REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split

Poslovni broj P-366/18

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Mislavu Poliću, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. Š. pok. I., G.,
O.: … zastupan po punomoćniku M. J., odvjetniku u S., protiv
tuženika R. H., O.: … zastupana po O.
državnom odvjetništvu u S., radi utvrđenja i uknjižbe, nakon održane glavne i
javne rasprave zaključene dana 15. veljače 2021.g., u nazočnosti tužitelja osobno i
punomoćnika tužitelja M. J., odvjetnika u S., te zamjenice O.-a S.
O. B., objavljene dana 30. ožujka 2021.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj B. Š., pok. I.,
O.:…, G., pošta N. vlasnik
nekretnine označene kao čest. zem. 118/4 Z. U. 434 K.O. G.
za 1/1 dijela (za cijelo) pa je ovlašten temeljem ove presude zaštiti i
postići uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje
ime za 1/1 dijela (za cijelo) uz istodobni upis brisanja tog prava s
imena tužene za 1/1 dijela ( za cijelo).

II. Utvrđuje se da je tužitelj B. Š., pok. I.,
O.:…, G., pošta N. vlasnik
posebnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 118/2 Z.U. 434
K.O.G., koji je u skici lica mjesta br. 2., tematska skica, mjerilo
1:500, .. U. S., 4.veljače 2020.god.'', koju je izradio A. B.,
ing. geod., iz trgovačkog društva G. zavod d.d. S., koja čini
sastavni dio ove presude, označen kao lik definiran točkama 1-2-3-4-
5-6-7-8-9-10-11-12-1, površine 459 m2, pa je ovlašten tužitelj
temeljem ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na
predmetnoj nekretnini na svoje ime za 1/1 dijela (za cijelo), uz

2

P-366/18

istodobni upis brisanja tog prava s imena tužene za 1/1 dijela (za cijelo).

III. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe
isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 21.562,28 kn sa
zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos parničnog troška teče od
dana objave prvostupanjske presude pa do isplate.

Obrazloženje:

Kod ovog suda je dana 23. siječnja 2018.g. zaprimljena tužba tužitelja kojom
isti navodi kako je nekretnina označena kao čest.zem.118/2 Z. U. 434 K.O. G.,
upisana kao pašnjak u zemljišnoj knjizi suda uknjižena kao općenarodna imovina za
2/3 dijela te na ime R. H. za 1/3 dijela. U katastarskom operatu u
posjedovnom listu broj 141 za K.O. G. ova nekretnina da je označena kao
kat.čest.zem. 118/2 K.O. G., upisana kao kamenjar površine 45015 m2 te da
se vodi kao posjed općenarodna imovina.

Upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi i vlasničkog posjeda u posjedovnom
listu nadležnog ureda za katastar na dijelu ove nekretnine da ne odgovara stvarnom
stanju vlasništva, pa tužitelj ima pravni interes za utvrđenje i uknjižbu prava
vlasništva na posebnim dijelovima predmetne nekretnine.

Tužitelj nadalje navodi da su na dijelu čest.zem.118/2 Z. U. 434 K.O.G.
tužiteljevi pradjedovi još u 19.stoljeću uredili dva vrta, koji su u to vrijeme ograđeni
suhozidom i koji su se koristili dijelom kao vrt u kojem se sadilo povrće i sijale
žitarice, a dijelom kao šuma i pašnjak.

Na jednom dijelu čest. zem. 118/2 K.O. G., koji je u geodetskom
situacijskom nacrtu stvarnog stanja od 8. veljače 2017.g. geodeta M. D.
B. dipl.ing.geo. iz trgovačkog društva G. 7 d.o.o. S., označenog kao lik
A,B,C,D,E,F,G,H,I,J,K,L,M,A površine 497 m2, kojeg je tužitelj stekao temeljem
nasljeđivanja i diobom među nasljednicima njegovog prednika, pok. oca I.
Š. pok. A., tužitelj da je 1981.g. započeo izgradnju kuće, koja je do 1983.g.
završena u razinu prizemlja. Nakon 1983.g. da izgrađen prvi kat i potkrovlje kuće te
da su dovršeni pomoćni objekti, pa je kuća dovršena do 1997.g. u cijelosti.

Drugi dio nekretnine označene kao čest. zem. 118/2 Z. U. 434 K.O.G.,
u naravni vrt, i citiranom situacijskom nacrtu opisan kao lik N,O,P,R,S,T,U,V,Z,N,
površine 451 m2 i dalje je u naravi vrt omeđen suhozidom kojeg su izgradili i uredili
tužiteljevi prednici krajem 19. stoljeća, te su ovaj dio nekretnine nasljeđivali od svojih
prednika tužiteljevi djed i baka, pok. P. Š. i pok. P. Š.. Njih je temeljem
rješenja o nasljeđivanju naslijedila njihova kći A. L., koja je također
preminula, a nju je naslijedio njen sin M. O., koji je pravo vlasništva dao
tužitelju ugovorom o darovanju od 28.rujna.2009.g.

