Poslovni broj: 5 UsI-593/20-12

Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš, zapisničarki,
u upravnom sporu tužitelja C. L. C.. d.o.o. D., .kojeg zastupa o. D. M., odvjetnik u S., protiv tuženika
Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske (ranije Ministarstva zaštite
okoliša i energetike Republike Hrvatske), Zagreb, Radnička cesta 80, radi procjene utjecaja na
okoliš, nakon javne rasprave zaključene 19. ožujka 2021. u prisutnosti zamjenika
opunomoćenika tužitelja V. M., odvjetnika u S.i generalnog opunomoćenika
Z. J., generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednika suda pod brojem: Su-
735/20, objavljene 29. ožujka 2021.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva zaštite
okoliša i energetike Republike Hrvatske, Uprave za procjenu utjecaja na okoliš i
održivo gospodarenje otpadom, Sektor za procjenu utjecaja na okoliš, Klasa: UP/I
351-03/20-09/09, Urbroj: 517-03-1-1-20-17 od 3. srpnja 2020.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

r i j e š i o j e

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/I 351-03/20-09/09, Urbroj: 517-03-1-1-20-17
od 3. srpnja 2020., postupajući po zahtjevu nositelja zahvata C. L. C.. d.o.o.
D., ovdje tužitelja, nakon provedenog postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja
zahvata na okoliš, pod točkama I. i II. izreke je riješeno kako je za namjeravani zahvat - izmjena
vjetroelektrane K. b., Općina K., D.-n. županija -
potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš i glavnu ocjenu prihvatljivosti za
ekološku mrežu. Pod točkom III. je riješeno kako to rješenje prestaje važiti ako tužitelj u roku
od dvije godine od dana izvršnosti rješenja ne podnese zahtjev za provedbu postupka procjene
utjecaja na okoliš, a pod točkom IV. je riješeno kako se važenje tog rješenja, na zahtjev tužitelja,
može jednom produžiti na još dvije godine uz uvjet da se nisu promijenili uvjeti utvrđeni u

2 Poslovni broj: 5 UsI-593/20-12

skladu sa zakonom i drugi uvjeti u skladu s kojima je izdano rješenje. Pod točkom V. izreke je
riješeno kako se to rješenje objavljuje na internetskim stranicama Ministarstva zaštite okoliša
energetike.

Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika u cijelosti
zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba postupka, te
zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi kako projekt ima pravomoćnu
lokacijsku i građevinsku dozvolu, te ugovor o priključenju, pri čemu nabraja aktivnosti koje su
poduzete prije podnošenja zahtjeva za provedbu postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja na
okoliš izmjene zahvata vjetroelektrane K... Napominje kako je do sporne izmjene
zahvata došlo isključivo iz razloga što u sedam godina od izdavanja rješenja tuženika da je
planirani zahvat vjetroelektrana K. b. prihvatljiv za okoliš i ekološku mrežu
(Dodatak 4. u priloženom Elaboratu društva D. E. d.o.o. iz Z.) nije donesen
zakon i/ili pravilnik koji bi omogućio potpisivanje ugovora s Republikom Hrvatskom o otkupu
električne energije, slijedom čega se projekt nije mogao realizirati. U međuvremenu kako je na
tržište došla nova tehnologija, standardi gradnje su se promijenili, pa da bi bilo besmisleno i
investicijski štetno postavljati zastarjelu tehnologiju koja se prestala proizvoditi, a i
investicijske institucije preko kojih se projekti financiraju ne gledaju povoljno i obazrivo na
projekte koji nisu u skladu s aktualnom tehnologijom, te u takvim slučajevima uglavnom
odbijaju financiranje.

Nadalje, tužitelj ističe kako sporna izmjena zahvata u odnosu na:

- Studiju o utjecaju na okoliš vjetroelektrane K. b. (Institut IGH d.d., 2011) i
rješenje da je planirani zahvat vjetroelektrana K. b. prihvatljiv za okoliš
ekološku mrežu (Klasa: UP/I 351-03/11-02/79, Urbroj: 517-12-13, od 28. veljače 2012.
godine), obuhvaća sljedeće: smanjenje broja vjetroagregata sa 44 na 30, smanjenje
duljine pristupnih putova za oko 710 m, izmještanje pojedinačnih lokacija
vjetroagregata u skladu s tim pristupnih putova unutar granice obuhvata vjetroelektrane
K. b., promjena tipa vjetroagregata, odnosno povećanje visine od 129 m
(visina predloženog tipa vjetroagregata u Studiji o utjecaju na okoliš) do 162,5 m od tla
do vrha lopatice u vertikalnom položaju te povećanje individualne snage vjetroagregata
sa 3 MW na 5 MW, povećanje ukupne snage vjetroelektrane sa 132 MW na 150 MW;
- Glavni projekt (T.-i., 2013) i građevinsku dozvolu Klasa: UP/I-361-03/13-01/291,
Urbroj: 531-06-2-1-372-14 31, od 10. lipnja 2014., te lokacijsku dozvolu Klasa: UP/I-
350-05/12 01/119, Urbroj: 531-05-12-27, od 26. studenog 2012., obuhvaća slijedeće:
smanjenje broja vjetroagregata sa 38 (broj vjetroagregata određen Građevinskom
dozvolom) na 30, smanjenje duljine pristupnih putova za oko 5 km, promjena tipa
vjetroagregata odnosno povećanje visine od 154 m (visina određena u Lokacijskoj
dozvoli) do 162,5 m od tla do vrha lopatice u vertikalnom položaju (po Građevinskoj
dozvoli) te povećanje individualne snage vjetroagregata sa 3 MW na 5 MW, povećanje
ukupne snage vjetroelektrane sa 117 MW na 150 MW.

Mišljenja je kako za takve izmjene, protivno razlozima tuženika iz upravnog akta, za koje
navodi kako su tek nekakva neadekvatna i nepotkrijepljena subjektivna mišljenja, nije potrebno
provesti postupak procjene utjecaja na okoliš, niti glavnu ocjenu prihvatljivosti za ekološku
mrežu. Naime, tužitelj ističe kako je studija stručno provedena i pripremljena, sukladno
tadašnjim važećim zakonskim propisima, kvalitetno i sa dovoljno terenskog napora i jasno
prezentiranim rezultatima i zaključcima o procijenjenim utjecajima na ornitofaunu, a posebno
su praćeni smjer, visina preleta, oblici letnog ponašanja učestalost zadržavanja grabljivica,
ždralova i drugih krupnih vrsta ptica, kao onih koje su zbog svojih velikih životnih prostora i
načina života posebno izložene nepovoljnim utjecajima i potencijalno više izložene
stradavanjima na poljima vjetroagregata. Pri tome ističe kako se kompletan opis korištene
metodologije nalazi u elaboratu Istraživanje ornitofaune na potencijalnoj lokaciji
vjetroelektrana K. b., u dijelu 3.1, pa nije osnovana primjedba da je metodologija

3 Poslovni broj: 5 UsI-593/20-12

terenskih istraživanja predmetne studije nedostatna, te da je zanemaren dio koji se odnosi na
izvođenje zaključaka u vezi sa utjecajima na ornitofaunu, pri čemu tužitelj naglašava kako je u
studiji o utjecaju na okoliš propisano postavljanje zvučnih/vizualnih barijera ukoliko se u
obuhvatu projekta pojave ptice i šišmiši. Nadalje, ističe kako je obrađen i kumulativni efekt, te
s tim u vezi ističe kako prema prostornom planu D. n. županije u
neposrednom okruženju VE K. b. nije planirana niti jedna lokacija za drugu
vjetroelektranu, dok je u širem okruženju od oko 50 km udaljenosti planirano pet lokacija za
vjetroelektrane i još tri lokacije za vjetroelektrane/solarne elektrane. Kumulativni utjecaj
navedenih planiranih vjetroelektrana na okoliš kako se ne može isključiti, međutim, isti se ne
može ocijeniti s obzirom na nedostatak potrebnih podataka o ostalim projektima. Nadalje, ističe
kako turbine novije generacije emitiraju znatno manje buke, te su najnovije vjetroturbine znatno
tiše od starijih modela iz 1990-ih, te s tim u vezi napominje kako je prethodna klasa
vjetroagregata dobila potrebno odobrenje za postavljanje, pa nije jasno zašto odobrenje ne bi
dobila klasa ovakvih novih modernih i naprednih vjetroagregata, pri čemu se poziva na stručno
mišljenje dr.sc. P. T. dipl. ing. biologije, koje prilaže uz tužbu. Smatra kako mu se
osporenim rješenjem nanosi velika šteta, budući da ga se neopravdano vraća u fazu projekta u
kojoj je bio prije više od 10 godina, a u kojem vremenu je imao znatna financijska ulaganja, pri
čemu u prilog svojim navodima prilaže dopis od S. G. od 21. srpnja 2020., te dopise
Hrvatske gospodarske komore od 29. srpnja 2020., te Općine K. od 24. travnja 2020.
upućene tuženiku. Također, smatra kako je osporenim rješenjem tuženik iskazao nedosljednost
i nejednakost u postupanju u ovakvim postupcima, a na njegovu štetu, pri čemu primjerice
navodi postupak vezan za projekt „Vjetroelektrana V. Z.".

Tužitelj dalje prigovara kako je pobijano rješenje doneseno izvan zakonskog roka iz
članka 88. Zakona o zaštiti okoliša („Narodne novine“, broj 80/13, 153/13, 78/15, 12/18 i
118/18), te ujedno ističe kako mu je tuženik uskratio pravo na izjašnjavanje te procesnu
ravnopravnost, a s obzirom da ga je bio obvezan izvijestiti o pristiglim primjedbama koje se
navode u obrazloženju osporenog rješenja i omogućiti mu adekvatno pravovremeno očitovanje
o istima, kao što je to ispravno omogućio investitoru u predmetu vjetroelektrane „V.
Z.". Opetovano ističe kako iz ničega pouzdano ne proizlazi da bi predmetni zahvat u
prostoru mogao imati bilo kakav negativan utjecaj na okoliš, dok sva prikupljena činjenična i
dokazna građa upućuje upravo na to da je zahvat, uz primjenu mjera zaštite okoliša i eventualno
po potrebi programa praćenja stanja okoliša, u cijelosti prihvatljiv za okoliš. Navedeno kako je
u skladu i s temeljnim dokumentima održivog razvitka i zaštite okoliša propisanim člankom 50.
Zakona o zaštiti okoliša i ostalim zakonom propisanim strateškim procjenama.

Zaključno, ističe kako su osporenim rješenjem tuženika povrijeđena osnovna načela
upravnog postupka, posebno načela zaštite stečenih prava i legitimnih očekivanja utemeljena
na razumno opravdanom povjerenju u dosadašnji tijek predmetnog projekta i sve do sada izdane
upravne akte vezano za isti projekt, a koji se odnose na vlasnička prava. Smatra kako ovakvo
grubo i iznenadno tuženikovo miješanje u njegova stečena prava nije razmjerno naravi potrebe
za ograničenjem i narušava potrebnu pravičnu ravnotežu između zahtjeva za poštovanjem i
zaštitom Ustavom zajamčenih vlasničkih i ostalih interesa tužitelja, kao osobe privatnog prava,
te zahtjeva koje postavljaju državni, odnosno javni interesi. Predlaže da se na navode iz tužbe
u svojstvu svjedoka saslušaju: direktor tužitelja R. J. P.; prokurist tužitelja
T. P.; P. T., koji je bio glavni konzultant u izradi Elaborata zaštite
okoliša iz veljače 2020.; voditeljice izrade; stručni suradnici i ostali zaposleni stručni suradnici
zaposlenika, koji su u tim svojstvima navedeni u izradi u Elaboratu zaštite okoliša iz veljače

2020. godine, te M. B., direktoricu društva D. E. d.o.o. iz Z.
Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti rješenje tuženika Klasa: UP/I 351-03/20-09/09, Urbroj:
517-03-1-1-20-17 od 3. srpnja 2020., te da se predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.
Ujedno, potražuje trošak spora.

4 Poslovni broj: 5 UsI-593/20-12

Nadalje, a imajući u vidu sve naprijed navedeno te posebno vodeći računa o njegovim
velikim financijskim ulaganjima izvršenim u predmetni projekt kroz već dugi niz godina i
neizvjesnost koja se u pogledu realizacije projekta sada javlja uslijed pobijanog upravnog akta,
tužitelj je predložio da tužba u skladu s odredbom članka 26. Zakona o upravnim sporovima
(„Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje ZUS) ima odgodni učinak.
Naime, tužitelj ističe kako on u konkretnom slučaju već ima pozitivno rješenje za utjecaj na
okoliš i utjecaj na ekološku mrežu, dok ga se pobijanim upravnim aktom bezrazložno vraća na
izradu potpuno novih studija, što podrazumijeva potpuno novo višegodišnje proučavanje
okoliša, iako je to već sve odrađeno u ranijoj studiji. Potpuno nova studija utjecaja na okoliš i
studija utjecaja na ekološku mrežu ne podrazumijeva samo ptice i šišmiše, koji se ukazuju kao
problematični pobijanim upravnim aktom, nego i stvari koje su nepromjenjive i nisu dovedene
u pitanje pobijanim rješenjem i koje nema smisla ponovno obrađivati.

U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje
te je pravilno primijenio odredbe: Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj
47/09, dalje ZUP), Zakona o zaštiti okoliša, Zakona o zaštiti prirode („Narodne novine“ broj
80/13, 15/18,14/19 i 127/19) i Uredbe o procjeni utjecaja zahvata na okoliš („Narodne novine“,
broj 61/14 i 3/17, dalje Uredba). Poziva se na navode iznijete u osporenom rješenju, a vezano
za pravni temelj za vođenje postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš. U
odnosu na tužbene navode tužitelja ističe kako se Studija iz 2011. ne odnosi na predmetne
izmjene zahvata vjetroelektrane K. b. (izmještanja lokacija vjetroagregata,
pristupnih putova unutar granice obuhvata vjetroelektrane K. b., promjene tipa
vjetroagregata, visine i snage vjetroagregata). Nadalje, a vezano za ptice, ističe kako se
sukladno dostupnim podacima tog tijela predmetni zahvat nalazi unutar teritorija surog orla, te
ističe kako je na području zahvata zabilježen par surih orlova (Monitoring nacionalne
populacije surog orla, Aquila chrysaetos, B., Z., listopad 2014., konačni izvještaj).
Prema tom izvještaju kako je na navedenom području zabilježeno uspješno gniježđenje tijekom

2013. godine, dok je 2014., 2018. i 2019. godine zabilježen par za koji nije utvrđen status
gniježđenja. S obzirom da je minimalni radijus kretanja surog orla u odnosu na gnijezdo u
prosijeku 10 km, kako se područje planirane vjetroelektrane nalazi unutar ključnog teritorija
surog orla. Istraživanja ptica za prvotni zahvat vjetroelektrane kako su provedena za Studiju o
utjecaju na okoliš vjetroelektrane K. b. (Institut IGH d.d., 2011.), međutim, s tim u
vezi tuženik ističe kako se sukladno smjernicama Scottish Natural Heritage (,,Recomended bird
survey methods to inform impact assessment of onshore wind farms", May 2014), ali i prema
presudama suda Europske Unije validnim podacima smatraju podaci prikupljeni unazad pet ili
unazad tri godine ako se populacije ključnih vrsta brzo mijenjaju. Priloženi dokument u
Elaboratu ,,Izmjena tehničkih dimenzija vjetroagregata na planiranoj lokaciji vjetroelektrana
'K. b.' i procjena utjecaja na ptice" kako koristi istraživanja provedena 2003. i 2004.
godine. Stoga, kako je potrebno provesti nova istraživanja korištenjem metode promatranja sa
stalnih točaka („vantage point") koja se primjenjuje u slučajevima kad na području zahvata ili
u njegovoj blizini obitavaju osobito osjetljive vrste kojima se može utvrditi rizik od kolizije, a
nakon dobivenih rezultata kako je potrebno napraviti izračun (model) rizika od kolizije
(Collision risk assesment) prisutne vrste posebice grabljivice, sukladno priručnicima i
matematičkom modelu (Scottish Natural Heritage). Poziva se na mišljenje Uprave za zaštitu
prirode KLASA: 612-07/20-44/69, URBROJ: 517- 05-2-2-20-4 od 4. lipnja 2020., a iz kojeg
kako također proizlazi kako je zbog proteka vremena od zadnjeg istraživanja šišmiša za potrebe
Studije utjecaja na okoliš potrebno ponoviti istraživanja sukladno smjernicama Eurobats-a za
procjenu utjecaja vjetroelektrana na šišmiše (Guidelines for consideration of bats in wind farm
projects Revision 2014, Publiction Series No.6). Nadalje, ističe kako u konkretnom slučaju nisu
sagledani kumulativni utjecaji, a kako je to propisano relevantnim propisima. Također, ističe
kako će planiranim zahvatom doći do degradacije mehanizacijom i do morfoloških promjena

5 Poslovni broj: 5 UsI-593/20-12

površinskog dubinskog dijela tla zbog naravi zahvata, a bušenjem temelja za vjetroagregate kako će doći do izmjene tipova staništa i trajne prenamjene tla.

Tuženik dalje ističe kako mišljenja i dopisi: dr. sc. P. T., dipl. ing. bilogije od

13. srpnja 2020., S. G. od 21. srpnja 2020., Hrvatske gospodarske komore te Općine
K., nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, budući da se ista ne mogu
podvesti pod odredbu članka 27. Uredbe. U pogledu pozivanja tužitelja na postupak u predmetu
Vjetroelektrana V. Z., ističe kako je predmet ovog postupka ocjena o potrebi procjene
utjecaja zahvata na okoliš izmjene zahvata vjetroelektrane K. B., dok ne postoji
nikakva uzročno posljedična veza u odnosu na citirane predmete. Svaki postupak kako je
zaseban u smislu činjeničnog i pravnog utvrđenja, kao i primjene materijalnog prava u
kontekstu obilježja zahvata, pa je navod tužitelja u tom smjeru neosnovan.

