Poslovni broj: 3 Pn-67/2018-56

1

 

 

 

 

                                          U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Čakovcu, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji toga suda Nataši Miletić, u pravnoj stvari tužiteljice M. M., G., D. …, OIB: …, zastupana po T. S., odvjetniku iz Č., protiv tuženika V. V., OIB: …, Č. …, zastupan po D. I., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, nakon dovršene glavne i javne rasprave dana 25.02.2021. održane u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice T. S., odvjetnika, punomoćnika tuženika D. I., odvjetnika, dana 30. ožujka 2021. u odsutnosti stranaka, objavio je i

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

I              Nalaže se tuženiku V. V., OIB: …, Č. …, da tužiteljici M. M., OIB: …, G., D. …, isplati iznos od 8.990,00 kuna uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću:

-          na iznos od 400,00 kuna od dana 30.3.2021.g. kao dana presuđenja do isplate, dok se odbija zahtjev tužiteljice za isplatom zakonske zatezne kamate na iznos od 400,00 kn tekuće od 4.9.2017.g. do 29.3.2021.g.,

-          na iznos od 8.590,00 kuna od dana 12.04.2018. kao dana podnošenja tužbe,

po stopi koja se određuje do 31.12.2017. od 7,41 % godišnje, a od 01.01.2018. pa do 30.06.2018. po stopi od 7,09 %, od 01.07.2018. do 31.12.2018. po stopi od 6,82 %, od 01.01.2019. do 30.06.2019. po stopi od 6,54 %, a od 01.07.2019. pa do isplate po stopi od 6,30 %, a u slučaju promjene po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, dok se odbija sa zahtjevom za isplatom zakonske zatezne kamate na iznos od 8.590 kn tekuće od 10.4.2018.g. do 11.4.2018.g., kao i sa potraživanjem 1.000 kn na ime neimovinske štete zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10.4.2018.g. do isplate.

 

II              Nalaže se tuženiku da tužiteljici namiri troškove parničnog postupka u iznosu od 13.407,75 kn u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, dok se odbija sa zahtjevom za isplatom zakonske zatezne kamate od presuđenja.

 

 

Obrazloženje:

 

Tužiteljica M. M. je ovome sudu podnijela tužbu protiv tuženika V. V., u kojoj navodi:

 

-          da je dana 11. prosinca 2017. podnijela Kaznenu prijavu protiv tuženika zbog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona, a nakon što ju je tuženik u više navrata uznemiravao zbog prekida veze,

-          da je dana 04.09.2017. došao nepozvan u kuću tužene, donio je crni pištolj koji je prvo prislonio sebi na glavu, a potom ispalio hitac unutar kuće, ali srećom nitko nije stradao,

-          da je doživjela težak šok uslijed čega je ostala bez svijesti i pretrpjela je značajan strah zbog čega je zatražila liječničku pomoć,

-          da zbog pretrpljenog straha i traume posjećuje svojeg liječnika I. J.-H. i uzima odgovarajuću terapiju, pa tako troši lijekove za smirenje i pati od straha, posebno kada je sama i kada joj netko pozvoni na vrata,

-          da osim što joj je tuženik nanio nematerijalnu štetu, da je ispaljivanjem hica uništio inventar kuće i to staklo na vratima i oštetio je namještaj za iznos od 400,00 kuna,

-          da potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, za pretrpljeni strah u iznosu od 6000 kuna, za fizičke bolove prouzročene nesvjesticom u iznosu od 1000 kn, te iznos na ime naknade štete zbog razbijenog stakla i oštećenog namještaja u koji se zabio metak u iznosu od 400 kuna.

 

Podneskom od 4.12.2019.g. tužitelj sređuje tužbeni zahtjev te potražuje nakon provedenog vještačenja dodatnih 2590 kn na ime pretrpljenog straha odnosno ukupno na ime nematerijalne štete potražuje 9590 kn.

