Poslovni broj: Gž-851/2020-2

 

Poslovni broj: Gž-851/2020-2

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Heleni Poropat, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. H., iz Z., Č., OIB:..., zastupanog po punomoćnicima iz O. d. K. & P. d.o.o., odvjetnicima u Z., protiv tuženika I. P. d.o.o., Z., R. c., OIB:..., zastupanog po punomoćnicima iz O. d. H. & P. d.o.o., odvjetnicima u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-96/2015-57 od 14. veljače 2020., ispravljene rješenjem poslovni broj: Pn-96/2015 od 20. srpnja 2020., 29. ožujka 2021.

 

p r e s u d i o j e

 

I. Djelomično se prihvaća, a u preostalom dijelu odbija kao neosnovana žalba tuženika I. P. d.o.o., pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-96/2015-57 od 14. veljače 2020., ispravljena rješenjem poslovni broj: Pn-96/2015 od 20. srpnja 2020.:

              - preinačuje u dijelu toč. I., na način da se odbija, kao neosnovan, zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu u iznosu od 14.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 12. siječnja 2015. do isplate;

              - potvrđuje u preostalom dijelu toč. I., u kojem je naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi tužitelju štetu u iznosu od 6.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 12. siječnja 2015. do isplate;

              - potvrđuje u odluci o parničnom trošku (toč. II.) u cijelosti.

II. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom suda prvog stupnja, u toč. I., naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju štetu u iznosu od 20.00,00 kuna sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe (12. siječnja 2015.) do isplate, dok je u toč. II. određeno da svaka strana snosi svoje troškove postupka. Ta je presuda glede dosuđenog iznosa naknade štete, naznačenog u toč. I. izreke, ispravljena rješenjem poslovni broj: Pn-96/15 od 20. srpnja 2020., na način da je određeno da umjesto iznosa od „20.00,00 kuna“ treba ispravno stajati „20.000,00 kuna“.

 

              Žalbom, koja je pravodobna i dopuštena, navedenu presudu pobija tuženik iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U bitnom navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 12/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni nejasni su i proturječni sadržaju isprava i zapisnika sadržanih u spisu. Prvostupanjski je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je ocijenio nepostojanje ekskulpacijskih razloga iz čl. 21. st. 4. Zakona o medijima („Narodne novine“ broj: 59/04, 84/11 i 81/13, dalje: ZM). Naime, tuženik je prilikom pripreme spornog članka postupao u skladu s pravilima struke te je, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka P. V. – autora spornog članka, pročitao sve dostupne informacije o tužitelju iz konkurentskih medija i provjerio te podatke kod MUP-a. Navedeno predstavlja standardnu proceduru provjere istinitosti informacija kod objave članka koji spada u rubriku crne kronike, dok provjeru istinitosti informacija s tužiteljem nije mogao učiniti, jer na internet stranicama MUP-a, PU Z., nije bilo navedeno ime i prezime tužitelja, već samo godina njegova rođenja. Podatak o nadimku tužitelja (ne imenu) autor članka saznao je iz drugih medija, dok je podatak da je na mjestu i u vremenu navedenom u spornom članku 46-godišnji muškarac pod utjecajem opijata i alkohola pucao iz automatskog oružja za koje nije imao dozvolu nošenja saznao upravo s internet stranica MUP-a u koje nije imao razloga posumnjati. Za objavu spornog članka, u kojem je navedeno da je osoba pod utjecajem alkohola i opijata pucala iz automatskog oružja u naselju kuća za odmor, postojao je opravdani interes javnosti radi očuvanja javnog reda i mira, upozoravanja na izvore opasnosti te prevencije opće panike. Napominje da u spornom članku nigdje nije navedeno ime i prezime tužitelja kao ni bilo koji drugi podatak iz kojeg bi bilo moguće razaznati o kome se radi i na taj način narušiti njegov društveni i profesionalni ugled. Tužiteljevo ime i prezime tuženik je objavio tek naknadno, zajedno sa „Zahtjevom za ispravak objavljene informacije i ispriku“ od 4. prosinca 2014. Smatra da je prvostupanjski sud pobijanu presudu utemeljio na navodima tužitelja bez da je te navode podvrgnuo kontroli saslušanjem svjedoka predloženih po tuženiku, i to A. H., G. J., R. B. i F. Š.. Navedeni svjedoci predloženi su još u odgovoru na tužbu na okolnost postojanja ekskulpacijskih razloga iz čl. 21. st. 4. toč. 3. ZM-a te je prvostupanjski sud i odredio njihovo izvođenje, ali je nastavno od toga odustao, neistinito navodeći da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga. Pored toga, pobijana presuda nije donijeta sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, a prvostupanjski sud nije cijenio ni doprinos tužitelja nastanku štete. Sud nije uzeo u obzir ni da se prema čl. 22. st. 1. ZM-a nematerijalna šteta nastala objavom informacije u medijima u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka ili isprikom nakladnika i na taj se način priječi prodor lukrativnosti i komercijalizacije u područje slobode javnog izražavanja misli putem medija. U odnosu na visinu štete, prvostupanjski je sud usvojio 50 % iznosa koji je tužitelj potraživao, a pritom nije obrazložio pod kojim okolnostima slučaja je dosuđen upravo navedeni iznos naknade, uz napomenu da objavom spornog članka tužitelju nisu nastale nikakve teže ili dugotrajne posljedice niti mu je uništena ili umanjena profesionalna reputacija.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, uz obvezivanje tužitelja da tuženiku naknadi parnične troškove, uvećane za trošak žalbenog dijela postupka.

