Poslovni broj P-4615/2019

Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv.Križ, Dračevac

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja pod 1) E. G. iz S., O.: … 2)
G. G. iz Z., O.: … 3) T. O. iz Z., O.: … 4) R. D. iz Z., 5)
I. D. P. iz S., O.: … 6) L. M. iz
Z., O.: … 7) Z. D. iz S., O.:
…,zastupana po punomoćniku D. D., odvjetnik u S. 8) J. K.
iz S., O.: …, 9) V. R. iz I.,
A., O.: …, ad.1 - ad.6. te ad.7 - ad8. zastupani po punomoćniku M.
Š., odvjetniku u S., protiv tuženika pod 1) A. M. iz S., O.: … i pod 2) N. M. iz S., O.:…, oboje zastupani po punomoćniku Z. B., odvjetniku u
S., dana 30. ožujka 2021.

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Dužni su tuženici ad1. A.
M., iz S., O.: …. i ad 2. N.
M. iz S., O.: … u roku od 15 dana i pod
prijetnjom ovrhe, solidarno predati tužiteljima ad 1. – ad. 6 te ad. 8-ad 9., u suposjed dio
nekretnine označene kao čest. zem. 5139 upisana u Z.U. 8005 za K.O. S., koji dio je u "
D. dopuna vještačenja na čest. zem. 5139 ( kat. O. 7036/2) K.O. S." od 25.
prosinca 2016. godine što predstavlja dopunu vještva pod nazivom " Vještačenje na čest. zem.
5139 ( kat. Oznake 7036/2) K.O. S. od 26. siječnja 20009. godine izrađenim od strane
vještaka mjernika T. Č., prikazan slovima oznake B-D-E-H-G-I-B u površini od
430 m2, te čini sastavni dio izreke ove presude" kao neosnovan.

II Usvaja se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi: "Utvrđuje se da su A.
M. iz S. suvlasnik za ½ idealnog dijela, te N. M. iz S.,
suvlasnika za ½ idealnog dijela i to baš površine čest. zem. označene slovima B, D, E, H, G, I,
B u površini od 430 m2 čest. zem. 5139 zu 7285 k.o.o. S., a temeljem prikaza lica mjesta
izrađeno od strane geodeta T. Č., koji prikaz lica mjesta je sastavni dio ove
presude pa su ovlašteni temeljem ove presude provesti parcelaciju po prijavnom listu ureda za
katastar te zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na naprijed navedenom dijelu čestice
zemljišta 5139, zu 7285 k.o.o S. na svoje ime u iskazanim suvlasničkim omjerima uz
istodobno brisanje toga prava i u tom dijelu s imena tužitelja-protutužitelja E. G., G.
G., T. O., D. D. R., D. P. I., M. L.,
D. Z., T. M., K. J. i R. L., a što su tužitelji dužni trpjeti. "

2 Poslovni broj P-4615/2019

III Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženima parnični trošak u iznosu od 26.766,16 kuna u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelji u tužbi navode da su nasljednici i posjednici upisanih vlasnika i posjednika
nekretnine označene kao čest.zem 5139 upisane u ZU 727 k.o S.. Nadalje, da tuženik gradi
kuću, a okućnicu je ogradio bez valjanih dozvola i na nekretnini označenoj kao čest.zem 5139
k.o S. koja je u vlasništvu tužitelja. Nadalje, da je predmetna kuća u gradnji bez dopuštenja
i volje tužitelja. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu čl 152 ZV traže predaju u posjed
neizgrađene kuće u izgradnji koju tuženi grade na čest.zem 5139 k.o S. kako je konačno
uređeno podneskom od 8.veljače 2019. s tim da su voljni umjesto predaje primiti isplatu
iznosa od 612.000,00 kuna ( facultas alternativa).

Tuženi u odgovoru na tužbu osporavaju aktivnu legitimaciju navodeći da tužitelji nisu upisani
vlasnici te ističu prigovor promašene pasivne legitimacije jer da tuženi nisu suvlasnici kuće
koja je izgrađena daleko prije. Nadalje, postavljaju protutužbeni zahtjev podneskom od

16.rujna 2009. kojim traže da se utvrde suvlasnicima čest.zem 5139 k.o S. stečene
dosjelošću te brisanje tog prava sa imena tuženika.

Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem izvatka iz zemljišne knjige, izvatka iz katastra
zemljišta, rješenja o nasljeđivanju broj O-1290/81, rješenja o nasljeđivanju broj O-1822/99,
rješenja o nasljeđivanju broj O-1440/90, rješenja o nasljeđivanju broj O-925/92, rješenja o
nasljeđivanju broj O-4792/97, rješenja o nasljeđivanju broj O-963/97, rješenja o nasljeđivanju
broj O-1179/81, ugovora o darovanju od 11.ožujka 2005., rješenja o nasljeđivanju broj O-
2089/01, očevidom na licu mjesta uz vještaka mjernika 17.siječnja 2008., kupoprodajnog
ugovora od 5.decembra 1971., rješenja o nasljeđivanju broj O-1758/88, rješenja o
nasljeđivanju broj O-2819/16, rješenja o nasljeđivanju broj O-2913/17, rješenja o
nasljeđivanju broj O-9101/18, čitanjem nalaza i mišljenja vještaka od 11.veljače 2009.,
rješenja o nasljeđivanju broj O-1180/11, rješenja o naknadno pronađenoj imovini broj O-
680/08, dopuna nalaza i mišljenja od 1.lipnja 2012., saslušanjem svjedoka I. D. i J.
D., te tužiteljice pod 1) i tuženika pod 2) u svojstvu parničnih stranaka.

Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj
ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („NN“ broj
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14;
dalje ZPP) sud nalazi da je tužbeni zahtjev neosnovan, a protutužbeni zahtjev osnovan.

Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno je da predmetna nekretnina oznake
č.zem 5139 upisana kao "vinograd" u ZU 727 ko S. upisanog suvlasništva tužitelja
odnosno prednika.

Čitanjem rješenja o nasljeđivanju broj O-1290/81 iza pok. G. J. pok. M.
utvrđeno je da su njegovi nasljednici G. I. i G. M. svaki za po ½ dijela.
Čitanjem rješenja o nasljeđivanju broj O-1822/99 iza pok. I. G. pok. J.
utvrđeno je da su njegovi nasljednici supruga - E. G. ud I. za cijelo ( tužiteljica pod
1).

Čitanjem rješenja o nasljeđivanju broj O-1440/90 iza pok. R. I. ud A. pok.
M. utvrđeno je da su njezini nasljednici R. D. sin za cijelo ( tužitelj pod 4).
Čitanjem rješenja o nasljeđivanju broj O-925/92 iza pok. F. D. rođ G.
pok. M. utvrđeno je da su nasljednici I. D., unuka za cijelo.( tužiteljica pod 5).

3 Poslovni broj P-4615/2019

Čitanjem rješenja o nasljeđivanju broj O-4792/97 iza pok. G. A. A. utvrđeno
je da su njegovi nasljednici N. M. ( tužiteljica pod 6).

Čitanjem rješenja o nasljeđivanju broj O-963/97 iza pok. M. K. P.
pok. N. utvrđeno je da su njegovi nasljednici glede predmetne nekretnine Z. D.
( tužiteljica pod 7).

Čitanjem rješenja o nasljeđivanju broj O-1179/81 iza pok. S. G. pok. D. utvrđeno je da su njegovi nasljednici M., S. i H. U..

Čitanjem ugovora o darovanju od 11.ožujka 2005. utvrđeno je da je isti sklopljen
između S. U., M. U. i H. U. kao darovatelje s jedne i E. G.
kao daroprimatelja s druge strane, a da se istim daruju nekretnine koje su darovatelji citiranim
rješenjem o nasljeđivanju među ostalim i predmetna nekretnina u odgovarajućim
suvlasničkim dijelovima.

Čitanjem rješenja o nasljeđivanju broj O-2089/01 iza pok. M. G. sina J.
utvrđeno je da su nasljednici G. G. i T. O. za po ½ dijela, a glede predmetne
nekretnine.

Čitanjem rješenja o nasljeđivanju broj O-1180/11 iza pok. K. A. pok. Š. utvrđeno je da je nasljednik K. J. suprug.

Čitanjem rješenja o naknadno pronađenoj imovini O-680/08 iza pok M. N.
dj. G. utvrđeno je da istu čine nekretnine upisane u ZU 727 k.o S. u 2/18 dijela, da se
iste raspoređuju oporučnoj nasljednici L. M. iz Z..