 

U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, navodi da se štetni događaj nije nikada dogodio, te isti predstavlja lažnu optužbu na teret tuženika. Navodi da nije točno da bi donio u kuću tužiteljice bilo kakav pištolj, a isto tako nije točno da bi prislanjao sebi pištolj na glavu, odnosno da bi ispalio hitac u namještaj i oštetio staklo na vratima ili neki drugi inventar u kući. Također navodi da jedino  može pretpostaviti da je to učinila neka druga osoba, a da tužiteljica to pokušava lažno prikazati kao da je to učinio tuženik. Osporava da bi na bilo koji način bilo povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice, koja nikada nije imala razloga zbog tuženika osjetiti bilo kakav strah ili fizičku bol.

 

U dokaznom postupku sud je ispitao tužiteljicu i tuženika, svjedoke M. B., J. ., B. M., A. V., I. J. H., proveo je psihijatrijsko vještačenje po vještaku N. H., te je izvršio uvid u zapisnik na listu 9-11 spisa, fotografije na listu 12-13, preslik kartona na listu 23-27, preslik kartona na listu 41-66, preslik poruka na listu 70-76, vrši se uvid u rješenja na listu 77-78, u službenu bilješku na listu 89, izvješće na listu 90, rješenje na listu 91-94, u službenu bilješku na listu 154, te na listu 160-161.

 

Tužiteljica je odustala od informatičkog vještačenja.

 

Na temelju ovako provedenog postupka sud je ocjenom svakog dokaza posebno te svih u ukupnosti ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan na način označen u izreci.

 

Između stranaka je sporan nastanak štetnog događaja.

 

Naime, tužiteljica tereti tuženika za štetni događaj od 4.9.2017.g. te tvrdi da je u njenoj kući tuženik pucao iz pištolja kada je ona pretrpjela strah te pala u nesvijest a također je nastala šteta i na njezinom ormaru i vratima. Obratila se liječnici 8.9.2017.g. dok je kaznenu prijavu u vezi tog događaja podnijela 11.12.2017.g. U iskazu navodi da je bila u vezi sa tuženikom te su početkom 9 mjeseca 2017.g. započeli problemi u vezi u vidu sumnjičenja od strane tuženika pa ga je njena majka na dan štetnog događaj zatekla u kući koja je bila zamračena sa čašom prolivenog viskija a nakon čega je ona došla u kuću, radi se  o kući njene tete koju joj je darovala, te navodi da joj je najveća grešaka bila da nije odmah išla na policiju radi straha a intenzivan strah je osjećala 3 mjeseca, sigurna je da je događaj bio 4.9.2017.g., fizičkih boli nije imala, kako su se ispadi tuženika nastavili odlučila je ići na policiju. Tuženik je htio prvo sebi pucati u glavu nakon čega je pobjegla na kat i čula pucanj i mislila je da je sebe ustrijelio ali je pucao u vrata u hodniku te se metak zaustavio u ormaru, bila je u nesvijesti nekih 10-15 minuta, tuženik je odnio pištolj sa sobom a liječnicu je posjetila 8.9.2017.g. jer je smatrala da se sama može nositi sa time, liječnici je pričala u vezi problema u vezi ali nije opisivala predmetni događaj, odlazila je liječnici, uzimala terapiju, a nakon toga je tjedan dana bila kod roditelja, također navodi da nije odmah podnijela kaznenu prijavu jer se prvi puta srela sa takovom situacijom. Iskaz tužiteljice je u bitnim dijelovima potvrđen iskazima njene majke i sestre M. B. i J. M. koje imaju saznanja upravo iz pričanja tužiteljice te je upravo majka tužiteljice zatekla tuženika u kući tužiteljice sa prolivenom čašom viskija. Naime, majka i sestra tužiteljice potvrđuju njene navode te iskazuju u bitnome suglasno međutim nisu sigurne kada je to točno bilo te kada je tužiteljica išla liječniku i prijavila događaj policiji.

 

Sadašnji suprug tužiteljice također je potvrdio njene navode što je upravo od nje i čuo dok supruga tuženika negira bilo kakvo nedozvoljeno ponašanje tuženika ali priznaje da je sadašnji suprug tužiteljice pucao ispred kuće tužiteljice ali ne u kući. Ona je započela vezu sa tuženikom u 6. mjesecu 2017.g. ali to ne znači da tuženik nije pucao iz pištolja u kući tužene tim više što tuženik navodi da ima potraživanje prema tužiteljici u vezi ulaganja u njenu kuću od 450.000,00 kn.

