P-1486/2020

REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu
Ex.vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Ljiljani Mustapić u pravnoj stvari tužitelja
Ž. M.,OIB:..., iz S., ,zastupan po punomoćniku S. K. odvjetniku u S. protiv tuženika S.d.d.,OIB:…,iz Z., zastupan po OD Ž. i partneri u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana12.veljače 2021.g.,na ročištu za objavu,dana 30.ožujka 2021. godine

p r e s u d i o je:

„I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna
odredba,članak1.Ugovora o kreditu broj 312447 od 12.veljače 2008. godine,
zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je, u članku 1., ugovoreno
kako banka isplaćuje iznos kredita od 91.640,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po
kupovnom tečaju za devize banke važećem na dan korištenja kredita te u dijelu
u kojem se korisnik kredita obvezuje iznos kredita koji mu je isplaćen temeljem ovog
Ugovora, vratiti u roku i na način kako je utvrđeno ovim ugovorom, članak 7., u dijelu
u kojem je ugovoreno kako anuitet iznosi 582,96 CHF plativo u kunama po
prodajnom tečaju banke važećem na dan dospijeća, u dijelu članka 7.3. u kojem je
ugovoreno kako se kamata obračunava u CHF,a naplaćuje u kunama po
prodajnom tečaju banke važećem na dan dospijeća.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna
odredba, članak 4.Ugovora o kreditu broj 312447 od 12.veljače 2008. godine,
zaključenog između tužitelja i tuženika,u dijelu 4.1. u kojem je ugovoreno kako se
korisnik kredita obvezuje platiti banci kamatu po redovnoj kamatnoj stopi sukladno
odluci o kamatama i naknadama banke, kako je kamatna stopa promjenjiva na način
da je vezana uz tromjesečni LIBOR za CHF uvećan za troškove pribavljanja
sredstava i kamatnu maržu banke, kako se usklađivanje kamatne stope obavlja na
kalendarske kvartale sukladno promjenama tromjesečnog LIBOR-a za CHF, kao i
sukladno promjenama troška pribavljanja sredstava i kamatne marže banke,
članak 7., u dijelu 7.3.u kojem je ugovoreno kako za vrijeme korištenja kredita banka

2 P-1486/2020

obračunava i naplaćuje kamatu primjenom redovne kamatne stope sukladno točki

4.1. Ugovora,na iskorištena sredstva.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju, u roku 15 dana, isplati iznos od 112.663,75
kuna, sve sa pripadajućom zateznom kamatom, obračunatoj po stopi 15% do

31.prosinca 2007.g., od 1.siječnja 2008.g do 31.srpnja 2015.g po kamatnoj stopi
koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je
vrijedila zadnjeg dana polugodišta,a koje je prethodilo tekućem polugodištu
uvećano za pet postotnih poena,a od 1.8.2015.g. do isplate, obračunatoj
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje zatezne
kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako slijedi:

na iznos od

49,78 kn 5.3.2008.

2,16 kn 8.5.2008.

19,24 kn 19.9.2008.

168,07 kn 7.10.2008.

99,80 kn 7.11.2008.

282,33 kn 9.1.2009.

287,92 kn 12.2.2009.

312,52 kn 10.3.2009.

251,14 kn 14.4.2009.

260,76 kn 8.5.2009.

224,03 kn 12.6.2009.

196,87 kn 10.7.2009.

3 P-1486/2020

199,84 kn 13.8.2009.

216,39 kn 9.9.2009.

200,36 kn 9.10.2009.

199,55 kn 9.11.2009.

227,59 kn 21.12.2009.

257,73 kn 8.1.2010.

308,04 kn 8.2.2015.

289,56 kn 11.3.2010.

355,43 kn 8.4.2010.

353,45 kn 10.5.2010.

432,26 kn 17.6.2010.

537,08 kn 14.7.2010.

470,10 kn 12.8.2010.

635,31 kn 9.9.2010.

590,95 kn 7.10.2010.

514,58 kn 9.11.2010.

699,44 kn 9.12.2010.

816,03 kn 10.1.2011.

743,74 kn 17.2.2011.

4 P-1486/2020

732,84 kn 8.3.2011.

682,76 kn 7.4.2011.

768,92 kn 8.6.2011.

986,08 kn 8.7.2011.

914,72 kn 9.8.2011.

1.377,01 kn 12.9.2011.

1.347,75 kn 12.10.2011.

1.015,92 kn 9.11.2011.

998,03 kn 8.12.2011.

962,12 kn 10.1.2012.

1.023,09 kn 9.2.2012.

1.087,45 kn 12.3.2012.

1.078,65 kn 10.4.2012.

1.066,12 kn 9.5.2012.

1.096,61 kn 11.6.2012.

1.123,31 kn 9.7.2012.

1.095,79 kn 8.8.2012.

1.106,34 kn 11.9.2012.

1.079,12 kn 11.10.2012.

5 P-1486/2020

1.040,76 kn 8.11.2012.

1.095,67 kn 11.12.2012.

1.081,68 kn 17.1.2013.

1.100,63 kn 7.2.2013.

1.037,96 kn 11.3.2013.

1.063,49 kn 8.4.2013.

1.101,97 kn 10.5.2013.

1.067,46 kn 10.6.2013.

1.002,40 kn 8.7.2013.

981,41 kn 7.8.2013.

987,36 kn 6.9.2013.

1.031,96 kn 4.10.2013.

1.079,23 kn 8.11.2013.

1.059,35 kn 9.12.2013.

1.077,95 kn 16.1.2014.

970,67 kn 7.2.2014.

993,89 kn 7.3.2014.

1.007,69 kn 7.3.2014.

