobijanog rješenja u proturječju s prijedlogom za izdvajanje nezakonitih dokaza, budući da nije odlučeno o prijedlogu za izdvajanje zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave z., Policijske postaje P. broj ... od 22. srpnja 2019. niti je naveden razlog zbog čega o tome nije odlučeno, pa žalitelj smatra da je zbog toga navedena izreka pobijanog rješenja nerazumljiva te se ne može ispitati.

 

Iako je točno da pobijanim rješenjem nije odlučeno i o ovom prijedlogu okrivljenika za izdvajanje nezakonitog dokaza te da o tome prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge, to ne znači da je zbog toga točka II izreke pobijanog rješenja nerazumljiva te da se iz navedenog razloga pobijano rješenje također ne može ispitati.

 

Naime, prvostupanjski je sud, povodom prijedloga okrivljenika, donio odluku o tome koji će se dokazi kao nezakoniti izdvojiti iz spisa predmeta (točka I izreke), a u odnosu na koje dokaze se prijedlog okrivljenika odbija kao neosnovan (točka II izreke), a to što nije odlučeno i o ovom prijedlogu ne znači da se o njemu ne može i naknadno odlučiti u daljnjem tijeku ovog kaznenog postupka, na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti. Stoga navedeni propust prvostupanjskog suda nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja i ne utječe na mogućnost ispitivanja prvostupanjskog rješenja.

 

Također je neosnovana tvrdnja žalitelja da je očevid na tijelu oštećenice-žrtve bilo moguće provesti samo uz pristanak žrtve odnosno njezinih roditelja, a koja činjenica se kao nedvojbena može utvrditi samo na temelju ispitivanja žrtve i njezinih roditelja odnosno policijskog službenika koji je proveo taj očevid, a što nije učinjeno, zbog čega je činjenično stanje u tom dijelu, po mišljenju žalitelja, pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

 

Međutim, nasuprot ovakvim prigovorima žalitelja pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da za provođenje ove dokazne radnje nije potreban pristanak žrtve. U konkretnom slučaju policijski službenik je nakon sumnje na počinjenje kaznenog djela postupio u skladu s odredbom članka 212. ZKP/08. koja propisuje postupanje policije kada provodi hitne dokazne radnje, u okviru kojih se može provesti i očevid. Tom prigodom policijski službenik je postupio i u skladu s odredbom članka 306. stavka 4. ZKP/08. koja propisuje da, kada se očevid obavlja na tijelu osobe, tada se postupa prema odredbama članka 326. stavka 2. ovog Zakona, a upravo navedena odredba propisuje da se tjelesni pregled drugih osoba može poduzeti i bez njihovog pristanka, ako se mora utvrditi nalazi li se određeni trag ili posljedica kaznenog djela na njihovu tijelu, a to se ne može utvrditi na drugi način i ako se može poduzeti bez štete za njihovo zdravlje. Dakle, čak i da u ovoj konkretnoj situaciji nije bilo pristanka žrtve i njezinih roditelja za provođenjem očevida na njezinom tijelu, a što ovdje nije slučaj, sukladno navedenim odredbama ZKP/08., radilo bi se o zakonitom postupanju policijskog službenika i zakonito pribavljenom dokazu pa stoga radi utvrđenja ove odlučne činjenice nije trebalo dodatno ispitivati žrtvu, njezine roditelje i policijskog službenika koji je ovu dokaznu radnju proveo.

 

Isto tako nije u pravu žalitelj kada smatra da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno u odnosu na okolnost je li oštećenica-žrtva dobrovoljno predala ženske gaćice sive boje policiji, a zbog čega su, po mišljenju okrivljenika, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj ... i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj ... od 23. srpnja 2019. također nezakoniti dokazi.

 

Naime, i u ovoj konkretnoj situaciji policijski službenici postupali su u okviru svojih nadležnosti tijekom provođenja hitnih dokaznih radnji, na način kako je to propisano člankom 212. ZKP/08. Upravo stavak 2. navedenog članka propisuje da se, ako postoji opasnost od odgode, i prije započinjanja kaznenog postupka, može provesti i dokazna radnja privremenog oduzimanja predmeta iz članka 261. ZKP/08., a navedena odredba daje ovlast policiji da predmete koji se imaju oduzeti prema kaznenom zakonu ili koji mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica u postupku, a što je ovdje slučaj, privremeno oduzme i osigura njihovo čuvanje. Dakle, za ocjenu zakonitosti postupanja policije prilikom privremenog oduzimanja predmeta koji mogu poslužiti kao dokaz (ženske gaćice žrtve) potpuno je irelevantno je li žrtva taj predmet predala dobrovoljno ili ne, jer je u ovoj konkretnoj situaciji policija imala zakonsku mogućnost da takav predmet oduzme i bez pristanka žrtve. Stoga je i ovaj žalbeni prigovor također neosnovan.