Za prvi dio opisane nekretnine tužitelj da je zatražio legalizaciju kuće i
pomoćnih objekata pa je S.-dalmatinska županija, U. odjel za prostorno

3

P-366/18

uređenje, I. S. izdala rješenje o izvedenom stanju klasa U./I-….-
02/6236 od 25. rujna 2014.g. kojim je ozakonjena završena slobodnostojeća manje
zahtjevna stambena zgrada s garažom i jednom stambenom jedinicom u prizemlju te
natkrivenom terasom i jednom stambenom jedinicom na prvom katu kao i završena
pomoćna zgrada- komin izgrađene na čest. zem. 118/2 K.O. G..

Tužitelj tvrdi da su na osnovi dosjelosti tužiteljevi pravni prednici stekli
vlasništvo posebnih dijelova nekretnine koja je predmet ovog tužbenog zahtjeva, dok
je tužitelj iste stekao nasljeđivanjem i pravnim poslovima diobe i darovanja, pa da
postoji valjana osnova za podnošenje tužbe radi utvrđenja postojanja tog prava i
dozvole za uknjižbu prava vlasništva.

Pored toga, tužitelj da ima i osnovu za stjecanje vlasništva građenjem
sukladno odredbama čl. 24 i 25. ZOVO-a.

U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u
cijelosti,predlaže tužbu odbiti i obvezati tužitelja na plaćanje parničnog troška te ističe
da su još tužiteljevi pradjedovi u 19. stoljeću uredili nekretninu označenu kao dio
čest. zem. 118/2 Z. U. 434 K.O.G. površine 497 m2 te je koristili kao dva vrta,
a da bi on istu stekao nasljeđivanjem i diobom, a u donosu na drugi dio stoljeća, te
da su istu naslijedili njegovi djed i baka, a nakon toga njihova kći pa njezin sin da bi
na kraju pravo vlasništva isti darovao tužitelju.

U donosu na navedeno ističe se da ukoliko se tužitelj poziva na dosjelost i
ističe da su nekretnine bile predmet dosjelosti, te da je potrebno dostaviti dokaz na
navedenu okolnost, a isti uz tužbu na okolnost dosjelosti nije priložio niti jedan dokaz.
Tužena posebno ukazuje kako je za slučaj dosjelosti za nekretnine u vlasništvu
R. H. potreban rok od 40 godina neprekinutog posjeda ( ako je
ispunjen samo minimalni uvjet-poštenje, što da se tek treba utvrditi u postupku) s tim
da nekretnine koje su bile u društvenom vlasništvu, a za koje se podnosi tužba za
utvrđenje prava vlasništva dospjelošću rokovi počinju teći od 8. listopada 1991. Raniji
Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima propisivao je zabranu stjecanja prava
vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu, pa prije navedenog
datuma, rokovi dosjedanja nisu ni tekli.

Sud je tijekom ovog postupka izveo dokaz pregledom vlasničkog lista
Z. odjela u S. Z. 434 k.o. G., posjedovnog lista br. 141
k.o. G., geodetski snimak izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade
izrađen od strane G. 7 d.o.o. S., R. o izvedenom stanju klasa: U./I. …/6236 ur. broj: …-14-0010 izdano od strane S.-
dalmatinske županije, U. odjela za prostorno uređenje, I. S. od

25.09.2014.g., U. o diobi i darovanju ostavinske imovine „S., 28. rujna 2009“,
U. o diobi ostavinske imovine „S., 9.listopada 2008“ ovjeren od strane J.
bilježnika V. B. broj O.-6810/08, R. o nasljeđivanju O. suda
u S. posl.br. O-1875/96, pregledane su i priležeće fotografije, pročitan je tužiteljev
zahtjev za mirno rješenje spora, R. o utvrđivanju građevne čestice donesenog
od strane S.-dalmatinske županije, U. odjela za graditeljstvo i prostorno
uređenje, I. S. U./I…/000049 ur. broj: …-06/04-
18-0007 od 30. 10. 2018.g., potvrda H. šuma, O. za uređivanje šuma
klasa: D./…895 ur. broj: …-03 S., 25. 04. 2019.god, izveden je

4

P-366/18

dokaz uviđajem na licu mjesta te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku A. B., ing. geod., te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja kao parnične stranke.

Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

Među parničnim strankama nije prijeporno da je tužitelj u posjedu nekretnina
označenih kao čest. zem. 118/4 te točno određenog dijela čest. zem. 118/2 K. O.
G..

