Republika Hrvatska Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo Turistička ulica 2, 52440 Poreč-Parenzo

Posl.br. 31 Povrv-20/2021-

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču – Parenzo, po sucu pojedincu mr. sc.
Marčeli Štefanuti, u pravnoj stvari ovrhovoditelja H. E. d.o.o. Z., U. G.
V. 37, OIB:, zastupan po punomoćniku M. K., odvjetniku iz
P., iz P., OIB:, zastupan po
punomoćnicima A. K. i N. Š., odvjetnicima iz P., radi isplate, nakon glavne
rasprave zaključene dana 25. veljače 2021. godine, u prisutnosti zamjenika punomoćnika
tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 29. ožujka 2021. godine,

p r e s u d i o j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave doneseno po javnom bilježniku M. P. iz P. posl. br. OVRV-
328/2020-2 od dana 19. listopada 2020. godine u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa od

18.045,18 kn i to:

- iznosa od 2.928,28 kn od dana 24. lipnja 2019. godine, pa do isplate,

- iznosa od 8.522,53 kn od dana 24. kolovoza 2019. godine pa do isplate, - iznosa od 6.594,37 kn od dana 26. rujna 2019. godine pa do isplate,

sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom po stopi zateznih kamata na odnose
iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osoba javnog prava za svako
polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri
postotna poena, koja teče od dana donošenja Presude pa do isplate, kao i da tužitelju naknadi
nastali ovršni trošak u iznosu od 1.860,45 kuna uvećan za zateznu kamatu koja na navedeni
iznos teče od dana donošenja rješenja o ovrsi odnosno od 19. listopada 2020. godine, pa do
isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za
svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim
odnosima za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u odnosu na predvidive
troškove postupka u iznosu od 967,50 kn ukida platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi.

2

Posl.br. 31 Povrv-20/2021-

II Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.030,00 kn, u roku 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj je prethodno kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju
vjerodostojne isprave protiv tuženika, kao ovršenika, radi isplate iznosa od 18.045,18 kn sa
zakonskom zateznom kamatom plus naknade troškova ovršnog postupka i predvidivih
troškova sa pripadajućom kamatom. Po prijedlogu je javni bilježnik M. P. iz P.
posl. br. OVRV-328/2020-2 od dana 19. listopada 2020. godine, donio Rješenje o ovrsi na
temelju vjerodostojne isprave kojim je određena ovrha radi prisilne naplate tražbine zajedno s
nastalim troškovima postupka u iznosu od 1.860,45 kn i predvidivim troškovima postupka u
iznosu od 967,50 kn, te je naloženo tuženiku, kao ovršeniku, da namiri tražbinu tužitelja.

Tuženik je u svojstvu ovršenika dana 30. listopada 2020. godine podnio prigovor na
Rješenje o ovrsi navodeći da pobija rješenje zbog bitnih povreda odredaba ovršnog
postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenoga (ovršno-materijalnopravno relevantnog)
činjeničnoga stanja i zbog pogrešne primjene (ovršnog) materijalnog prava. Ističe da tužitelju
ne duguje nikakav novčani iznos, pa tako niti iznos naveden u vjerodostojnoj ispravi. Dalje
ističe da isprava na temelju koje je određena ovrha ne može biti vjerodostojna isprava
sukladno čl. 31. Ovršnog zakona. Navodi da je vlasnik 17 kuća, te da za svoje kuće uredno
podmiruje sve račune. Do navedenog duga da je moglo doći jer da mu je ovrhovoditelj
pogrešno naplaćivao struju i za kuće koje su ranije bile u njegovom vlasništvu, a sada više
nisu. Ističe da niti iz prijedloga, a niti iz priloga nije vidljivo na koju kuću se odnose pojedini
računi. Konačno, predlaže usvojiti prigovor u cijelosti, staviti izvan snage Rješenje o ovrsi,
ukinuti provedene radnje, te postupak nastaviti pred nadležnim sudom u povodu prigovora
protiv platnog naloga.

Rješenjem posl.br. 31 Povrv-20/2021-2 od dana 14. siječnja 2021. godine stavljeno
je izvan snage Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M.
P. iz P. posl. br. OVRV-328/2020-2 od dana 19. listopada 2020. godine, u dijelu u
kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje, a postupak je nastavljen kao u povodu
prigovora protiv platnog naloga.

