- 1 -              Poslovni broj: Usž-4314/20-3

 

Poslovni broj: Usž-4314/20-3

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Dijane Vidović i Lidije Vukičević, članica vijeća, te više sudske savjetnice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice I. V. iz K., koju zastupaju opunomoćenik M. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-896/2020-11 od 17. rujna 2020., na sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-896/2020-11 od 17. rujna 2020.
2. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za oglašavanje ništavim, odnosno podredno poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-502-03/20-01/285, urbroj: 338-01-06-05-20-03 od 19. lipnja 2020., i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., Područne službe K., klasa: UP/I-502-03/17-02/3019, urbroj: 338-04-03-20-22 od 21. veljače 2020., te priznanja tužiteljici, zaposlenoj kod poslodavca Gimnazija K., K., događaja pretrpljenog 5. listopada 2017. pod dijagnozama šifre prema MKB klasifikaciji S 82.5, S 80.9. i S 82.6 ozljedom na radu i u vezi s tim priznanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora.

Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., Područne službe K. od 21. veljače 2020., kojim tužiteljici, ozljeda pretrpljena 5. listopada 2017. pod navedenim dijagnozama nije priznata ozljedom na radu, kao ni pripadajuća prava.

Tužiteljica (dalje: žaliteljica) podnosi žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je u postupku pogrešno zaključeno da predmetna ozljeda nije nastala u svezi s radnim aktivnostima, jer je team-building organizirao poslodavac za vrijeme radnog vremena. Citira članak 66. stavak 1. točku 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" 80/13. i 137/13.-dalje: Zakon) i članak 14. stavak 1. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama ("Narodne novine" 51/18.), prema kojem poslovi neposrednog odgojnog rada nastavnika u srednjem školstvu obuhvaćaju i poslove planiranja i provedbe školskih izleta i ekskurzija. Mišljenja je da time što je dobrovoljno bila na izletu ne znači da to nije dio njezinog neposrednog odgojno obrazovnog rada. Smatra da nije postupljeno u skladu s ranijom presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-24/2019 od 27. rujna 2019., te predlaže ovome Sudu da preinači pobijanu presudu i vrati predmet na ponovni postupak, uz naknadu troška spora. Traži i trošak za sastav žalbe u iznosu od 3.906,25 kn.

Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da je u cijelosti suglasan s pobijanom presudom i predlaže Viskom upravnom sudu da odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsku presudu u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.-dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno oni ne utječu na donošenje drugačije odluke.

Odredbom članka 66. Zakona propisano je da se ozljedom na radu smatra ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem, te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznog kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, te bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju (točke 1. i 2.). Točkom 3. istog članka Zakona propisano je da se ozljedom na radu smatra ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koji osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno, te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju.

Odredbom članka 67. točka 2. Zakona propisano je da se ozljedom na radu ne smatra ozljeda ili bolest do koje je došlo zbog aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u svezi s radnim odnosom i sl.).

Iz podatka spisa predmeta proizlazi da se žaliteljica, dana 5. listopada 2017. na Dan učitelja u Lovačkom domu u M., ozlijedila prilikom okupljanja učitelja kada se poskliznula, pala i slomila skočni zglob.

Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 12 UsI-24/2019-8 od 27. rujna 2019., bilo je poništeno ranije rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje i predmet vraćen na ponovni postupak, u kojem je po uputama suda pribavljen nalaz i mišljenje stručnog tijela medicinskog vještačenja tuženika, te podaci od poslodavca, prema kojima se radilo o radnom danu žaliteljice i izletu koji nije bio obvezan i za koji nisu izdani putni nalozi.

Prvostupanjski sud je utvrdio da u konkretnom slučaju ne postoji uzročna povezanost okolnosti nastanka ozljede s redovnim radom žaliteljice, iz kojih razloga nisu ispunjeni uvjeti za priznanje ozljede na radu. Sud pojašnjava da ozljeda nije nastala u vezi s radnim aktivnostima, već prilikom neobveznog i dobrovoljnog izleta. Pritom je naveo i da se ne radi o team-building aktivnostima, kao sastavnom dijelu radne obveze ozlijeđene osobe na temelju opisa posla u skladu s ugovorom na radu.

Ovaj Sud smatra da je pravilno utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti za priznanje ozljede na radu prema naprijed navedenoj odredbi članka 66. i 67. točki 2. Zakona, s obzirom da  predmetna ozljeda nema poslovni karakter i nije povezana s radom osiguranika, već s aktivnostima dobrovoljnog izleta učitelja, koji nije u vezi s organizacijom školskog izleta učenika. 

Stoga, suprotno navodima žaliteljice, imajući u vidu sve podatke pribavljene u postupku nakon ranije presude, sud je pravilno ocijenio da je osporeno rješenje zakonito, te da je doneseno u skladu s ranijom presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 12 UsI-24/2019-8 od 27. rujna 2019.

Žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.

Odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. S obzirom na ishod žalbenog postupka nije osnovan zahtjev žaliteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu 30. ožujka 2021.

 

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić, v.r.