1                          Poslovni broj: 19UsI-1331/21-36

 

                                                                                                  Poslovni broj: 19UsI-1331/21-36

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

 

 

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E 

 

 

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Ani Jurišić uz sudjelovanje Pamele Jerković kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja pod 1) A. T. pok. J. iz O. G., 2) B. T. pok. J. iz O. G., 3) I. T. iz O. G., …,  4) Z. K. iz S., …, 5) N. T. pok. Ma. iz O. G. i 6) D. T. A. iz K. S., ovi ad 1, 2,  5 i 6) zastupani po opunomoćeniku A. Ć., odvjetniku u S., …, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine (prije  Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja), Zagreb, Ulica Republike Austrije 20 uz sudjelovanje zainteresirane osobe A. d.o.o., zastupan po opunomoćenicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. M., I. K. T. i R. P., Z., …, radi oglašivanja ništavom građevinske dozvole, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 23. ožujka 2021. godine u prisutnosti opunomoćenika zainteresirane osobe i u odsutnosti uredno pozvanih tužitelja i tuženika, dana 30. ožujka 2021. godine,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Klasa: UP/I-361-05/15-08/8 urbroj:531-06-2-1-372-16-2 od 5. siječnja 2016. godine.

 

 

                                                               r i j e š i o  j e

 

Nalaže se tužiteljima da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne odluke zainteresiranoj osobi nadoknade trošak ovog spora u iznosu od 9.375,00 kuna.

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-361-05/15-08/8 urbroj:531-06-2-1-372-16-2 od 5. siječnja 2016. godine odbijen je prijedlog tužitelja ad 1, 2, 5, 6, kao i prednika tužitelja ad 3 i 4 za oglašivanjem ništavim rješenja tuženika- građevinske dozvole Klasa: UP/I-361-03/12-01/37 urbroj: 531-04-1-2-1-372-12-12 od 6. lipnja 2012. godine koja je izdana po zahtjevu zainteresirane osobe za građenje dijelova građevine vjetroelektrane O.: 1. Faza građenja dijela TS 20(30)/110 kV O., dio zgrada za smještaj SN postrojenja, kućnih transformatora i sustava nadzora upravljanja, zaštite i mjerenja za pripadajući dio postrojenja u nadležnosti VE O., pristupni put do TS 20(30)/110 kV O., koji se odvaja od postojeće lokalne prometnice u naselju J.,

4. faza postava 14 vjetroagregata do ukupno 42MW instalirane snage, odnosno izgradnje VE O. s 14 potpuno opremljenih VTG-a instalirane snage 14x3,00 MW, pristupnog puta s postojeće prometnice. lokalne ceste L67029 i L67030, dio novih pristupnih puteva do svake pozicije VTG-a faze 4. sa spojem na pristupni put do postojeće prometnice, kabelski SN rasplet za povezivanje svakog VTG-a faze 4. sa TS O., iz točke I.2. lokacijske dozvole Klasa: UP/I-350-05/10-01/151 urbroj: 531-06-12-30 od 29. veljače 2012. godine.

Tužitelji u tužbi osporavaju rješenje tuženika zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povreda odredaba upravnog postupka.

Navode kako su se u prijedlogu radi proglašenja ništavim građevinske dozvole pozvali na  odredbu čl. 128. st.1. točke 1. i točke 6. Zakona o općem upravnom postupku uz dostavljanje materijalnih dokaza na koje se tuženik niti ne osvrće u obrazloženju rješenja. Tuženik se poziva na postojanje lokacijske dozvole  od 29. veljače 2012. godine, no u samom prijedlogu je, navode tužitelji, detaljno obrazloženo kako je i sama lokacijska dozvola donesena protivno odredbama upravnog postupka jer se svi upravni akti temelje na Posebnoj geodetskoj podlozi na kojoj nije prikazano stvarno stanje na terenu. Tužitelji ističu kako su u privitku prijedloga dostavili materijalne dokaze-preris katastarskog plana i fotografije objekata iz kojih je razvidno kako na Posebnoj geodetskoj podlozi izrađenoj od tvrtke G. d.o.o. iz S., ovjerenoj dana 1. listopada 2010. godine od Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar, Ispostava S. a koja podloga čini sastavni dio lokacijske dozvole za planirani zahvat, nije prikazano stvarno stanje na terenu, jer uopće nisu snimljeni objekti  koji se nalaze u obuhvatu zahvata.