 

Radi provjere osnovanosti navoda tužiteljice u tijeku postupka je provedeno i psihijatrijsko vještačenje po vještaku N. H. a iz kojeg slijedi da je tužiteljica u štetnom događaju pretrpjela strah i to smrtni strah uz gubitak svijesti, nakon toga strah srednjeg intenziteta u trajanju od 21 dan te manjeg intenziteta u trajanju od 60 dana. Taj nalaz i mišljenje sud prihvaća u cijelosti jer je izrađen na bazi stručnog znanja i iskustva a vještak je odgovorio na sva pitanja. Nadalje, vještak je pojasnio da je cjelokupna ekspresija tužiteljice za vrijeme intervjua upućivala na njezinu uznemirenost, uzbuđenost, tjeskobu i vegetativnu odraženost što se je sve psihološki materijal koji se očekuje kod elaboracije traumatičnog događaja  i koje se ne može fingirati, te klinički psihijatar ne bi ni trena sumnjao u istinitost njezine priče, međutim vještak naglašava da ne ulazi u procjenu da li se događaj desio nego isto prepušta sudu. Tu valja naglasiti da vještak akceptira da je sa njegovog forenzičkog stajališta priča tužiteljice prihvatljiva pa imajući u vidu sve iznijeto sud zaključuje da se štetni događaj desio te da je priča tužiteljice istinita i bez obzira na činjenicu što je štetni događaj prijavila 3 mjeseca nakon događaja, dok u zdravstvenom kartonu niti liječnici nije pričala o tom događaju ali je govorila o problemima u vezi. Naime iz zdravstvenog kartona tužiteljice slijedi da pri posjetu liječnici nakon štetnog događaja što je bilo 8.9.2017.g. istoj nije spominjala događaj ali joj je zbog općeg stanja ordinirana infuzija, dok liječnica tužiteljice I. J. H. potvrđuje navode iz kartona te pojašnjava da sve što je u kartonu opisano se i desilo kao i da je tužiteljici ordinirana infuzija i terapija radi sveukupnog aksioznog poremećaja. Tužiteljica nije pričala o nesvijesti a niti je spominjala konkretni događaj. Smatrala je da se sama može nositi sa događajem a policiji nije prijavila radi straha. Uzevši u obzir da se nalaz vještaka ne može ignorirati a koji uz to svakako ima više psiholoških znanja za procjenu iskaza stranaka nego ostali sudionici u postupku, sud vjeruje vještaku jer ga je iz tog razloga i angažirao te slijedom toga i zaključuje da je iskaz tužiteljice vjerodostojan te da je do štetnog događaja doista došlo. Osim toga za naglasiti je da iz navoda vještaka slijedi da je tužiteljica pri intervjuu iskazivala o gubitku svijesti na autentičan način i u kliničkom i u forenzičkom smislu dok se gubitak svijesti često viđa kod osoba koje dožive strašan šok. Stoga se iskaz tužiteljice ocjenjuje istinitim u kontekstu svega iznijetog a povezujući isto i sa nalazom i mišljenjem vještaka H.

 

Slijedom iznijetog nije od značaja što tužiteljica u kaznenoj prijavi nije naznačila točan datum štetnog događaja kao niti činjenica što je ODO u Č. u vezi kaznene prijave tužiteljice prema tuženiku radi kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 2. u svezi st. 1. KZ odbacio kaznenu prijavu između ostalog navevši da oružje kod tuženika nije pronađeno. Naime, sud ne može ignorirati mišljenje vještaka koje je dano sa stanovišta psihološke obrade iskaza tužiteljice a vještak je jasno iskazao da psihološki materijal koji je predočen od tužiteljice kod intervjua sa vještakom govori u prilog činjenice da je do štetnog događaja došlo a koji se ne može fingirati. Osim toga, navodi se da je građanska odgovornost drugačija od kaznene, te odbačaj kaznene prijave ne priječi sud da utvrđuje odgovornost u građanskom postupku. Tu se napominje da iz podataka policije dostavljenih u tijeku postupka ne slijede posebni podaci koji bi bili značajni za ovaj postupak te govorili o neprimjerenom ponašanju tuženika naspram tužiteljice, osim toga to su samo obavijesni podaci tok tužiteljica nije dokazala da postoji eventualna osuđivanost tuženika glede neprimjerenih postupaka prema tužiteljici, tako da sud tu dokumentaciju ocjenjuje nevažnom za ovaj postupak.