 

              Sa žalbom tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 12/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

 

              Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu.

 

              Žalba tuženika je djelomično osnovana.

 

              Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kojim od tuženika zahtijeva isplatu iznosa od 40.000,00 kuna sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, na ime naknade neimovinske štete za koju tužitelj navodi da mu je nastala objavom članka na internetskom portalu index.hr, čiji je tuženik nakladnik, pod naslovom „P. i nadrogirani zagrebački kirurg pred vikendicom pucao iz automatske puške“.

 

              Među strankama nije sporno da je u tom internetskom članku (objavljenom 29. listopada 2014. – list 10 i 11 spisa) navedeno da je zadarska policija provela kriminalističko istraživanje nad 47-godišnjim liječnikom koji je u ponedjeljak oko 19 sati pucao u zrak ispred svoje vikendice u V., da se navodno radi o zagrebačkom liječniku, koji je u trenutku incidenta bio pod utjecajem droge i alkohola te da je u vikendici, kako to javlja lokalni portal 057info.hr, bio sa svojom 26-godišnjom djevojkom. Navedeno je i da se, prema neslužbenim informacijama, radi o kirurgu iz zagrebačke bolnice S. d. V. H.. Automatsku vojnu pušku iz koje je razulareni liječnik pucao u zrak, navodno bez ikakvog povoda, da je posjedovao ilegalno, da mu je policija oduzela oružje zajedno sa streljivom, da je kazneno prijavljen zbog nedozvoljenog posjedovanja oružja, a zaradio je i prekršajnu prijavu zbog neovlaštenog pucanja iz vatrenog oružja. Nije sporno ni da je tuženik, na zahtjev tužitelja, 4. prosinca 2014. objavio njegov "Zahtjev za ispravak objavljene informacije i ispriku" bez promjena i dopuna, uz povezivanje objavljene informacije i ispravka linkom.

 

              Pobijanom prvostupanjskom presudom tužbeni zahtjev je djelomično prihvaćen na način da je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi štetu u iznosu od 20.000,00 kuna sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate.

 

              Svoju odluku prvostupanjski sud obrazlaže utvrđenjem da je tužitelj doista spornog dana remetio javni red i mir pucajući neovlašteno iz vatrenog oružja (automatske puške ca. 5.45 mm) na prvom katu svoje vikendice, ali da tuženik nije dokazao da bi tužitelj tom prilikom bio pozitivan na opijate, odnosno da su autori teksta poduzeli sve potrebne mjere za provjeru točnosti te informacije i postupali u dobroj vjeri, dok okolnost što nisu ni pokušali kontaktirati tužitelja radi provjere informacije, upućuje na zaključak o propuštanju pribavljanja elementarnih informacija za provjeru njihove točnosti. Sud prvog stupnja ističe i da se na temelju podataka navedenih u spornom članku (uključujući ime i početno slovo prezimena tužitelja) moglo lako zaključiti da je riječ o tužitelju, dok okolnost da je tužitelj u spornom članku prikazan kao osoba sklona konzumaciji opijata predstavlja informaciju podobnu da povrijedi njegov ugled, čast i dostojanstvo, jer o tužitelju stvara dojam kao o osobi koja nije u stanju kontrolirati svoje ponašanje te koja je sklona konzumaciji opijata, a što dovodi u pitanje njegove sposobnosti za obavljanje zanimanja te sigurnost pacijenata koje liječi. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud zaključio da se informacije objavljene u spornom članku ne temelje na istinitim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, pa da, stoga, na strani tuženika ne postoje razlozi koji bi ga oslobodili od odgovornosti za štetu u smislu čl. 21. st. 4. toč. 3. ZM-a. S obzirom da je tužitelj zbog objave predmetnog članka trpio duševne bolove u vidu povrede dostojanstva, časti i ugleda (što je, između ostalog, utvrđeno i na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. G. M., specijalista psihijatra) prvostupanjski je sud istom dosudio naknadu štete u iznosu od 20.000,00 kuna, očito smatrajući da se radi o pravičnoj novčanoj naknadi koja služi cilju i ne pogoduje težnjama nespojivima s njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

              Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, dodatno pazeći na bitne povrede odredaba parničnog postupka, one na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. u svezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a), kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ocjena je ovog suda da pobijana presuda, uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, nije u cijelosti pravilna ni zakonita.

 

              Ne postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik, jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, s obzirom da je izreka presude razumljiva, ne proturječi sebi ni razlozima presude, a u obrazloženju presude navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe međusobno niti sadržaju provedenih dokaza.

 

              Sud prvog stupnja nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 8. ZPP-a. Naime, protivno žalbi tuženika glede ocjene dokaza, sud prvog stupnja je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka valjano zaključio o dokazanim odlučnim činjenicama. Opisana bitna povreda nije počinjena ni uslijed okolnosti što prvostupanjski sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka predloženih po tuženiku (A. H., G. J., R. B. i F. Š.) jer provođenje navedenih dokaza, ni po stavu ovoga suda, nije bilo potrebno za utvrđenje odlučnih činjenica. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, doduše, pogrešno navodi da stranke nisu predlagale nove dokaze, međutim, takav pogrešan navod, uslijed izraženog stava ovog žalbenog suda o nepotrebnom izvođenju navedenih dokaza, nije utjecao na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

 

              Nadalje, prvostupanjski je sud na za ovaj spor pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, dok je odluka o visini štete djelomično posljedica pogrešne primjene materijalnog prava pa ju je, stoga, valjalo preinačiti.

              Naime, s obzirom na žalbene navode i stav prvostupanjskog suda izražen u pobijanoj presudi, u ovoj žalbenoj fazi postupka i dalje je sporno jesu li ispunjene pretpostavke za odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju propisane odredbama ZM-a.

 

              Odredbom čl. 21. st. 4. toč. 3. ZM-a propisano je da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri.

 

              S obzirom na okolnost da je tužitelj predmetnoga dana doista ispaljivao hice iz puške koju je ilegalno posjedovao (pri čemu tužitelj, doduše, navodi da je do rafalno opaljenja došlo slučajno kada je htio isprazniti pušku) te da je prilikom pucanja bio pod utjecajem alkohola, koje okolnosti među strankama nisu sporne, a proizlaze i iz provedenih dokaza, zaključak je i ovoga suda da vezano za navedene objavljene informacije ne postoji odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju.

 

              Pravilno žalitelj smatra i da je za objavu spornoga članka postojalo opravdano zanimanje javnosti jer se radilo o teškom narušavanju javnog reda u inače mirnom vikend naselju, a koje je moglo ugroziti ljudske živote.

 

              Međutim, prvostupanjski sud pravilno ističe da tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi navodi da je tužitelj sporne zgode bio pozitivan na opijate bili točni, kao ni da je autor teksta poduzeo sve potrebne mjere za provjeru točnosti navedene informacije, odnosno da je postupao u dobroj vjeri.

 

              Naime, tuženik, koji je dio objavljenih informacija preuzeo od konkurentskih medija, a dio s internetskih stranica PU Zadarske, ne poriče da autor prije objave spornog članka nije ni pokušao kontaktirati tužitelja, dok žalbeni navod da to nije bilo moguće ovome sudu nije prihvatljiv, s obzirom da se na temelju prikupljenih (i objavljenih) podataka o tužitelju – nadimka (V., dok je njegovo puno ime V.), početnog slova prezimena, zanimanja i mjesta rada – moglo lako zaključiti o kome je riječ i kontaktirati tu osobu. Tuženik nesporno nije postupio na opisani način propuštajući pribaviti elementarne informacije za provjeru njihove točnosti, a unatoč tome je objavio sporni članak, prikazujući, već u naslovu spornog teksta (formulacijom "pijani i nadrogirani zagrebački kirurg pucao iz automatske puške"), tužitelja kao osobu sklonu konzumaciji opijata koja nije u stanju kontrolirati svoje ponašanje, a što, i po stavu ovoga suda, dovodi u pitanje njegove sposobnosti za obavljanje poslova njegovog zanimanja i sigurnost pacijenata koje liječi te u svojoj ukupnosti predstavlja informaciju podobnu da povrijedi ugled, čast i dostojanstvo tužitelja.