987,54 kn 7.4.2014.

6 P-1486/2020

981,92 kn 7.5.2014.

962,81 kn 13.6.2014.

982,02 kn 15.7.2014.

1.002,69 kn 8.8.2014.

1.021,33 kn 8.9.2014.

1.027,21 kn 7.10.2014.

1.047,15 kn 7.11.2014.

1.058,34 kn 9.12.2014.

1.055,22 kn 9.1.2015.

957,71 kn 9.2.2015.

957,71 kn 9.3.2015.

957,71 kn 8.4.2015.

957,71 kn 8.5.2012.

957,71 kn 8.6.2015.

957,71 kn 7.7.2015.

957,71 kn 10.8.2015.

957,71 kn 7.9.2015.

46.349,63 kn 30.9.2015.

7 P-1486/2020

4. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog
postupka u iznosu od 34.343,00 kn sa zateznom kamatom od dana presuđenja

30.ožujka 2021 g. pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom
ovrhe.“

Obrazloženje

Tužitelj je dana 4. lipnja 2019 g podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi
isplate. U tužbi se navodi tužitelj je dana 12.veljače 2008.g, s tuženikom kao
kreditorom,zaključio Ugovor o kreditu (dalje Ugovor) broj 312447,temeljem kojeg je
tuženik stavio na raspolaganje kredit iskazan u iznosu 91.640,00 CHF, isplaćen u
protuvrijednosti u kunama prema kupovnom tečaju tuženika te je dana 22.siječnja
2009g. zaključen Aneks br.1 i Aneks br.2 ovog Ugovora. dana 8. veljače 2016 g.
Tuženik je navedenim Ugovorom, i to u čl. 1 Ugovora, ugovorio valutu klauzulu u
valuti švicarski franak, otplatu kredita je u čl.7. Ugovora vezao uz ovu valutu te je u
čl.4.1 naveo visinu kamatne stope u iznosu 4,90 % godišnje ugovorivši kako je ista
promjenjiva i to na način da je vezana uz tromjesečni LIBOR za CHF uvećan za
troškove pribavljanja sredstava i kamatnu maržu banke, čime ovisi jedino i isključivo
o jednostranoj odluci same banke ("Odlukom o kamatama i naknadama
kreditora")bez navođenja i ugovaranja egzaktnih, jasnih i provjerljivih parametara na
koji način će se ona mijenjati.

Postupajući na ovakav način i to na način da je u Ugovor ugradio nepoštenu i
ništetnu ugovornu odredbu da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica
švicarski franak, što je imalo za posljedicu neravnotežu pravima i obvezama
ugovornih strana,odnosno odredbu o jednostranoj promjeni kamatnih stopa, a da
prije i u vrijeme zaključenja Ugovora nije s tužiteljem pojedinačno pregovarao niti
utvrdio egzaktne parametre i metodu izračuna parametara koji utječu na promjenu
stope ugovorene kamate, tuženik je suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača
(dalje ZPP), Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO), načelu savjesnosti i poštenja
kao temeljnom načelu obveznog prava, te, protivno zakonodavstvu Europske unije
ugrađenom u ZZP, prouzročio neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana,
a sve na štetu tužitelja.Zbog ovakvog protupravnog postupanja tuženika protiv istog
je vođen sudski postupak kolektivne zaštite interesa potrošača, a time i zaštite
interesa ovdje tužitelja, i to pred Trgovačkim sudom u Z. pod poslovnim brojem
P-1401/12. U navedenom postupku Visoki trgovački sud RH je dana 14.lipnja 2018.g.
odlučujući po žalbi tuženika, presudom pod poslovnim brojem Pž-6632/2017-10, u
točki II, potvrdio presudu TS u Z., poslovni broj P-1401/12, kojom se utvrđuje
da je tuženik Sberbank d.d. (kao osmotuženik u tom postupku) u razdoblju od 1.lipnja
2004 g do 31.prosinca 2008.g povrijedio kolektivne interese i prava potrošača
korisnika kredita, a time interesa i prava tužitelja, tako što je u potrošačkim
ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena
redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u
skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a
koja je ništetna, odnosno isti je sud svojom presudom pod poslovnim brojem Pž-

8 P-1486/2020

6632/2017-10 od 14.lipnja 2018.g potvrdio presudu TS u Zagrebu, poslovni broj P-
1401/12, kojom se utvrđuje da je tuženik Sberbank d.d. (kao osmotuženik u tom
postupku) u razdoblju od 1.listopada 2004g. do 31.prosinca 2008 g.. povrijedio
interese i prava potrošača korisnika kredita, a time interese i prava ovdje tužitelja,
zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne
odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak,
a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac
potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje
valjane odluke utemeljene u potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi
zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u
pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno
odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/13) i
to člancima 81.,82. i 90., a od 7. kolovoza 2007 g do 31. prosinca 2008 g protivno
odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača("Narodne
novine"broj:79/07,125/08,75/09,79/09,89/09 i 133/09) i to člancima 96 i 97 te
suprotno odredbama Zakona o obveznom odnosima.Na temelju dokumentacije iz
ovog kredita izrađen je financijski izračun u smislu utvrđenja razlike u pogledu
neosnovano naplaćenih i stečenih mjesečnih iznosa, kako s osnova ništetne odredbe
o valuti švicarski franak tako i ništetne odredbe o jednostrano promjenjivim
kamatama te iznos koji je tuženik mjesečno neosnovano stekao na ovaj način do
konačne otplate kredita, iznosi 72.500,19, kuna kao razlika anuiteta i 46.720,77
kuna,kako razlika glavnice, ukupno 119,220,96 kuna.Slijedom navedenog, činjenice
utvrđenja da su nepoštena ugovorna odredba o valuti švicarski franak te nepoštena
ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stop ništetne od samog
početka tj. od kada su ugovorene, tužitelj ima zakonsko pravo pokrenuti ovaj
postupak, odnosno,temeljem čl.138 a Zakona o zaštiti potrošača, čl.502.c ZPP-a te
čl.1111. Zakona o obveznim odnosima, u smislu individualne pravne zaštite radi
povrata sredstava što ih je tuženik neosnovano stekao temeljem ništetnih odredbi
ugovora te ima pravni interes.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je podnio reviziju protiv presude
Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od