Nadalje, tužitelji ističu kako su pred Općinskim sudom u Splitu protiv investitora pokrenuli sudske postupke radi osiguranja dokaza i donošenja privremene mjere, a u kojim postupcima štite svoja vlasnička prava od uznemiravanja i štetnih imisija. U jednom od tih postupaka, nakon provedenog očevida, sudski vještak je naveo kako je udaljenost navedenih objekata-kuća od turbina jedne od vjetrenjača jedva 123 m.

Traže od suda da poništi osporeno rješenje tuženika.

Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu tužitelja kao neosnovanu.

Zainteresirana osoba A. p. d.o.o., koju je sud temeljem odredbe čl. 19. st.3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17; dalje: ZUS-a) pozvao na sudjelovanje u sporu, u odgovoru na tužbu navodi kako se sve navodne povrede koje tužitelji iznose u tužbi odnose na  nedostatke Posebne geodetske podloge koja je jedan od preduvjeta za izdavanje lokacijske dozvole, dok je predmet ovog spora oglašivanje ništavom građevinske dozvole. Sve navode koje ističu tužitelji, bilo je moguće ispitivati  u drugom postupku, postupku ocjenjivanja zakonitosti lokacijske dozvole, a nije ih moguće ispitivati  kako u postupku izdavanja građevinske dozvole, tako ni u ovom sporu. Zainteresirana osoba nadalje navodi kako je pravilno tuženik odbio prijedlog tužitelja za oglašivanje ništavom građevinske dozvole  Klasa: UP/I-361-03/12-01/37 urbroj: 531-04-1-2-1-372-12-12 od 6. lipnja 2012. godine, obzirom da u konkretnom slučaju nije ostvaren niti jedan od razloga iz čl. 128. ZUP-a. Nadalje, tužitelji nisu aktivno legitimirani u ovom postupku, jer nisu bili legitimirani niti u  postupku u kojem je izdano osporeno rješenje.

Predlaže sudu da donese odluku kojom će odbaciti, odnosno odbiti tužbu tužitelja.

Tijekom trajanja spora preminuli su tužitelji ad 3. i 4. S. T. i Ž. T., pa je spor nastavljen s njihovim nasljednicima I. T. i Z. K..

Dostavom svih prethodno navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 19. listopada 2017., 16. travnja 2019. i 23. ožujka 2021. godine strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. ZUS-a.

Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio, te je odbio izvođenje dokaza pribavljanjem spisa Općinskog suda u Splitu R1-945/15, držeći izvođenje navedenog dokaza suvišnim, obzirom da se zakonita odluka u ovom predmetu može donijeti i bez izvođenja tog dokaza.

         Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim je odbijen prijedlog tužitelja za oglašivanje rješenja-građevinske dozvole Klasa: UP/I-361-03/12-01/37 urbroj: 531-04-1-2-1-372-12-12 od 6. lipnja 2012. godine, ništavom.

Oglašivanje rješenja ništavim propisano je odredbom članka 128. ZUP-a, kojom je u stavku 1. propisano kako će rješenje oglasiti ništavim:

1. ako je doneseno u stvari iz sudske nadležnosti,

2. ako je doneseno u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku,

3. ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće,

4. ako se njegovim izvršenjem čini kazneno djelo,

5. ako je doneseno bez prethodnog zahtjeva stranke, a na koje stranka naknadno izričito ili prešutno nije pristala,

6. ako sadržava nepravilnost koja je po izričitoj zakonskoj odredbi razlog za ništavost rješenja.

Stavkom 2. citirane zakonske odredbe propisano je kako će rješenje oglasiti ništavim javnopravno tijelo koje ga je donijelo ili koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo, po službenoj dužnosti ili na prijedlog stranke u svako doba.

Prema stavku 3. citirane zakonske odredbe kad je rješenje o oglašivanju rješenja ništavim donijelo prvostupanjsko tijelo, protiv toga rješenja može se izjaviti žalba. Kad je drugostupanjsko javnopravno tijelo ili tijelo koje obavlja nadzor nad tijelom koje ga je donijelo rješenje oglasilo ništavim, protiv toga rješenja može se pokrenuti upravni spor, a prema stavku 4. ništavo rješenje nema pravni učinak. U slučaju oglašivanja rješenja ništavim, smatraju se ništavim i pravni učinci tog rješenja.

Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi kako je upravni postupak pokrenut prijedlogom tužitelja za oglašavanje ništavim građevinske dozvole Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske Klasa: UP/I-361-03/12-01/37 urbroj: 531-04-1-2-1-372-12-12 od 6. lipnja 2012. godine koja je izdana po zahtjevu zainteresirane osobe za građenje dijelova građevine vjektroelektrane O.: 1. Faza građenja dijela TS 20(30)/110 kV O., dio zgrada za smještaj SN postrojenja, kućnih transformatora i sustava nadzora upravljanja, zaštite i mjerenja za pripadajući dio postrojenja u nadležnosti VE O., pristupni put do TS 20(30)/110 kV O., koji se odvaja od postojeće lokalne prometnice u naselju J. 4. faza postava 14 vjetroagregata do ukupno 42MW instalirane snage, odnosno izgradnje VE O. s 14 potpuno opremljenih VTG-a instalirane snage 14x3,00 MW, pristupnog puta s postojeće prometnice. lokalne ceste … i …, dio novih pristupnih puteva do svake pozicije VTG-a faze 4. sa spojem na pristupni put do postojeće prometnice, kabelski SN rasplet za povezivanje svakog VTG-a faze 4. sa TS O., iz točke I.2. lokacijske dozvole Klasa: UP/I-350-05/10-01/151 urbroj: 531-06-12-30 od 29. veljače 2012. godine.

Pregledom prijedloga utvrđeno je kako su tužitelji svoj prijedlog u bitnom utemeljili na navodima kako je prethodno izdana lokacijska dozvola od 29. veljače 2012. godine izdana na temelju nevjerodostojne geodetske podloge koja ne odražava stvarno stanje na terenu, odnosno tužitelji ističu kako na istoj nisu snimljeni objekti tužitelja označeni kao kat. čest. zgr. 267/1, 267/2, 267/3, 267/4, 267/5, 267/6 i 308 K.O. O.G., a koji objekti su jasno vidljivi na prerisu katastarskog plana 12 za K.O. O. G..

Postupajući po prijedlogu tužitelja, tuženik je osporenim rješenjem odbio prijedlog tužitelja, uz obrazloženje kako razlozi koje je tužitelj naveo u prijedlogu nisu razlozi propisani odredbom članka 128. stavak 1. ZUP-a. Naime, tuženik u obrazloženju ističe kako sve i kada bi se radilo o tome da činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, te da su povrijeđene odredbe materijalnog zakona, isto ne bi predstavljalo razlog za oglašivanje građevinske dozvole ništavom.

Sud cijeni kako je pravilno postupio tuženik kada je pozivom na naprijed citiranu odredbu odbio prijedlog tužitelja kao neosnovan, budući da se rješenje može oglasiti ništavim samo iz onih razloga koji su taksativno navedeni u odredbi članka 128. stavak 1. ZUP-a, a koji razlozi nisu ispunjeni u konkretnoj upravnoj stvari.

 Tužitelji u tužbi navode kako su oni svoj prijedlog  za oglašivanje ništavim rješenja temeljili na odredbi čl. 128. st.1. točka 1. i 6. ZUP-a, odnosno na činjenici da je u konkretnom slučaju riječ o situaciji u kojoj izvršenje rješenja nije pravno ili stvarno moguće (čl. 128. st.1 toč. 3. ZUP-a.

Člankom 212. st.2. Zakona o prostornom uređenju i gradnji („Narodne novine“, 76/07, 38/09, 55/11 i 90/11) propisano je kako Ministarstvo izdaje građevinsku dozvolu za građevine iz članka 105. st.2. Zakona.