 

Kako je nalaz i mišljenje vještaka prihvaćen kao stručan i objektivan napravljen sukladno stručnom znanju i iskustvu, a vještak je odgovorio na sva sporna pitanja, sud zaključuje da je kod tužiteljice nastupio strah koji je u uzročno-posljedičnoj vezi sa ponašanjem tuženika, pa sud zaključuje da je  tuženik u smislu čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (NN/08), koji se primjenjuje s obzirom na nastanak štetnog događaja, odgovoran tužiteljici za štetu koju je pretrpjela. 

 

Naime, prema narečenom članku, tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

 

Imajući u vidu pogotovo iskaz tužiteljice te komparirajući istog na nalazom i mišljenjem vještaka sud zaključuje da u konkretnom slučaju postoji odgovornost tuženika za štetu tužitelju.

 

Tuženik nije ničim dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje, ili pak da postoji bilo kakav utjecaj odgovornosti tužiteljice, a još manje da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štete ili da postoji suodgovornost tužitelja u događaju.

 

Slijedom svega ranije navedenog ukazuje se kao nedvojbeno da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na duševno zdravlje, a čime je nastala neimovinska šteta. Naime, svaka povreda prava osobnosti iz čl. 19. ZOO uvijek, objektivno, dovodi do neimovinske štete.

 

Međutim, to ne znači i bezuvjetno oštećenikovo pravo na isplatu pravične novčane naknade.

 

Naime, u smislu čl. 1100. st. 1. ZOO sud će u slučaju povrede prava osobnosti dosuditi pravičnu novčanu naknadu samo ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju.

 

Naime, u konkretnom slučaju, sud je došao do zaključka da jačina i trajanje straha i okolnosti slučaja (uporaba i pucanje iz pištolja), opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u smislu čl. 1100. st. 1. ZOO.

 

Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je u obzir uzeo jačinu i trajanje straha kod tužiteljice kao kriterije (mjerila) iz čl. 1100 st. 2. ZOO, odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu uzevši u obzir objektivna utvrđenja iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. N. H., a što je već gore elaborirano.

 

Ovako utvrđene okolnosti u smislu čl. 1100. st. 1. i 2 ZOO daju podlogu za zaključak da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu po kriteriju straha u iznosu od 8.590,00 kuna, kao osnovan, kao što i potražuje to joj se sukladno čl. 1046. ZOO ista i dosuđuje. Ovdje valja naglasiti da je tužiteljica prvo potraživala na ime straha 6.000,00 kuna, te 1.000,00 kn na ime fizičkih boli prouzročenih nesvjesticom, međutim kasnije je podneskom od 4.12.2019. korigirala tužbeni zahtjev te potraživala dodatnih 2590 kn na ime straha, dok je potraživanje na ime fizičkih bolova uzrokovanih nesvjesticom ostalo isto tj. 1000 kn. Potraživanje po osnovi fizičkih boli uzrokovanih nesvjesticom je neosnovano obzirom da iz provedenog vještačenja po vještaku  H. slijedi da u nesvijesti ne postoje bolovi dok isti mogu postojati eventualno poslije nesvjestice ukoliko osoba udari u pod glavom i sl. Međutim to vještaku nije poznato a niti je to tužiteljica dokazala a kao što je rečeno, a osim toga sama tužiteljica u iskazu navodi da fizičkih bolova radi nesvjestice nije bilo makar je bila u nesvijesti nakon izvršenog pucanja od strane tuženika nekih 10-15 min po njezinoj procjeni a slijedom čega se zaključuje da je potraživanje s tog osnova neosnovano, pa ga je trebalo odbiti zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