14.06.2018. (dalje kao:"Presuda VTS-a"), kojom je u bitnome potvrđena presuda
Trgovačkog suda u Z., broj P-1401/12 od 04.07.2013. (dalje kao:"Presuda TS-
a") donesena u postupku pokrenutom tužbom udruge POTROŠAČ-Hrvatski savez
udruga za zaštitu potrošača protiv osam banaka uključujući i tuženika (dalje
kao:"Parnica Potrošač").Revizijski razlozi tuženika protiv Presude VTS-a u bitnom se
zasnivaju na okolnosti da je VTS naočigled postupio protivno uputi i pravnim
stajalištima Vrhovnog suda RH iz Rješenja Revt-575/16 od 3.10.2017. godine kojim
je ukinuta ranija presuda Visokog trgovačkog suda (VTS) iz Parnice Potrošač te je
VTS zauzeo stajališta koja nemaju uporište u činjenicama i dokazima izvedenim
tijekom postupka u Parnici Potrošač. Budući se sva argumentacija tužitelja u tužbi
isključivo zasniva na utvrđenjima iz Parnice Potrošač i na navodnoj vezanosti
naslovnog suda Presudom VTS-a, odluka Vrhovnog suda RH o reviziji tuženika
podnesenoj protiv Presuda VTS-a i Presude TS-a predstavlja prethodno pitanje u
smislu članka 12 Zakona o parničnom postupku (NN,53/1991-89/2014 dalje kao
ZPP). Stoga tuženik predlaže sudu da prekine ovaj postupak do odluke Vrhovnog
suda RH o reviziji tuženika protiv Presude VTS-a i Presude TS-a. Tuženik je 10.
lipnja 2019. zaprimio tužbu tužitelja od 4. lipnja 2019.(dalje kao:"Tužba"). Tužba je u
cijelosti neosnovana zbog čega ju tuženik osporava u cijelosti. U bitnome, tužba i

9 P-1486/2020

tužbeni zahtjev neosnovani su zbog sljedećih razloga:a)potraživanje tužitelja je u
zastari;b)provedena je konverzija Ugovora o kreditu temeljem Zakona o potrošačkom
kreditiranju;c)sve i kada bi utvrđenja iz parnice Potrošač bila primjenjiva,niti tada
nema mjesta izravnoj primjeni Presude VTS-a i automatskoj vezanosti ovog suda
utvrđenjima iz Presude VTS-a;d) sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila
primjenjiva,ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom
za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošač;e) Tužitelj nije niti pokušao
dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su
suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među
strankama;f)ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu
savjesnosti i poštenja,značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana
na štetu potrošača(članak 81 ZZP),g) metoda na temelju koje tužitelj postavlja
zahtjev za isplatom je neosnovana. Podneskom od dana 14. studeni 2019 g. tuženik
ističe prigovor prijeboja.

Podneskom od dana 11.prosinca 2020 g. tužitelj je postavio tužbeni zahtjev u
skladu s pisanim nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo te
potražuje isplatu utuženog iznosa s tim da je označio mjesečne iznose preplaćene
kamate s datumima dospijeća.

Tijekom dokaznog postupka sud je izveo doka z pregledom priložene
dokumentacije i vještačenjem po vještaku za knjigovodstvo,odustao od izvođenja
daljnjih dokaza ka suvišnih.

Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnom odredba ugovora o
kreditu u dijelu u kojem je iskazana kamatna stopa po odluci tuženika, a koja je
označena u točki navedenog ugovora kojega su sklopili tužitelj, kao korisnik kredita i
tuženica kao kreditor kojom odredbom je kreditor povrijedio interese i prava tužitelja
tako što je koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena kamatna stopa
promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno
pregovaralo.

Predmetnim ugovorom o kreditu ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja
je mijenjana jednostranom odlukom banke, o pojedinačnoj se nije pregovaralo već je
unaprijed na standardnom ugovoru, na čiji sadržaj tužitelj nije imao utjecaja
formulirala banka pa kako promjenjivost kamate ovisi isključivo o volji jedne ugovorne
strane tuženice to ista odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje
znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana u konkretnom slučaju na
štetu tužitelja kao ugovorne strane, slijedom čega je ista odredba po čl 322.Zakona
obveznim odnosima ( NN 35/05., dalje ZOO) ništetna.

Sukladno odredbi čl.187 st.2 ZPP tužba za utvrđenje može se podići kad je to
posebnim propisima predviđeno kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi
postojanje nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno

10 P-1486/2020

neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad
tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.Kako prema
odredbama čl.327 i 328 ZOO-a svaka zainteresirana osoba ovlaštena na isticanje
ništetnosti, koje pravo na isticanje se ne gasi, to tužitelj unatoč činjenici da je
predmetni ugovor u cijelosti prestao isplatom kredita pripada pravo zahtijevati
utvrđenje ništetnosti njegovog dijela i to odredbe ugovora o kreditu jer se pravo na
isticanje ništetnosti ne gasi.

