- 1 -              Rev 1313/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1313/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. E. iz P., V. U. 17, OIB …, zastupane po punomoćnici D. B., odvjetnici u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvo, Građansko-upravni odjel u Z., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-770/2016-2 od 13. travnja 2017., kojom je preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-572/2015 od 14. ožujka 2016., u sjednici održanoj 30. ožujka 2021.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              I. U odnosu na sedmo naznačeno pravno pitanje ukida se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-770/2016-2 od 13. travnja 2017., te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. Revizija tužiteljice se u odnosu na ostala naznačena pravna pitanja odbacuje kao nedopuštena.

 

              III. Odluka o troškovima postupka u povodu  revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom je utvrđeno da je tužiteljica vlasnica čest. zem. 976/2 k.o. P., D., šuma površine 821 m2, što da je tuženica dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice, uz brisanje toga prava sa imena tuženice, te je ujedno rješenjem tuženici naloženo naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu 5.937,50 kn.

Drugostupanjskom presudom je prihvaćena žalba tuženice, prvostupanjska presuda i rješenje su preinačeni na način da je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i tužiteljici je naloženo naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu 5.937,50 kn.

 

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku  („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje ZPP) navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, predlažući da ovaj sud ukine pobijanu presudu, podredno je preinači, uz naknadu troška parničnog postupka.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija je djelomično osnovana, a djelomično je nedopuštena.

 

              Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

              U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP-a).

 

              Revizija podnesena pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP-a u ovom slučaju je dopuštena u odnosu na sedmo naznačeno pravno pitanje, jer udovoljava uvjetima propisanim odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.

 

              Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da je vlasnica čest. zem. 976/2 k.o. P., D., šuma površine 821 m2, što da je tuženica dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice, uz brisanje toga prava sa imena tuženice.

 

              Prvostupanjski sud je, na temelju činjenica koje je tužiteljica iznijela i provedenog dokaznog postupka (čl. 7., 8., 219. i 220. ZPP-a), ocijenio da je tužiteljica dokazala da su njeni prednici bili u kmetskom odnosu s M. b. k. sv. M. u Z. i da su spornu nekretninu stekli razrješenjem agrarnih odnosa na temelju Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije Pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930. („Službene novine“ broj 279/30), da bi je potom tužiteljica stekla nasljeđivanjem.

 

              Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan pozivajući se na odredbu čl. 373. toč. 3. ZPP-a, obrazlažući da tužiteljica nije dokazala ispunjenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti sukladno odredbi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP), obzirom da je riječ o nekretnini u društvenom vlasništvu koja nije bila u samostalnom posjedu tužiteljice 40 godina, računajući od 8. listopada 1991. do podnošenja tužbe, a niti  je tužiteljica dokazala da su njeni prednici stekli pravo vlasništva dosjelošću  primjenom odredbi Općeg građanskog zakonika posjedovanjem predmetne nekretninu 40 godina prije 6. travnja 1941.,  obzirom da su bili (do 1930. godine) u statusu najmoprimca nekretnine. Pritom drugostupanjski sud ocjenjuje da tužiteljica nije stekla vlasništvo niti nasljeđivanjem (čl. 128. ZVDSP-a).

 

              Osporavajući pravilnost pravnih shvaćanja drugostupanjskog suda, tužiteljica je u reviziji naznačila pravna pitanja:

 

              „1) Da li drugostupanjski sud izlazi iz okvira postavljenog tužbenog zahtjeva koji se temelji na jasnoj i određenoj činjeničnoj osnovi i dokazima kojima se činjenična osnova stjecanja prava vlasništva ukidanjem agrarnog odnosa feudalnog karaktera dokazuje, kada je odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva ne onako kako je u tužbi postavljen, već polazeći od potpuno druge osnove – dosjelosti, a s obzirom da se te dvije osnove u elementu kvalitete posjeda (savjesnosti posjeda titulara) međusobno isključuju?

 

              2) Da li je drugostupanjski sud u primjeni odredbe čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP-a ovlašten na temelju provedenih dokaza koji su predloženi i provedeni izričito na okolnost i u svrhu dokazivanja pravne osnove agrara, takve dokaze smatrati dokazima druge pravne osnove – dosjelosti na koju osnovu se nitko u postupku ne poziva, a s obzirom da se takve dvije pravne osnove u elementu kvalitete posjeda (savjesnosti posjeda titulara) međusobno isključuju?

 

              3) Da li je drugostupanjski sud pobijanom presudom osigurao jedinstvenu primjenu prava kada je u presudi utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti stjecanja prava vlasništva nekretnine dosjelošću, a na temelju činjeničnih navoda tužbe i izvedenih dokaza usmjerenih na okolnost stjecanja prava vlasništva po drugoj pravnoj osnovi i drugom zakonskom propisu (ukidanje agrarnih odnosa feudalnog karaktera), bez da se stranke u postupku na takvu osnovu – dosjelost pozivaju u svojim činjeničnim navodima ili takvu osnovu dokazuju predloženim dokazima?

 

              4) Da li je izostanak raspoređivanja određene nekretnine u odnosu na koju je evidentirano kmetsko pravo kao ostavinske imovine (na primjer nekretnine za koju kćer traži utvrđenje prava vlasništva pravnim slijedom počevši od svoje majke, preko djeda i pradjeda, od kojih je jedan evidnetorani agrarni obrađivač i stvarni posjednik) dokaz da se ta stranka ne može sa uspjehom pozivati na takav pravni slijed?