Očevidom na licu mjesta od 17.siječnja 2008. uz vještaka mjernika utvrđeno je da
predmetna nekretnina u S., na adresi … u naravi obiteljska
stambena zgrada obitelji M.. Nadalje, da tužiteljica kao predmet spora označava
čest.zem 5139 koja je prema navodima tužiteljice omeđena betonskim zidom- ogradom.
Čitanjem kupoprodajnog ugovora od 5.prosinca 1971. utvrđeno je da je isti zaključen
između M. P. pok. P. iz S. kao prodavatelja s jedne i M. M. i P.
M. iz M. kao kupaca s druge strane. Nadalje, da je predmet kupoprodaje
nekretnina čest.zem 2026/62 k.o S. i to 800 m2 neobrađenog zemljišta od ukupno 3400
m2, što u naravi odgovara zemljištu zvanom "kod B." u S. koja zemlja je
neobrađena i pretežno kamenita. Nadalje, da predmetno zemljište graniči sa sjevera sa
zemljištem D. I. i A., sa juga zemljištem P. M., a sa istoka zemljištem
P. A. te sa zapada zemljištem K. I., dok je sa istoka i sjevera ograđen
betonskim zidom visine 0,5 m dok je sa ostalih strana označen piketima.

Nadalje, da je ugovorena kupoprodajna cijena od 27.500 din koja je isplaćena prilikom
potpisa predmetnog kupoprodajnog ugovora. Nadalje, predmetni ugovor je potpisan od strane
kupca i prodavatelja te svjedoka D. J. i D. I..

Čitanjem nalaza i mišljenja vještaka geometra od 11.veljače 2009. utvrđeno je da
kuća sa okućnicom tuženika u naravi je jasno definirana betonskim zidovima omeđen posjed
koji samo dijelom zapadne međe odgovara granicama čest.zemljišta odnosno isti se nalazi na
dijelu čest.zem 5139 ( kat oznake 7036/2 ) dijelu čest.zem 5134/5 ( kat oznake 7036/1) i
malim dijelom na čest.zem 5070 ( kat oznake 7115) sve k.o S..

Nadalje, da čest.zem 5139 ( kat oznake 7036/2) k.o S. ( u prilogu označeno slovima A B C
D E F G A) površine 482 m2 u naravi predstavlja dio posjeda sjeverno od posjeda tuženih ( u
površini od cca 15 m2) zapadno dvorište tuženih, zapadni dio objekta tuženih, gospodarsku
zgradu tuženih, kao i dio obraslog zemljišta južno od posjeda tuženih.

Iz dopune nalaza i mišljenja od 1.lipnja 2012. proizlazi da su tuženi u posjedu 430 m2
te da nekretnina oznake 2026/62 ne postoji ni u katastru ni u zemljišniku na popisu
nekretnina.

4 Poslovni broj P-4615/2019

Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je doznala da tuženici grade kuću dvije godine prije
davanja iskaza ( 2007), da je po njoj kuća nedovršena jer nije ožbukana, te da nije ništa znala
o gradnji jer rijetko dolazi.

Iz iskaza tuženika pod 2) proizlazi da su zemljište kupili roditelji početkom 70-tih
godina od pok. M. P. te da su onda počeli izgradnju kuće u kojoj isti živi od rođenja.
Nadalje, da je pok. otac u cijelosti izgradio kuću prije svoje smrti odnosno otprilike prije 20
godina i već tada je kuća imala tri kata. Nadalje, da parcela ima oko 400 m2, te da svjedoci
mogu potvrditi primopredaju.

Iz iskaza tuženika pod 1) proizlazi da su predmetnu nekretninu zajedno kupili njegov otac i
P. M. od M. P. 1971.godine, te da je te godine započela izgradnja
obiteljske kuće u kojoj i danas živi. Nadalje, da je istome po pričanju poznato da je njegovog
oca doveo susjed I. D. da kupi predmetnu zemlju od M. P.. Nadalje, da je
otac umro 1989. a iza njega su ostali majka i tuženici te da nitko nije gledao je li raščišćeno
zemljišnoknjižno stanje.