 

Neosnovan je i prigovor okrivljenika da je snimka video nadzora izuzeta iz noćnog kluba „R.“ nezakoniti dokaz, s obzirom da se u konkretnom slučaju radi o privatnom, a ne javnom prostoru.

 

Međutim, suprotno ovakvim tvrdnjama žalitelja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ova snimka video nadzora koja je izuzeta iz noćnog kluba predstavlja zakoniti dokaz.

 

Naime, u konkretnoj situaciji radi se o noćnom klubu koji je po svojoj namjeni i djelatnosti kojom se bavi namijenjen za okupljanje većeg broja, točno neodređenih osoba te da ne postoje neki posebni uvjeti koje te osobe moraju ispuniti da bi mogle ući u navedeni klub. Dakle, kako se u konkretnom slučaju radi o nadzornoj kameri koja je postavljena u noćnom klubu u koji svatko, bez nekih posebnih uvjeta i ograničenja, može doći i tamo boraviti tada se, i po ocjeni suda drugog stupnja, radi o javnom mjestu odnosno prostoru gdje se unaprijed očekuje nazočnost većeg broja ljudi, a ne privatnom prostoru, za koji bi vrijedilo načelo zaštite privatnosti. Slijedom iznesenog, niti u tom dijelu, nisu osnovani prigovori okrivljenika kako ova snimka video nadzora predstavlja nezakoniti dokaz.

 

I na koncu, također nije osnovan prigovor okrivljenika u kojem ističe da su potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, kojom je od istog privremeno oduzet jedan crni mobilni uređaj marke „Samsung Galaxy S7 Edge“ i zapisnik o pretrazi navedenog mobitela nezakoniti dokazi, budući da je u nalogu za pretragu koji je izdao sudac istrage Županijskog suda u Zadru broj kir-t-215/2019 od 24. srpnja 2019. određeno da se pretraga ima izvršiti na drugačijem IMEI broju (...), od onog na kojem je pretraga doista i izvršena (...).

 

U tom pogledu u pravu je prvostupanjski sud kada zaključuje kako navedene različitosti u pisanju IMEI brojeva, u nalogu za pretragu i zapisniku o obavljenoj pretrazi, ukazuju na očiglednu omašku u pisanju policijskog službenika koji je obavljao pretragu mobitela i nakon toga sačinjavao zapisnik o pretrazi.

 

Naime, i u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta, zapisniku o privremenom oduzimanju predmeta te u nalogu suca istrage za pretragu mobitela pravilno su naznačeni IMEI brojevi, dok je u zapisniku o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa (mobitela) došlo do pogreške u pisanju IMEI broja na način da je ispravnom broju dodana još jedna „0“. Međutim, kada se ima u vidu sadržaj navedenog zapisnika o pretrazi iz kojeg proizlazi da se radi o mobitelu koji je prethodno privremeno oduzet od okrivljenika, da je okrivljenik također bio nazočan prilikom provođenja ove dokazne radnje, kojom prilikom je sam otključao navedeni mobitel i na taj način ga učinio dostupnim policijskim službenicima u svrhu provođenja pretrage, tada je, i po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilan zaključak suda prvog stupnja da je tom prigodom doista pretražen mobitel koji je prethodno, uz potvrdu i zapisnik, privremeno oduzet od okrivljenika i za koji je sudac istrage dao nalog, a ne neki drugi mobitel. Pri tome valja napomenuti žalitelju da ova greška u pisanju IMEI broja u zapisniku o pretrazi nije relevantna za ocjenu zakonitosti ovog dokaza, jer iz ostalih utvrđenih činjenica proizlazi da je pretraga obavljena upravo na mobitelu koji je kritične zgode oduzet od okrivljenika, a koju činjenicu niti okrivljenik nije osporavao prilikom pretrage mobitela, niti ju osporava u izjavljenoj žalbi.

 

Međutim, nasuprot naprijed navedenom u pravu je okrivljenik kada ističe da je činjenično stanje, u odnosu na ocjenu zakonitosti pretrage apartmana u kojem je boravio okrivljenik tempore criminis i svih onih dokaza koji su proistekli iz te pretrage, nepotpuno, a samim time u ovom trenutku i pogrešno utvrđeno.

 

Argumentirajući ove žalbene prigovore žalitelj smatra da ničim nije dokazano da su policijski službenici nalog za pretragu suca istrage Županijskog suda u Zadru broj Kir-t-214/2019 od 23. srpnja 2019. zaprimili prije nego li su započeli s pretragom, da nije utvrđeno na nedvojbeni način da bi soba u kojoj je pronađena torba sa stvarima okrivljenika prostorno bila povezana s apartmanom za koji je naložena pretraga, a osobito nije na potpuno nedvojbeni način utvrđeno da bi svjedoci pretrage kroz čitavo vrijeme pretrage imali vizualni kontakt s prostorom koji se pretraživao, pa stoga smatra da je radi utvrđivanja ovih odlučnih činjenica, koje su od utjecaja na ocjenu zakonitosti navedene pretrage i dokaza koji su iz nje proistekli, trebalo ispitati svjedoke pretrage i policijske službenike koji su sudjelovali u ovoj dokaznoj radnji.

