1

                            Poslovni broj: 3 Pr-406/20-8

 

              

        Republika Hrvatska                                                                      

   Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

           32100 Vinkovci

         OIB:77561654785            

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Vinkovcima, OIB:77561654785 po sucu Ivi Graovac, kao sucu pojedincu, u građansko-pravnoj stvari tužitelja P. P. iz O., OIB:…, zastupan po punomoćniku V. S. odvjetniku iz O. d. O., R. & S. d.o.o. O., protiv tuženika R. H., OIB:…, M. u. p. RH Z., OIB:…, zastupan po O. d. o. u V., OIB:…, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 2. ožujka 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja u zamjeni I. D. Ž. odvjetnice iz V. i zamjenika ODO u V. M. V., te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 29. ožujka 2021. 

 

       p  r  e  s  u  d  i  o      j   e

 

              1./ Nalaže se tuženiku R. H. za obveze M. u. p. RH, OIB:…, isplatiti tužitelju P. P. iz O., OIB:… novčani iznos od 207,90 kn po osnovu dnevnice, troškova prijevoza i noćenja sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 16. svibnja 2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, kao i da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn, sve u roku od 15 dana.

 

              2./ Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u visini od 12,90 kn na ime troškova prijevoza tužitelj se odbija kao sa neosnovanim.

                                         

Obrazloženje

 

Tužitelj je po punomoćniku podnio tužbu ovome sudu protiv tuženika, radi isplate. U tužbi navodi da je zaposlen u PU V.-S., P. p. O., te da je putnim nalogom PU V.-s., PP O. broj: 104-146/19 od 22. ožujka 2019. upućen na službeno putovanje dana 2. travnja 2019. u Z., radi izvršenja izvanrednog kontrolnog zdravstvenog pregleda. Tom prilikom je tužitelju od strane tuženika priznat trošak prijevoza u vrijednosti povratne karte za vlak za relaciju V.-Z.-V. u iznosu od 207,70 kn ali ne i trošak prijevoza u vrijednosti povratne karte vlaka za relaciju O.-V.-O. tj. od mjesta prebivališta do mjesta V., zatim trošak noćenja u MUP, PU Z., O. u. p., kao niti dnevnica za predmetno službeno putovanje.

Tužitelj dalje navodi kako je odredbom članka 49. st. 1 i st. 2 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike propisano da službeniku i namješteniku upućenom na službeno putovanje pripada puna naknada prijevoznih troškova, dnevnice i naknada punog iznosa hotelskoga računa za spavanje, odnosno da visina dnevnice za službena putovanja u Republici Hrvatskoj iznosi najmanje 170,00 kn. U konkretnom slučaju tužitelju nije priznat trošak prijevoza u vrijednosti povratne karte vlaka za relaciju O.-V.-O. odnosno od mjesta prebivališta do mjesta V., a koja cijena takve karte iznosi 12,90 kn u jednom smjeru odnosno povratna 25,80 kn. Osim toga, tužitelju nije priznat niti trošak noćenja u MUP, PU Z., O. u. p. u iznosu od 25,00 kn kao niti dnevnica za predmetno službeno putovanje u visini od 170,00 kn čime je tužitelj oštećen za ukupan iznos od 220,80 kn.

Tužitelj također navodi kako je prije pokretanja postupka protiv R. H. u skladu sa odredbom članka 186.a Zakona o parničnom postupku prvotno podnio zahtjev za mirno rješenje spora O. d. o. u V., te je 13. kolovoza 2020. zaprimio odgovor O. d. o. u V. broj: N-DO-246/2020 da je zahtjev neosnovan.

Stoga tužitelj tužbom traži da mu tuženik isplati utuženi iznos od 220,80 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. svibnja 2019. do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka.

              Tuženik po zastupniku u odgovoru na tužbu u cijelosti se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Čini nespornim da je tužitelj policijski službenik PU V.-s. raspoređen na radnom mjestu pomoćnik šefa smjene u P. p. O.. Temeljem poziva M. u. p., Uprave za pravne poslove i ljudske potencijale Klasa:501-01/17-04/15 od 19. ožujka 2019. tužitelj je upućen na izvanredni kontrolni zdravstveni pregled dana 2. travnja 2019. koji pregled je obavljen u D. z. MUP-a u Z. Po obavljenom izvanrednom kontrolnom zdravstvenom pregledu, a na temelju priložene povratne karte prijevoznika HŽ Putnički prijevoz d.o.o., te pripadajućeg putnog naloga tužitelju je na blagajni PU V.-s. dana 12. travnja 2019. isplaćen iznos od 207,70 kn na ime naknade troškova prijevoza vlakom na relaciji V.-Z. i obratno. Tom prilikom u pripadajućem putnom nalogu navedeno je da se u svrhu izvanrednog kontrolnog zdravstvenog pregleda tužitelj upućuje dana 2. travnja 2019. u Zagreb te da putovanje može trajati jedan dan.

              Tuženik također čini nespornim navode iz tužbe da tužitelju nisu isplaćeni troškovi noćenja, kao niti dnevnica za službeno putovanje obzirom da je to putovanje u svrhu obavljanja pregleda odobreno u trajanju od jednog dana. Okolnost da je tužitelj radi obavljanja pregleda u Z. otišao dan ranije nije pravno relevantna za ostvarivanje prava na naknadu troškova smještaja u Z. Kako tužitelj nije zatražio isplatu troškova prijevoza na relaciji O.-V.-O. to mu troškovi prijevoza na navedenoj relaciji nisu niti mogli biti isplaćeni. Osim toga, tužitelj je uz tužbu priložio jednosmjernu prijevoznu kartu na relaciji V.-O. u iznosu od 12,90 kn tako da mu ne pripada pravo potraživanja povratne prijevozne karte za navedenu relaciju.

              Kako tuženik smatra da se upućivanje policijskih službenika na izvanredni kontrolni zdravstveni pregled ne može se smatrati upućivanjem na službeno putovanje, to smatra da nema mjesta primjeni odredbe članka 49. stavka 1 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.

              U okviru odgovora na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže da sud tužitelja odbije sa tužbenim zahtjevom te ga obveže na naknadu parničnog troška tuženiku.

              U dokaznom postupku sud je u ovoj pravnoj stvari izvršio uvid u priloženi putni nalog PU V.-s., PP O. broj:104-146/19 od 22. ožujka 2019., uvid u nalog za isplatu broj:554 MUP RH, PU V.-s., Gl. blagajna, uvid u prijevoznu kartu O.-V., uvid u račun broj 92 PU Z. SMFP, Odjel uslužnih poslova, uvid u zahtjev za mirno rješenje spora od 5. lipnja 2020. i očitovanje ODO u V. broj:N-DO-246/2020 od 13. kolovoza 2020., uvid u poziv MUP-a Uprave za pravne poslove i ljudske potencijale na izvanredni kontrolni zdravstveni pregled od 19. ožujka 2019., uvid u prijevoznu kartu na relaciji V.-Z.-V., uvid u zapisnik sa sjednice Zajedničke komisije za tumačenje i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 20. svibnja 2009.

              Na temelju provedenih dokaza i navoda parničnih stranaka sud je slijedeće:

              Tužitelj je prije podnošenja tužbe postupio u skladu sa odredbom članka 186.a Zakona o parničnom postupku (NN broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19) te je podnio nadležnom D. o. zahtjev za mirno rješenje spora. Iz očitovanja na podneseni zahtjev broj: N-DO-246/2020-5 od 13. kolovoza 2020. proizlazi da je zahtjev tužitelja radi isplate dnevnice, troška smještaja i prijevoza u zatraženom iznosu od 220,80 kn odbijen kao neosnovan.

              Između stranaka nije sporno da je tužitelj zaposlen u PU V.-S., P. p. O., te da je putnim nalogom PU V.-s., PP O. broj: 104-146/19 od 22. ožujka 2019. upućen na službeno putovanje dana 2. travnja 2019. u Z., radi izvršenja izvanrednog kontrolnog zdravstvenog pregleda. Tom prilikom je tužitelju od strane tuženika priznat trošak prijevoza u vrijednosti povratne karte za vlak za relaciju V.-Z.-V. u iznosu od 207,70 kn ali ne i trošak prijevoza u vrijednosti povratne karte vlaka za relaciju O.-V.-O. tj. od mjesta prebivališta do mjesta V., zatim trošak noćenja u MUP, PU Z., Odjel uslužnih poslova, kao niti dnevnica za predmetno službeno putovanje.

              Također nije sporno da tužitelju nije isplaćen trošak prijevoza na relaciji O.-V.-O. u iznosu od 25,80 kn koliko iznosi dvosmjerna prijevozna karta vlakom na relaciji V.-O., kao i da tužitelju nisu isplaćeni troškovi noćenja, niti dnevnica za službeno putovanje.