Nadalje, da je tužiteljicu sreo 2005. kada je prodavala zemlju susjednu nekretninu
B. te mu je tada ista rekla da se zemlja na kojoj je sagrađen dio obiteljske kuće vodi
na G. te da je tada doznao da se jedna parcela položena između vodi na M. P..
Nadalje, da je od majke saznao da je prilikom gradnje ogradnog zida susjeda zvana G.
S. kazala ocu da točno gdje je naliven zid je međa te čestice koju su tada kupili.
Iz iskaza svjedoka I. D. proizlazi da isti da je doselio u predio J. 1967.godine te
da mu je poznato da je otac tuženika sa susjedom P. M. kupio 1971. zemlju u
površini od 800 m2 od P. M., te da su se onda podijelili tako da je svakome pripalo po
400 m2. Nadalje, da je isti bio svjedok kupoprodajnog ugovora te da je M. P. jamčio
predniku tuženika da je to što kupuju njegovo. Nadalje, da je istome poznato da je pokraj te
zemlje jedan vrtlić koji je također prodan isti dan prednicima tuženika. Nadalje, da je P.
jamčio kupcima da imaju pravo puta do svoje nekretnine te da im je pokazao nekretninu.
Nadalje, da je ugovor zaključen u kući M. P. koji je stanovao u kući udaljenoj 200
metara od tuženikove, te da se predio gdje se nalazi kuća naziva " B.".

Iz iskaza svjedoka D. J. proizlazi da je živio u S. udaljeno 200 m od kuće
tuženika te da je istome poznato da su u jesen 1971. otac tuženika i P. M. kupili od
M. P. zemlju cca 800 m2 koja je sa sjeverne i istočne strane bila omeđena betonskim
zidom, a drugi dio je bio omeđen drvenim kolčićima. Nadalje, da je istome poznato da se
ugovor napravio u 12 mjesecu te da su isti potpisali na licu mjesta. Nadalje, da su se podijelili
tako da je M. dobio manji komad zemljišta s tim da je istome pripao vrtal koji je izdvojen.
Nadalje, da je P. govorio da je sve njegovo i da je on jedini vlasnik. Nadalje, da je
predmetna parcela bila kamenita pa da su vršili miniranja, a kuće su počeli graditi početkom

1972. Nadalje, da je kuća ostala u istim gabaritima te da su katovi podignuti 4-5 godina nakon
kupnje. Nadalje, da se predio naziva A. ili B..

Dakle, u konkretnom slučaju, tužitelji kao upisani suvlasnici traže predaju u posjed nekretnine
oznake čest.zem 5139 k.o S..

Tuženici s druge strane se pozivaju na zakoniti, istinit i pošten posjed odnosno pravo
vlasništva stečeno kupoprodajom i dosjelošću.

Tužitelji upiru da se ne može steći vlasništvo kupoprodajom od nevlasnika.

U konkretnom slučaju, obzirom na vrijeme kada je kupoprodajni ugovor sklopljen (
1971) pretpostavke za stjecanje prava vlasništva valja prosuđivati prema pravnim pravilima
važećim u času stjecanja sukladno odredbi čl. 388 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim
pravima („NN“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06,
141/06, 146/08, 38/09,153/09), odnosno tada važećih pravnih pravila Općeg građanskog
zakonika (dalje OGZ) koja su se u to vrijeme primjenjivala temeljem Zakona o nevažnosti

5 Poslovni broj P-4615/2019

propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine „S. list“ 84/46, te Zakona o načinu
primjene pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine „NN“ 73/91,
prema kojima se vlasništvo nekretnina stjecalo bez upisa u zemljišnu knjigu, na temelju
valjane pravne osnove i valjanog načina (modusa) za stjecanje prava vlasništva, dakle na
temelju prodaje i predaje u posjed, odnosno, samim faktičnim izvršenjem pravnog posla (Rev-
250/90).

Iz iskaza tuženika i svjedoka ( D.) kojima je sud poklonio vjeru jer su međusobno
suglasni i uvjerljivi, te nisu u suprotnosti s drugim dokazima koje je sud u ovom postupku
izveo, proizlazi da je prednik tuženika ( otac M.) odmah po sklapanju predmetnog ugovora
stupio u posjed kupljene nekretnine, na istoj sagradio kuću, a očevidom na licu mjesta je
utvrđeno da se radi o dijelu obiteljske kuće sagrađenoj na dijelu čest.zem 5139 te da je
predmetna nekretnina oznake 5139 jasno omeđena, a na kojoj tuženici imaju sagrađenu
obiteljsku kuću, koju nesmetano posjeduju, koriste i uživaju samostalno i po prednicima od
prvog dana kad je ista kupljena do danas, dakle, gotovo 50 godina.

Nadalje, proizlazi da je prednik tuženika kupio predmetnu nekretninu od stvarnog vlasnika
M. P., te je za istu platio kupoprodajnu cijenu. Nadalje, oca su naslijedili tuženi koji
od rođenja do danas žive u predmetnoj kući od nikog ometani.