Što se tiče prigovora zastare prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike
Hrvatske izraženoj u odluci br. Rev- 2245/2017 od 20. ožujka 2018 g. u smislu
odredbe čl.241 ZOO pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa
potrošača dolazi do prekida zastare te zastare individualnih restitucijskih zahtjeva
počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u
povodu te tužbe.Presudama Trgovačkog suda u zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4.
srpnja 2013 Visoko trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/2013 od

13. lipnja 2014 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt-249/2014 od 9.
travnja 2015 pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mjenjao bez
ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o
promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do
povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za
posljedicu odnosno ništetnost nevedene ugovorne odredbe.Tužba u predmetnom
postupku podnesena je 23. veljače 2015 dakle prije isteka petogodišnjeg roka u
kojem nastupa zastara u konkretnom slučaju, slijedom čega je neosnovan prigovor
zastare. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-
Iv 47/2020 od 30. siječnja 2020 zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem zastarni
rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojoj su ugovorne strane dužne vratiti
jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, počinje teći od
dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena
ništetnost ugovora. Kako je način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata
bio predmet kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, a koja tužba je usvojena i takav
način ugovaranja promjenjive stope ugovornih kamata utvrđen nepoštenim tada sud
prilikom odlučivanja o pojedinačnom tužbenom zahtjevu kao osnov zahtjeva tužitelja
utvrđuje odluku iz presude kojom je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa
potrošača. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012, a koja je
potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž-7129/2013, a koja
je djelomično u tom dijelu potvrđena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske
posl br Revt 249/2014-2, a ona odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske br U- III
-2521/2015 utvrđeno daje na ovakav način ugovaranje promjenjive kamatne stope u
ugovorima o kreditu kojeg su banke pa tako i tužena sklapanje s potrošačima nisu
bile uočljive niti jasne kao niti razumljive zbog čega je došlo do neravnoteže u
pravima i obvezama ugovornih stranaka nedvojbeno na štetu potrošača, a što je
suprotno načelima obveznog prava uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u
obveznim odnosima, te načelu njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se
radilo o nepoštenoj odredbi zbog čega su takve odredbe ugovora o kreditima bile
ništetne. Ta presuda je donesena na temelju odredbe čl.131 Zakona o zaštiti
potrošača ( NN 79/07.., ), a temeljem odredbe 138. a istog zakonskog propisa odluka
kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu
potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi
naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

11 P-1486/2020

Obzirom da je dio odredbe Ugovora o kreditu sadržan u članku koji se tiče dijela
o promjenjivoj kamatnoj stopi utvrđen ništetnim to tužitelj ima pravo potraživati
neosnovano stečeno po tom Ugovoru u skladu s odredbom čl.1111 Zakona
obveznim odnosima.

Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva ovaj sud je proveo financijsko –
knjigovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku I. L.. U pisanom
nalazu i mišljenju od 29. listopada 2020 g. temeljem priložene dokumentacije u spisu
proizlazi 1. Ugovor o kreditu dana 12.02.2008 godine tuženik je sklopio Ugovor o
kreditu broj: 312447 s kreditorom Volksbank d.d. (danas S. d.d.), sa sljedećim
bitnim odredbama kredita: Korisnik kredita Ž. M. i kreditor V. bank d.d.
/S. d.d. U. kreditna parija 312447, datum ugovora 12.02.2008, iznos
kredita 91.640,00 C.,tečaj CHF na dan isplate kredita 4,5503, rok otplate
(mjeseci)252,rok otplate godine 21,ugovorena kamatna stopa (inicijalni otplatni plan)
4,90%, anuitet prilikom ugovaranja u valuti 582,96 CHF,iznos anuiteta na dan isplate
kredita 2.652,64, ugovoren tečaj za otplatu prodajni tečaj kreditora na dan
dospijeća,aneks br. 2 Ugovora 8.2.2016,iznos nedospjele glavnice na dan

30.9.2015.g.46.132,08€, tečaj EUR na dan 30.9.2015 7,7380,iznos nedospjele
glavnice na dan 30.9.2015.g.356.970,04 kn.Ugovor o kreditu je sklopljen dana

12.02.2008.godine,te je isplaćen dana 05.03.2008.godine. Ugovorena je
promjenjiva kamatna stopa koja je prilikom sklapanja ugovora iznosila 4,90%
godišnje, te je ugovorena otplata u mjesečnim anuitetima na rok otplate od 21
godine. Dospijeće prvog anuiteta prema inicijalnom otplatnom planu bilo je

05.04.2008.g. u iznosu 582,96 CHF što je na dan isplate kredita iznosilo

2.652,64 kn, a sljedeći anuiteti dospijevaju na naplatu u mjesečnim intervalima
ovisno o danu iskorištenja kredita Vještak napominje da je ugovoreno plaćanje
mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora za
CHF na dan dospijeća (čl. 7.1. Ugovora o kreditu) dok je kredit na dan isplate
isplaćen po kupovnom tečaju. Uvidom u prometnu karticu zaduženja i uplata po
kreditu razvidno da je kreditor anuitete obračunavao u kunskoj protuvrijednosti po
prodajnom tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, stoga je i vještak u svom
obračunu koristio ugovoreni tečaj na dan dospijeća.