Kao sporno ostalo je raspraviti je li tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo
predmetnih nekretnina, odnosno u postupku je valjalo utvrditi je li tužitelj ispunio
pretpostavke stjecanja prava vlasništva prema odredbi članka 388. stav 2. Zakona o
vlasništvu i drugim stvarnim pravima( „Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 2/00,
73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12, dalje: ZV).
Pored činjenice da je posjed neke osobe na predmetnim nekretninama mora
trajati neprekidno kroz zakonom određeno vrijeme, od odlučnog značaja su okolnosti
da stjecatelj ima samostalan posjed stvari te da mu taj posjed ima onu kakvoću koja
se traži za dosjelost.

Pretpostavka o savjesnosti, poštenju posjeda radi stjecanja prava vlasništva
dosjelošću ispunjena je ako posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar
koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova.
Poštenje mora trajati cijelo vrijeme dosjelosti, poštenje je subjektivno obilježje
posjeda, pa ono nikada ne prelazi s prednika na slijednika u posjedovanju-poštenje
se uvijek prosuđuje na onoga tko je posjednik.

Prenošenje posjeda derivatnim , izvedenim načinom na novog posjednika ne
prekida dosjedanje, nego se postojeći posjed nastavlja na njegovog univerzalnog ili
singularnog sukcesora.

Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo neke stvari nužno je da samostalni
posjed te stvari traje zakonom određeno vrijeme.

Vrijeme potrebo za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u
samostalan posjed stvari, a završava sa istekom posljednjeg dana vremena
potrebnog za dosjelost.

Po ocjeni suda činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari je izvedenim dokazima
dovoljno raspravljeno i utvrđeno u mjeri koja dopušta da se na tom činjeničnom
stanju, primjenom materijalnih propisa, zasnuje pravilna i na zakonu utemeljena
odluka.

Za napomenuti je da je sud sve izvedene dokaze, kao i dokaznu snagu istih
cijenio savjesno i brižljivo, dovodeći ih u vezu sa drugim dokazima te odredbama
zakona, sve u smislu odredbe članka 8. ZPP-a.

Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka A. B. kao i iz dopune
istog proizlazi kako je na zahtjev suda izvršena identifikacija predmeta spora. U svrhu
točnije identifikacije da je napravljeno terensko geodetsko snimanje po kojem je
sačinjeno predmetno vještvo. Vještak je prikazao posjed tužitelja kao dio čest. zem.

5

P-366/18

118/2 K. O. G. koja je na skici definirana točkama 1-2-3-4-5-6-7-8-9-12-11-12-
1 u površini od 459 m2. Nekretnina da je sa svih strana jasno omeđena suhozidom, a
u naravi da se radi o pašnjaku kamenjaru. U dopuni svojeg nalaza i mišljenja vještak
je naveo kako se pokazani posjed tužitelja u cijelosti nalazi na čest. zem. 118/4, u
naravi da je riječ o stambenom objektu anagrafske oznake Š. površine 127
m2 i pomoćnom objektu površine 27 m2. Navedena nekretnina da je sa svih strana
omeđena ogradom i betonskim zidom te da ukupna površina čestice iznosi 497 m2.

Saslušan na ročištu od 15. veljače 2020.g. tužitelj je u svom iskazu u bitnom
naveo kako su njegovi preci više od 150 godina u posjedu predmetnih nekretnina.
Još u 19.om stoljeću da su istu ogradili suhozidom a zemlja da je korištena dijelom
kao vrt gdje da su sadili povrće, sijali žitarice, a dijelom da se koristila kao šuma i kao
pašnjak, a tako da je ostalo sve do današnjeg dana. Tužitelj je iskazao kako nikada
nitko, ni njegove pretke a ni njega nije ometao u mirnom posjedu ovog zemljišta.

Iz izvedenih dokaza i utvrđenih činjenica, a posebno iz iskaza tužitelja koje
ovaj sud cijeni istinitim i životnim, te sve priležeće dokumentacije te fotografija koje
svjedoče korištenje predmetne nekretnine, nedvojbeno je da je tužitelj računajući i
posjed njegovih prednika u posjedu predmetne nekretnine znatno duže od zakonom
određenog vremena, a s obzirom da se posjed smatra poštenim i samostalnim,
odnosno savjesnost se pretpostavlja osim ako se dokaže suprotno, a tužena ničim
nije dokazala da prednici tužitelja ne bi bili pošteni odnosno savjesni posjednici, to je
očito da je tužitelj po osnovu dosjelosti i stekao pravo vlasništva na nekretninama
koje su predmet ovog spora.

Temeljem odredbi čl.159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN
91/96, 68/98,
137/99,22/00,73/00,129/00,114/01,79/06,141/06,146/08,38/09,153/09,143/12,152/14
– dalje u tekstu ZV) dospjelošću se stječe pravo vlasništva nekretnina samostalnim
posjedom nekretnine kroz zakonom određeno vrijeme i ako posjed ima određenu
kakvoću.

