- 1 -              III Kr 34/2021-3

Broj: III Kr 34/2021-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. F. S. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 99. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o zahtjevu os. M. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Pazinu od 6. lipnja 2019. br. K-10/2019 i presuda Županijskog suda u Šibeniku od 19. studenog 2020. br. Kž-227/2019, u sjednici održanoj 31. ožujka 2021.,

p r e s u d i o   j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. M. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Pazinu od 6. lipnja 2019. br. K-10/2019 i presuda Županijskog suda u Šibeniku od 19. studenog 2020. br. Kž-227/2019, osuđen je M. B. zbog kaznenog djela teške tjelesne povrede iz čl. 99. st. 1. KZ/97. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, u koju mu je na temelju čl. 63. KZ/97. uračunato vrijeme uhićenja od 12. do 13. listopada 2019. godine.

Protiv te pravomoćne presude osuđenik je po branitelju B. Z., odvjetniku iz Š., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude s prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Na temelju čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 150/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) spis je sa zahtjevom za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je podnijelo odgovor na zahtjev u kojem je predložio da se zahtjev odbije kao neosnovan.

Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku i njegovu branitelju.

Zahtjev nije osnovan.

Osuđenik podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude na temelju čl. 517. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08. navodeći da se pravomoćna presuda temelji na nezakonitom dokazu te da je došlo do teške povrede prava na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 55/01. – ispravak, 76/10. i 5/14. – dalje: Ustav RH) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, - međunarodni ugovori "18/07., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17. – dalje: Konvencija). Navedenu povredu iz čl. 29. Ustava RH i čl. 6. st. 1. Konvencije, nalazi u temeljenju pravomoćne presude na nekonfrontiranom iskazu oštećenika, koji je bio raspravno nesposoban, pa ga se nije moglo ispitati, te iskazu svjedoka A. P. koji je bio ispitan na raspravi, ali bez nazočnosti opt. B.

Protivno navodima iz podnesenog zahtjeva, oštećenik R. D. je saslušan u PP P., po policijskom istražitelju, dana 30. listopada 2012. (list 91 do 92 spisa) i tom saslušanju nije bio nazočan osuđenik B. Međutim, na raspravi održanoj dana 10. travnja 2014. pred Općinskim sudom u Puli-Pola, oštećenik je saslušan i konstatirano je da iskazuje „isto kao i pred PP dana 30. listopada 2012.“. Odgovarao je na pitanja državnog odvjetnika i svog punomoćnika, dok nazočni optuženici F. S. i M. B. nisu za oštećenika imali pitanja (list 139 do 140 spisa).

S vremenom je narušeno psihičko stanje oštećenika progradiralo, pa je oštećenik postao raspravno nesposoban (vještačenje od 28. ožujka 2019.) i na raspravi 2. travnja 2019. godine, na temelju čl. 431. st. 1. toč. 2. ZKP/08. pročitani su njegovi iskazi sa rasprave održane 10. travnja 2014. kao i onaj dan u PP Pula dana 30. listopada 2012.

Stoga se ne može prihvatiti navod iz zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude da je iskaz oštećenika R. D. nekonfrontiran, jer su njegovom ispitivanju na raspravi dana 10. travnja 2014., kada je oštećenik dao cjelovit iskaz i odgovarao na pitanja, bili prisutni optuženici koji za njega nisu imali pitanja.

Činjenica da je njegovo narušeno psihičko stanje u međuvremenu progradiralo i da je u konačnici postao raspravno nesposoban (2019. godine), ne čini onaj raniji iskaz nezakonitim dokazom, niti se radi o nekonfrontiranom iskazu, jer su oba optuženika bila u mogućnosti da u kontradiktornom postupku ispitaju oštećenika.

U odnosu na iskaz svjedoka A. P., koji je saslušan na raspravi dana 2. travnja 2019., također nije osnovan navod iz zahtjeva opt. B. da optuženici nisu imali mogućnost svjedoka ispitati. Naime, iako optuženici nisu pristupili na raspravu, a bili su uredno pozvani, bili su ispunjeni uvjeti za njezino održavanje. Raspravi su bili nazočni branitelji oba optuženika i braniteljica opt. B. je svjedoku postavljala pitanja na koja je svjedok odgovarao, pa se ne može prihvatiti navod da svjedok ne bi bio ispitan u kontradiktornom postupku.

Stoga osuđeniku nije povrijeđeno temeljno pravo obrane tzv. konfrontacijsko pravo, zajamčeno u čl. 29. st. 2. al. 6. Ustava RH i čl. 6. st. 3. toč. d) Konvencije, a time i pravo na pravično suđenje, kao niti pravo iz čl. 6. st. 1. Konvencije, na što osuđenik upire u podnesenom zahtjevu.

Iz navedenih razloga, nije prihvaćen zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude i na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 31. ožujka 2021.