Dana 08.veljače.2016.g.sklopljen je Aneks broj 2 Ugovoru o kreditu kojim
je izvršena konverzija kredita,utvrđen je iznos preostale glavnice za otplatu na
dan 30.09.2015.g.u iznosu 46.132,08 EUR što preračunato primjenjivim tečajem
iznosi 356.970,04 kn (primjena prodajnog tečaja za EUR u vrijednosti 7,7380 kn za 1
EUR). 2. Izračun visine potraživanja Na temelju u spisu dostupne dokumentacije,
vještak je uvidom u dostavljeni Ugovor o kreditu, Otplatna tablica po kreditu, te
Prometnu karticu po kreditu,ustanovio da su se u promatranom razdoblju promjene
kamatnih stopa kretale, u anuitetu, kako slijedi: - 5,90% godišnje do 31.12.2013., -
3,23% godišnje od 1.1.2014. do dana izračuna konverzije (30.09.2015.) Svaka
promjena kamatne stope se odražava na promjenu ukupnog anuiteta. S obzirom da
se anuitet sastoji od glavnice i kamate to se posljedično na promjenu kamatne
stope mijenja iznos kamate u anuitetu, iznos glavnice u anuitetu i ukupni
anuitet. S obzirom na postavljene zadatke u Tužbi i podnesku tužitelja,te u
skladu s zadatkom postavljenim vještaku prilikom izračuna vještak je izvršio
preračun početnog otplatnog plana te je izrađen prilagođeni početni otplatni plan
kod kojeg je u razdoblju do 1/2014.g. primijenjena kamatna stopa koja se

12 P-1486/2020

navodi u ugovoru te u razdoblju nakon 1/2014.g. je primijenjena kamatna stopa
od 3,23%. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju1
navodi sljedeće u Članku 11.b (1) Maksimalna dopuštena kamatna stopa na
stambene kredite s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom (a) u kunama bez
valutne klauzule, (b) u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, kao i (c) u CHF
i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, ne s mije biti viša o prosječne ponderirane
kamatne stope na stanja takvih kredita odobrenih u Republici Hrvatskoj, određene
za svaku od valuta uvećane za 1/3. (2) Maksimalna dopuštena kamatna stopa na
stambene kredite koji nisu obuhvaćeni stavkom 1. ovoga članka ne smije biti viša
od najniže prosječne ponderirane kamatne stope na stanja kredita iz stavka 1.
ovoga članka uvećane za 1/3. (3) Prosječne ponderirane kamatne stope na
stanja kredita iz stavka 1. ovoga članka prema utvrđenoj metodologiji i
podacima dostupnim na zadnji dan predzadnjeg mjeseca polugodišta koje
prethodi tekućem polugodištu određuje Hrvatska narodna banka i dužna ih je
objaviti svakog 1. siječnja i 1. srpnja u »Narodnim novinama«. Istim Zakonom se u
Članku 11.a. navodi sljedeće: (5) Za sve postojeće ugovore o kreditu
sklopljene do stupanja na snagu ovoga Zakona, u kojima nisu definirani parametri i
njihove uzročno posljedične veze, vjerovnik 1 Narodne Novine broj143/13
2 u skladu s ovim člankom, mora definirati parametar, i to jednu od sljedećih
varijabli:referentnu kamatnu stopu (EURIBOR, LIBOR) ili– NRS ili prinos na
Trezorske zapise Ministarstva financija ili prosječnu kamatnu stopu na depozite
građana u odnosnoj valuti fiksni dio kamatne stope i razdoblja promjena
kamatnih stopa. Pri tome, promjenjiva kamatna stopa kod ugovora o stambenom
kreditu sklopljenih uz valutnu klauzulu, kod kojih je tečaj ugovorene strane valute u
odnosu na ugovoreni tečaj na dan prvog korištenja kredita aprecirao za više od 20 %,
za sve vrijeme dok takva aprecijacija postoji, ne smije biti viša od prosječne
ponderirane kamatne stope hrvatskih kreditnih institucija uz koju su stambeni krediti
u odnosnoj valuti odobravani, umanjene za 30 %, zaokruženo na dva decimalna
mjesta. Hrvatska narodna banka će do 15. prosinca 2013. godine objaviti podatak o
prosječnoj kamatnoj stopi iz ovoga stavka. Temeljem navedenog od

1.1.2014.g. je za kredite vezane uz valutu CHF u primjeni, a slijedom
aprecijacije valute CHF više od 20% te slijedom izračuna HNB da je prosječna
kamatna stopa za kredite u CHF iznosila 4,62%, utvrđena nepromjenjiva kamatna
stopa od 3,23%. Ujedno je u razdoblju od početka otplate kredita do dana konverzije,
tečaj CHF oscilirao, u odnosu na tečaj po kojem je isplaćen kredit, te vrijednosti koje
su predstavljale iznos koji je prelazio inicijalnu visinu obveze iskazano u kunama
na dan isplate kredita, predstavljaju preplatu korisnika kredita. Vještak
napominje da je u skladu sa Zakonom o dopuni zakona o potrošačkom kreditiranju 2
(stupio na snagu 26.01.2015.g., u kojem se navodi se navodi da za ugovore
o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, za anuitete
odnosno obroke u redovitoj otplati, tečaj CHF prema kuni utvrđuje se na razini 6,39
kuna za 1 CHF za razdoblje od jedne godine od stupanja na snagu ovoga Zakona)
prilikom obračuna visine razlike anuiteta, za sve anuitete koji su plaćeni
počevši od 23. siječnja 2015. do posljednjeg anuiteta obuhvaćenog obračunom
primjenjivao tečaj od 6,39 kn za 1 CHF.2.1. Izračun preplata za vrijeme otplate
kredita do 30.09.2015,godine Usporedbom stvarnog otplatnog plana te anuiteta i
iznosa koji bi tužitelj platio temeljem prilagođenog početnog otplatnog plana, pod
pretpostavkom da nije došlo do promjene kamatne stope ni tečaja na štetu tužitelja
u odnosu na početnu kamatnu stopu i početni tečaj u kunama se daje u Tabeli 1.
Izračun se daje po mjesecima za cijelo utuženo razdoblje.U razdoblju od dana