 

Pri određivanju dosuđene naknade sud je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanog straha te cilju kojem služi naknada ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

Neimovinsku štetu čini već sama povreda prava osobnosti, a pretrpljeni strah izazvan štetnom radnjom predstavlja samo mjerilo težine povrede prava osobnosti i uz druge relevantne okolnosti (koje su vezano za konkretan slučaj ranije navedene) uzimaju se u obzir pri utvrđivanju visine pravične novačene naknade.

 

Na neimovinsku štetu tužiteljica je zatražila i zakonsku zateznu kamatu od 10.4.2018.g. kao dana utuženja međutim je iz prijemne štambilje vidljivo da je tužba podnijeta 12.4.2018.g. a ne 10.4.2018.g. pa je njezin zahtjev od 10.4.2018.d. do 11.4.2018.g. neosnovan pa ga je valjalo odbiti dok joj se priznaje zakonska zatezna kamata od 12.4.2018.g. do isplate.

 

Naime, prema čl. 1103. ZOO obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pismenog zahtjeva ili tužbe osim ako je šteta nastala nakon toga, a uzevši u obzir da je strah kod tužiteljice prestao negdje 3 mjeseca po događaju što je bilo prije utuženja koje je bilo 12.4.2018.g., stoga temeljem čl. 1103. ZOO zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od dana podnošenja tužbe pa nadalje.

 

I na koncu tužiteljica potražuje i materijalnu štetu s osnova uništenog stakla i namještaja u ukupnom iznosu od 400,00 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana štetnog događaja pa do isplate.

 

Navodi da se radi o njenoj kući i namještaju što je naslijedila od tete dok tuženik potvrđuje da se radi o kući tužiteljice, pa se iz iznijetog zaključuje da se radi o šteti na njezinoj imovini. Štetu nije reparirala.

 

Šteta je nastala na namještaju i staklu od pucanja iz pištolja, dok tuženik navodi da nije vidio nikakovu štetu a i da je tužiteljičin sadašnji suprug pucao iz pištolja i puške za Badnjak i Staru godinu 2016.g. ali pred kućom. Tuženik nije dokazao da šteta ne bi nastala njegovim postupkom niti da je postupak insceniran dok provedeno psihijatrijsko vještačenje govori u prilog autentičnosti iskaza tužiteljice a time i vjerodostojnosti iskaza tužiteljice slijedom iznijetog sud prihvaća iskaz tužiteljice da je i nastala i materijalna šteta a što je i logično ukoliko je pucanje iz pištolja bilo unutar objekta tj. kuće a slijedom čega je i logično da je nastala i materijalna šteta konkretno na vratima tj. staklu na vratima i namještaju što je tužiteljica opisala a dostavila je i fotografije dok tuženik paušalno poriče da štetu nije vidio odnosno da nije pucao.

 

Sud vjeruje iskazuju tužiteljice jer je isti detaljan i logičan te životan a što je potvrđeno i psihijatrijskim vještačenjem pa slijedom toga je za zaključiti da je na njezinim stvarima došlo do oštećenja.

 

Kako tužiteljica nije reparirala štetu, to je sud visinu štete u konkretnom slučaju utvrdio sukladno čl. 223. ZPP-a koji određuje da ukoliko stranci pripada pravo na naknadu štete, ali se visina te štete može utvrditi s nerazmjernim poteškoćama sud će o toj šteti odlučiti prema slobodnoj ocjeni.

 

Slijedom toga a uzevši u obzir iznijeto, sud procjenjuje sukladno čl. 223. ZPP da tužiteljici pripada pravo na isplatu materijalne štete na namještaju i staklu na vratima u iznosu od 400,00 kuna kao što je i zatražila.