Također, ističe kako je neosnovan navod tužitelja da je osporeni upravni akt donesen
van zakonskog roka. Ovo stoga što spisu predmeta prileži dopis Klasa: UP/I-351-03/20-09/09,
Urbroj: 517-03-1-1-20-14 od 28. travnja 2020. kojom je tužitelj u skladu s odredbom članka

88. stavku 4. Zakona o zaštiti okoliša obaviješten o razlozima produženja roka te o novom roku
za provođenje postupka. Nadalje, navodi kako je zaključkom tog tijela Klasa: UP/I-351-03/20-
09/09, Urbroj: 517-03-1-1-20-14 od 24. siječnja 2020., prije nego je obaviještena javnost o
pokretanju postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš, tužitelj pozvan na dopunu
predmetnog Elaborata uz točno navedene podatke koje je još potrebno dodati u Elaborat. Ističe
kako je postupak provedbe ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš propisan
člancima 24.-27. Uredbe, te člancima 82. i 83. Zakona o zaštiti okoliša, pri čemu je obveza
obavještavanja nositelja zahvata sukladno članku 14. stavku 1. Uredbe propisana samo za
postupak procjene utjecaja zahvata na okoliš, dok za predmetni postupak ocjene o potrebi
procjene ta obveza nije propisana.

U pogledu navoda tužitelja koji se odnose na načela zaštite stečenih prava i legitimnih
očekivanja, ističe kako se stečenim pravima smatraju prava koja su pojedinci stekli na osnovi
odluke nadležnog tijela, pa kasnija promjena zakona ne može utjecati na subjektivno pravo
nastalo na temelju ranijeg propisa. Legitimno očekivanje kako je usmjereno na daljnje
korištenje stečenog prava u odnosu na konkretni obuhvat zahvata koji je bio razmatran u
trenutku stjecanja prava i o kojem je odlučeno ranijim rješenjem, te koje je stečeno pravo
tužitelja, međutim, tužitelj je planiranom izmjenom zahvata i podnošenjem zahtjeva sam
inicirao izmjenu obuhvata zahvata i potrebu ocjene ima li konkretno planirana izmjena zahvata
značajan negativan utjecaj na okoliš. U suprotnom, kako bi nositelj nekog zahvata nakon
prvotno provedene procjene mogao mijenjati zahvat neovisno o utjecaju i unatoč mogućem
negativnom utjecaju izmijenjenog zahvata na okoliš, jer je tijelo već jednom odlučilo, a nositelj
stekao pravo, međutim, navedeno je u suprotnosti s načelom predostrožnosti propisanim
odredbom članka 10. stavka 1. Zakona o zaštiti okoliša.

Zaključno, a u pogledu prijedloga tužitelja da tužba ima odgodi učinak, tuženik ističe
kako tužitelj, osim općenite tvrdnje, ničim nije dokazao da bi mu se izvršenjem pobijanog
rješenja nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti. Stoga je mišljenja kako u konkretnom
slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 26. stavka 2. ZUS-a, pa predlaže odbiti
prijedlog tužitelja. Nadalje, protivi se predloženim dokazima kao bespredmetnim i usmjerenim
na odugovlačenje postupka. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

Za istaći je kako je stupanjem na snagu Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne
uprave („Narodne novine“, broj 85/20), odnosno 23. srpnja 2020., Ministarstvo zaštite okoliša
i energetike nastavilo s radom sukladno ustrojstvu i djelokrugu propisanim ovim Zakonom, kao
Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, koje tijelo je označeno kao tuženik u uvodu
presude.

Podneskom od 19. siječnja 2021. tužitelj je osporio navode iz odgovara na tužbu
tuženika u bitnom navodeći kako je odlučna činjenica ta što u konkretnom slučaju iz ničega ne
proizlazi kako bi predmetni zahvat u prostoru mogao imati bilo kakav negativan utjecaj na

6 Poslovni broj: 5 UsI-593/20-12

okoliš i prirodu, dok sva prikupljena činjenična i dokazna građa upućuje upravo na to da je
predmetni zahvat uz primjenu mjera zaštite okoliša i eventualno po potrebi programa praćenja
stanja okoliša u cijelosti prihvatljiv za okoliš. Navedeno kako je u skladu i s temeljnim
dokumentima održivog razvoja i zaštite okoliša propisanim odredbom članka 50. Zakona o
zaštiti okoliša i ostalim zakonom propisanim strateškim procjenama, kao i Zakonom o zaštiti
prirode, u čijoj pak primjeni je tuženik pogrešno primijenio odredbu članka 30. Nadalje, ističe
kako studijom iz 2011. jest predložen drugi agregat, ali razmještaj agregata kako je prihvaćen
od strane predstavnika raznih sektora tuženika prilikom izdavanja građevinske dozvole, a u
ovom postupku kako se nije vršilo dodatno razmještanje vjetroagregata, nego su samo ukinute
određene pozicije. Smatra kako su navodi tuženika u osporenom rješenju u potpunoj koliziji sa
stajalištima tuženika iskazanim u predmetima „VE R.“ (glavna studija iz 2007., izmjena
vjteroagregata u 2020.), „VE V. Z.“ (glavna studija iz 2008. – izmjena vjetroagregata
u 2020.), „VEZD2P“ (glavna studija iz 2014. izmjena vjetroagregata u 2020.), „VE B.“
(glavna studija iz 2009. godine – izmjena vjetroagregata u 2020.), „VE K. P.“ (glavna
studija iz 2007. – izmjena vjetroagregata u 2017.), koja rješenja dostavlja u privitku. S tim u
vezi, nastavno navodi kako se njegova usporedba predmetnog slučaja sa slučajem „VE V.
Z.“ ne odnosi na sličnosti u utjecaju na okoliš, nego na činjenici primjene različitih kriterija
od strane tuženika po pitanju zastarjelosti podataka, na koji način je tuženik osporenim
upravnim aktom iskazao nedosljednost i nejednakost u postupanju u ovakvim postupcima, a
sve na njegovu štetu. Nadalje, ističe da iako su priloženi podaci iz 2003. i 2004. godine, kako
je prilikom izrade glavnih studija iznimno važna činjenica da su podaci 2011. godine ažurirani
i potvrđeni u glavnoj studiji o utjecaju na okoliš. Tužitelj dalje ističe kako ne stoje navodi
tuženika da nije bio u obvezi pozvati i obavijestiti investitora (tužitelja) i izvođača elaborata
(D. E. d.o.o. iz Z.) o stanju predmeta i primjedbama, te mu je takvim
postupanjem tuženik uskratio pravo na izjašnjavanje i procesnu ravnopravnost. Naime, tužitelj
ističe kako ga je tuženik bio dužan izvijestiti o pristiglim primjedbama koje se navode u
obrazloženju osporenog rješenja i omogućiti mu adekvatno i pravovremeno očitovanje o istima,
te to očitovanje vrednovati prilikom donošenja odluke. Navedeno kako je tuženik ispravno
učinio u predmetu „VE V. Z.“, slijedom čega tužitelj i u tom dijelu povlači usporedbu
s tim predmetom. Zbog ponašanja tuženika kako su reagirali i Općina K. i Hrvatska
gospodarska komora, upućujući dopise tuženiku, u kojima su istaknuli gospodarsku i
energetsku važnost predmetnog projekta za cijelu regiju i državu. Također, ističe kako suprotno
navodima tuženika, on ne mijenja obuhvat zahvata, već se sve izmjene vrše isključivo unutar
projekta. Nadalje, ističe kako tuženik nije naveo značajne negativne utjecaje koje bi izmjena
proizvela, već je istaknuo kako se ne može isključiti mogućnost utjecaja na okoliš. Međutim, s
tim u vezi ističe kako je, ukoliko se ne može isključiti mogućnost negativnog utjecaja na okoliš,
a ne može se konkretno dokazati kako postoji značajan negativni utjecaj na okoliš koji će
izmjena proizvesti, opravdano postaviti pitanje zbog čega tuženik nije propisao tužitelju mjere
praćenja okoliša tijekom izgradnje i nakon puštanja u pogon, kao što je to predviđeno drugim
projektima. Isto tako kako nije jasno zašto tuženik nije uzeo u obzir da su tužitelju već propisane
mjere zaštite okoliša tijekom izgradnje i nakon puštanja u pogon, što je vidljivo u glavnoj
studiji. Zaključno, ističe kako je cijeneći sve naprijed navedeno i tužbene navode, primjenom
odredbe članka 26. stavak 2. ZUS-a potrebno donijeti rješenje o odgodnom učinku tužbe,
budući da je jasno kako mu se ovakvim postupanjem nanosi teško popravljiva šteta. Potonje
imajući posebno u vidu njegova velika financijska ulaganja u predmetni projekt kroz dugi niz
godina i neizvjesnost koja se u pogledu realizacije projekta sada javlja uslijed pobijanog akta,
kojim ga se vraća u stanje od prije deset godina. Ustraje u tužbi predloženim dokazima, posebno
na saslušanju direktora R. J. P., svjedoka T. P. i dr. sc. P.
T., kao i da se provede vještačenje po stalnom sudskom vještaku zaštite okoliša, uz
očevid na licu mjesta.

