- 1 -              Rev 1906/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1906/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Dragana Katića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Centra ..., OIB ..., iz Z., ..., koga zastupa zakonski zastupnik ravnatelj M. P., protiv tuženika Z. B., OIB ..., iz O., ..., kojeg zastupa punomoćnik Ž. Š., odvjetnik u O., radi isplate, i o protutužbenom zahtjevu za utvrđenje ništetnosti, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4259/18-2 od 12. veljače 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2647/17-47 od 2. svibnja 2018., u sjednici održanoj 30. ožujka 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e :

 

              Odbacuje se revizija tuženika u odnosu na protutužbeni zahtjev kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja odbijen je protutužbeni zahtjev da se utvrdi da je ugovor o kupnji dionica sklopljen između Hrvatskog ..., kao prodavatelja i Z. B. kao kupca, sklopljen 15. travnja 1998. ništetan, odbijen je zahtjev za naknadu troškova postupka (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 1.048.156,32 kn na pojedinačne iznose kako je to pobliže naznačeno u izreci presude (točka II. izreke). Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 48.037,50 kn (točka III. izreke).

 

              Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava podnio je tuženik. Predložio je ovom sudu da prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev podredno ukine pobijane odluke i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

              Na reviziju nije odgovoreno.

 

              Revizija tuženika koja se odnosi na tužbeni zahtjev nije osnovana. Revizija tuženika izjavljena u odnosu na protutužbeni zahtjev nije dopuštena.

 

              Predmet protutužbenog zahtjeva je zahtjev tuženika za utvrđenje ništetnim ugovora o prodaji dionica od 15. travnja 15. travnja 1998.

 

              Odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

 

              U odnosu na pobijani dio drugostupanjske odluke kojim je odbijen protutužbeni zahtjev za utvrđenjem ništavosti ugovora, tuženik u protutužbi nije naznačio vrijednost predmeta spora niti je ista utvrđena na pripremnom ili prvom ročištu za glavnu raspravu po protutužbenom zahtjevu, stoga vrijednost tog pobijanog dijela presude sukladno čl. 40. st. 5. ZPP iznosi 50.000,00 kn, dakle ne prelazi iznos od 200.000,00 kn pa nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP. Treba navesti i da drugostupanjska odluka nije donesena prema odredbama čl. 373.a ZPP (u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP).

 

              Stoga je na čl. 392. st. 1. ZPP reviziju tuženika u dijelu kojim pobija odluku o protutužbenom zahtjevu valjalo odbaciti kao nedopuštenu i odlučiti kao u izreci rješenja.

 

              U odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu 1.048.156,32 kn dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

 

              U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a. ZPP).

 

              Revident navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP jer da je predmetnu tužbu potpisao tada potpredsjednik prednika tuženika I. M. koji nije bio ovlaštena osoba za zastupanje prednika tuženika.

 

              Prema odredbi čl. 354. st. 3. ZPP, zato što stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili zato što parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili zato što zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, žalbu može izjaviti samo stranka koje se ti nedostaci tiču.

 

              Protiv drugostupanjske presude protiv koje se može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP kojom se potvrđuje prvostupanjska presuda revizija se zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6., 7., 8., 10., 11. i 12. ovoga Zakona može podnijeti samo ako je podnositelj revizije zbog tih povreda žalbom pobijao prvostupanjsku presudu, ili ako su te povrede učinjene tek u drugostupanjskom postupku (čl. 385. st. 2. ZPP).

 

              Budući da prema odredbi čl. 354. st. 3. ZPP tuženik nije mogao izjaviti žalbu zbog nedostataka u zastupanju tužitelja, to posljedično odredbi čl. 385. st. 2. ZPP, ne može zbog toga podnijeti ni reviziju.

 

              Stoga opširni revizijski navodi o počinjenju bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati preostali dug od 1.048.156,32 kn na temelju ugovora o prodaji dionica dioničkog društva L. d.d. O. od 15. travnja 1998. kojim je tužitelj s tuženikom kao stjecateljem 13.240 dionica regulirao obvezu otplate 6.606 neotplaćenih dionica u 60 mjesečnih rata (zaključno do 15. travnja 2003.).

 

              U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

              - da iz preambule ugovora o prodaji dionica od 15. travnja 1998. proizlazi da je tuženik sklopio, prije zaključenja ugovora od 15. travnja 1998., ugovore o prijenosu dionica prema kojima je stupio na mjesto kupaca u 172 ugovora o prodaji dionica dioničkog društva L. d.d., koji su bili sklopljeni 28. siječnja 1993.,

 

              - da je u preambuli ugovora o prodaji tuženik naveden kao novi kupac koji je temeljem ugovora o prijenosu stekao 13.240 dionica društva L. d.d., da je do dana saldiranja osnovnih ugovora otplaćeno 6.634 dionica ukupne nazivne vrijednosti 663.400 DEM, a ostalo neotplaćeno 6.606 dionica ukupne nazivne vrijednosti 660.600 DEM,

 

              - da je Upravni odbor Hrvatskog ... (prednik tužitelja) po zahtjevu tuženika donio odluku o produljenja roka za otplatu ostatka duga na pet godina i sklopio s tuženikom predmetni ugovor o prodaji neotplaćenih dionica.

 

              Nižestupanjski su sudovi, pošavši od utvrđenja da je ugovor o prodaji od 15. travnja 1998. solemniziran 24. studenog 1998. pod brojem OU-672/98, ocijenili da je prigovor ništetnosti neosnovan jer je ugovor o prodaji zaključen u zakonom propisanom obliku stoga su odbili protutužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora.

 

              Nižestupanjski su sudovi ocijenili da je na tuženika na temelju čl. 21.e Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine, broj: 19/91., 83/92., 84/92., 94/93, 2/94., 9/95, dalje: ZPDP) prenesen dug prema predniku tužitelja (Hrvatski ...) za neotplaćene dionice koje je tuženik stekao od dioničara L. d.d. na temelju ugovora o prodaji dionica dioničkog društva L. d.d. od 28. siječnja 1993. pa je zaključenjem predmetnog ugovora o prodaji tuženik preuzeo obvezu isplatiti tužitelju neotplaćene dionice. Sudovi su ocijenili i da je tužitelj imao pravo tražiti ispunjenje ugovora o prodaji, a ne raskid predmetnog ugovora, a obzirom da je utvrđeno da tuženik nije podmirio dugovani iznos kao i da je visina duga nesporna, nižestupanjski su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

              Navodi kojima revident ističe da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo odnose se na protutužbeni zahtjev za utvrđenje predmetnog ugovora o prodaji ništetnim u odnosu na koji je revizija ocijenjena nedopuštenom.

 

              Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju tuženika u odnosu na tužbeni zahtjev kao neosnovanu.

 

Zagreb, 30. ožujka 2021.