13 P-1486/2020

sklapanja Ugovora o kreditu do 30.09.2015.g. tužitelju je prilikom otplate
primjenjivana kamatna stopa iz Ugovora te zakonom određena kamatna stopa od
1/2014.g. slijedom čega tužitelj nije otplatom kredita preplatio iznose po osnovu
promjene kamatne stope. Zbog rasta tečaja CHF u odnosu na korišteni tečaj prilikom
isplate glavnice po Ugovoru o kreditu, tužitelj je preplatio iznos od 66.314,12
kn.Rekapitulacija visine potraživanja, preplate, proizlazi iz više uplaćenog zbog
promjene kamatne stope i tečaja za vrijeme otplate kredita kako se dalje prikazuje u
Tabeli 2.Vještak prvotno ističe da ne raspolaže informacijama je li tuženik u vrijeme
kada je odobren kredit tužitelju imao u ponudi kredit u EUR a koji bi se točno
primijenio na tužitelja te bi li došlo do sklapanja ugovora o kreditu u EUR a ne u
CHF. Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju3 u čl.19. c u
bitnom navodi način izračuna konverzije na sljedeći način:1. na iznos početno
odobrene glavnice kredita u CHF izračuna iznos glavnice kredita u EUR po tečaju
primjenjivom na datum isplate kredita,2. umjesto početno ugovorene kamatne stope
kredita u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i
razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja
denominirane u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući
smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim
skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR
sklapanja ugovora o kreditu vezanog uz valutu CHF 3. početno utvrđen otplatni plan
kredita vezanog uz CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su
izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama zamijeni novim otplatnim
planom izračunatim u skladu s prethodno navedenim, i na temelju kojeg se
izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u
EUR.4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta
vezano uz valutu CHF pretvore u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate 5.
ukoliko je ukupni uplaćeni iznos po kreditu vezanim uz valutu CHF utvrđen u EUR i
valutnoj klauzuli u EUR veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj
klauzuli u EUR smatra preplatom.

Prema dokumentaciji u spisu proizlazi da je tuženik u skladu s čl.19. c izvršio
izračune na način da je uplate tužitelja, izvršenih po kreditu u CHF a realiziranih u
kn, preračunao na uplate kao da je kredit bio odobren u EUR, te je za izvršene
uplate u kn od strane tužitelja izvršio preračun koristeći primjenjivi tečaj EUR na dan
uplate. Tuženik je preračunom izvršio umanjenje iznosa glavnice CHF preračunate u
kn na dan provedbe konverzije te sveo iznose glavnice sukladno otplatnom planu za
EUR po promjenjivom tečaju i promjenjivoj kamatnoj stopi za simulirani EUR kredit.
Slijedom navedenog, prilikom izrade simuliranog otplatnog plana u EUR za
određivanje iznosa početne glavnice u EUR uzeta je početno odobrena glavnica
kredita u CHF po prodajnom tečaju CHF na dan isplate kredita čime je dobiven
iznos kunske protuvrijednosti početno odobrene glavnice kredita (bez utjecaja
na mišljenje iz dokumentacije je razvidno da je kredit isplaćen po kupovnom
tečaju). Na kunski iznos je primjenom tečaja za EUR koji je vrijedio na dan isplate
kredita izračunata simulirana početno odobrena glavnica kredita u EUR. Početna
kamatna stopa za simulirani kredit u EUR u simuliranom otplatnom planu, kao da je
inicijalno kredit bio u EUR, je bila veća od početne kamatne stope za kredit u CHF te
su u simuliranom otplatnom planu za simulirani kredit u EUR primijenjene
promjenjive kamatne stope koje su više od kamatnih stopa koje su vrijedile za
kredit u CHF (kamatna za simulirani kredit kao da je bio u EUR primijenjena za
izračun u visini 6,89% početno do 7,05% najviše).Usporedbe radi, prilikom odobrenja

14 P-1486/2020

kredita, anuitet za kredit u CHF je preračunato u kn po tečaju na dan isplate kredita
iznosio 2.652,64 kn dok bi prema simuliranom otplatnom planu kao da je kredit
odobren u EUR (podatci o prvom anuitetu simuliranog kredita u EUR
iskazano na listu 30 spisa primjenom tečaja EUR važeći na dan isplate kredita
iskazano na listu 29 spisa) početni anuitet iznosio 3.204,84 kn odnosno 20,82% više.
3 Narodne Novine 102/2015Prilikom izračuna konverzije je korišten promjenjivi tečaj
EUR kao i promjenjiva kamatna stopa koja bi se moguće odnosila na tužitelja da je
moguće imao kredit u EUR. Nadalje, izračunom konverzije tuženik je uzeo u obzir
sve uplate koje je tužitelj izvršio u razdoblju od dana isplate kredita do dana
konverzije te ih je preračunao na mogući anuitet pod pretpostavkom da je inicijalno
bio odobren kredit u EUR, s početnom (promjenjivom) kamatnom stopom od 6,89 %
(za kredit u CHF je bila inicijalna kamatna stopa 4,90% te je iskazao ukupnu preplatu
tužitelja na dan 30.09.2015.g. u iznosu 1.789,41 kn (iskazuje se preplata na dan

30.9.2015.g. u iznosu 231,25 EUR, list 29 spisa, što implicira primjenu prodajnog
tečaja tuženika za EUR od 7,738). Izračun efekata konverzije iskazuje da je tuženik
konverzijom glavnicu na dan konverzije za kredit u CHF obračunao u iznosu

