- 1 -              Rev 929/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 929/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. R. L. iz G., OIB: …, koju zastupa punomoćnica G. P. T., odvjetnica u O., protiv tuženika M. L. iz G., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z., radi opoziva ugovora o darovanju, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1873/2014-4 od 23. studenog 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-368/2013-9 od 4. veljače 2014., u sjednici vijeća održanoj 30. ožujka 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Revizija tužiteljice protiv stavka I. presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1873/2014-4 od 23. studenog 2016. odbija se kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

Revizija tužiteljice protiv stavka II. i III. presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1873/2014-4 od 23. studenog 2016. odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

 

Općinski sud u Gospiću presudom poslovni broj P-368/2013-9 od 4. veljače 2014. sudio je:

 

 

"I. Opoziva se Ugovor o darovanju sklopljen među strankama dana 29. svibnja 2012.g., a kojim je tuženiku darovana nekretnina u ½ dijela, upisana u zk. ul. 1150 k.o. G. i to čk. br. 2037/1, koja se u naravi sastoji od kuće, dvorišta i oranice, površine 2.547m2.

 

II. Nalaže se na osnovi ove presude uspostava ranijeg zemljišno-knjižnog stanja u zk. ul. br. 1150 k.o. G., kako je ono bilo prije uknjižbe navedenih nekretnina na ime i vlasništvo tuženika, po osnovi Ugovora o darovanju od 29. svibnja 2012.g., tako da se briše uknjižba prava vlasništva na tim nekretninama i u vlasništvo tužiteljice, te se nalaže tuženiku da tužiteljici plati parnični trošak u iznosu od 21.050,00 kn, sve u roku od 15 dana.

 

III. Tužiteljica predlaže da sud odredi na nekretnini iz zk. ul. br. 1150 k.o. G. zabilježbu ove tužbe."

 

Županijski sud u Sisku presudom poslovni broj: Gž-1873/2014-4 od 23. studenog 2016. uvažio je žalbu tuženika kao osnovanu te je preinačio prvostupanjsku presudu tako da je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev radi opoziva ugovora o darovanju i uspostave ranijeg zemljišno-knjižnog stanja.

 

Preinačio je odluku o parničnom trošku u stavku II. izreke presude tako da je naložio tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.000,00 kuna u roku od 15 dana te je naložio tužiteljici naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 3.906,25 kuna u roku od 15 dana.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske reviziju prihvati i preinači pobijanu presudu tako da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/2019), revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za opoziv ugovora o darovanju sklopljenog s tuženikom te uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica 29. svibnja 2012. kao darovatelj tuženiku (svom suprugu) kao obdareniku darovala ½ dijela nekretnine označene kao čest. kat. br. 2037/1 k.o. G.,

 

- da je tu nekretninu tužiteljica stekla darovanjem od svog oca V. R. 14. rujna 2010.,

 

- da je tužiteljica dana 28. lipnja 2013. podnijela tužbu radi razvoda braka te je nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P-367/2013 od 30. listopada 2013. brak stranaka razveden,

 

- da je tužiteljica kao razlog podnošenja tužbe za razvod braka kao i tužbe u ovom predmetu istaknula preljub što je tuženik poricao te naveo da su odnosi poremećeni još prije par godina.

 

Na temelju navedenih činjenica prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev zaključujući da je tuženik povrijedio odredbe čl. 32. st. 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj: 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14, 5/2015, 103/15, dalje: ObZ) te da su njihovi odnosi teško i trajno poremećeni zbog čega su se ispunili uvjeti za opoziv darovanja zbog grube nezahvalnosti iz čl. 494. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO/05).

 

Odlučujući o žalbi tuženika drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 221.a ZPP-a jer tužiteljica opravdani razlog za opoziv darovanja odnosno nije dokazala bračnu nevjeru tuženika koja bi bila razlog teškog poremećaja bračnih odnosa pri čemu nevjera bračnog partnera i teško poremećeni odnosi u braku sami po sebi (bez težih ispada, fizičkog ili psihičkog zlostavljanja ili slično) ne predstavljaju ponašanje koje bi se moglo okarakterizirati kao teže ogrješenje o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju, odnosno kao gruba nezahvalnost po čl. 494. st. 2. ZOO. Nadalje, tužiteljica nije postupila niti po odredbama čl. 496. st. 1. i 2. ZOO-a jer nije darovanje opozvala pisanom izjavom upućenom obdareniku s potpisom ovjerenim kod javnog bilježnika.

 

Revidentica je podnijela reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava smatrajući da je tuženik povrijedio odredbu čl. 32. st. 2. ObZ-a kojom je propisano da su bračni drugovi dužni biti vjerni jedni drugome te da je tuženik svojim ponašanjem iskazao grubu nezahvalnost kad je zasnovao ljubavnu vezu s drugom ženom za vrijeme trajanja braka s tužiteljicom.

 

Odredbom čl. 494. st. 1. ZOO-a propisano je da darovatelj može opozvati darovanje zbog grube nezahvalnosti obdarenika, dok je stavkom 2. istog članka propisano da gruba nezahvalnost podrazumijeva da je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji djelo kažnjivo po kaznenim propisima ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji.

 

Prema shvaćanju revizijskog suda izraženog u odluci broj: Rev-631/08 od 28. siječnja 2009. opoziv darovanja se može tražiti zbog svakog onog djela ili ponašanja koje po svojoj težini ili posljedicama na odnose među strankama razumno opravdava opoziv darovanja, dok iz odluke revizijskog suda broj: Rev-932/13 od 25. travnja 2017. proizlazi da činjenica poremećenih odnosa između stranaka uslijed kojih je razveden brak ne može se smatrati grubom nezahvalnošću.

 

Preljub odnosno nevjera jednog bračnog druga predstavlja kršenje odredbe čl. 32. st. 2. ObZ-a, ali tu činjenicu odnosno da je nevjera razlog teško poremećenih bračnih odnosa tužiteljica nije dokazala.

 

Pri tome, međusobno loši odnosi bračnih drugova tijekom trajanja braka sami po sebi, iako neprimjereni, nemaju težinu grube nezahvalnosti.

 

Prema tome, u konkretnom slučaju nije se ostvario osnovni preduvjet za primjenu čl. 494. st. 1. i 2. ZOO-a jer tužiteljica nije dokazala postojanje grube nezahvalnosti od strane tuženika.

 

Revizijskim navodom da je tuženik iskazao grubu nezahvalnost kad je zasnovao ljubavnu vezu s drugom ženom za vrijeme trajanja braka s tužiteljicom revidentica zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje, a zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja reviziju nije dozvoljeno podnijeti prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP.

 

Stoga tužiteljica neosnovano prigovara primjeni materijalnog prava.

 

Zbog navedenog, na temelju čl. 393. ZPP, revizija tužiteljice odbijena je kao neosnovana.

 

Iz revizije tužiteljice proizlazi da tužiteljica u ovoj pravnoj stvari revizijom pobija drugostupanjsku presudu i u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka.

 

U odnosu na reviziju tužiteljice kojom ona osporava odluku o parničnim troškovima valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju takvog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, te da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), pa da odluka o troškovima postupka nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz čl. 400. st. 1. ZPP (tako i u odluci Rev-1353/12 od 15. prosinca 2015.).

 

Stoga revizija protiv odluke o troškovima postupka nije dopuštena, pa je valjalo pozivom na odredbu čl. 392. st. 1. ZPP odbaciti reviziju tužiteljice.

 

Zagreb, 30. ožujka 2021.