Za slučaj dosjelosti za nekretnine u vlasništvu R. H. traži se rok od 40 godina neprekidnog posjeda.

Pri ocjeni činjeničnog osnova stjecanja prava vlasništva dosjelošću, pored
činjenice da je posjed neke osobe nad nekretninom neprekidno trajao zakonom
određeno vrijeme, uz okolnosti i sposobnosti subjekta za stjecanje, te da je stvar
sposobna biti objektom stjecanja, od odlučnog značaja su i okolnosti da stjecatelj ima
samostalni posjed stvari te da mu taj posjed ima onu kakvoću koja se traži za
dosjelost.

Naime, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću zahtijevao se zakoniti, istinit i
pošten posjed s tim da onaj koji dosjelost svog posjeda temelji na vremenu duljem od
30 ili 40 godina nije dužan dokazivati zakonitost.

Inače, pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu (ipso iure), čim se
ispune sve pretpostavke dosjelosti. Dosjelost nije samo pravna osnova stjecanja koja
bi imala nastupiti tek nekim aktom stjecanja, nego do stjecanja dolazi samom
činjenicom da je nastupila dosjelost.

Rok dosjelosti počinje teći onog dana kad posjednik stekne posjed stvari, a
završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. Dosjedateljev
samostalni posjed stvari, sa svim pozitivnim kvalitetama, treba trajati neprekidno kroz

6

P-366/18

cijelo propisano vrijeme. Prenošenje posjeda derivativnim (izvedenim) načinom na
novog posjednika ne prekida posjedovanje, nego se postojeći posjed nastavlja kod
pravnog slijednika dotadašnjeg posjednika, dakle kod njegovog univerzalnog ili
singularnog slijednika (sukcesora).

Međutim, ako neko stekne nekretninu putem dosjelosti postaje njezin vlasnik
bez obzira što nije upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik a i bez obzira što je
prijašnji vlasnik ostao upisan kao da je on i nadalje vlasnik nekretnine premda to više
nije.

Novi vlasnik, dakle, onaj tko je vlasništvo nekretnine stekao dosjelošću, ima
pravo ishoditi upis svog prava u zemljišnoj knjizi, što implicira brisanje upisa
dotadašnjeg prava vlasništva.

Nesavjesnost posjednika kao zapreka za stjecanje vlasništva dosjelošću, ne
može se izvesti iz same okolnosti da je kao vlasnik nekretnina upisana druga osoba,
već je onaj koji se na nesavjesnost poziva dužan to i dokazati.

Obzirom na iznijeto, sud ocjenjuje kako tužitelj ima pravnog interesa zahtijevati
usklađenje zemljišno-knjižnog stanja sa stvarnim stanjem, budući da je stanje u
zemljišnim knjigama pogrešno i ne odgovara faktičnom stanju, to je ovlašten
zahtijevati i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama, stoga je
valjalo odlučiti kao u točkama I i II izreke ove presude.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154.st.1 i 155. Zakona
o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01,
117/03, 88/05,02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), u daljnjem tekstu
ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine",
broj: 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09 i 142/12- dalje u tekstu:
Tarifa ).

Tužitelju se dosuđuje trošak sastava tužbe prema Tbr 7. točke 1 u visini od
100 bodova, trošak zastupanja na ročištima od 30. travnja 2019.g., 4. srpnja 2019.g.,

10. rujna 2019.g., 4. listopada 2019.g., 6. srpnja 2020, 14. prosinca 2020.g., 15.
veljače 2021.g., prema Tbr. 9. točke 1. u svezi Tbr. 7. točke 1. u visini od po 100
bodova, trošak sastava podnesaka od 8. ožujka 2019.g., 12 lipnja 2020.g. te 11.
prosinca 2020.g. prema Tbr. 8. Točke 1. u svezi Tbr. 7. Točke 1.,3.,6., i 7. u visini od
100 bodova, što sveukupno iznosi 1100 bodova odnosno 11.000,00 kn uvećano za
pripadajući PDV 25% iznosi 13.750,00 kn.

Također trebalo je tužitelju priznati i popisani trošak vještačenja u iznosu od

4.372,28 kn te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od

3.440,00 kn a sve temeljem Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj:
74/95, 57/96, 137/02, 6/03, 125/11, 122/12 i 157/13) , što pribrojeno gornjem čini
trošak u ukupnom iznosu od 21.562,28 kn a kako je i dosuđeno u točki III. izreke.

U Splitu, 30. ožujka 2021.g.

Sudac

Mislav Polić v. r.

7

P-366/18

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo
žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku
od 15 dana od dostave prijepisa ove presude.

DNA:

- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis