Poslovni broj: 31. Kzd-153/2016-52

 

 

 

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31 000 Osijek

Poslovni broj: 31. Kzd-153/2016-52

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Osijeku, po sucu za mladež Ivanu Sajteru, kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv okr. M. K., zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.,101/17., 118/18. i 126/19. – u nastavku: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: KMP-DO-159/2016-16 od 28. rujna 2016., koja je izmijenjena dana 29. ožujka 2021., nakon zaključene javne rasprave, održane u prisutnosti zamjenice ODO-a u Osijeka M. L., z. z. mlt. ošt. I. Š. N. i branitelja okr. M. D. u zamjeni S. P., odvjetnika iz O., dana 29. ožujka 2021.

 

p r e s u d i o    j e

 

okr. M. K., OIB, sina N. i J. K. r. S., rođenog u S., s prebivalištem u S., P. V. 8, državljanina Republike Hrvatske, autoelektričara, zaposlen, živi i radi u Švedskoj s plaćom od oko 2.000,00 Eura, srednjeg imovnog stanja, razveden, otac jednog djeteta, sa završenom Srednjom obrtno-tehničkom školom, osuđivan

 

k r i v  j e

 

što je:

 

u razdoblju od početka veljače 2014. do 15. listopada 2018. godine, iako na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Đakovu broj P-406/13 od 29. siječnja 2014., pravomoćne istog dana, obvezan da na ime uzdržavanja svog malodobnog djeteta R. K., doprinosi mjesečno iznos od 1.000,00 kuna, počevši od 1. kolovoza 2013. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti do 25.-og u mjesecu za tekući mjesec, na tekući račun z. z. mlt. ošt. I. K., unatoč tome što je bio svjestan svoje obveze i u mogućnosti je izvršavati budući je radno sposobna osoba nije se prijavljivao na Zavod za zapošljavanje, niti aktivno tražio posao, a u vrijeme dok je bio u radnom odnosu u tvrtkama O. " K., M-P-B. d.o.o. S. i A., nije htio dragovoljno platiti niti jedan iznos dužnog uzdržavanja, već mu je ovrhom skinut ukupan iznos od 4.861,80 kuna, zbog čega je majka djeteta drugom presudom uspjela obvezati njegove roditelje na plaćanje djela uzdržavanja i putem ovrhe od bake djeteta uspjela naplatiti iznos od 17.627,03 kuna na koji način je svom djetetu R. K. u navedenom razdoblju uskratio dužno uzdržavanje u iznosu od 33.511,17 kuna".

 

              dakle, nije uzdržavao osobu koju je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom,

 

              čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 172. stavku 2. KZ/11.

 

pa se okr. M. K., temeljem čl. 172. st. 2.  KZ/11

 

o s u đ u j e

 

NA  KAZNU ZATVORA u trajanju od  6 (šest) mjeseci,

 

              uz daljnju primjenu čl. 56. st. 2. i 3.  KZ/11, prema okr. M. K.

 

i z r i č e   s e

 

UVJETNA OSUDA

 

na način da se kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako okr. u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju čl. 56. st. 4. i čl. 62. st. 1. t. 10. KZ/11, okr. M. K. nalaže se

 

p o s e b n a   o b v e z a

 

da uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju ispunjava obvezu redovitog uzdržavanja sina mlt. R. K., sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

 

Okrivljenik je upozoren da mu sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako u potpunosti ili bar u većoj mjeri ne bude izvršavao posebnu obvezu  plaćanja troškova uzdržavanja za svog sina.

 

              Sukladno čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. ZKP/08, nalaže se okr. M. K. da Općinskom sudu Osijeku plati troškove kaznenog postupka – trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 4.100,00 kuna, te paušalnu svotu u iznosu od 1.000,00 kuna, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

 

 

Obrazloženje

 

Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: KMP-DO-159/2016-16 od 28. rujna 2016., koja je izmijenjena dana 29. ožujka 2021., optužen je okr. M. K., zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povrede dužnosti uzdržavanja, opisano po članku 172. stavku 2. u vezi stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 172. stavku 2. KZ/11.

 

Pozvan da se očituje o osnovanosti optužbe, okr. M. K. je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo za koje je optužen.

 

U dokaznom postupku ispitani su okr. M. K., z. z. mlt. ošt. I. Š. N. i stalni sudski financijsko-knjigovodstveni vještak D. D., te su pročitane sljedeće isprave: zapisnik o prvom ispitivanju okr. M. K. sa DVD snimkom, presuda Općinskog suda u Đakovu broj P-406/13 od 29. siječnja 2014., rješenje Centra za socijalnu skrb broj klasa: UP/I-552-07/14-01/32 od 5. veljače 2015. o pravu na privremeno uzdržavanje mlt. R. K., potvrda o visini dohotka i primitaka Porezne uprave, Područnog ureda Dalmacija, Ispostava Trogir na ime okrivljenika, potvrda Hrvatskog zavoda za zapošljavanje na ime M. K., potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje na ime okrivljenika, promet računa korisnika I. Š. N., platna lista tvrtke MPB B. d.o.o. S. djelatnika M. K., zapisnik o ispitivanju svjedoka I. Š. N., čita se izlistanje prometa Sberbanke po računu čiji je vlasnik okr. M. K., specifikacija izvršenja po osnovi za plaćanje P-30/15 (listovi 118. do 173. spisa), čita se nalaz i mišljenje vještaka P.d.o.o. za vještačenje (stranica 187. do 199. spisa) i dopuna nalaza i mišljenja (stranica 208. do 212. spisa), čita se okrivljenikova obrana koju je iznio 11. lipnja 2019. (stranica 180. do 181. spisa), čita se izvadak iz kaznene evidencije na ime okr.

 

Okr. M. K. je iskazao da mu je sud naložio da plaća uzdržavanje za sina R. K. iznos od 1.000,00 kuna mjesečno, ali da on to nije mogao plaćati jer je teško živio. Priznao je da je radio u nekoliko građevinskih firmi, ali da mu poslodavci nisu skidali sa plaće iznos za uzdržavanje. Ne zna zašto to oni nisu učinili. Tvrdio je da je razgovarao sa šeficom računovodstva društva MP B. u S. i da joj je nosio dokumentaciju koju je dobio iz FINE. Radio je i u društvu O. C., a radio je i u društvu A. neko vrijeme. U društvu MP B. je dio plaće primao na račun na dio na ruke, a plaća mu je varirala ovisno o broju radnih sati, no okvirno je bila 5.000,00 kuna. Tvrdio je da mu društvo A. d.o.o. nije isplatilo četiri plaće i da su mu ostali dužni. Naglasio je da su njegovi roditelji preuzeli u njegovo ime dužnost plaćanja uzdržavanja za unuka i da su plaćali uzdržavanje svaki mjesec. U rujnu 2018. je odselio u Švedsku gdje se zaposlio prvo na određeno vrijeme, a zatim za stalno i obećao je da će plaćati kako redovito uzdržavanje, tako i dug koji je ostao na ime uzdržavanja za sina. Na raspravi se obvezao da će do svakog petog u mjesecu platiti 1.000,00 kuna na račun bivše supruge kojeg ona ima u PBZ Banci i da neće izbjegavati svoju obvezu.

 

Z. z. mlt. ošt. I. Š. N. je iskazala da joj je okrivljenik isplatio sav iznos duga na ime uzdržavanja do dana 15. listopada 2018. Otprilike od listopada 2020. joj okrivljenik plaća i nešto veći iznos uzdržavanja, jer je Općinski sud u Đakovu povisio iznos uzdržavanja za sina R. na 1.500,00 kuna mjesečno i taj iznos se okrivljeniku svakomjesečno uskraćuje s plaće u ovršnom postupku. Ne postavlja imovinskopravni zahtjev na ime duga uzdržavanja.

 

Da bi utvrdio točna iznos plaćenog uzdržavanja, odnosno preostali iznos duga, sud je naložio financijsko-knjigovodstveno vještačenje koje je provelo društvo P. d.o.o. po stalnom sudskom vještaku D. D. iz O.. Vještak je zaključio da je okrivljenik podmirio u cijelosti svoje dugovanje na ime uzdržavanja maloljetnog djeteta jer je okrivljenik platio sve ukupne dospjele obveze prema presudi Općinskog suda u Đakovu broj: P-406/2013 od 29. siječnja 2014. za inkriminirano razdoblje od veljače 2014. do 15. listopada 2018. Taj dug je iznosio 56.000,00 kuna. Naime, vještak je zaključio da je u navedenom vremenskom razdoblju okrivljeniku ustegama s plaće skinuto ukupno 33.511,17 kuna, a da je ovrhom s računa majke okrivljenika J. K. (bake djeteta), ustegnuto 14.627,03 kune, dok je ovrhom okrivljeniku ustegnuto 4.861,80 kuna. Na taj način vještak je utvrdio da je z. z. mlt. ošt. u cijelosti isplaćen dug alimentacije za mlt. sina R. K..

 

Na vještački nalaz i dopunu tog nalaza nije bilo primjedbi.

 

Da bi utvrdio vjerodostojnost djela iskaza okrivljenika iznijetog u obrani sud je zatražio od okrivljenikovih poslodavaca (iz inkriminiranog razdoblja) da dostave podatak jesu li ustezali dio plaće okrivljenika na ime uzdržavanja njegovog mlt. sina. Tako je utvrđeno da okrivljenik nikada nije prijavio svoju obvezu uzdržavanja koja mu je bila naložena pravomoćnom presudom, jer su trgovačka društva O. – C. d.o.o. K., M. B. d.o.o. S. i A. d.o.o. V., podnescima obavijestili sud da im okrivljenik kao radnik nije dostavio dokumentaciju na temelju koje bi iznos namijenjen uzdržavanju djeteta oni uplaćivali na poseban račun.

 

Analizirajući izvedene dokaze i tako utvrđene činjenice, te uspoređujući ih s obranom okr., nesporno je dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11. te da nema ispričavajućih okolnosti.

 

              Sud nije prihvatio obranu okrivljenika kao istinitu, jer bitan dio njegove obrane koji je važan za odluku o postojanju krivnje nije vjerodostojan. Naime, okrivljenik je želio uvjeriti sud da nekakvom administrativnom pogreškom njegovih poslodavaca njemu nije uskraćivan dio iznosa plaće na ime uzdržavanja maloljetnog sina. U tom slučaju bi se osnovano moglo preispitivati postojanje subjektivnog obilježja kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja. No, u postupku je utvrđeno da taj dio njegove obrane nije osnovan jer su okrivljenikovi poslodavci u bitnom suglasno iskazali da nisu niti znali da je okrivljeniku naloženo da plaća uzdržavanje jer im on to nije prijavio. Na ovaj način, a prethodno utvrdivši da okrivljenik nije dobrovoljno želio plaćati uzdržavanje za svog sina, dokazano je da je okr. M. K. izbjegavao plaćanje uzdržavanja svog maloljetnog djeteta. Ovo stoga što je dokazano da je bio svjestan svoje obaveze i da ju je bio u mogućnosti ispunjavati s obzirom da je radno sposoban, da je po struci auto-električar i da se nije prijavljivao na Zavod za zapošljavanje, čime je pokazao da aktivno ne traži posao. Kasnije se zaposlio, ali unatoč tome nije plaćao uzdržavanje, te nije želio dobrovoljno isplatiti niti jedan iznos dužnog uzdržavanja, već je z. z. mlt. I. Š. N. morala pokrenuti ovršni postupak i tako se naplatiti u prisilnom postupku, koji je vodila i u odnosu na okrivljenika, a potom i u odnosu na njegove roditelje. Tek odlaskom u Švedsku, a kada je već bio u tijeku ovaj kazneni postupak, okrivljenik je ipak počeo plaćati uzdržavanje, te je nakon više od gotovo šest godina platio sav dug uzdržavanja.

             

              Dakle, dokazano je da je okr. bio svjestan obilježja djela, tj. da neplaćanjem uzdržavanja čini kazneno djelo povrede dužnosti uzdržavanja te je bio siguran u njihovo ostvarenje. Time je dokazano da je okr. M. K. djelo počinio s izravnom namjerom (tzv.dolus drugog stupnja).