Odredbom članka 105. st. 2. Zakona o prostornom uređenju i gradnji propisano je da Ministarstvo izdaje lokacijsku dozvolu za zahvate u prostoru, koje Vlada određuje uredbom, te za zahvat u prostoru koji je planiran na području dviju ili više županija, odnosno Grada Z., ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

Odredbom članka 2. stavak 1. točka 2. alineja 1. Uredbe o određivanju zahvata u prostoru i građevina za koje Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva izdaje lokacijsku i/ili građevinsku dozvolu („Narodne novine broj 116/07 i 56/11) propisano je kako Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva izdaje lokacijsku i građevinsku dozvolu za elektranu instalirane snage 20 MW i veću s pripadajućim građevinama.

Slijedom iznijetog, razvidno je kako je u konkretnom slučaju izdavanje građevinske dozvole u nadležnosti tuženika, pa time nije ostvaren razlog za oglašivanje rješenja ništavim propisan odredbom članka 128. stavak 1. točka 1. ZUP-a.

Nadalje, a u pogledu navoda tužitelja kako bi se radilo o razlogu iz članka 128. stavka 1. točke 6. ZUP-a, valja reći kako se u smislu navedene zakonske odredbe mora raditi o takvoj nepravilnost koja je izričito propisana kao razlog za ništavost rješenja, te mora biti propisana zakonom, a što nije slučaj u predmetnoj upravnoj stvari.

Glede navoda tužitelja da bi se u konkretnom slučaju radilo o rješenju čije izvršenje nije pravno ili stvarno moguće, dakle da bi se radilo o razlogu iz čl. 128.st.1.toč.3. ZUP-a, valja reći kako je isti također neosnovan. Naime, stvarnom nemogućnošću smatra se objektivna zapreka za izvršenje rješenja bilo glede osoba bilo glede stvari, a pravna nemogućnost postoji kada bi izvršenje rješenja bilo protivno zakonu ili drugom propisu. Niti jedna od zakonom predviđene nemogućnosti u konkretnom slučaju ne egzistira.

Pritom se skreće pozornost tužiteljima kako eventualna nezakonitost rješenja sama po sebi nije razlog za oglašivanje rješenja ništavim. Naime, na ništavost se, kao na najtežu vrstu nezakonitosti, pazi po službenoj dužnosti pa su i razlozi zbog kojih se nezakonito rješenje oglašava ništavim u svako doba, bez ikakvog vremenskog ograničenja, u zakonu taksativno i strogo navedeni.

Kako je po ocjeni ovog suda pravilno tuženik, u konkretnom slučaju utvrdio da ranije taksativno nabrojeni razlozi iz čl. 128. ZUP-a, za oglašavanje rješenja ništavim u konkretnom slučaju nisu ispunjeni, to osporenim rješenjem tuženika uz obrazloženje koje je njime dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok tužbeni navodi tužitelja nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.

Oduka o trošku temelji se na odredbi članka 79. ZUS-a kojom je propisano kako troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Stavkom 4. citirane zakonske odredbe propisano je kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Kako su tužitelj u cijelosti izgubili spor, te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu s odredbom članka 79. stavak 2. ZUS-a smatra neprocjenjivom, to je u skladu sa odredbom članka 79. stavak 1. i 4. ZUS-a, te Tbr. 23. Tarife zainteresiranoj osobi priznat trošak sastava odgovora na tužbu, te pristup na ročište glavne rasprave  od 19. listopada 2017. godine i 23. ožujka 2021. godine u iznosu od po 250 bodova za svaku radnju, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna, te uvećano za vrijednost PDV-a od 25% iznosi 9.375,00 kuna. Sud zainteresiranoj osobi nije priznao trošak sastava obrazloženog podneska od 23. listopada 2017. godine, kao ni trošak pristupa na ročište  održano 16. travnja 2019. godine jer navedene radnje nisu bile nužne za vođenje spora. Naime, na ročištu od 16. travnja 2019. godine nije se raspravljalo jer je na istom određen prekid spora radi smrti tužitelja ad 3, dok podnesak od 23. listopada 2017. godine kraj činjenice da je zainteresirana osoba sve bitno za meritum spora navela u odgovoru na tužbu, također ne predstavlja radnju nužnu za vođenje spora, odnosno ne predstavlja opravdan trošak.

Radi navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

 

U Splitu, 30. ožujka 2021. godine

 

                                                                                                  Sutkinja

 

                                                                                                  Ana Jurišić, v.r.

 

 

 

              UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu (tri primjerka) u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Pamela Jerković