Budući je predmetna nekretnina kupljena od prednika tuženika koji je, iako nije bio vlasnik
predmetne nekretnine, istu prodao predniku tuženik, valja reći da nevlasnik može valjano
sklopiti pravni posao kojim se prenosi vlasništvo stvari, u pogledu koje nema pravo
vlasništva, te da i takav pravni posao proizvodi pravne učinke. U konkretnom slučaju ugovor
o kupoprodaji predmetne nekretnine je sklopljen u pisanom obliku, potpisan je od strane
kupca i prodavatelja nakon što je postignut sporazum o predmetu i cijeni, a svrha je stjecanje
prava vlasništva, te su ispunjene sve pretpostavke valjanosti citiranog ugovora. Obzirom je
pravni posao titulus, a tradicija modus stjecanja, pri čemu je tradicija predaja i primanje
posjeda s voljom predati i primiti vlasništvo, te kako je u konkretnom slučaju prednik tužitelja
od momenta kupoprodaje u posjedu što je utvrđeno i uvidom u posjedovni list, nesporno je da
je ugovor u cijelosti izvršen.

Dakle, u ovom postupku nedvojbeno je utvrđeno da su prednik tuženika i stvarni vlasnik
sklopili valjani ugovor o kupoprodaji utužene nekretnine slijedom čega je nesporno utvrđeno
da je predmetnu nekretninu u cijelosti kupio i u posjed iste stupio baš prednik tuženika, a isti
obzirom je prodavatelj jamčio nije imao razloga sumnjati da otuđivatelj nije vlasnik, pa je
predmetnu nekretninu stekao u dobroj vjeri. S druge strane, tužitelji nijednim dokazom nisu
uspjeli dokazati da bi se radilo o tome da je predniku tuženika prodana nekretnina neovlašteno
odnosno da su istu stekli od nevlasnika. Naime, isti navode da rijetko dolaze u predmetni kraj
te da su tek 2005 saznali da je sagrađena obiteljska kuća, koja usput rečeno na istom mjestu
izgrađena davno prije, iz čega proizlazi da isti očito nisu ni znali gdje se predmetna nekretnina
nalazi prije tada.

Osim toga, iako se predmetna nekretnina ne spominje točnim zemljišnoknjižnom
oznakom odnosno brojem u rješenju o nasljeđivanju iza smrti oca tuženika navodi se da
okolnost da nekretnina oznake čest. zem 5139 nije bila u popisu ostavinske mase prednika
tuženika nije od značaja za presuđivanje predmetnog spora jer bi ista predstavljala naknadno
pronađenu imovinu, koju je sukladno odredbi čl. 234.st.1 Zakona o nasljeđivanju ( „NN“ broj 48/03, 163/03,35/03 dalje ZN) potrebno rasporediti među sunasljednicima
ostavitelja a u ovom postupka u jer tužitelj osporava pravo vlasništva.

Dakle, u smislu odredbe čl. 159 ZV pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću su
da stjecatelj ima samostalan posjed stvari, da mu taj posjed ima određenu kakvoću koja se
traži za stjecanje redovnom, odnosno barem izvanrednom dosjelosti, da mu taj posjed traje
neprekidno zakonom određeno vrijeme, s tim da samostalni posjednik čiji je posjed

6 Poslovni broj P-4615/2019

nekretnine zakonit, istinit, pošten stječe dosjelošću vlasništvo protekom 10 godina
neprekinutog samostalnog posjedovanja, pri čemu posjednik čiji je posjed barem pošten stječe
pravo vlasništva protekom 20 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja.
Dakle, da bi tuženici stekli pravo vlasništva dosjelošću potrebno je bilo dokazati da su
samostalni posjednici, da je posjed neprekidan i da ima kakvoću kakva se traži za redovnu,
odnosno izvanrednu dosjelost.

Ovdje je za istaći da nasljednici nakon smrti M. M. stječu tzv. nasljednički posjed,
idealni a ne faktični posjed.

Kada se ne može zaključiti da prednik tuženika nije znao, ili prema okolnostima slučaja nije
mogao znati da stvar nije njegova, te nedvojbeno zaključiti da je prednik tuženika bio
savjestan posjednik tuženi kao nasljednici sukladno odredbi članka 28. stavak 5. Zakona o
osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("NN" broj 53/91,9/92 i 77/92 dalje
ZOVO-a ) savjesni su od trenutka otvaranja nasljeđa, i u slučaju kada je ostavilac bio
nesavjestan posjednik, a vrijeme za dosjelost počinje teći od trenutka otvaranja nasljeđa
(1988) iz čega proizlazi da su tuženi barem kao pošteni posjednici predmetne nekretnine od

1988. do danas, više od 20 godina u mirnom, neometanom i neprekidnom posjedu predmetne
nekretnine.