 

              5) Da li je drugostupanjski sud u primjeni odredbe čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP-a ovlašten primijeniti materijalno pravo koje materijalno pravo ne proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe i predloženih dokaza i utvrđenih činjenica i provedenih dokaza u prvostupanjskom postupku?

 

              6) Da li je osigurana jedinstvena primjena prava  i ravnopravnost svih u primjeni prava kada drugostupanjski sud u primjeni odredbe čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP-a izostavi obavezno obrazloženje propisano odredbama čl. 375. st. 1. ZPP-a pravne osnove na koju se tužiteljica u postupku, svojim iznesenim činjeničnim navodima i predloženim, te provedenim dokazima, pozvala, kao i pravne osnove temeljene na zakonskom propisu navedenom u obrazloženju prvostupanjske presude – agrara?

 

              7) Da li drugostupanjski sud pod primjenom odredbe čl. 373. st. 1. toč. 3. ZPP-a ovlašten počiniti povredu odredbi iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, dakle na činjenice i dokaze kojima je stranka dokazivala jednu pravnu osnovu koja iz tih činjenica i dokaza proizlazi, primijeniti drugu pravnu osnovu na štetu stranke protivnu sadržaju provedenih dokaza, a da pri tome ne obrazloži zbog čega ne prihvaća, po prvostupanjskom sudu utvrđenu pravnu osnovu i zakonski propis na koji se prvostupanjski sud pozvao?

 

              8) Da li je drugostupanjski sud povrijedio načelo zakonitosti, te svoju dužnost suditi temeljem Ustava i zakona, time izostavio osigurati ravnopravnost svih pred zakonom kada mu je nepoznat pravni propis Zakon o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine od 19. 10. 1930 godine kao i da je na području pokrajine Dalmacije 1930. postojao odnos feudalac – kmet i da takav odnos nije, kako sud navodi, odnos najmoprimca i najmodavca (stranica 3. stavak 8. obrazloženja presude)?“

 

              Obrazlažući važnost naznačenih pitanja, tužiteljica navodi da je riječ o pravnim pitanjima o kojima ovisi odluka u ovom sporu, a da je u pobijanoj presudi izneseno pravno shvaćanje o tim pitanjima koje je suprotno shvaćanju zauzetom u odluci  revizijskog suda broj Rev-1541/1996 od 26. travnja 2000. te shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske iznesenom u odlukama U-III-3683/2015, U-III-5807/2010, U-III-4335/2010, U-III-3926/2012, U-III-4295/2012 i U-III-3591/2015.

 

              Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a revizijski sud, u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

              Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je sedmo naznačeno pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

              Izneseno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je u suprotnosti s pravnim shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci U-III-3683/2015 od 13. listopada 2016., na koju se je tužiteljica pozvala argumentirajući važnost postavljenog pitanja.

 

              Naime, u konkretnom slučaju tužiteljica je zatražila utvrđenje prava vlasništva na spornoj nekretnini, navodeći da su njeni pravni prednici stekli vlasništvo te nekretnine razrješenjem agrarnih odnosa i u tom smislu se pozivajući se na zabilježenu agrarnu prijavu prednika tužiteljice koja da proizlazi iz povijesti zemljišnoknjižnog upisa, te povijest posjeda.

 

              Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev, ocijenivši, a na temelju dokaza predloženih od strane tužiteljice upravo radi dokazivanja spomenutih činjenica, da su  prednici tužiteljice stekli nekretninu na temelju Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije Pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930., da bi je ona zatim stekla nasljeđivanjem.

 

              Drugostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan s obrazloženjem da tužiteljica nije dokazala da je stekla pravo vlasništva na temelju dosjelosti, a niti nasljeđivanjem.

 

              Slijedom navedenog, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio je tužbeni zahtjev po drugoj pravnoj osnovi od one za koju je tužiteljica tvrdila da je pravna osnova njenog vlasništva sporne nekretnine i u odnosu na koju je tijekom postupka iznosila činjenice i predlagala dokaze (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a), pri čemu taj sud nije ispitivao niti je obrazložio razloge zbog kojih je ocijenio da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje Zakon o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije Pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930., na primjenu kojeg se je pozvao prvostupanjski sud (čl. 369. st. 2. ZPP-a).

 

              Slijedom navedenog u postupku pred drugostupanjskim sudom je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer drugostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama na kojima je taj sud temeljio zaključak o tome da je u konkretnom slučaju isključena primjena Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije Pokrajine Dalmacije od 19. listopada 1930. kao pravne osnove stjecanja prava vlasništva, te stoga ima takve nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.

 

              Zato je valjalo, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. i 4. ZPP-a, odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja.

 

              Ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu (čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a), a o troškovima revizije odlučit će se u konačnoj odluci (č1. 166. st. 3. i 4. ZPP-a).

 

              Budući da je iz gore navedenih razloga sedmo postavljeno pitanje prihvaćeno kao važno pitanje u smislu čl. 382. st. 2. ZPP-a te je rješavanjem tog pitanja odlučeno o osnovanosti revizije predlagateljice, to o rješavanju ostalih naznačenih pitanja ne ovisi odluka u ovom postupku pa na temelju odredbe čl. 392. b. st. 3. ZPP-a, valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke rješenja.

 

Zagreb, 30. ožujka 2021.

 

              Predsjednik vijeća:

              dr.sc. Jadranko Jug, v.r.