Tijekom parničnog postupka tužitelj je ustrajao kao prethodno kod prijedloga za
ovrhu. Ističe da je tužitelj pravna osoba koja sukladno čl. 4. Zakona o tržištu električne
energije obavlja poslove elektroenergetske djelatnosti, između ostalog, trgovinu i opskrbu
električnom energijom. Opskrba električnom energijom da je elektroenergetska djelatnost
koja se odnosi na kupnju električne energije i prodaju, uključujući preprodaju električne
energije kupcima. Prodaja električne energije krajnjim kupcima da obuhvaća obradu
obračunskih elemenata, obračun potrošnje električne energije, ispostavu računa i naplatu
obračunate električne energije temeljem ugovora o opskrbi krajnjeg kupca, sve sukladno čl.

46. Zakona o tržištu električne energije. Čl. 61. st. 2. istog Zakona da je propisano da je
krajnji kupac dužan plaćati električnu energiju sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima.
Istim zakonom da je propisano da Hrvatska regulatorna agencija je ovlaštena donositi opće
uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom kojom se, između ostalog,
propisuju međusobni ugovorni odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže,
obveze i odgovornosti energetskih subjekata i korisnika mreže, kao i uvjeti mjerenja,
obračuna i naplate isporučene električne energije i snage. Tako je Hrvatska regulatorna
agencija na sjednici upravnog vijeća održanoj 23. srpnja 2015. godine donijela uvjete za

3

Posl.br. 31 Povrv-20/2021-

korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 85/15), koji opći uvjeti se primjenjuju
i na predmetni ugovorni odnos. Dalje, ističe, da se predmetno potraživanje odnosi na
nepodmirenu tražbinu za isporučenu i potrošenu električnu energiju za obračunsko mjesto
broj 1104353147, na adresi Vabriga bb, zatim za obračunsko mjesto broj 1104353150 na
adresi Vabriga bb, za obračunsko razdoblje od 30. travnja 2019. godine do 27. kolovoza

2019. godine. Navedena tražbina da se temelji na računima kojima su obuhvaćena dva
navedena obračunska mjesta i to računi broj 2301001636-190520-1 za razdoblje od 30.
travnja 2019. do 24. svibnja 2019. godine, za račun broj 2301001636-190720-4 za
razdoblje od 24. lipnja 2019. godine do 30. srpnja 2019. godine, te za račun broj
2301001636-190820-0 za razdoblje od 30. srpnja 2019. do 37. kolovoza 2019. godine.
Predmetno dugovanje da je vidljivo i iz poslovnih knjiga tužitelja od 13. ožujka 2020.
godine koji izvod da predstavlja vjerodostojnu ispravu prema čl. 31. Ovršnog zakona.
Tužitelj tvrdi da je obračun izvršio na temelju mjernih podataka na kraju obračunskog
razdoblja i sukladno Općim uvjetima da je izdao tuženiku jedinstvene račune za električnu
energiju i za mrežu koji obuhvaćaju obračun utrošene električne energije i naknade za
korištenje električne energije. Konačno, visina pripadajuće naknade za isporučenu električnu
energiju da je obračunata temeljem ostvarene količine i snage, te tarifnog modela sukladno
odredbama Zakona o tržištu električne energije, Općim uvjetima za korištenje mreže i
opskrbu električnom energijom, primjenom cijena iz Odluke o iznosu tarifnih stavki za
prijenos električnom energijom, te Odluke o iznosu tarifnih stavki za distribuciju električne
energije i drugih akata donesenih temeljem Zakona o tržištu električnom energijom. Tužitelj
konačno osporava tvrdnje tuženika da isprava temeljem koje potražuje predmetnu tražbinu
ne bi bila vjerodostojna isprava podobna za ovrhu budući da je odredbom čl. 31. st. 1.
Ovršnog zakona definiran pojam vjerodostojne isprave prema kojem vjerodostojnu ispravu
predstavlja i izvadak iz poslovnih knjiga, budući da su u njoj naznačeni vjerovnik, dužnik,
predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze, a konkretan izvadak iz poslovnih
knjiga ima broj 81090574 prema kojem sadrži sve potrebno tako da predstavlja vjerodostojnu
ispravu. Tužitelj naglašava da se tuženik kao trajni kupac do 27. kolovoza 2019. godine tj.
upravo za obračunsko razdoblje vodio kao kupac električne energije.

Tijekom parničnog postupka tuženik je ustrajao kod prigovora podnijetog protiv
Rješenja o ovrsi, ističući prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika. Iz računa koje je
priložio sam tužitelj da proizlazi da računi glase na H. d.o.o., a ne na tuženika
F. Vlasnik nekretnina na kojima se koristila električna energija da je H.., a ne tuženik.