7 Poslovni broj: 5 UsI-593/20-12

Podneskom od 11. veljače 2021. tužitelj je u spis dostavio izjavu društva A.
d.o.o. od 4. veljače 2020. kako na području K. b. od 2006. pa sve do davanja te
Izjave nije nikad zamijećena, niti evidentirana prisutnost surog orla, kao ni gnijezda iste vrste,
pa ne stoje utvrđenja tuženika iz osporenog rješenja, pri čemu dodatni pokazatelji kako su i
studije koje su u međuvremenu provedene i prihvaćene za obližnje projekte, kao što je Zračna
luka Ć., gdje tuženik nije ukazao na opasnost surog orla, ni za bilo koje druge vrste ptica,
što također potvrđuje istraživanje i monitoring koji je odrađen za projekt vjetroelektrane. Stoga
kako nema nikakvog opravdanog razloga za vršenjem dodatnih istraživanja o utjecaju projekta
na šišmiše, a što kako može potvrditi i dr. sc. I. P., kao ovlašteni izvođač provedbe
utjecaja na faunu šišmiša na predmetnom području. Zaključno, ističe kako je i u lokacijskoj i u
građevinskoj dozvoli navedeno kako je tuženik više puta pozivan iznijeti svoje očitovanje,
međutim, kako to očitovanje nije nikad dao, pa je Ministarstvo graditeljstva ustanovilo kako se
tuženik u cijelosti slaže s glavnim projektom i trenutnim rasporedom/dizajnom koji nakon toga
nije nikada mijenjan, pa su prihvatljive i danas.

Na potonji podnesak tužitelja tuženik se očitovao podneskom od 1. ožujka 2021. u
bitnom navodeći kako se društvo A.d.o.o. sa sjedištem u J. ne vodi kao
ovlaštenik stručnih poslova zaštite okoliša i prirode, pa je izjava predmetnog trgovačkog
društva bespredmetna. Nadalje, ističe kako je to tijelo odluku, vezano uz procjenu mogućih
utjecaja zahvata na ptice i šišmiše, kao i osporeno rješenje, utemeljilo na osnovu dostupnih
podataka iz baze podataka Ministarstva. Sukladno dokumentu: M., K., B., L., L.,
V., K., L., H. T., Z., M. (2014): Konačno izvješće za praćenje nacionalnih
populacija surog orla (Aquila chrysaetos). Udruga B., Z. 24. str., M., K.,
R., 2., K., S., L., V., Š., L. K., 1., B., I. (2018): Preliminarno
izvješće terenskih istraživanja u 2018. godine u sklopu izrade strukturnih podloga prijedloga
planova upravljanja strogo zaštićenim vrstama (s akcijskim planovima) "Udruga B..
Z.. 28 str. i M., K. (2019): Stanje surog orla u Hrvatskoj: Rasprostranjenost, brojnost
i uspješnost gniježđenja, u 2019. Izvještaj, Zagreb, na području S. (K.) je tijekom

2013. zabilježeno uspješno gniježđenje, dok je 2014. 2018. i 2019. zabilježen 1 par surih orlova,
odnosno zauzeti teritorij. Nadalje, sukladno dokumentu: R., G. M., S. G., D. R.,
D., A., O. (2019): Istraživanje i monitoring kolonije šišmiša u podzemnim i nadzemnim
skloništima na području D.-n.e županije, Završno izvješće, G.d.o.o,
Z., u T. 1 (M.) i T. 3 (Z.) kod sela M. (udaljeno oko 7 km
od zahvata) zabilježene su porodiljne kolonije vrsta oštrouhi šišmiš (Myotis bylthii), ridi sišmiš
(Myotis emarginatus), veliki potkovnjak (Rhinolophus ferrumequinum) i južni potkovnjak
(Rhinolophus euryale). Također, G. jama koja se nalazi na udaljenosti od oko 4 km od
lokacije zahvata predstavlja međunarodno važno podzemno sklonište za šišmiše, a u kojoj je
zabilježena kolonija vrsta oštrouhi šišmis (Myotis blythii). Svi navedeni šišmiši kako su strogo
zaštićene vrste u Republici Hrvatskoj, kao i ciljne vrste područja ekološke mreže - Područja
očuvanja značajnog za vrste i stanišne tipove POVS) HR2000946 S.i K. p..
Ističe kako zahvati vjetroelektrana predstavljaju visoko rizične zahvate za ptice, posebno
grabljivice, dok zahvat zračne luke to nije. Također, navodi kako se u praksi EU i
međunarodnim smjernicama za procjenu mogućih utjecaja uvažavaju podaci starosti do 5
godina, dok se podaci u konkretnom slučaju temelje na istraživanjima koja su provedena
tijekom 2003., 2004. i 2011. Zaključno, ističe kako se u Elaboratu koji je tužitelj dostavio uz
zahtjev za provedbu postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš navodi kako izmjene
obuhvaćaju i „izmjene pojedinačnih lokacija vjetroagregata i u skladu s tim pristupnih putova
unutar granica obuhvata vjetroelektrane K. b.. Ujedno se usprotivio dokaznim
prijedlozima tužitelja kao bespredmetnim.

Podneskom od 19. ožujka 2021. tužitelj se očitovao na podnesak tuženika od 19. veljače
2021. u bitnom izražavajući svoje neslaganje s tuženikovim navodima. Nadalje, a u pogledu
utjecaja VE K. b. na surog orla, upućuje na Prostorni plan D.-n.

8 Poslovni broj: 5 UsI-593/20-12

županije („Službeni glasnik Dubrovačko-neretvanske županije", broj 6/19-pročišćeni tekst) u
kojem su kao lokacije od posebnog značaja za surog orla navedene HR1000030 B. i R.,
HR1000031 D. N. i HR1000036 S. otoci i P.. Nadalje, u spis
dostavlja prikaz ekološke mreže Natura 2000, iz koje kako je razvidno da VE ,K. b."
spada u područje o staništima (označeno zelenom bojom), dok se druge navedene
vjetroelektrane, kojima je odobrena izmjena vjetroagregata, nalaze u području o staništima i
pticama (označeno zelenom bojom s iscrtanom plavom bojom). Posebno naglašava činjenicu
kako je tuženik izdao sva pozitivna rješenja upravo za izmjenu vjetroagregata za projekte koji
su, također, dobili primjedbu udruge B., a radi se o projektima VE „V. Z." (rješenje

2020. godine) i „VE ZD2P" (rješenje 2020. godine). Oba navedena projekta kako imaju studiju
utjecaja na okoliš i ekološku mrežu stariju od pet godina, pri čemu VE „V. Z."
posjeduje studiju o utjecaju na okoliš iz 2008. godine, na što je udruga B. dostavila
primjedbu. Tuženik kako je u tom slučaju, za razliku od situacije u predmetnom slučaju,
dozvolio nositelju zahvata da se očituje na istu primjedbu udruge B. i izdao je pozitivno
rješenje za izmjenu vjetroagregata uz primjenu Eurobats smjernice za zaštitu šišmiša od
stradavanja na vjetroelektranama. Stoga kako se postavlja pitanje zašto tuženik u konkretnom
slučaju nije odabrao isto rješenje i primijenio navedenu smjernicu za VE K. b..
Ujedno ističe kako je od svih projekata koji su dobili pozitivno rješenje za izmjenu
vjetroagregata, upravo VE K. b. provela najviše vremena pri ishođenju pozitivnog
rješenja za utjecaj na okoliš i ekološku mrežu. Zaključno, tužitelj ističe kako neće biti
izmještanja vjetroagregata u odnosu na građevinsku dozvolu, a što je od najveće važnosti jer
po pravomoćnoj i izvršnoj građevinskoj dozvoli i glavnom projektu nositelj zahvata ima pravo
gradnje. Naime, tužitelj ističe kako je upravo s izdavanjem građevinske dozvole 2014. godine
prihvaćen završni (konačni) dizajn projekta koji egzistira i trenutno, a ovim postupkom se vršilo
tek ukidanje osam vjetroagregata, no bez daljnjeg razmještaja. Predmetno kako je jasan
pokazatelj tuženikovog površnog, neozbiljnog i nepravilnog pristupa vođenju ovako značajnog
postupka i donošenju odluke od krucijalne važnosti za ovaj iznimno veliki i zahtjevni
financijski investicijski projekt koji je u interesu ne samo nositelja zahvata, već i Republike
Hrvatske.

U sporu je održana rasprava 12. veljače 2021. i 19. ožujka 2021., kada je i zaključena,
čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a očituju o
činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ove upravne stvari.

Na raspravi održanoj 12. veljače 2021. tuženik je u spis predao presudu Visokog
upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Usž-4629/18-5 od 15. svibnja 2021.
(kojom je poništena presuda Upravnog suda u Rijeci pod poslovnom brojem UsI-1365/17-16
od 15. lipnja 2018. i rješenje tog tijela Klasa: UP/I-351-03/16-08/310, Urbroj: 517-06-2-1-1-
17-18 od 31. kolovoza 2017., uz obrazloženje kako iz spisa predmeta ne proizlazi kako je
tuženik odlučio o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš u skladu s kriterijima propisanima
Prilogom V. Uredbe, budući da nedostaje ocjena kumulativnog učinka predmetnog zahvata s
VE Senj-Brinje u smislu citirane točke 1. Priloga V. Uredbe).

U podnesku od 10. ožujka 2021. tužitelj je istaknuo kako navedena presuda nije
primjenjiva za odluku u ovoj upravnoj stvari, u bitnom navodeći kako je predmetna odluka
donesena za slučaj VE „Vrataruša II“, koji se ne može usporediti s predmetnim slučajem VE
K. b.. Kao jedan od razloga se navodi kako se u konkretnom slučaju kod VE
K. b., gdje gradnja još nije započeta, planira postaviti novu tehnologiju kojom bi se
projekt rasteretio za 8 vjetroagregata prema građevinskoj dozvoli i 5 kilometara pristupnih
putova. Poziva se na direktive Europske unije „Smjernice o razvoju energije vjetra i EU
zakonodavstvo u prirodi“ , koja sadrži odjeljak „Repowering“ („Obnova kapaciteta“), u kojim
slučajevima smanjenje broja vjetroagregata i zamjena vjetroagregatima veće snage su prema
privrednim istraživanjima rezultirali 71% manjem stradavanju ptica. Pri tome kako se navedeno
istraživanje provodilo na projektima s velikim prisustvom ptica, a što ovdje nije slučaj.

9 Poslovni broj: 5 UsI-593/20-12

Na raspravi održanoj 19. ožujka 2021. zamjenik opunomoćenika tužitelja je povukao
prijedlog za provođenje očevida na licu mjesta, te je posebno ustrajao na saslušanju svjedoka
R. J. P. i P. T., koji je kroz razdoblje od 2001. do 2011. vodio
istraživanja na planiranom području zahvata za potrebe studije iz 2011. Također je naglasio
kako se radi o osobama koje su od početka u projektu te su im poznate sve okolnosti vezane za
mogućnosti eventualnog štetnog utjecaja na okoliš i kumulaciju učinaka. Posebno je istaknuo
kako je svjedoku P. T., koji je u desetogodišnjem razdoblju obavljao istraživanja na
tom području, poznato staništa životinja odnosno ptica na tom području.

Predloženim dokazima usprotivio se opunomoćenik tužitelja kao suvišnima. Istaknuo je
kako se radi o navodima koji su već sadržani u elaboratu zaštite okoliša za ocjenu o potrebi
procjene utjecaja na okoliš za izmjenu zahvata VE K. b.. Nadalje, a u odnosu na
podnesak tužitelja od 19. ožujka 2021. opunomoćenik tuženika je istaknuo kako se o društvu
A. d.o.o., odnosno o njihovom ovlaštenju kao ovlaštenom izvođaču studije o utjecaju
na okoliš i ekološku mrežu očitovao već u podnesku od 19. veljače 2021. koji je zaprimljen
pred ovim sudom 1. ožujka 2021., u kojem je dostavio izvadak iz sudskog registra za navedeno
društvo, kao i poveznicu na popis osoba koje su ovlaštenici stručnih poslova zaštite okoliša i
prirode, odnosno radi se o zakonom propisanom registru kojeg vodi tuženik, a u kojem se
navedeno društvo ne nalazi. U odnosu na ostale navode iz podneska, a u kojima se tužitelj
poziva na različitu praksu te ističe kako je VE V. Z. izdano rješenje usprkos danim
primjedbama i usprkos tome što projekt ima studij utjecaja na okoliš i okolišnu mrežu stariju
od pet godina, je istaknuo kako je svaki upravni postupak zasebni postupak, gdje se utvrđuju
činjenice i na temelju istih donosi rješenje, pa navedena usporedba od strane tužitelja nije od
utjecaja na oduku u ovoj upravnoj stvari.

Opunomoćenik tužitelja je popisao trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi
troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/14, dalje
Tarifa) u ukupnom iznosu od 21.875,00 kuna, a prema Troškovniku kojeg je predao u spis.
U cilju ocijene zakonitosti osporenog rješenja tuženika, tijekom dokaznog postupka sud
je izveo dokaz čitanjem i pregledavanjem dokumentacije sadržane u sudskom spisu, te je
pregledna i čitana dokumentacija koja prileži u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz
odgovor na tužbu tuženika.

Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Odredbom članka 78. stavak 1. Uredbe propisano je kako se zahvati za koje je obvezna
procjena utjecaja na okoliš i zahvati za koje se provodi ocjena o potrebi procjene utjecaja na
okoliš utvrđuju uredbom iz stavka 3. ovoga članka.

Prema odredbi članka 81. stavka 1. Zakona o zaštiti okoliša u postupku ocjene o potrebi
procjene utjecaja zahvata na okoliš nadležno tijelo, na temelju pojedinačnih ispitivanja
sukladno mjerilima (primjerice: kapacitet, snaga, površina i dr.) i/ili kriterija određenih u uredbi
iz članka 78. stavka 3. ovoga Zakona utvrđuje može li zahvat imati značajne utjecaje na okoliš
i odlučuje o potrebi procjene.

Odredbom članka 83. Zakona o zaštiti okoliša propisano je kako će ovisno o lokaciji i
obilježju zahvata, nadležno tijelo na primjeren način o zahtjevu iz članka 82. stavka 2. ovoga
Zakona zatražiti mišljenja tijela i/ili osoba određenih posebnim propisima i/ili jedinice lokalne,
područne (regionalne) samouprave. Ako se mišljenjem utvrdi obveza procjene utjecaja zahvata
na okoliš, nadležno tijelo može zatražiti i očitovanje o obveznom sadržaju studije.
Odredbom članka 24. stavak 1. Uredbe propisano je kako u postupku ocjene o potrebi
procjene utjecaja zahvata na okoliš nadležno tijelo, na temelju pojedinačnih ispitivanja
sukladno mjerilima (primjerice: kapacitet, snaga, površina i dr.) i/ili kriterija određenih u
Prilogu V. ove Uredbe utvrđuje može li zahvat imati značajne utjecaje na okoliš i odlučuje o
potrebi procjene.

Prema odredbi članka 25. stavak 1. Uredbe kada nositelj zahvata utvrdi da se njegov zahvat nalazi na popisu zahvata iz Priloga II., odnosno Priloga III. ove Uredbe može podnijeti

10 Poslovni broj: 5 UsI-593/20-12

nadležnom tijelu zahtjev za ocjenu o potrebi procjene koja uključuje i prethodnu ocjenu za
ekološku mrežu sukladno posebnom propisu ili može odmah pristupiti izradi studije. Prema
stavku 2. ako nositelj zahvata odmah pristupi izradi studije iz stavka 1. ovoga članka, dužan je
prije izrade studije pribaviti odgovarajući akt nadležnog tijela slijedom postupka Prethodne
ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu sukladno posebnom propisu iz područja
zaštite prirode, pri čemu u skladu sa stavkom 3. uz zahtjev iz stavka 1. ovoga članka prilaže se
Elaborat zaštite okoliša. Elaborat zaštite okoliša obvezno sadrži poglavlja sa sadržajem kako je
određeno u Prilogu VII. ove Uredbe.

Prema odredbi članka 26. Uredbe ovisno o lokaciji i obilježju zahvata, nadležno tijelo
će na primjeren način o zahtjevu iz članka 25. ove Uredbe zatražiti mišljenja tijela i/ili osoba
određenih posebnim propisima i/ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. Tom
prilikom nadležno tijelo može zatražiti i očitovanje o obveznom sadržaju studije ako se
mišljenjem utvrdi obveza procjene utjecaja zahvata na okoliš (stavak 1.), nadležno tijelo je u
obvezi pribaviti mišljenje tijela nadležnog za zaštitu prirode sukladno posebnom zakonu kojim
se uređuje zaštita prirode (stavak 2.).