Nadalje, stjecanje prava vlasništva dosjelošću je originarni način stjecanja vlasništva jer
pravni učinci nastupaju ipso iure, tek pošto se ispune sve pretpostavke za dosjelost propisane
zakonom.

Dakle, da bi tuženi stekao pravo vlasništva dosjelošću potrebno je bilo dokazati da je
samostalni posjednik, da je posjed neprekidan i da ima kakvoću kakva se traži za redovnu,
odnosno izvanrednu dosjelost.

Naime, dosjelost označava stjecanje prava vlasništva neprekidnim vršenjem njegova sadržaja
kroz zakonom propisano vrijeme pri čemu dosjelost pretvara faktičnu vlast u pravnu, a posjed
u subjektivno pravo, koje posjednik stječe na originaran način tako da stječe pravo vlasništva
onoga što je do tada posjedovao kroz zakonom propisano vrijeme.

Naime, u konkretnom slučaju utvrđeno je da je otac tuženika kupio predmetnu
nekretninu od stvarnog vlasnika koji nije bio upisani vlasnik predmetne nekretnine koja se i
dan danas vodi na tužitelje odnosno prednike, međutim da je isti, prema iskazima svjedoka
Dugeč koji su svjedočili sklapanju kupoprodajnog ugovora, a potom i gradnji kuće, a čijim
iskazima sud poklanja vjeru obzirom su životni i logični te se u bitnom podudaraju s iskazima
tuženika kojima sud također poklanja vjeru, a tužiteljica nije dokazala drugačije, bio u
nesmetanom posjedu predmetne nekretnine koju je kupio od tadašnjeg stvarnog vlasnik
M. P. iz S..

U tužbi se tužiteljica poziva na odredbu čl. 152 st.2 i 4. odnosno odredbu čl. 154 Zakona o
vlasništvu i drugima stvarnim pravima („NN“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00,
73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09 dalje ZV), koje odredbe se
odnose na stjecanje prava vlasništva građenjem.

Međutim osnovni preduvjet da bi ista potraživala ikakvu naknadu od tuženika
pozivom na gore citiranu odredbu jest okolnost da je tuženik gradio zgradu na tuđem
zemljištu, dakle, na zemljištu koje se nalazi u nečijem vlasništvu.

Ovdje je za istaći da nasljednici nakon smrti M. M. stječu tzv. nasljednički posjed,
idealni a ne faktični posjed, a u konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi itko drugi osim
prednika tuženika (M. M. uspostavio faktičnu vlast na predmetnoj nekretnini, jer
nije dokazano drugačije, štoviše iz iskaza svjedoka i stranaka proizlazi da su otac i majka
tuženika odmah po kupnji predmetne nekretnine započeli izgradnju kuće i završili istu 4-5
godina nakon kupoprodaje te da ih nitko u posjedu nije ometao iz čega proizlazi da su upravo
prednici tuženika de facto posjedovali i koristili predmetnu nekretninu kao jedini vlasnici.
Stoga se ni tuženima ne može dokazati nedostatak dobre vjere što je u svakoj slučaju

7 Poslovni broj P-4615/2019

tužiteljica trebala dokazati jer se poštenje sukladno odredbi čl. 18 ZV predmnjeva s tim da se
sukladno st.5 istog članka posjed smatra poštenim osim ako se dokaže suprotno, a budući
tužiteljica ranije nije osporavala, što proizlazi iz iskaza tuženika i svjedoka kada navode da
nitko tuženike niti njihova oca u mirnom posjedu nije ometao, a u ovoj parnici ničim nije
dokazala, a sukladno čl.221a ZPP primjenom pravila o teretu dokazivanja, teret dokaza je na
onome koji tvrdi suprotno, dakle na tužitelju da dokaže nepoštenje tuženika odnosno njegova
prednika proizlazi da je prednik tuženika kao što su i danas tuženi u mirnom i neometanom
posjedu predmetne nekretnine najmanje 20 godina jer je prednik tuženika u dobroj vjeri ne
sumnjajući da mu pripada pravo na istu posjedovao predmetnu nekretninu, na istoj sagradio
obiteljsku kuću, a predmetna nekretnina je oduvijek bila i ograđena od susjednih pa isti nije
imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Tim više što je ista sagrađena u
vrijeme kada su upisani bili G. kao suvlasnici predmetne nekretnine, koji se tome nisu
protivili, a što kasnije iz rješenja o nasljeđivanju i proizlazi da ni njihovim nasljednicima nije
bilo nepoznato da predmetna nekretnina nije vlasništvo upisanih suvlasnika jer se niti ne
spominje u pojedinim rješenjima u nasljeđivanju nego tek kao naknadno pronađena imovina

2005. godine.