Tužitelj opetovano ističe da nije osnovan prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj
legitimaciji iz razloga jer je tuženik uredno pasivno legitimiran, račune koje je dostavio
tužitelj uz podnesak od 05. veljače 2021. godine da su dostavljeni na adresu kako se u
računima navodi tj. H. d.o.o., međutim to je samo adresa dostave računa, a
stvarni kupac odnosno tuženik je F.. d.o.o., kako to i u računima i stoji. Tužitelj
je priložio ugovor o korištenju mreže u kojemu je kao stranka označen upravo tuženik. Smatra
irelevantnim za ovu pravnu stvar da li je došlo do promjene vlasništva glede nekretnine na
kojoj je bila pružena usluga korištenja struje.

U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvod iz poslovnih knjiga (2), u djelomični
izvadak iz sudskog registra (4-5), u račune (15-17), u ugovore o korištenju mreže sa
pregledom podataka obračunskih mjesta (18-23).

4

Posl.br. 31 Povrv-20/2021-

Provedenim dokazima nesporno je utvrđeno da je tužitelj pravna osoba, da
temeljem čl. 4. Zakona o tržištu električne energije (NN 22/13, 95/15, 102/15, 68/18, 52/19
dalje: ZTEE) obavlja poslove elektroenergetske djelatnosti, među kojima je i trgovina i
opskrba električnom energijom. Opskrba električnom energijom je elektroenergetska
djelatnost koja se odnosi na kupnju električne energije i prodaju, uključujući preprodaju
električne energije kupcima. Prodaja električne energije krajnjim kupcima sukladno čl. 46.
ZTEE-om obuhvaća obradu obračunskih elemenata, obračun potrošnje električne energije,
ispostavu računa i naplatu obračunate električne energije temeljem ugovora o opskrbi
krajnjeg kupca. Čl. 61. st. 2. ZTEE-om je propisano da je krajnji kupac dužan plaćati
električnu energiju sukladno ugovorenim i reguliranim uvjetima. Istim zakonom je propisano
da Hrvatska regulatorna agencija je ovlaštena donositi opće uvjete za korištenje mreže i
opskrbu električnom energijom kojom se, između ostalog, propisuju međusobni ugovorni
odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže, obveze i odgovornosti energetskih
subjekata i korisnika mreže, kao i uvjeti mjerenja, obračuna i naplate isporučene električne
energije i snage. Hrvatska regulatorna agencija na sjednici upravnog vijeća održanoj 23.
srpnja 2015. godine (objavljenoj u Narodnim novinama 85/15) donijela je uvjete za
korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, koji opći uvjeti se primjenjuju i na
predmetni ugovorni odnos. Iz Ugovora o korištenju mreže (18-23) nesporno je utvrđeno da
je tuženik korisnik mreže u predmetnom – utuženom razdoblju. Provedenim dokazima,
uvidom u izvod iz poslovnih knjiga i račune nesporno je utvrđeno da se predmetno
potraživanje odnosi na nepodmirenu tražbinu za isporučenu i potrošenu električnu energiju za
obračunsko mjesto broj 1104353147, na adresi V. bb, zatim za obračunsko mjesto broj
1104353150 na adresi V. bb, za obračunsko razdoblje od 30. travnja 2019. godine do

27. kolovoza 2019. godine. Ta tražbina se temelji na računima kojima su obuhvaćena dva
navedena obračunska mjesta i to računi broj 2301001636-190520-1 za razdoblje od 30.
travnja 2019. do 24. svibnja 2019. godine, za račun broj 2301001636-190720-4 za
razdoblje od 24. lipnja 2019. godine do 30. srpnja 2019. godine, te za račun broj
2301001636-190820-0 za razdoblje od 30. srpnja 2019. do 37. kolovoza 2019. godine.
Izvod iz poslovnih knjiga i računi predstavljaju vjerodostojnu ispravu sukladno čl. 31.
Ovršnog zakona, jer sadržavaju sve potrebno tj. i vjerovnika i dužnika i predmet, vrstu,
opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Obračun je izvršen na temelju mjernih
podataka na kraju obračunskog razdoblja i sukladno Općim uvjetima, te je obuhvaćen
obračun utrošene električne energije i naknade za korištenje električne energije. Nadalje,
visina pripadajuće naknade za isporučenu električnu energiju obračunata je temeljem
ostvarene količine i snage, te tarifnog modela sukladno odredbama ZTEE. Općim uvjetima za
korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, primjenom cijena iz Odluke o iznosu
tarifnih stavki za prijenos električnom energijom, te Odluke o iznosu tarifnih stavki za
distribuciju električne energije i drugih akata donesenih temeljem ZTEE.

Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelj isporučio električnu energiju
tuženiku, da je tuženik kao korisnik mreže u spornom razdoblju utrošio električnu energiju
sukladno obračunu cijena i ispostavi računa, a da tuženik nije platio utrošenu električnu
energiju i naknadu za korištenje mreže odnosno nije platio cijenu prema ispostavljenim
računima. Tuženik tvrdi da on nije bio vlasnik nekretnina u utuženom razdoblju za koje je
obračunat utrošak električne energije, međutim navedene tvrdnje su irelevantne budući da je
tuženik prema tužitelju bio evidentiran kao krajnji kupac - korisnik električne energije, a
konačno tuženik je u odnosu na njegovu tvrdnju predložio dokaz saslušanjem stranaka i
svjedoka S. M. koji dokazni prijedlog sud nije prihvatio budući da dokaz o
vlasništvu ne može biti iskaz stranaka ili svjedoka. Iz računa nesporno je utvrđeno da su se
računi odnosili na kupca tuženika, a da je samo dostava računa vršena na

5

Posl.br. 31 Povrv-20/2021-

adresu H. d.o.o. Ta činjenica da je dostava računa vršena na adresu
H. d.o.o. ne čini prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji
osnovanim.

Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan kako je navedeno u izreci.

Odredbom čl. 282. st. 3. Ovršnog zakona (dalje: OZ-a) propisano je da će javni bilježnik
kojem je podnesen pravodoban, dopušten prigovor protiv rješenja koje je izdalo proslijediti
spis radi provedbe postupka u povodu prigovora nadležnom sudu koji će u povodu takva
prigovora donijeti odluku iz čl. 57. i 58. OZ-a.

Odredbom čl. 58. st. 3. OZ-a propisano je da ako se rješenje o ovrsi pobija u cijelosti
ili samo u dijelu kojim je ovršeniku naloženo namiriti tražbinu, sud kojem je prigovor
podnesen, stavit će izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuti
će provedene radnje, a postupak će nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a
ako za to nije mjesno nadležan dostavit će predmet nadležnom sudu.

Budući da je ovršenik podnio prigovor, postupano je sukladno odredbama čl. 58. st. 3. OZ-a.

Iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi tuženik kada su mu izdani računi od strane
tužitelja da bi na te račune podnosio bilo kakve pritužbe ili prigovore, već na iste ima
primjedbe tek nakon pokretanja postupka prisilne naplate.

Prema provedenim dokazima utvrđeno je da su tužitelj i tuženik sudionici obveznog odnosa.

S obzirom na nespornu činjenicu da su tužitelj i tuženik bili u obvezno pravnom
odnosu, da tuženik kao sudionik obvezno pravnog odnosa nije ispunio svoju obvezu, nije
isplatio dugovanje koje je nastalo po osnovi obračuna potrošnje električne energije, pa je
zbog toga sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a valjalo održati na snazi platni nalog sadržan
u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donijeto po javnom bilježniku Mirni Pliško
iz Pule od 19. listopada 2020. godine, pod posl.br. Ovrv-328/2020-2 kako je to opisano u
točki I izreke Presude, a u preostalom dijelu u odnosu na predvidive troškove postupka u
iznosu 967,50 kn ukinuti, jer ti troškovi nisu ni nastali.

Sukladno čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08,
125/11 i 78/15, u nastavku: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju
obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Budući da tuženik nije ispunio svoju novčanu
obvezu, isti pored glavnice, sukladno čl. 29. ZOO-a, duguje i zakonske zatezne kamate.

Prema Tbr. 11. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika, a koja se
primjenjuje sukladno Tbr. 48. st. 3. Tarife, u postupcima iz Tbr. 7. t. 8. Tarife tužitelju je
priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 530,45 kn, javnobilježnički troškovi
dostave u iznosu od 30,00 kn, materijalni trošak 50,00 kn i odvjetnički trošak za sastav
prijedloga za ovrhu 1.250,00 kn, što ukupno iznosi 1.860,45 kn. Tužitelju nije priznat
preostali traženi trošak (predvidivi) u iznosu od 967,50 kn, jer mu s obzirom na podneseni
prigovor ti troškovi nisu ni nastali.

6

Posl.br. 31 Povrv-20/2021-

Tužitelju je priznat parnični trošak za sastav podneska od 05. veljače 2021. godine i
za zastupanje na ročištu 25. veljače 2021. godine, za svaku radnju po 1.000,00 kn plus PDV
u iznosu od 500,00 kn, te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 530,00 kn. Visina
priznatog i obračunatog parničnog troška temelji se na Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 9. t. 1., te Tbr. 42.
Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika, te Tbr. 2. Tarife sudskih pristojbi, a što
ukupno iznosi 3.030,00 kn.

Slijedom navedenog, na temelju čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne
novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11,
148/11, 25/13, u nastavku: ZPP) odlučeno je kao u točki I. i II izreke Presude.

U Poreču – Parenzo dana 29. ožujka 2021. godine

S u d a c:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave Presude.

Dna:

- tužitelju p.p.,
- tuženiku p.p..