              Odredbom članka 49. stavak 1 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN broj:112/17., 12/18., 2/19 – Dodatak I. i 119/19 – Dodatak II.) propisano je da službeniku ili namješteniku upućenom na službeno putovanje pripada puna naknada prijevoznih troškova, dnevnice i naknada punog iznosa hotelskog računa za spavanje.

              Tužitelj smatra da se u predmetnom slučaju ima primijeniti spomenuta odredba Kolektivnog ugovora jer se upućivanje na izvanredan kontrolni zdravstveni pregled ima smatrati službenim putovanjem. Tuženik pak smatra da se upućivanje službenika na izvanredni zdravstveni kontrolni pregled ne može smatrati upućivanjem na službeno putovanje te se poziva na tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike od 20. svibnja 2009. po kojem se službenim putovanjem može smatrati samo "upućivanje policijskih službenika od strane poslodavca na liječničke preglede, koji se moraju obaviti u drugom mjestu, različitom od stalnog mjesta rada i prebivališta službenika, jer rade na radnim mjestima na kojima je, sukladno propisima, obvezan periodički liječnički pregled."

              Po mišljenju ovoga suda pogrešan je stav tuženika kako se upućivanje policijskih službenika na izvanredni kontrolni zdravstveni pregled ne može smatrati upućivanjem na službeno putovanje. Naime, iz predmetnog putnog naloga PU V.-s., PP O. od 22. ožujka 2019. razvidna je svrha putovanja i na istom je izrijekom navedeno da tužitelj "službeno otputuje." Pravo tužitelja da u slučaju upućivanja na izvanredan kontrolni zdravstveni pregled ima pripadajuća prava određena odredbom čl. 49. st. 1 i st. 2 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike proizlazi iz posebnog propisa Pravilnika o mjerilima i načinu utvrđivanja posebne psihičke i tjelesne zdravstvene sposobnosti za osobu koja se prima u policiju i policijskog službenika, te o sastavu i načinu rada zdravstvenih komisija u ovlaštenim zdravstvenim ustanovama (NN broj:113/12., 37/18., 51/18).

              U članku 1 spomenutog Pravilnika propisana su mjerila i način utvrđivanja posebne psihičke i tjelesne zdravstvene sposobnosti koju moraju ispunjavati između ostalih i policijski službenici (čl. 1 st. 1 toč. 4 Pravilnika).

              Članak 3 rečenog Pravilnika propisuje da se zdravstvena sposobnost policijskih službenika na sistematskom kontrolnom pregledu te izvanrednom kontrolnom pregledu utvrđuje mjerilima iz stavka 1 ovoga članka prilagođenim prirodnom opadanju pojedinih funkcija u skladu sa životnom dobi i radnim stažom policijskog službenika, dok je člankom 6 Pravilnika određeno da su policijski službenici dužni pristupiti sistematskom kontrolnom pregledu, ali su dužni pristupiti i izvanrednom kontrolnom pregledu kada to na temelju obrazloženog pisanog prijedloga zatraži nadležni rukovoditelj ili nadležni liječnik primarne zdravstvene zaštite.

              U predmetnom slučaju tužitelj je bio upućen putnim nalogom načelnika PU V.-s., PP O. broj:104-146/19 od 22. ožujka 2019. u Z., radi izvršenja izvanrednog kontrolnog zdravstvenog pregleda, dakle nadležnog rukovoditelja tužitelja, a radi izvršenja izvanrednog kontrolnog zdravstvenog pregleda, te je bio dužan pristupiti izvanrednom kontrolnom pregledu, kao što je dužan pristupiti i sistematskom kontrolnom pregledu. Iz odredbi spomenutog Pravilnika jasno proizlazi da nema razlike između sistematskog zdravstvenog kontrolnog pregleda i izvanrednog kontrolnog zdravstvenog pregleda obzirom na obvezu policijskog službenika da pristupi ovim pregledima te činjenicu da je na izvanredni kontrolni pregled upućen od strane nadležnog rukovoditelja. 

              Stoga upućivanje tužitelja kao policijskog službenika od strane poslodavca na izvanredni kontrolni zdravstveni pregled od strane poslodavca ima se smatrati upućivanjem na službeno putovanje, slijedom čega tužitelju temeljem odredbe članka 49. stavak 1 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike pripada puna naknada prijevoznih troškova, dnevnice i naknada punog iznosa hotelskog računa za spavanje.