 

              Slijedom navedenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da informacija objavljena u spornom članku (u dijelu u kojem je navedeno da je tužitelj bio pozitivan na opijate) ne predstavlja informaciju koja se temelji na istinitim činjenicama ili bar na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i ujedno je poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, zbog čega se ne može smatrati da je postupao u dobroj vjeri, pa da, stoga, ne postoje razlozi koji bi tuženika oslobađali od odgovornosti u smislu čl. 21. st. 4. toč. 3. ZM-a.

 

              Prvostupanjski je sud pravilno (prihvaćanjem iskaza tužitelja te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka G. M., specijalista psihijatra, koji je i po stavu ovoga suda izrađen stručno i objektivno) utvrdio i da je tuženik objavom navedenog članka povrijedio pravo osobnosti tužitelja, povredom dostojanstva, časti i ugleda, pa kako tuženik nije dokazao okolnosti koje bi ga oslobodile odgovornosti, odgovoran je za nastalu štetu tužitelju prema odredbama čl. 21. i 22. ZM-a.

 

              Pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) obvezao tuženika na isplatu novčane naknade kao satisfakcije zbog pretrpljene povrede prava osobnosti, uzimajući u obzir da je objavom spornoga članka veliki broj čitatelja, od kojih su neki zasigurno i tužiteljevi pacijenti, došao do informacije da je tužitelj osoba sklona konzumaciji opijata.

 

              Međutim, odlučujući o visini pravične novčane naknade prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, jer je po stavu ovoga suda naknadu dosudio u previsokom iznosu s obzirom na sve okolnosti slučaja, napose činjenicu da je tuženik na traženje tužitelja objavio ispravak informacije, da je članak istovjetnog sadržaja objavljen na više portala i u tiskanim medijima, da je prenesena informacija dijelom točna, a netočna samo u dijelu u kojem je navedeno da je tužitelj bio pod utjecajem opijata te s obzirom da je tužitelj svojim ponašanjem, odnosno narušavanjem javnog reda pucanjem iz automatske puške koju je nelegalno posjedovao (a o kojem ponašanju tijekom postupka uopće ne zauzima kritički stav), i sam doprinio u nastanku štete.

 

              Slijedom svega navedenog, a uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, stav je ovoga suda da tužitelju pripada pravična novčana naknada u iznosu od 6.000,00 kuna, jer upravo taj iznos predstavlja primjerenu, realnu i pravičnu novčanu naknadu za povredu prava osobnosti tužitelja (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. ZOO-a).

 

              Na dosuđeni iznos tužitelju je pravilno i zakonito dosuđena zatezna kamata od podnošenja tužbe do isplate (čl. 1103. u vezi s čl. 29. st. 2. ZOO-a).

 

              Odlučujući o troškovima postupka prvostupanjski je sud na temelju odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a, a cijeneći da su stranke u podjednakom dijelu uspjele u sporu, odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

              Uslijed preinake presude u pogledu odluke o glavnoj stvari, došlo je do promjene glede uspjeha u sporu pa bi sada troškove postupka valjalo odmjeriti prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tom je odredbom određeno da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

 

              Kako je tužitelj u pogledu osnova uspio u cijelosti (100 %), a u pogledu visine 15 %, to njegov ukupan uspjeh u postupku iznosi 58 %, dok uspjeh tuženika u postupku iznosi 42 %, pa bi tuženik primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a bio dužan tužitelju naknaditi troškove postupka u omjeru od 16 % (58 - 42). Međutim, kako bi takvim obračunom troškova postupka tuženik bio doveden u lošiju poziciju od one u pobijanoj presudi (kojom je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove), to u smislu odredbe čl. 374. ZPP-a nema uvjeta za preinačenje odluke o trošku, već je istu trebalo potvrditi.

 

              Tuženiku u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a ne pripada pravo na trošak žalbenog dijela postupka, jer troškove žalbe valja računati u okviru troškova cjelokupnog postupka i prema uspjehu u cjelokupnom postupku.

 

              Iz navedenih je razloga, a na temelju odredaba čl. 368. st. 1., 373. toč. 3. te 166. st.2. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

 

U Puli-Pola 29. ožujka 2021.

 

Sutkinja:

 

Helena Poropat, v.r.