- 1 -              Rev 1182/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1182/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. K. iz O., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik Z. M., odvjetnik u M., protiv I-tuženika S. K., II-tuženika F. K. i III-tuženika M. K., svi iz Z., koje zastupa punomoćnik T. M., odvjetnik u M., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-1163/13 od 11. studenog 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Metkoviću broj P-522/11 od 27. svibnja 2013., u sjednici održanoj 30. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I Odbija se kao neosnovan tužbeni (protutužbeni) zahtjev koji glasi:

 

„1. Nalaže se tužiteljima-protutuženicima isplatiti tuženiku-protutužitelju na ime ulaganja u podizanje nasada voća, plastenika, čvrstog objekta, iznos novca od 980.653,15 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos koja teče od 1. lipnja 1993. godine pa do 31.12.2007., a od 01.01.2008. godine pa do isplate sa zateznom kamatom uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet (5) postotnih poena.

 

2. Tuženik-protutužitelj ima pravo zadržaja (retencije) u korist posjeda glede daljnje obrade i ubiranja plodova na nekretninama zemljištem uz državnu cestu u O. u površini od 1.250 m2, parcela zv. „S.“ u površini od 1.500 m2, parcela zv. „G. C.“ (od rijeke C. preko P.-ova kanala i preko tog kanala do P.-ove ceste) u naravi nasadi šljiva i mandarina u površini od 15.000 m2, a sve dok mu tužitelji-protutuženici ne isplate novčanu naknadu iz točke 1. ovog tužbenog zahtjeva, te da tuženiku – protutužitelju naknade troškove parničnog postupka, a sve u roku od 15 dana.“

 

II Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 44.100,00 kuna, u roku od 15 dana.“

 

Presudom suda drugog stupnja žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke dok je u dijelu odluke o parničnom trošku preinačena u točki II. izreke tako da je naloženo tužitelju naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 43.864,80 kn.

 

Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju prema čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 980.653,15 kuna na ime ulaganja u podizanje nasada voća, plastenika i čvrstog objekta na zemljištu uz državnu cestu u O., u površini od 1.250 m2, parceli zvanoj „S.“ u površini od 1.500 m2 i parceli zvanoj „G. C.“, kao i buduća dobit, te zahtjev tužitelja na pravo zadržaja (retencije) predmetnih nekretnina dok mu tuženici ne isplate navedenu novčanu svotu.

 

Prvostupanjski sud utvrdio je da su P. K. i B. K., kao darovatelji, predmetnim strankama tužitelju i tuženicima, inače njihovim sinovima, darovali predmetne nekretnine, te da tužitelj predmetne nekretnine drži u posjedu. Nadalje, sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev obzirom da je zaključio da tužitelj nije dokazao da ima dospjela potraživanja prema tuženicima.

 

Odlučujući povodom žalbe tužitelja drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP. Naime, drugostupanjski sud je ocijenio da obzirom su tužitelji i tuženici stekli po 1/4 dijela predmetne nekretnine na temelju Ugovora o darovanju nekretnina od 26. lipnja 2009., pa za sva tužiteljeva navodna ulaganja (proizlazi da je mandarine zasadio 1992., šljive 1998., dok ostala ulaganja nije vremenski odredio) nastala do dana sklapanja predmetnog Ugovora o darovanju, radi čega drugostupanjski sud smatra da tuženici nisu pasivno legitimirani u ovom postupku, obzirom da u tom razdoblju nisu bili suvlasnici predmetnih nekretnina.

 

Nadalje, drugostupanjski sud zaključuje da tuženici nisu dužni platiti tužitelju niti za sva ostala navodna ulaganja koja su se dogodila nakon što je predmetni Ugovor o darovanju sklopljen, jer od trenutka sklapanja Ugovora o darovanju tužitelj, više nije pošteni posjednik suvlasničkih dijelova tuženika na predmetnim nekretninama.

 

Obzirom da tužitelj niti ne tvrdi da su navodna ulaganja bila nužna, drugostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev na temelju čl. 165. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (''Narodne novine'' broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14).

 

Odluku drugostupanjskog suda ocjenjuje pravilnom i ovaj sud.

 

Iz sadržaja tužiteljeve revizije proizlazi da je reviziju podnio zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. ZPP u vezi s čl. 220. i čl. 8. ZPP.

 

Suprotno navodima revizije tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

 

Prema odredbi čl. 220. ZPP st. 1. ZPP dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, dok je sukladno st. 2. istog članka sud ovlašten odlučivati koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Nadalje sukladno čl. 8. ZPP koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Nezadovoljstvo tužitelja s tim da su neki po njemu predloženih dokaza odbijeni, samo po sebi ne znači da je počinjena naznačena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer u postupanju nižestupanjskih sudova, po ocjeni revizijskog suda, nije bilo propusta koji su bili ili su mogli biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

 

Kod toga je potrebno napomenuti da je revizija tužitelja u pretežnom dijelu izjavljena u biti zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer tužitelj analizira provedeni dokazni postupak i iznosi svoje zaključke i viđenje o odlučnim činjenicama. Međutim, revizija se ne može izjaviti zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja obzirom na odredbu čl. 385. st. 1. ZPP.

 

Tužitelj u reviziji nije određeno naveo niti obrazložio razloge zbog kojih je reviziju podnio zbog pogrešne primjene materijalnog prava, što je bio dužan učiniti na temelju odredbe čl. 386. st. 1. ZPP. Stoga, postupajući u skladu s odredbom čl. 386. st. 2. ZPP ovaj sud nije mogao uzeti u obzir tužiteljev neobrazloženi revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, niti se upuštati u ispitivanje osnovanosti tog revizijskog razloga.

 

 

Zbog svega navedenog na temelju čl. 393. ZPP valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 30. ožujka 2021.