Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 387/2018-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Republika Hrvatska zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u V., Građansko-upravni odjel, protiv ovršenika N. H. iz V., S. V. 6A, radi ovrhe na plaći ovršenika, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-3581/2012-6 od 10. travnja 2013. kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-1287/2012-2 od 24. srpnja 2012., u sjednici održanoj 30. ožujka 2021.,
r i j e š i o j e :
I Prihvaća se revizija ovrhovoditelja, ukida se rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-3581/2012-6 od 10. travnja 2013. i rješenje o ovrsi Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj Ovr-1287/2012-2 od 24. srpnja 2012. u dijelu pod st. III izreke te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Prvostupanjskim je rješenjem prihvaćen prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave - presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kov-Us-29/11 od 3. listopada 2011. te je ovršeniku naloženo da ovrhovoditelju namiri tražbinu od 4.350,00 kn i radi namirenja te tražbine određena je ovrha na plaći koju ovršenik ostvaruje kod L. H. d.o.o., a prijedlog za ovrhu je odbijen kao neosnovan u odnosu na namirenje i ovrhu tražbine u iznosu od 1.000,00 kn s osnova oduzete imovinske koristi (st. III izreke).
Drugostupanjskim je rješenjem odbijena žalba ovrhovoditelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu pod stavkom III izreke te je utvrđeno da u nepobijanom dijelu (st. I i II izreke) prvostupanjsko rješenje ostaje neizmijenjeno.
Protiv drugostupanjskog rješenja, u dijelu u kojem je odbijena njegova žalba, ovrhovoditelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 - dalje: OZ) u vezi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) te je predložio da revizijski sud preinači nižestupanjska rješenja i prihvati prijedlog za ovrhu ili da ukine obje nižestupanjske odluke u dijelu kojim je odbijen prijedlog za ovrhu i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
Ovršenik u odgovoru na reviziju osporava osnovanost revizije.
Revizija je osnovana.
U ovršnom je postupku prema odredbi čl. 12. st. 1. OZ dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.
Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP, propisano je da u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).
Sud prvog stupnja odbio je djelomično predloženu ovrhu radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 1.000,00 kn na temelju prije navedene presude kojom je između ostalog ovršeniku oduzeta protupravna imovinska korist stečena kaznenim dijelom u iznosu od 1.000,00 kn.
Drugostupanjski je sud odbio žalbu ovrhovoditelja i u navedenom dijelu potvrdio prvostupanjsko rješenje.
Nižestupanjski sudovi smatraju da presuda kaznenog suda na temelju koje je sud prvog stupnja donio rješenje o ovrsi, nije ovršna isprava koja bi bila podobna za ovrhu kako je to propisano odredbom čl. 26. st. 1. OZ uz obrazloženje da u njoj nisu navedeni subjekti odnosa ni vrijeme ispunjenja obveze, a što bi ovršna isprava da bi bila podobna za ovrhu morala sadržavati.
Ovrhovoditelj u reviziji postavlja pravno pitanje predstavlja li kaznena presuda kojom je od okrivljenika oduzeta pribavljena imovinska korist u smislu odredbe čl. 21. čl. 23. st. 1. i čl. 26. st. 1. OZ, valjanu ovršnu ispravu te je naveo da o tom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.
Naznačeno pravo pitanje ovaj je revizijski sud ocijenio važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Prema odredbi čl. 26. st. 1. OZ, ovršna isprava podobna je za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i ispunjenje obveze.
Postupanje sudova u vezi s odlukama o oduzimanju protupravne imovinske koristi propisano odredbom čl. 181. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09 i 80/11 - dalje: ZKP). Njome je propisano da će osobu kojoj je presudom naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka ili od koje je oduzeta imovinska korist tajnik suda nakon ovršnosti presude pozvati da dostavi dokaz o ispunjenju obveze u roku određenom presudom (st. 1), da ako presudom nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje obveze, obveza mora biti ispunjena u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a nakon proteka roka presuda u navedenom dijelu postaje ovršna (st. 4), da će ako osoba iz st. 1. toga članka ne ispuni obvezu u roku tajnik suda dostaviti presudu s potvrdom ovršnosti sudu nadležnom za ovrhu koji će pokrenuti po službenoj dužnosti ovrhu radi naplate navedenih troškova kaznenog postupka koji se naplaćuju u korist proračunskih sredstava i oduzimanja imovinske koristi (st. 6).
S obzirom na sadržaj navedene odredbe prema kojoj se iznos oduzete imovinske koristi naplaćuje u korist proračunskih sredstava može se zaključiti da je u presudi kaznenog suda kojom se oduzima imovinska korist vjerovnik Republike Hrvatske, a dužnik je osoba kojoj se imovinska korist oduzima.
Suprotno shvaćanju nižestupanjskih sudova u presudi kojom se oduzima imovinska korist, a s obzirom na odredbu čl. 181. st. 1. ZKP kojom se razrađuje postupanje suda nakon donesene odluke o oduzimanju imovinske koristi u određenom iznosu pa se tako predviđa dokazivanje ispunjenja obveze (plaćanjem iznosa oduzete imovinske koristi) okrivljeniku je naložena isplata iznosa oduzete imovinske koristi dakle, određen je predmet, vrsta i opseg obveze. Odredbom čl. 181. st. 4. ZKP razrađeno je i vrijeme ispunjenja-stjecanja svojstva ovršnosti presude kad njome nije određen rok za ispunjenje.
Načelno, odredbom čl. 26. st. 2. OZ propisano je da ako je ovršna isprava, odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje, u njoj mora biti određen i rok za dobrovoljno ispunjenje, dok je st. 3. istog članka propisano da ako u ovršnoj ispravi iz st. 2. toga članka nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje, taj rok određuje sud rješenjem u ovrsi, dok st. 4. istog članka propisuje da će u tom slučaju sud predloženu ovrhu odrediti uz uvjet da ovršenik, u roku koji mu je određen, ne ispuni svoju obvezu.
Međutim u situaciji kad, kako je to prethodno navedeno, već sam ZKP posredno određuje rok od dobrovoljno ispunjenje obveze, u konkretnoj situaciji nije bilo mjesta postupanju suda u smislu odredbe čl. 26. st. 2. i 3. OZ.
Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da pravomoćna kaznena presuda kojom je okrivljeniku, ovdje ovršeniku oduzeta imovinska korist stečena kaznenim dijelom, nije podobna za ovrhu, nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili odredbu čl. 26. st. 1. OZ kada su odbili prijedlog za ovrhu u prije navedenom dijelu.
Stoga je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, u vezi s odredbom čl. 12. st. 1. OZ i u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP, prihvaćena revizija ovrhovoditelja te su nižestupanjska rješenja ukinuta u pobijanom dijelu i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu u tom dijelu na ponovni postupak.
U nastavku postupka prvostupanjski sud će ponovno odlučiti o prijedlogu za ovrhu radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 1.000,00 kn s osnova oduzete imovinske koristi, vodeći računa o pravnom shvaćanju iznesenom u ovom rješenju i o ostalim zakonskim odredbama o kojima ovisi osnovanost predmetnog prijedloga.
Katarina Buljan, v.r.