              Naknada prijevoznih troškova službenog putovanja isplaćuje se u visini stvarnih izdataka odobrenog (temeljem potpisanog i ovjerenog putnog naloga) prijevoza. Ako je službeniku ili namješteniku nalogom određeno korištenje javnog prijevoza naknada prijevoznih troškova službenog putovanja isplaćuje se na osnovu vjerodostojne isprave – prijevozne karte kao dokaza stvarnog izdatka korištenog javnog prijevoza (čl. 59. KU).

              Nije sporno da je po obavljenom izvanrednom kontrolnom pregledu, a na temelju priložene karte prijevoznika HŽ - Putnički prijevoz d.o.o., te pripadajućeg putnog naloga tužitelju na blagajni PU V.-s. dana 12. travnja 2019. isplaćen iznos od 207,70 kn na ime naknade troškova prijevoza vlakom na relaciji V.-Z. i obratno.

              Obzirom da je tužitelj imao i troškove prijevoza na relaciji O.-V.-O., to mu pripada isplata ovih troškova prijevoza. Kako je tužitelj uz tužbu priložio jednosmjernu prijevoznu kartu na relaciji V.-O. u iznosu od 12,90 kn, to mu je sud dosudio zatraženi iznos u visini jednosmjerne karte od 12,90 kn. Obzirom da tužitelj nije priložio prijevoznu kartu za relaciju O.-V. kao dokaz stvarnog izdatka korištenog javnog prijevoza, to je sud odbio tužitelja za utuženi iznos od 12,90 kn.

              Kako se upućivanje tužitelja na izvanredni zdravstveni kontrolni pregled smatra služenim putovanjem, to sukladno odredbi članka 49. Kolektivnog ugovora tužitelj ima pravo na isplatu dnevnice u visini utvrđenoj Kolektivnim ugovorom i to za jedan dan službenog putovanja u iznosu od 170,00 kn.

              Nadalje, tuženik neosnovano osporava pravo tužitelju na naknadu troškova smještaja. Naime, izvanredni kontrolni zdravstveni pregled u Z. bio je zakazan za dan 2. travnja 2019. s početkom u 7,00 sati te je toga dana i izvršen u prijepodnevnim satima. Imajući u vidu činjenicu da ne postoji prikladna prometna povezanost javnim prijevozom na relaciji O.-Z. u noćnom i ranojutarnjem terminu po kojem bi tužitelj mogao pravovremeno stići na zakazani pregled, to je jasno da je navedeni trošak smještaja u Z. bio u konkretnom slučaju nužan.

              Iz priloženog računa broj: 92 PU Z. SMFP, Odjel uslužnih poslova od 2. travnja 2019. vidljivo je da je tužitelj platio račun za trošak noćenja u iznosu od 25,00 kn.

              Obzirom na naprijed iznijeto, sud je priznao osnovanim ovaj trošak tužitelju u cijelosti, jer je tužitelj dokazao da je platio navedeni iznos, a ovaj trošak smještaja je bio nužan u predmetnoj situaciji.

              Kraj svega naprijed izloženog, sud je ocijenio osnovanim potraživanje tužitelja u visini od 207,90 kn dok je sa dijelom tužbenog zahtjeva u visini od 12,90 kn na ime dijela troškova prijevoza tužitelj odbijen.

              Na dosuđeni iznos tužitelju je odobrena pripadajuća zakonska zatezna kamata tekuća od 16. svibnja 2019. kako je to tužitelj potraživao obzirom da je obveza tuženika na isplatu bila do 15. svibnja 2019. Zakonska zatezna kamata dosuđena je na temelju odredbe članka 29. Zakona o obveznim odnosima.

              Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 u svezi sa člankom 158. stavak 2 i člankom 155. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je priznat parnični trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN broj:142/12., 103/14., 118/14 i 107/15) i to kao jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak ukupno 50 bodova po Tbr. 7 toč. 8 Odvjetničke tarife, što pomnoženo sa vrijednošću boda i uz 25% PDV-a iznosi 625,00 kn. 

Tužitelju pripada zatezna kamata na dosuđeni iznos parničnog troška od dana donošenja ove presude sukladno odredbi članka 30. stavak 2 Ovršnog zakona.

 

 

U Vinkovcima 29. ožujka 2021.

 

                                                                                                                                            Sudac

                                                                                                                                      Iva Graovac, v.r.

                                                                     

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

              Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.                                                                      

              Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

                                                       

                           

DOSTAVITI:

1. O. d. O., R. & S. d.o.o. O. – punomoćnik tužitelja
2. O. d. o. V. na broj: P-DO-218/2020 - zastupnik tuženika