Prema odredbi članka 7. stavka 2. Uredbe o informiranju i sudjelovanju javnosti i
zainteresirane javnosti u pitanjima zaštite okoliša („Narodne novine“, broj 64/08 i 80/13, dalje:
Uredbe o informiranju) u postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš javnost
i zainteresirana javnost informira se o: 1. zahtjevu nositelja zahvata i 2. rješenju donesenom
povodom zahtjeva nositelja zahvata.

Odredbom članka 27. stavak 1. Zakona o zaštiti prirode propisano je kako se za zahvate
za koje je posebnim propisom kojim se uređuje zaštita okoliša određene ocjena o potrebi
procjene utjecaja na okoliš, Prethodna ocjena obavlja u okviru postupka ocjene o potrebi
procjene.

Iz dokumentacije priložene u spisu predmeta tuženika proizlazi kako je postupak koji je
prethodio donošenju osporenog rješenja proveden na zahtjev tužitelja (nositelja zahvata) od 16.
siječnja 2020., koji je u skladu s mjerodavnim odredbama Zakona o zaštiti okoliša podnio
zahtjev tuženiku za ocjenom o potrebi procjene utjecaja na okoliš izmjene zahvata
vjetroelektrane K. b., Općina K..

Uz zahtjev je priložio Elaborat zaštite okoliša „siječanj 2020.“, izrađen od trgovačkog
društva D. E. d.o.o. Z., koje ima suglasnost tuženika za obavljanje stručnih
poslova zaštite okoliša, te je po zaključku tuženika Klasa: UP/I 335-03/20-09/09, Urbroj: 517-
03-1-1-20-2 od 24. siječnja 2020. (budući da u Elaboratu nije bilo prikazano postojeće stanje i
razmještaj vjetroagregata iz postupka procjene i planirana izmjena, kako u opisu tako i u
grafičkom prikazu) priložio Elaborat zaštite okoliša „veljača 2020.“, koji je zaprimljen 28.
veljače 2020., a predmet kojeg je izmjena zahvata vjetroelektrane K. b., smještenog
u Općini K. u D.-n. županiji.

Iz Elaborata proizlazi kako je izmjenama zahvata, u odnosu na Studiju o utjecaju na
okoliš vjetroelektrane K. b. (Institut OGH d.d. 2011.) i rješenje da je planirani zahvat
vjetroelektrana K. b. prihvatljiv za okoliš i ekološku mrežu (Klasa: UP/I 351-03/11-
02/79, Urbroj: 517-12-13 od 28. veljače 2012.) obuhvaćeno slijedeće:

- smanjenje broja vjetroagregata sa 44 na 30,

- smanjenje duljine pristupnih puteva za oko 710 m,

- izmještanje pojedinačnih lokacija vjetroagregata i u skladu s tim pristupnih puteva

unutar granice obuhvata vjetroelektrane K. b.,

- promjena tipa vjetroagregata odnosno povećanje visine od 129 m (visina predloženog
tipa vjetroagregata u Studiji utjecaja na okoliš) do 162,50 m od tla do vrha lopatice u
vertikalnom položaju te povećanje individualne snage vjetroagregata sa 3 MW na
5MW,

- povećanje ukupne snage vjetroelektrane sa 132 MW na 150 MW.

11 Poslovni broj: 5 UsI-593/20-12

Također, planirana izmjena zahvata obuhvaća i povećanje pojedine površine parcele vjetroagregata, te ista iznosi 2450 m2 (ranije 2100 m2).

Nadalje, iz predmetnog Elaborata proizlazi kako je lokacija vjetroelektrane K.
b. planirana na južnom dijelu D.-n. županije, na području Općine
K., uz državnu granicu s BiH, na katastarskim česticama K.O. S., K.O. D.
K., K.O. J.  i K.O. P., pri čemu izgradnja planiranog zahvata još nije započela.
Prostorni planovi važeći za navedeno područje su: Prostorni plan D.-n.
županije (Službeni glasnik D.-n. županije, broj 6/03, 3/05, 3/06, 7/10, 4/12,
9/13, 2/15, 7/16) i Prostorni plan uređenja Općine Ko. (Službeni glasnik Općine K.,
broj 9/07, 1/08, 6/08, 7/08, 1/09, 1/15 i 11/18).

Također, iz Elaborata proizlazi kako se lokacija planiranog zahvata nalazi unutar
područja ekološke mreže značajnog za vrste i stanišne tipove (POVS)HR2000946 Snježnica i
K. p. (Grafički prikaz 4-17).

Iz podataka spisa predmeta je razvidno kako je povodom predmetnog zahtjeva tužitelja
tuženik pod Klasom: UP/I 351-03/20-09/09, Urbroj: 517-03-1-1-20-5 od 2. ožujka 2020., na
internetskim stranicama Ministarstva objavio Informaciju o zahtjevu za provedbu postupka
ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš izmjene zahvata vjetroelektrane K. b.,
Općina K., D.-n. županija.

Nadalje, iz spisa predmeta tuženika proizlazi kako je tuženik predmetni zahtjev u skladu
s naprijed citiranim zakonskim i podzakonskim odredbama dostavio na mišljenje Upravi za
zaštitu prirode Ministarstva zaštite okoliša i energetike, Upravi za zaštitu kulturne baštine
Ministarstva kulture, Upravi zračnog prometa, elektroničkih komunikacija i pošte Ministarstva
mora, prometa i infrastrukture, Upravnom odjelu za zaštitu okoliša, imovinsko pravne i
komunalne poslove D.-n. županije i Općini K..

Uprava za zaštitu prirode Ministarstva u dostavljenom mišljenju Klasa: 612-07/20-
44/69, Urbroj: 517-05-2-2-20-4 od 4. lipnja 2020. ističe kako je za planirani zahvat potrebno
provesti postupak procjene utjecaja na okoliš, a s obzirom na to da je zahvatom planirana trajna
promjena staništa i morfoloških značajki tla na novim lokacijama za vjetroagregate i pristupne
puteve, te se mijenja veličina i jačina vjetroagregata i razina buke čime posljedično postoji
mogućnost utjecaja na bioraznolikost (biljni životinjski svijet), kao i da se zahvat nalazi na
području krša gdje nije moguće isključiti moguće utjecaje na speleološke objekte (špilje, jame,
ponore, estavele i dr.). Također ističe, kako je, a s obzirom da se za planirani zahvat ne može
isključiti mogućnost značajnih negativnih utjecaja na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja
ekološke mreže, obvezna provedba Glavne ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu. Naime, u
mišljenju se ističe kako se prema Uredbi o Uredbi o ekološkoj mreži nadležnostima javnih
ustanova za upravljanje područjima ekološke mreže (Narodne novine, broj 80/19) zahvat nalazi
unutar područja ekološke mreže Područje očuvanja značajno za vrste i stanišne tipove (POVS)
HR2000946 S. i K. p. koje je kao područje od značaja za zajednicu (SCI)
potvrđeno Provedbenom odlukom Komisije (EU) 2015/74 od 3. prosinca 2014. godine o
donošenju osmog ažuriranog popisa područja od značaja za Zajednicu za mediteransku
biogeografsku regiju. Izgradnjom vjetroelektrane kako će doći do trajnog gubitka staništa od
oko 20 ha koje koriste ciljne vrste POVS-a HR2000946 S. K. p., do gubitka
stanišnog tipa 62A0 Istočno submediteranski suhi travnjaci (Scorzoneretalia villosae) od oko 8
ha, odnosno 0,4 % od ukupne površine. Ciljni stanišni tipovi 8120 Karbonatna točila
Thlaspietea rotundifolii i 8210 Karbonatne stijene s hazomofitskom vegetacijom kako su
prisutni u mozaičnom staništu u fragmentima, pa ako se uzme ukupna površina ovih staništa u
mozaiku radi se o gubitku od 3,6 ha površine. Stoga kako se ne može isključiti mogućnost
negativnog utjecaja na ciljne stanišne tipove staništa pogodna za ciljne vrste POVS-a
HR2000946 S. i K. p.. Nadalje se ističe kako se u dostavljenom Elaboratu
zaključak o utjecaju na faunu šišmiša temelji na Studiji o utjecaju na okoliš vjetroelektrane
,K. b. (Institut IGH d.d., 2011.), međutim, kako zbog proteka vremena od zadnjeg

12 Poslovni broj: 5 UsI-593/20-12

istraživanja šišmiša za potrebe SUO je potrebno ponoviti istraživanja sukladno smjernicama
Eurobats-a za procjenu utjecaja vjetroelektrana na šišmiše (Guidelines for consideration of bats
in wind farm projects Revision 2014, Publiction Series No.6). Također, kako je prema
navedenim smjernicama potrebno utvrditi postojanje speleoloških objekata, koriste li ih šišmiši
i na koji način, te dolazi li do migracije između pojedinih staništa. Vezano uz utjecaje na ptice,
kako se prema dostupnim podacima Ministarstva, predmetni zahvat nalazi unutar teritorija
surog orla. Na području zahvata zabilježen je par surih orlova (Monitoring nacionalne
populacije surog orla, Aquila chrysaetos, B., Z., listopad 2014., konačni izvještaj).
Prema izvještaju kako je na navedenom području zabilježeno uspješno gniježđenje tijekom

2013. godine, dok je 2014., 2018. i 2019. godine zabilježen par za koji nije utvrđen status
gniježđenja. Stoga, a imajući u vidu kako je minimalni radijus kretanja surog orla u odnosu na
gnijezdo u prosijeku 10 km, područje planirane vjetroelektrane kako se nalazi unutar ključnog
teritorija surog orla. U pogledu istraživanja ptica kako se validnim podacima smatraju podaci
prikupljeni unazad 5 ili unazad 3 godine ako se populacije ključnih vrsta brzo mijenjaju U
Elaboratu se u pogledu procijene utjecaja na ptice koriste istraživanja provedena 2003. 2004.
godine. Zaključno, tijelo ističe kako se unatoč činjenici da se područje zahvata ne nalazi unutar
područja očuvanja značajnog za ptice, međutim, s obzirom na protek vremena od provedenih
istraživanja za potrebe osnovnog zahvata te izmjene tehničkih značajki zahvata, ne može
isključiti negativan utjecaj planiranog zahvata na strogo zaštićene i ugrožene grabljivice
prisutne na području zahvata.