Slijedom svega navedenog, proizlazi da su se već na predniku tuženika ispunile
pretpostavke za stjecanje prava vlasništva. Naime, nedvojbeno je utvrđeno da je prednik
tuženika stekao od M. P. kao izvanknjižnog vlasnika predmetnu nekretninu temeljem
valjanog pravnog posla-kupoprodaje koji je u cijelosti izvršen, i protekom više od 10 godina
samostalnog, nesmetanog posjedovanja predmetne nekretnine ispunjene su zakonske
pretpostavke za stjecanje prava vlasništva redovnom dosjelošću (zakonit, istinit, pošten) a
tuženi su barem kao pošteni posjednici, jer nitko nije dokazao drugačije, protekom više od 20
godina nesmetanog posjedovanja stekli pravo vlasništva dosjelošću. Naime, sud iskazu
tuženika i svjedoka nije imao razloga ne povjerovati jer su podudarni, životni i logični, a niti
tužiteljica pod 1) saslušana u ovom postupku nije dokazala da je bilo osobno i putem prednika
( svog supruga) bilo tuženika bilo njegova prednika ometala u posjedu, to proizlazi da je
prednik tuženika bio jedini posjednik predmetne nekretnine koju je stekao kupoprodajom

1971. a tuženi istu nakon smrti svoga oca 1988.godine pa je utvrđeno da je proteklo više od
40 godina neprekidnog posjeda od prednika tuženika odnosno tuženika pa da bi isti ukoliko su
bili samo pošteni posjednici stekli pravo vlasništva dosjelošću.

Odredbe o stjecanju prava vlasništva građenjem primjenjuju se tek kada je objekt izgrađen, a
ne u situaciji kada je gradnja u toku, a posljedično tome pravni učinci građenja na tuđem
zemljištu nastupaju završenom izgradnjom građevinskog objekta, a to je završetak izgradnje,
kada je objekt faktično doveden u stanje da se može upotrebljavati prema svojoj namjeni
(Tako i VSH Rev -1968/86).

Obzirom je gradnja dovršena najkasnije do kraja 80-tih u današnjim gabaritima (
prizemlje i dva kata), a u ovom postupku nije utvrđeno da je prednik tuženika gradio na tuđem
zemljištu nego na vlastitom, to nije osnovano niti potraživanje tužitelja jer nije ispunjena
osnovna pretpostavka, a to je okolnost da je građenje izvršeno na tuđem zemljištu, budući je
naprijed utvrđeno da je prednik tuženika stekao pravo vlasništva od izvanknjižnog vlasnika te
kako dan danas tuženi posjeduju predmetnu nekretninu više od 20 godina kao zakoniti, istiniti
i pošteni posjednici u smislu odredaba čl. 159 ZV to su isti stekli pravo vlasništva dosjelošću.
Pri tome valja navesti da činjenica da je netko upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik
određenih nekretnina predstavlja samo predmnijevu o vlasništvu te osobe koja svakako otpada
ako drugi čije stjecanje nije bilo upisano u zemljišne knjige dokaže da ima valjanu osnovu i
način stjecanja te nekretnine (tako i Županijski sud u Splitu; Gž-1543/2015).

Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju tuženi su dokazali da je nekretnina stečena kupoprodajom od stvarnog vlasnika i predana u posjed 1971. te je od tada u mirnom posjedu

8 Poslovni broj P-4615/2019

tuženika više od 40 godina, slijedom čega proizlazi da su od momenta kupnje najprije otac, a
danas tuženi u posjedu iste, da su na istoj su izgradili kuću te istu nesmetano i kontinuirano
posjeduju unazad više od 20 godina, slijedom čega proizlazi da su tuženici od momenta
kupnje u zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine, te da su pored
navedenih te uzimajući u obzir i protek vremena od 20 godina nedvojbeno ispunjene sve
pretpostavke za stjecanje prava vlasništva redovnom dosjelošću sukladno odredbi čl. 159. i

160. ZV, dok su prigovori tužitelja o nepostojanju valjane pravne osnove otklonjeni kao
neargumentirani i paušalni.

Slijedom svega navedenog, neosnovano je traženje tužitelja koje glasi na predaju u posjed,
budući je u ovom postupku tuženik dokazao da je stekao pravo vlasništva predmetne
nekretnine kupoprodajom odnosno dosjelošću.