 

Naime, iz zapisnika o pretrazi doma i drugih prostora (list 16-18 spisa predmeta) proizlazi da je sporna pretraga obavljena 23. srpnja 2019., a ne 29. srpnja 2019., kako je to pogrešno navedeno u točki II izreke pobijanog rješenja te da su toj pretrazi, kao punoljetni građani, prisustvovali svjedoci pretrage B. D. i F. F., okrivljenik D. M., a pretragu su provodili policijski službenici M. O. i K. Č. iz P. postaje P. Nakon pretrage koja je završena u 18,20 sati u zapisniku je konstatirano kako niti svjedoci pretrage, a niti okrivljeni D. M. nisu imali primjedbi na rad policije i obavljenu pretragu te su sve prisutne osobe navedeni zapisnik i potpisale.

 

Upravo zbog navedenog prvostupanjski sud odbija prijedlog okrivljenika da se iz spisa predmeta izdvoje zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora zajedno s fotodokumentacijom, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list 19 spisa predmeta) i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (list 16-20 spisa predmeta), jer smatra da je pretraga izvršena na zakoniti način, budući da svjedoci pretrage i okrivljenik, koji su bili nazočni navedenoj pretrazi, nisu imali nikakve primjedbe na navedenu pretragu, pri čemu valja napomenuti kako sud prvog stupnja na okolnost obavljene pretrage nije ispitao niti svjedoke pretrage, a niti policijske službenike koji su provodili navedenu dokaznu radnju.

 

Međutim, imajući u vidu razloge zbog kojih je okrivljenik podnio prijedlog za izdvajanje ovih dokaza kao nezakonitih, po ocjeni suda drugog stupnja, kod ovakvog stanja stvari, barem za sada, preuranjeno je donositi zaključak kako je zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora od 23. srpnja 2019. zakonit dokaz, a time se istovremeno dovodi u pitanje i valjanost i zakonitost fotodokumentacije pretrage, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta i zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta, koji su proistekli iz obavljene pretrage.

 

Stoga je u odnosu na zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora te u odnosu na fotodokumentaciju pretrage, potvrdu i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, koji su kao dokazi proizašli iz te obavljene pretrage, valjalo ukinuti pobijano rješenje i u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će, sukladno članku 351. stavku 2. ZKP/08., radi donošenja odluke o zakonitosti ovih dokaza, provesti tzv. prethodno suđenje o zakonitosti dokaza u kojem će na okolnosti obavljene pretrage ispitati u svojstvu svjedoka osobe koje su u toj pretrazi sudjelovale kao svjedoci pretrage te policijske službenike koji su obavljali navedenu pretragu. U tom postupku sud prvog stupnja će po potrebi provesti i druge dokaze te eventualno suočenje svjedoka pretrage sa policijskim službenicima koji su provodili pretragu, ali i međusobno, ako se za tako nešto ukaže potreba nakon njihovog iskazivanja, nakon čega će donijeti valjane i jasne zaključke u odnosu na zakonitost obavljene pretrage i dokaza koji su tom prigodom pribavljeni, a koji će se temeljiti na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza pojedinačno te u njihovoj međusobnoj vezi. Pri tome će prvostupanjski sud na nedvojbeni način na temelju ovih, ali eventualno i drugih provedenih dokaza, utvrditi jesu li policijski službenici prije započinjanja pretrage zaprimili pisani nalog suca istrage za predmetnu pretragu odnosno jesu li policijski službenici prije početka pretrage doma i drugih prostora postupili u skladu s odredbom članka 243. ZKP/08. te je li potom pretraga provedena kako je to propisano odredbama članka 252. do 254. ZKP/08.

 

Imajući u vidu sve naprijed izneseno, i po ocjeni suda drugog stupnja, činjenično stanje u pogledu zakonitosti pretrage doma i drugih prostora, koja je obavljena 23. srpnja 2019., nije na zadovoljavajući način utvrđeno, zbog čega se žalbena tvrdnja okrivljenika o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju glede zakonitosti obavljene pretrage i zakonitosti dokaza koji su proizašli iz te pretrage ukazuje osnovanom.

 

Slijedom svega navedenog, a kako je žalbom okrivljenika dijelom dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja u odnosu na točku II izreke, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08. odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja, dok je u preostalom dijelu žalba okrivljenika odbijena kao neosnovana i na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u točki II. izreke ovog rješenja.

 

Zagreb, 31. ožujka 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Vesna Vrbetić, v. r.