Uprava zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture u mišljenju Klasa: 612 08/20-
11/0021; Urbroj: 532-04-01-01-01/7-20-4 od 6. travnja 2020. ističe kako je za namjeravanu
izmjenu zahvata potrebno provesti procjenu utjecaja na okoliš. Naime, tijelo ističe kako je
analiza utjecaja navedenog zahvata na kulturnu baštinu u Elaboratu izvršena prvenstveno na
temelju podataka iz Studije utjecaja na okoliš, koju je IGH d.d. izradio još 2011., te podataka
iz važeće prostorno-planske dokumentacije, a što je nedostatno za utvrđivanje stvarnog utjecaja
izmjene na kulturnu baštinu, osobito po pitanju vizualnog utjecaja. Što se tiče arheološke
baštine, zbog značajnih izmjena zahvata, odnosno promjena pozicija većine vjetroagregata i
trasa pristupnih putova (pri čemu kako nije ključna samo njihova ukupna duljina, već i trasa i
vizualna izloženost), kako je potrebno izvršiti dodatno arheološko rekognosciranje, kako bi se
mogle utvrditi nove i prilagoditi već utvrđene mjere zaštite u skladu s izmjenama zahvata.
Hrvatska agencija za civilno zrakoplovstvo (po proslijeđenom dopisu od Uprave
zračnog prometa, elektroničkih komunikacija i pošte Ministarstva mora, prometa
infrastrukture) u mišljenju Klasa: 351-03/20-01/01; Urbroj: 376-05-01-20-2 od 20. travnja

2020. ističe kako po pitanju sastavnica okoliša zahtjev nije u njihovoj nadležnosti.
Upravni odjel za zaštitu okoliša, imovinsko pravne i komunalne poslove D-
n županije u dopisu Klasa: 351-01/20-01/21, Urbroj: 2117/1-09/1-20-02 od 23.
ožujka 2020. ističe kako je Elaborat potrebno dopuniti uzimajući u obzir odredbe Izmjena i
dopuna Prostornog plana D-n županije za koje je provedena strateška
procjena utjecaja na okoliš i propisane mjere za korištenje obnovljivih izvora energije, da je
Elaborat potrebno dopuniti opisom utjecaja dopreme dijelova agregata s obzirom na njihove
povećane dimenzije, ispraviti podatke kojima se obrađuju mogući utjecaji na šišmiše, a nakon
čega će moći dati mišljenje.

Općina K. u mišljenju Klasa: 351-01/20-01/1; URBROJ: 2117/02-02/1-20-2 od

16. ožujka 2020. ističe kako se izmjenom zahvata ne očekuje značajan negativan utjecaj na
okoliš.

Također, u tijeku upravnog postupka, prema podacima spisa predmeta, a u povodu
objavljene Informacije tuženika o zahtjevu za provedbom postupka ocjene o potrebi procjene
utjecaja na okoliš na internetskim stranicama, zaprimljene su primjedbe:

- Udruge B. iz Z. kako treba provesti postupak procjene utjecaja zahvata na

okoliš i glavnu ocjenu prihvatljivosti za ekološku mrežu, budući da se izmjena zahvata

13 Poslovni broj: 5 UsI-593/20-12

oslanja u potpunosti na podatke iz Studije, da je analiza utjecaja na staništa nepotpuna,
da nije jasno kako su isključeni utjecaji na vrstu dinarski voluhar (Dinaromyu
bogdanovi), da su zaključci o utjecajima na ornitofaunu stručno neutemeljeni, jer se
nigdje ne navodi koje su metode korištene tijekom istraživanja ornitofaune za potrebe
izrade Studije, te su istraživanja provedena prije više od 15 godina, da nisu analizirani
svi značajni utjecaji na ornitofaunu, da nije procijenjen utjecaj svih dijelova zahvata npr.
dalekovod te da nisu analizirani kumulativni utjecaji,

- nepoznate osobe, kako su zastarjeli podaci o orintofauni fauni šišmiša, kako nisu
obrađeni kumulativni utjecaji na ekološku mrežu s postojećim i/ili odobrenim
zahvatima, da Elaborat uopće ne ocjenjuje prekogranični utjecaj odnosno da je iz
Elaborata nemoguće zaključiti postoji li u blizini u Bosni Hercegovini ili Crnoj Gori
bilo koji projekt na koji bi VE K. b. mogao imati utjecaj.

Slijedom iznijetog, analizirajući iznijete dokaze, a imajući u vidu naprijed citirane
zakonske i podzakonske odredbe, ovaj sud ne nalazi da je u postupku koji je prethodio
donošenju osporenog rješenja došlo do povrede pravila postupka, pogrešne primjene
materijalnog prava ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, što bi imalo za posljedicu
donošenje zaključka kako za namjeravani zahvat - izmjena vjetroelektrane zahvata
vjetroelektrane K. b., Općina K. nije potrebno provesti postupak procjene
utjecaja na okoliš i postupak glavne ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu.

Naime, u naprijed navedenim mišljenjima Uprave za zaštitu prirode Ministarstva i
Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture, navedeni su jasni i argumentirani
razlozi zbog čega je za planirani zahvat potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš,
kao i razlozi zbog kojih se za planirani zahvat ne može isključiti mogućnost značajnih
negativnih utjecaja na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže. Suprotno
navedenom, Općina K., osim paušalnog navođenja kako predmetna izmjena zahvata ne
može imati utjecaj na sastavnice okoliša iz područja njezine nadležnosti, nije dala nikakve
razloge za donošenje takvog mišljenja.

Stoga, te imajući ujedno u vidu činjenicu kako se predmetni zahvat prema Uredbi o
ekološkoj mreži nadležnostima javnih ustanova za upravljanje područjima ekološke mreže
(„Narodne novine“, broj 80/19) nalazi unutar područja ekološke mreže Područje očuvanja
značajno za vrste i stanišne tipove (POVS) HR2000946 S. i Ko. P. koje je
kao područje od značaja za zajednicu (SCI) potvrđeno Provedbenom odlukom Komisije (EU)
2015/74 od 3. prosinca 2014. o donošenju osmog ažuriranog popisa područja od značaja za
Zajednicu za mediteransku biogeografsku regiju, to je prema ocijeni ovog suda, pravilno
tuženik na temelju dostavljene dokumentacije i mišljenja nadležnih tijela, a prema kriterijima
propisanim prilogom V. Uredbe, utvrdio kako je za namjeravani zahvat - izmjenu zahvata
vjetroelektrane K. p. potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš i
postupak glavne ocjene prihvatljivosti za ekološku mrežu, dok prigovori tuženika nisu osnovani
te nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.

Naime, upravo iz Elaborata proizlazi kako planirane izmjene obuhvaćaju izmještanje
pojedinačnih lokacija vjetroagregata i u skladu s tim pristupnih putova, a razlika u odnosu na
Studiju iz 2011. je vidljiva na grafičkom prikazu 3-5 (stranica 17. Elaborata). Stoga se prigovori
tužitelja u tom smjeru otklanjaju kao neosnovani.

Nadalje, iz rješenja Klasa: UP/I 351-03/11-02/79, Urbroj: 517-12-13 od 28. veljače

2012. (kojim je utvrđeno kako je Zahvat – vjetroelektrana K. b. prihvatljiv za okoliš
i ekološku mrežu…) proizlazi kako su terenska istraživanja orintofaune izvedena 2003. i 2004.,
kako rezultati brojanja s određenih pozicija onih ptica koje su potencijalno ugroženije od ostalih
(grabljivice i druge krupnije vrste) nisu prikazani odvojeni. Također, kako su tijekom izrade
orintološke studije iskorišteni svi dostupni podaci i saznanja, dok oni koji nisu prikupljeni
sistematskim istraživanjima, a što se posebno odnosi na prisutnost surog orla, zmijara i ždralova
na promatranom području VE K. b. nisu korišteni te na temelju njih nije bilo moguće

14 Poslovni broj: 5 UsI-593/20-12

procijeniti koliko često i na kojim visinama prelijeću područje VE K. b. i koliko
često koriste zračni prostor. Stoga pravilno ukazuje tuženik kako se prema praksi suda Europske
unije ne bi radilo o validnim podacima.