493.212,20 kn. Nadalje, tuženik je izračunom konverzije izvršio umanjenje dijela
obračunatog iznosa glavnice svođenjem vrijednosti na vrijednost koja bi bila
prema simuliranom otplatnom planu za kredit u EUR te je konverzijom ista utvrđena u
iznosu 46.132,08 EUR što je, preračunato tečajem koji je i tuženik koristio za izračun
preplate na dan 30.9.2015.g.,iznosilo 356.970,04 kn. Pod pretpostavkom da se
tužitelju za vrijeme otplate kredita u CHF nije mogla mijenjati kamatna stopa ni
tečaj u odnosu na početni tečaj i kamatnu stopu na štetu tužitelja preostala
nedospjela glavnica tužitelja na dan 30.09.2015.godine bi iznosila 310.620,41 kn. U
Tabeli 3. se daje izračun iznosa glavnice po prilagođenom početnom otplatnom planu
i tečaju koji je primijenjen na dan isplate kredita i iznosa glavnice utvrđene
konverzijom 30.9.2015.g. te razlika iznosa.

Utvrđenja ovog nalaza, iznosi preplate kao i većeg iznosa obračunate glavnice
po konverziji i koji su predmet potraživanja tužitelja polaze od istih stvarnih uplata
za podmirenje obveze za anuitete u CHF uplatama u kn koje je koristio i tuženik
prilikom obračuna konverzije temeljem simuliranog EUR kredita, ali su različite
pretpostavke tužitelja i tuženika, što predstavlja pravno pitanje MIŠLJENJE Na
zahtjev Naslova izvršen je uvid u predmetni spis sa dokumentacijom koja je
stavljena na raspolaganje vještaku, vještak daje mišljenje na postavljene zadatke.
Pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate kredita vezanog uz valutu CHF do

30.9.2015.g. nisu mogle mijenjati kamatna stopa kao ni tečaj na štetu tužitelja:1.U
razdoblju otplate kredita vezanog uz valutu CHF do dana konverzije u
stvarnoj otplati kredita je primijenjena kamatna stopa koja se navodi u ugovoru te
zakonska kamatna stopa od 1/2014.g. Stoga otplatama kredita do dana 30.9.2015.g.
tužitelj nijeostvario preplatu po osnovu promjene kamatne stope. Po osnovu
promjene tečaja na štetu tužitelja u odnosu na tečaja koji je vrijedio prilikom
isplate kredita tužitelj je preplatio iznos od 66.314,12 kn. Slijedom navedenog pod
pretpostavkom da je tužitelju za cijelo vrijeme otplate kredita u CHF do konverzije

30.9.2015.g. u primjeni bio tečaj po kojem je realiziran isplata kredita tužitelj je
preplatio iznos od 66.314,12 kn (Tabela1. stupac '19') 2. Na dan 30.9.2015.g.
glavnica po kreditu u CHF, temeljem prilagođenog inicijalnog otplatnog plana,
uzevši u obzir početnu kamatnu stopu navedenu u ugovoru do 1/2014. te zakonsku
u visini 3,23% u razdoblju od 1/2014.g. do dana 30.9.2015.g. i tečaj koji
je primijenjen prilikom isplate kredita bi na dan konverzije iznosila 310.620,41

15 P-1486/2020

kn konverzijom utvrđena glavnica (46.132,08 EUR preračunato po primijenjenom
tečaju za iskazanu preplatu na 30.9.2015.g.) iznosi 356.970,04 kn. Slijedom
navedenog, razlika u iznosu nedospjele glavnice po konverziji u odnosu na glavnicu
temeljem početnog otplatnog plana i tečaja iznosi 46.349,63 kn (Tabela 3.)Na dan
izračuna konverzije (30.09.2015.) tuženik je iskazao preplatu tužitelja u iznosu

1.789,41 kn.

Među strankama nije sporno kako je izvršena konverzija kredita CHF u kredit s
valutnom klauzulom EUR-a dana 8. veljače 2016 g. što je uređeno odredbama
Zakona o potrošačkom kreditiranju( Odredbom članka 19 b ZPK propisano je da se
konverzija provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u
CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a
položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF
izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s
valutnom klauzulom u EUR.

Tužbenim zahtjevom, sukladno nalazu i mišljenju vještaka , tužitelj je tražio
isplatu više plaćene kamate za vrijeme otplate kredita, pozivanjem na odredbe
članaka Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br.96/03,46/07 i 79/07, dalje u
tekstu ZPP), Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br.35/05,41/08,125/11
i 78/15, dalje u tekstu ZOO),te pozivanjem na Direktivu Vijeća 93/13 EEZ od 5.
travnja 1993.g., o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ

1993.L 95/29., dalje u tekstu Direktiva 93/13), i odluku Vrhovnog suda Republike
Hrvatske broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019.g, kojom je prihvaćen tužbeni
zahtjev, tužitelj kao korisnik kredita neovisno o izvršenoj konverziji, nije izgubio pravni
interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništave, a samim
time i preplaćeni iznos na temelju ništetnih odredbi. Nakon ocjene provedenih
dokaza temeljem nalaza i mišljenja vještaka financijske struke prihvaćen je zahtjev
tužitelja pozivom na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo
u odluci poslovi broj Revr-249/14-2 od 09. travnja 2015.g, a povodom revizije
podnesena protiv odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj
Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014 g..Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka,
proizlazi da je tužena tužitelju za razdoblje naveden u tužbi naplaćivala veću ratu
kredita od one koju je imala pravo naplaćivati temeljem zaključenih Ugovora o kreditu
i to u ukupnom iznosu navedenom u izreci odluke.

