Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
- 1 - Rev 837/2017-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Z. iz I., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. C., odvjetnik u V., protiv tuženika I. Z. iz Š., OIB: …, sada s boravištem u Š., O., kojeg zastupa punomoćnik B. I., odvjetnik u V., radi utvrđenja prava suvlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-1898/16-2 od 19. siječnja 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P-436/16-8 od 11. studenoga 2016., u sjednici održanoj 30. ožujka 2021.,
r i j e š i o j e:
Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je tužitelj suvlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. 656 k.o. Š. i to u 1/5 dijela k.č.br. 1038 kuća, dvorište u D. površine 4320 m2, što je tuženik dužan priznati i izdati tužitelju tabularnu ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos prava suvlasništva ili će takvu ispravu zamijeniti ova presuda, time da je tuženik obvezan naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu od 9.435,00 kn (toč. I.). Odbijen je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 625,00 kn (toč. II.), a ujedno je odbijen i zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka (toč. III.).
Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv drugostupanjske presude tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), postavljajući pri tom pitanje za kojem revizijski sud još uvijek nije zauzeo pravno shvaćanje, a postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Tuženik predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači u smislu revizijskih navoda, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
Na reviziju nije odgovoreno.
Revizija tuženika nije dopuštena.
U konkretnom slučaju nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, ne radi se o radnom sporu, niti je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbi čl. 373.a ili čl. 373.b ZPP.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.
Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
U reviziji tuženik postavlja sljedeće pitanje:
„Može li sud pravni osnov tužbe utvrđivati po jednom zakonu (Zakonu o nasljeđivanju), a presudu temeljiti na drugom pravnom osnovu i drugom zakonu (Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) ?“
Kao razlog važnosti tuženik ističe da je u istom predmetu drugostupanjski sud Županijski sud u Slavonskom Brodu broj Gž-324/16-4 od 7. srpnja 2016. zauzeo drugačije pravno shvaćanje u odnosu na shvaćanje drugostupanjskog suda u ovom predmetu.
Prema shvaćanju revizijskog suda od odgovora na postavljeno pitanje ne ovisi odluka u ovom predmetu, radi čeg revizija tuženik nije dopuštena, a osim toga postavljeno pitanje je postavljeno općenito i u nedovoljno je određeno.
Stoga je valjalo reviziju tuženika odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP.
Katarina Buljan, v. r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.