Također, osnovano je tuženik utvrdio kako u konkretnoj upravnoj stvari nije sagledan
odnosno ocijenjen kumulativni utjecaj s postojećim i/ili odobrenim zahvatima. Naime, točkom

1. Priloga V. Uredbe (Kriteriji na temelju kojih se odlučuje o potrebi procjene utjecaja zahvata
na okoliš) propisano je da obilježja zahvata moraju biti razmotrena osobito s obzirom na
veličinu i projektno rješenje, kumulativni učinak s postojećim i/ili odobrenim zahvatima,
korištenje prirodnih resursa, proizvodnju otpada, onečišćenje i štetna djelovanja, rizik od
velikih nesreća i/ili katastrofa koje su relevantne za planirani zahvat, uključujući one koje su
uzrokovane klimatskim promjenama, u skladu sa znanstvenim spoznajama, rizik za ljudsko
zdravlje. U Elaboratu nedostaje ocjena kumulativnog učinka predmetnog zahvata, pa time isti
nije sastavljen u skladu s prilogom V. Uredbe. Pri tome je za navesti kako upravo iz dopisa
S. G. od 21. srpnja 2020. proizlazi kako se u blizini navedenog projekta (koji se
nalazi uz samu granicu s Bosnom i Hercegovinom) nalazi projekt u susjednoj Bosni i
Hercegovini.

Nadalje, a u pogledu prigovora tužitelja kako bi u konkretnom slučaju bio prekoračen
rok iz članka 88. stavak 3. Zakona o zašiti okoliša, a kojom je pak propisano kako se postupak
ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš mora provesti u roku od dva mjeseca od
dana primitka urednog zahtjeva nositelja zahvata, za navesti je kako prema podacima z spisa
proizlazi kako je tuženik postupio u skladu sa stavkom 4. navedene zakonske odredbe, kojom
je propisana mogućnost produženja roka, te je uputio obavijest tužitelju Klasa: UP/I-351-03/20-
09/09, Urbroj: 517-03-1-1-20-14 od 28. travnja 2020., koju je tužitelj prema dostavnici u spisu
predmeta tuženika zaprimio 11. svibnja 2020. Stoga se prigovor tužitelja u tom smjeru otklanja
kao neosnovan.

U odnosu na navode tužitelja o legitimnim očekivanjima, prvenstveno je za istaknuti
kako je odredbom članka 13. ZUS-a propisano da se odluka javnopravnog tijela protiv koje se
ne može izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor (pravomoćna odluka), a kojom je stranka
stekla određeno pravo odnosno kojom su stranci određene neke obveze, može poništiti, ukinuti
ili izmijeniti samo u slučajevima propisanim zakonom. U konkretnom slučaju tužitelj ima
stečeno pravo u odnosu na konkretni obuhvat zahvata koji je bio razmatran prilikom izdavanja
rješenja od 28. veljače 2012.

Nadalje, bitan element legitimnih očekivanja je razumnost takvih očekivanja, slijedom
čega je tužitelj mogao očekivati kako iznijete Izmjene zahvata (izmještanje pojedinačnih
lokacija vjetroagregata i pristupnih putova, promjena tipa vjetroagregata: visina stupa viša za
10 m, visina vjetroagregata viša za 33,5 m, duljina lopatice veća za 22 m, promjer rotora veći
za 44 m, povećanje ukupne snage vjetroelektrane, povećanje razine bučne snage), a u odnosu
na zahvat koji je bio planiran Studijom iz 2011., mogu imati drugačiji utjecaj na okoliš i prirodu,
te da priroda tih izmjena može biti takva da bude neprihvatljiva za okoliš, odnosno
neprihvatljiva za ciljeve očuvanja ekološke mreže. Stoga, prigovori tužitelja u tom smjeru nisu
utemeljeni i u suprotnosti su sa svrhom i smislom propisivanja i provođenja postupka ocjene o
potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš, budući da bi u suprotnom, a kako je to pravilno
istaknuo tuženik u odgovoru na tužbu, svaki nositelj zahvata nakon prvotno provedene procjene
zahvat mogao mijenjati neovisno o utjecaju i unatoč mogućem negativnom utjecaju
izmijenjenog zahvata na okoliš jer je tijelo već jednom odlučilo, a nositelj stekao pravo, a što
je u suprotnosti s naprijed citiranim odredbama koje reguliraju postupak ocjene o potrebi
procjene utjecaja zahvata na okoliš.

U pogledu prigovora tužitelja kako mu nije omogućeno izjašnjavanje o zaprimljenim
primjedbama, za istaći je kako obavještavanje stranke odnosno nositelja zahvata nije propisani
postupak u skladu mjerodavnim odredbama Uredbe i Zakona o zaštiti okoliša, kojima je
regulirana predmetna upravna stvar. Pri tome, tužitelj je u tužbi izjavljenoj protiv osporenog

15 Poslovni broj: 5 UsI-593/20-12

rješenja i tijekom spora imao mogućnost očitovati se i u odnosu na mišljenja nadležnih tijela i
u odnosu na zaprimljene primjedbe Udruge B. i nepoznate osobe, slijedom čega prigovori
tužitelja nisu od utjecaja na odluku u ovoj upravnoj stvari.

Zaključno, a u pogledu navoda tužitelja da tuženik prilikom odlučivanja o predmetnom
zahtjevu nije uzeo u obzir recentnu praksu iz drugih rješenja Ministarstva, zasnovanih na bitno
istom činjeničnom i pravnom supstratu, za navesti je da isti nisu relevantni za donošenje odluke
u ovom sporu, odnosno od utjecaja na ocjenu zakonitosti osporenog rješenja tuženika. Ovo
stoga jer je u postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš potrebno ocijeniti
utjecaj namjeravanog zahvata u svakom pojedinom slučaju s obzirom na specifičnosti zahvata
koji je predmet tog postupka.

Slijedom navedenog, sud je osporeno rješenje tuženika ocijenio zakonitim. Nadalje, a
imajući u vidu kako odredba članka 33. stavak 2. ZUS-a ovlašćuje sud da kod ocjene zakonitosti
osporavanog rješenja svoju odluku temelji na činjenicama utvrđenim u upravnom postupku
ukoliko ocijeni da su relevantne činjenice potpuno i pravilno utvrđene već u postupku
donošenja osporavanog rješenja, to je sud odbio provoditi daljnje dokaze u spisu, kao suvišne.
Slijedom sveg navedenog, sud je pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbio
tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.

Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a, kojom je propisano
kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Stoga je, a kako je tužitelj u
cijelosti izgubio spor, odbijen zatraženi trošak tužitelja, pa je odlučeno kao pod točkom II.
izreke ove presude.

Odredbom članka 26. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da tužba
nema odgodni učinak, osim kad je to zakonom propisano. Prema stavku 2. citirane zakonske
odredbe, sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne
odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako
zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije
protivna javnom interesu.

Dakle, sud iznimno može odlučiti da tužba ima odgodni učinak pod uvjetom da su za
isto kumulativno ispunjene zakonom propisane pretpostavke. Pri tome, međutim, tužitelj u
prijedlogu za odgodu mora dokazati ili bar učiniti vjerojatnim da bi izvršenjem rješenja za njega
nastala teško popravljiva štetu, a što je u konkretnom slučaju izostalo, dok materijalna šteta
sama za sebe nema karakter teško popravljive štete. Stoga je prijedlog tužitelja odbijen kao
neosnovan, pa je riješeno kao u izreci rješenja.

U Splitu, 29. ožujka 2021.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu
Republike Hrvatske. (članak 66. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju
primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. (članak

70. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).
Protiv rješenja nije dopuštena žalba (članak 67. stavak 1. ZUS-a).

DNA:

1. C. L. C.. d.o.o. D., kojeg zastupa

opunomoćenik D. M., odvjetnik u S.

16 Poslovni broj: 5 UsI-593/20-12

2. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske (ranije Ministarstva
zaštite okoliša i energetike Republike Hrvatske), Zagreb, Radnička cesta 80

3. u spis

Rj./

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.

2. Tužitelja obvezati na plaćanje sudske pristojbe u skladu s odredbom članka 22. Zakona
o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18), te u svezi s Tar.br. 30. i 31.
Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj 53/19), u ukupnom iznosu od
900,00 kuna (400,00 kuna tužba i 500,00 kuna presuda), nakon pravomoćnosti presude.

3. Spis tuženiku vratiti po pravomoćnosti.

4. Kalendar 30 dana.