- 1 -              Rev 800/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 800/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz H., OIB: ... , koju zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u S., protiv tuženika G. K., OIB: ... , kojeg zastupaju punomoćnici Z. M. i P. T., odvjetnici u S., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-379/16 od 24. studenoga 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pst-245/15 od 9. listopada 2015., u sjednici održanoj 30. ožujka 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je tužiteljica isključiva vlasnica točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 1752 k.o. K. K. i to dijela koji je u nalazu sudskog vještaka za geodeziju Z. R. od 10. veljače 2011. sačinjenog u predmetu R1-353/09 označen slovima B-C-D*-B u površini od 149 m2, te da je ista ovlaštena od označenog realnog dijela formirati zasebnu česticu, uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva navedene čestice u svoje ime (toč. I.). Ujedno je tuženik obvezan tužiteljici nadoknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 36.250,00 kn (toč. II.).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, te zbog nepravilne primjene materijalnog prava. Predlaže se da se revizija prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tuženika nije osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno tvrdnji revidenta sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. To iz razloga što pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te nisu u suprotnosti su provedenim dokazima, te sadržajem isprava i zapisnika koji se nalaze u spisu. Tvrdnje tuženika da tužiteljica nema zakoniti posjed za sporni dio, jer da joj prodavatelj nije isti mogao prodati, u suprotnosti su utvrđenjima nižestupanjskih sudova, a to je da predmet prodaje bio i sporni dio nekretnine, dakle da je prodavatelj prodao ono što je i sam imao u posjedu.

 

U konkretnom slučaju u postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da su tužiteljica i njezin sada pok. suprug sredinom 80-tih godina prošlog stoljeća kao kupci kupili od T. R. nekretninu, koja danas u naravi predstavlja kuću, garažu, okućnicu, odnosno dvorište,

 

- da je predmet navedene kupoprodaje bio i sada sporni realni dio nekretnine čest. zem. 1752 k.o. K. K. u površini od 149 m2,

 

- da je danas na tom spornom dijelu sagrađen dio garaže tužiteljice, a preostali dio, zajedno s drugom česticom čest. zem. 964/3 k.o. K. K. čini omeđenu nekretninu, što je sve prikazano na skici sudskog vještaka Z. R. od 10. veljače 2011.,

 

- da se tužiteljica nalazi u poštenom posjedu spornog dijela od sredine 80-tih prošlog stoljeća, da ju nikada nitko nije uznemiravao, niti smetao u posjedu spornog dijela nekretnine.

 

Obzirom da se tužiteljica nalazila u kvalificiranom posjedu spornog dijela nekretnine od 8. listopada 1991. do 8. listopada 2011., to je zaključak nižestupanjskih sudova da je ista stekla pravo vlasništva dosjelošću na spornom dijelu u skladu s odredbom čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje ZVDSP). Osim toga, prvostupanjski sud je dodatno naveo da je glede spornog dijela proveden postupak uređenja međe, radi čega vlasništvo tužiteljice proizlazi i iz odredbe čl. 103. st. 5. ZVDSP.

 

Tuženik u reviziji ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava, pri čemu se posebno ističe da sporni, realni dio nekretnine čest. zem. 1752 k.o. K. K., u vrijeme stupanja na snagu ZVDSP, nije predstavljao pojedinačnu nekretninu u smislu odredbe čl. 9. ZVDSP, a niti predstavlja stvar u smislu čl. 5. st. 1. ZVDSP.

 

Pri tome tuženik pogrešno tumači presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x-1075/12 od 29. siječnja 2014. Naime, navedenom presudom revizijski sud je izrazio pravno shvaćanje da u slučaju kada geometrijski odijeljeni dio je faktično individualiziran, koji kao takav egzistira, da tada taj realni dio predstavlja pojedinačno određenu stvar, neovisno što u tom smislu nije provedena parcelacija i nije formirana samostalna katastarska čestica.

 

Stoga je u tom dijelu shvaćanje nižestupanjskih sudova u cijelosti sukladno pravnom shvaćanju revizijskog suda, radi čega nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Radi navedenog valjalo je reviziju tuženika odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Zagreb, 30. ožujka 2021.