Nadalje, nije dokazano niti da su tuženi gradili na tuđem zemljištu niti su zgradu
podigli bez znanja i volje vlasnika predmetnog zemljišta budući je utvrđeno da je predmetnu
nekretninu obitelj M. kupila od izvanknjižnog vlasnika M. P. te su za istu
platili cijenu slijedom čega je utvrđeno da su isti u zakonitom i istinitom posjedu predmetne
nekretnine na kojoj su mirno i neometano izgradili obiteljsku kuću koju i dan danas posjeduju.
Tužiteljica s druge strane nije dokazala da se gradnji protivila niti da za istu nije znala
obzirom se radi o naseljenom dijelu S. te ista graniči sa susjednim zemljištima na kojima
su također sagrađene kuće pa je neživotno tvrditi da je predmetna kuća bez znanja vlasnika
sagrađena te da nitko od prednika tužitelja nikada nije navraćao niti mogao znati za
predmetnu gradnju do pak tužiteljice 2005. pa bi u konkretnom slučaju mogli kazati da
prednik tuženika kao pošteni graditelj kojem tužitelji nisu branili gradnju smatra se poštenim
graditeljem i po pravilu iz paragrafa 418 bivšeg OGZ-a prema kojem pošteni graditelj postaje
vlasnikom zemljišta ako je vlasnik znao za građenje i nije zabranio, jer nitko nije dokazao
drugačije, a na tužitelju je teret dokaza da je prednik tuženika gradio mimo zabrane, što isti
nisu učinili tijekom cijelog postupka, slijedom čega je odlučeno kao u izreci

.

Nadalje, obzirom se dosjelošću ne može steći pravo vlasništva na idealnom (neodređenom)
dijelu jer je posjed moguće vršiti na fizički odvojenom i određenom dijelu nekretnine s tim da
je u ovom postupku nakon utvrđene identifikacije nekretnina tuženika utvrđeno da tuženikov
posjed odgovara utuženoj nekretnini u površini i tijelu kako je to vještak u svom nalazu i
mišljenju utvrdio, a kako tuženik u protutužbi traži, slijedom čega su isti ovlašteni temeljem
ove presude u odnosu na utuženu nekretninu koju ne posjeduju za cijelo zahtijevati
parcelaciju predmetnog zemljišta prema granicama stečenog vlasništva, te dalje upis prava
vlasništva parcelacijom novoformirane čestice na svoje ime čime je odluka provediva u
zemljišnim knjigama, pa je sukladno čl.159. i 160. ZV odlučeno je kao u izreci.

Nadalje, tužiteljeva ponuda da se tuženik može osloboditi obveze isplatom naknade
odnosno novčanog iznosa jest građanskopravna ponuda, a ne tužbeni zahtjev pa sud o istome
nije dužan raspravljati, nego tek u situaciji ako prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u presudi
izreći da se tuženik može osloboditi utužene obveze ( predaje u posjed) ispunjenjem druge
činidbe ( plaćanjem naknade).

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Odluka o trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i čl.155. ZPP-a, a odnosi
se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku sukladno vrijednosti predmeta
spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“ broj
142/12, 103/14) slijedom čega je priznat trošak za sastava odgovora na tužbu 250 bodova,
zastupanja na ročištu od 22.listopada 2007. 250 bodova, 18.lipnja 2009. 250 bodova,

9 Poslovni broj P-4615/2019

11.travnja 2012. 250 bodova, 17.svibnja 2012. 250 bodova, 10.prosinca 2012. 250 bodova,

31.ožujka 2015. 250 bodova, 2.lipnja 2015. 250 bodova, 27.ožujka 2017. 125 bodova,

16.veljače 2021. 250 bodova, sastav podneska od 16.lipnja 2009. 250 bodova, te 14.svibnja

2012. 250 bodova odnosno ukupno 2625 bodova, odnosno 26.250,00 kuna (Tbr 50).
Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 30. ožujka 2021.

Sutkinja

Maja Anušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog
suda u četiri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude.

Dna:

- pun tužitelja
- pun tuženika
- spis