- 1 -              Revt 614/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Revt 614/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda …, OIB: …, Z., A. M. 3, kojeg zastupa zaposlenica tužitelja J. J., dipl. iur., protiv tuženika E. osiguranje d.d., OIB: …, Z., U. g. V. 282, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. i P., Z., U. g. V. 282, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8462/2015-5 od 13. lipnja 2017., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-251/13-18 od 29. listopada 2015., u sjednici održanoj 30. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8462/2015-2 od 13. lipnja 2017. te se predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka nastalim povodom podnesene revizije i odgovora na reviziju odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 57.695,44 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 9.228,00 kn, dok je tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu 500,00 kn odbijen kao neosnovan (točka II. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom je odbijena kao neosnovana tužiteljeva žalba i prvostupanjska presuda je potvrđena u dijelu pod točkom I. izreke i dijelu točke II. izreke kojim je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 9.228,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje ZPP) podnio reviziju zbog materijalnopravnog pitanja za koje smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu i prihvati tužbeni zahtjev.

 

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže odbaciti reviziju tužitelja kao nedopuštenu, potražujući pritom trošak podnošenja odgovora na reviziju.

 

Revizija je dopuštena i osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima reviziju ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Prema odredbi st. 3. toga članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za na naknadu štete za koju navodi da mu je nastala isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja, koji je zadobio tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koja se dogodila 20. travnja 2000. te je prouzročena od strane osiguranika tuženika.

 

Prvostupanjski sud je, povodom tuženikovog prigovora uzročno-posljedične veze između štetnog događaja (prometne nezgode) i prava na invalidsku mirovinu osiguranika tužitelja, ocijenio da pitanje uzročno-posljedične veze predstavlja prethodno pitanje u smislu odredbe čl. 12. ZPP-a te da je sud vezan rješenjem nadležnog upravnog tijela u granicama njegove pravomoćnosti. Međutim, taj sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan jer da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva.

 

Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu, uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao uzročno-posljedičnu vezu između ozljeda osiguranika tužitelja zadobivenih u prometnoj nesreći i njegova umirovljenja. Naime, drugostupanjski sud polazi od shvaćanja da sud nije vezan utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka o uzrocima nastanka profesionalne nesposobnosti za rad i priznatog prava na invalidsku mirovinu osiguranika tužitelja; dok tužitelj, u konkretnom slučaju, da nije predložio izvođenje (drugih) dokaza na okolnost utvrđivanja uzročno-posljedične veze.

 

Osporavajući pravilnost navedenog pravnog shvaćanja drugostupanjskog suda, tužitelj se je u reviziji pozvao na odluku ovog suda broj Rev-911/12 od 22. travnja 2015. (donesenu u parnici koja se je vodila između istih tužitelja i tuženika povodom zahtjeva tužitelja za naknadu štete nastale isplatom invalidske mirovine istom osiguraniku tužitelja, obzirom na predmetni štetni događaj, ali za drugo vremensko razdoblje), postavljajući (u bitnom) sljedeće pravno pitanje:

 

„Je li parnični sud ovlašten preispitivati zakonitost donesenog pojedinačnog akta u upravnom postupku, rješenja kojim je osiguranik tužitelja, Hrvatskog zavoda …, ostvario pravo na invalidsku mirovinu zbog posljedica povređivanja u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika?“

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a revizijski sud, u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

U odluci broj Rev-911/12 od 22. travnja 2015. revizijski sud je izrazio sljedeće pravno shvaćanje:

 

„...parnični sud nije nadležan odlučivati o tome pripada li nekoj stranki pravo na invalidsku mirovinu. Isto tako, parnični sud nije ovlašten preispitivati zakonitost donesenog pojedinačnog akta u upravnom postupku, pa tako niti u konkretnom slučaju rješenja, prema kojem je osiguranik tužitelja ostvario pravo na invalidsku mirovinu i to, kako je ondje utvrđeno, zbog posljedica povređivanja u prometnoj nezgodi koju je skrivio i odgovoran je osiguranik tuženika. O tome se Vrhovni sud izjasnio u više odluka, pa tako npr. Rev-970/07, Rev-627/08, Rev-x 391/12 i dr.

 

Tuženik zapravo dovodi u pitanje zakonitost rješenja tužitelja, kojim je utvrđeno pravo na invalidsku mirovinu zbog posljedica prometne nezgode koju je skrivio osiguranik tuženika, jer smatra da je provedeno vještačenje u postupku utvrđenja invalidske mirovine bilo nestručno i neobjektivno. Takvim navodima tuženik zapravo ne dovodi u pitanje sadržaj rješenja tužitelja da je njime za njegovog osiguranika ostvareno pravo na invalidsku mirovinu zbog posljedica povrede u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika.

 

Kako je sud vezan takvim rješenjem, a o čemu se već izjasnio u niz odluka prije spomenutih, postavljeno pitanje nije od važnosti za jedinstvo u primjeni prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je drugostupanjska odluka koja se pobija revizijom u potpunom pravnom suglasju sa stajalištima već zauzetima po ovom sudu.“

 

Dakle, pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, a na kojemu se temelji pobijana presuda, protivno je iznesenom shvaćanju revizijskog suda prema kojemu sud nije ovlašten preispitivati zakonitost donesenog pojedinačnog akta u upravnom postupku, rješenja kojim je osiguranik tužitelja ostvario pravo na invalidsku mirovinu zbog posljedica povređivanja u prometnoj nezgodi za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

 

Slijedom navedenog, kako je zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno i zbog toga nema uvjeta za preinaku pobijane presude, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti drugostupanjsku presudu te predmet vratiti tome sudu na ponovno odlučivanje.

 

Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 30. ožujka 2021.

                            Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Jadranko Jug, v.r.