             

Treba posebno napomenuti da je jedna od ustavnih obaveza roditelja da uzdržavaju djecu (čl. 63. st. 1. Ustava RH). Ova roditeljska dužnost propisana je Obiteljskim zakonom (NN 135/15, 98/19) kao i UN Konvencijom o pravima djeteta (Generalna skupština Ujedinjenih naroda je 20. studenoga 1989. godine usvojila Konvenciju o pravima djeteta, koja je u RH na snazi  od dana osamostaljenja, tj. od 8. listopada 1991. godine). Stoga, zaštita i probitak djece, kao i odgovornost oba roditelja za uzdržavanje djece, moraju biti ispred svake druge obaveze i interesa roditelja. Protuzakonito je i moralno nedopustivo da jedan roditelj svojevoljno odlučuje hoće li se brinuti za podizanje, odgoj i obrazovanje svog djeteta ili neće jer on uopće nije ovlašten odlučivati da li će ispunjavati svoje zakonske obaveze u odnosu na dijete.

 

Prilikom odmjeravanja kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja, pobude iz koje je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenih djela, prijašnji počiniteljev život, te njegovo ponašanje nakon počinjenog djela, odnosno odnos prema mlt. oštećeniku.

 

              Od olakotnih okolnosti sud je posebno uzeo u obzir činjenice da je okrivljenik ipak platio sav dug uzdržavanja i da sada plaća redovito uzdržavanje.

 

Činjenica koje predstavlja onu otežavajuću jest da je okr. već osuđen zbog kaznenog djela krađe iz čl. 216. st. 1. KZ/97.

 

Slijedom svega, okr. M. K. je zbog počinjenog kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

 

No, sud smatra da će se svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11., u odnosu na okr. postići i primjenom uvjetne osude, odnosno stajališta je da nije neophodno da se kazna zatvora i izvrši. Stoga je prema okrivljeniku primijenjena uvjetna osuda tako što je odgođeno izvršenje kazne zatvora na vrijeme od dvije godine. Dakle, zatvorska kazna se neće izvršiti ako okr. u roku provjere ne počini novo kazneno djelo.              

 

To je adekvatna kazna društvene opasnosti počinjenog djela i pravična je i pravedna.

 

Navedenom uvjetnom osudom će se postići zakonom propisana svrha specijalne i generalne prevencije i okrivljeniku će se jasno iskazati društveno-moralni prijekor zbog počinjenog kaznenog djela, a presuda će dovoljno djelovati i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

 

Uz uvjetnu osudu, sud je okrivljeniku naložio ispunjenje posebne obveze, tj. naložio mu je da plaća uzdržavanje za sina R. K., koji je rođen 6. veljače 2008., sve dok za to budu bili ispunjeni zakonski razlozi.

 

Ova posebna obveza je prikladna i u najboljem je interesu i dobrobiti oštećenog djeteta, a okrivljenik je jasno i nedvojbeno upozoren da mu sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora, ako bez opravdanog razloga ne bude postupio po naloženoj posebnoj obvezi.

 

Budući da je okr. M. K. proglašen krivim, naloženo mu je plaćanje troška ovog postupka koji se odnosi na trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, a koji je sud već predujmio vještaku, te na iznos paušalne svote, koja je određena sukladno materijalnim mogućnostima okrivljenika, te duljini i složenosti postupka.

Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci.

 

Osijek, 29. ožujka 2021.

 

                                                                                                                  SUDAC ZA MLADEŽ

                                                                                                                                 Ivan Sajter, v. r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa. Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

 

DOSTAVITI:             

1. ODO Osijek na KMP-DO-159/2016
2. z. z. mlt. ošt. I. Š. N.
3. okr. M. K.
4. branitelj okr. M. D., odvjetnik iz O.

nakon pravomoćnosti:

5. Centar za socijalnu skrb
6. Ured za probaciju                                                

 

za točnost otpravka – ovl. službenik

Ljiljana Stolla