Nesporno je da je tužitelj s tuženikom dana 8. veljače 2016 g. zaključio Aneks
Ugovora temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom
kreditiranju ("Narodne novine" br.102/2015), konverzija kredita u kredit uz valutnu
klauzulu u EUR (dalje:Aneks), kojim Aneksom, ugovorne strane suglasno mijenjaju
odredbe iz osnovnog ugovora te eventualno do danas sklopljenih dodataka
Osnovnom ugovoru i to valutu kredita, kamatnu stopu i iznos preostale neotplaćene
glavnice kredita, tuženik nije dokazao da bi prihvaćanjem konverzije kredita u kredit
uz valutnu klauzulu u EUR, tužitelju bila ispunjena obveza vezana i za kamate, jer je
predmet ovog postupka razlika na ime pretplaćenih anuiteta nastala uslijed promjene
kamatne stope Odredbom čl.118 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine"
br.41/14 i 110/15 dalje u tekstu:ZPP/14), propisano je odluka suda donesena u
postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106 st.1. ovoga Zakona u

16 P-1486/2020

smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl.106 st.1. ovoga Zakona
obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete
koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika .Presuda Visokog trgovačkog suda
Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.g, u kojoj je tuženik
bio stranka postupka, sud nije trebao posebno prosuđivati i obrazlagati ništetnost
navedenih zakonskih odredbi, obzirom na razloge ništetnosti koji su bili predmetom
raspravljanja u toj odluci, pa je osnova odgovornosti tuženika utvrđena u navedenoj
pravomoćnoj presudi. Odredbom članka 96 st.1. ZZP/03 propisano je kako se smatra
da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom
ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i
obvezama ugovornih strana na štetu potrošača,a stavkom 2 propisano je kako se
smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu
odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na
njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog
ugovora trgovca, a stavkom 4 navedenog članka Zakona određuje da ako trgovac
tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom
ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati.Stoga, cijeneći sadržaj ove
zakonske odredbe i činjenicu da tuženik tijekom postupka nije dokazao da se o
pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed standardnom ugovoru nije pojedinačno
pregovaralo, opći uvjeti ugovora ne mogu valjano nadomjesti pojedinačno
pregovaranje o promjeni kamatnih stopa Pozivom na odredbe čl.1111 ZOO-a
odlučeno je o tužiteljevu zahtjevu za isplatu iznosa navedenih u izreci presude.
Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do
prekida zastare na temelju čl.241 ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih
zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke
donesene u povodu te tužbe (ovdje 13. lipnja 2014.), zbog čega u konkretnom
slučaju zastara nije nastupila.Zastara restitucijskih zahtjeva (čl.1111 ZOO/05),
počinje teći od dana donošenja prvostupanjske odluke a navedeno se temelji i na
pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u Z., zauzeto na
sjednici Građanskog odjela Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020. U konkretnom
slučaju valja zaključiti pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih
interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih
zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke
donesene u povodu te tužbe, računajući taj rok temeljem odredbe čl.225. ZOO-a
(tako i u Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.), Dostava izračuna konverzije i
sklapanje Aneksa Ugovora ne predstavljaju ispunjenje zakonske obveze koja
predstavlja uračunavanje svih uplata po kreditu u izračun konverzije,stoga tužitelj
nije izgubio pravni interes za vođenje parnice i pravnu osnovu za zahtijevanje bilo
kakve isplate, jer ponuda tuženice učinjena je sukladno čl.357 st.1. Zakona o
kreditnim institucijama ("Narodne Novine"br.102/15),odnosi na konverziju ugovora iz
valute CHF u EUR, dok je predmet ovog postupka razlika na ime pretplaćenih
anuiteta nastala uslijed promjene kamatne stope.Prigovor prijeboja je odbijen kao
neosnovan pozivom na odredbu čl.195 i 197 ZOO-a. Odluka o kamati temelji se na
odredbi čl.29 čl.1111 i čl.1115 ZOO-a. Odluka o parničnom trošku temelji se na
odredbi čl.154 st.1 ZPP-a pa je tužitelju priznat trošak tužbe 2500,00 kn, podneska
od 6.11.2019.g 2500,00 kn,podnesak od 14.11.2019.g. 2500,00kn,zastupanje na
ročištu 15.11.2019g.1250,00 kn,zastupanje na ročištu 30.1.2020g.2500,00 kn
,zastupanje na ročištu 9.7.2020.g 1250,00 kn, podnesak od 21.8.2019.g 2500,00
kn,zastupanje na ročištu 7.9.2020.g 2500,00 kn, podnesak 11.12.2020g. 2500,00 kn,
zastupanje na ročištu 12.2.2021g. 2500,00kn , ukupno 22.500,00 kn uvećano za

17 P-1486/2020

PDV iznosi 28.125,00 kn, pristojba tužbe 1.542,00 kn, pristojba presude 1.476,00 kn
trošak vještačenja 3.000,00 kn ukupno 6.018,00 kn što sveukupno iznosi 34.143,00
kn. koliko je tužitelju dosuđeno.

U Splitu, 30.ožujak 2021.godine

Sudac

Ljiljana Mustapić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove odluke nezadovoljan stranka ima
pravo izjaviti žalbu na Županijski sud putem ovog suda u roku od 15 dana od dana
primitka pisanog otpravka iste u tri primjerka.Stranci koja je pristupila na ročište na
kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na
isto nije pristupila, smatra da je dostava presude obavljena onog dana kada je
održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno
obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava
presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:punomoćniku tužitelja, punomoćniku tuženika, u spis,