 

Visinu štete na staklu i namještaju sud je utvrdio po slobodnoj procjeni uzevši u obzir da se radi o darovanim stvarima dakle korištenim tj. već rabljenim pa sud zatraženi iznos smatra realnim. Sud pri tome nije uzeo u obzir izračun troškova dostavljen po tužiteljici od tvrtke M. j.d.o.o. Čakovec jer se ne zna čime se ta tvrtka bavi i temeljem čega je dala informativni izračun troškova, a to nije niti bitno jer je sud odluku donio po slobodnoj procjeni dok tuženik nije dokazao da bi šteta bila drugačija.

 

Kako je sud visinu te štete utvrdio trenutkom presuđenja to tužiteljici pripada pravo na zakonsku zateznu kamatu na tu štetu od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

 

Slijedom iznijetog je sud odbio tužiteljicu sa viškom zatražene zakonske zatezne kamate od dana događaja pa do dana 29.3.2021.g. obzirom kao što je gore rečeno kamata može teći tek od presuđenja pa do isplate.

 

Sud je prihvatio iskaze svjedoka u dijelovima bitnim za presuđenje, dok je iskaz tužiteljice autentičan a time i vjerodostojan što je već objašnjeno, a iskaz tuženika je paušalan te isti samo otklanja odgovornost te nije iznijeto dovoljno uvjerljive dokaze u prilog svojih tvrdnji.

 

Odluka o trošku parničnog postupka se temelji na čl. 154. st. 1. ZPP-a./19

 

Tužiteljica nije uspjela sa iznosom od 1.000,00 kn te djelomice u odnosu na zateznu kamatu, a kako se radi o neuspjehu od 10% sud utvrđuje da neuspjeh nije značajan, a radi toga nisu nastali posebni troškovi, te se utvrđuje da je tužiteljica u cijelosti uspjela u postupku imajući u vidu konačno postavljeni tužbeni zahtjev te dokazivanje u pogledu osnove zahtjeva.

 

Kako je tuženik izgubio parnicu dužan je tužiteljici naknaditi parnični trošak prema VPS od 9.990,00 kn koji se odnosi na sastav tužbe od 15.11.2018. u iznosu od 750,00 kn (Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), Sastav podneska od 01.02.2019. u iznosu od 187,50 kn (Tbr. 8.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), ročište 04.02.2019. u iznosu od 750,00 kn (Tbr. 9.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15),podnesak od 12.02.2019. u iznosu od 750,00 kn (Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), ročište dana 05.03.2019. u iznosu od 750,00 kn (Tbr. 9.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15),podnesak od 13.03.2019. u iznosu od 750,00 (Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), podnesak od 19.03.2019. u iznosu od 187,50 kn (Tbr. 8.3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), podnesak od 04.12.2019. u iznosu od 750,00 (Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), ročište 13.02.2020. u iznosu od 750,00 (Tbr. 9.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), ročište 28.10.2020. u iznosu od 750,00 kuna (Tbr. 9.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), ročište 19.01.2021. u iznosu od 750,00 kuna (Tbr. 9.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), ročište 25.02.2021. u iznosu od 750,00 kuna (Tbr. 9.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15), pripadajući pdv u iznosu od 1.968,75 kn, sudska pristojba na odgovor na tužbu i protutužbu u iznosu od 2.064,00 kuna, troškovi za psihijatrijsko vještačenje u iznosu od 1.500,00 kuna

 

Trošak ročišta od 30.03.2020. nije priznat jer isto nije održano.

 

Ukupno osnovani trošak tužiteljice je u iznosu od 13.407,75 kuna, kojeg se obvezuje platiti tuženik jer je izgubio parnicu. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za isplatu zakonske zatezne kamate na trošak postupka od presuđenja pa nadalje obzirom da nije naznačila do kada potražuje zateznu kamatu pa je taj zahtjev neodređen i kao takav neosnovan.

 

                                                        U Čakovcu, 30. ožujka 2021.

 

 

            S U T K I N J A:

            Nataša Miletić

 

 

 

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku prijepisa iste, putem ovog suda na nadležni županijski sud sukladno čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine br. 128/14), pismeno u tri istovjetna primjerka.

 

O tom obavijest:

 

1. pun. tužiteljice T. S., odvjetnik
2. pun. tuženika D. I., odvjetnik