Poslovni broj: 10 Povrv-69/2020-8

 

 

 

U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Virovitici po sutkinji toga suda Mirjani Jelavić, kao sucu pojedincu, a temeljem prijedloga više sudske savjetnice Ines Hečimović, u pravnoj stvari tužitelja F. VTC d.o.o. (OIB: …) iz V., V. c. 5, zastupanog po punomoćniku K. K., struč. spec. publ. admin., protiv tuženika B. D. (Oib: …) iz L., S. R. 16, radi isplate, nakon zaključenja glavne javne rasprave 24. ožujka 2021., temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a 29. ožujka 2021.

 

p r e s u d i o    j e

 

              I.              Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice E. N. B. iz V., poslovni broj: Ovrv-./2020-2 od 22. listopada 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana tužitelju plati iznos od 698,88 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje teku:

- na iznos od 49,92 kuna od 1. rujna 2019. do isplate:

- na iznos od 49,92 kuna od 2. listopada 2019. do isplate:

- na iznos od 49,92 kuna od 1. studenog 2019. do isplate:

- na iznos od 49,92 kuna od 2. prosinca 2019. do isplate:

- na iznos od 49,92 kuna od 1. siječnja 2020. do isplate:

- na iznos od 49,92 kuna od 1. veljače 2020. do isplate:

- na iznos od 49,92 kuna od 3. ožujka 2020. do isplate:

- na iznos od 49,92 kuna od 1. travnja 2020. do isplate:

- na iznos od 49,92 kuna od 2. svibnja 2020. do isplate:

- na iznos od 49,92 kuna od 1. lipnja 2020. do isplate:

- na iznos od 49,92 kuna od 2. srpnja 2020. do isplate:

- na iznos od 49,92 kuna od 1. kolovoza 2020. do isplate:

- na iznos od 49,92 kuna od 1. rujna 2020. do isplate:

- na iznos od 49,92 kuna od 2. listopada 2020. do isplate:

 

              II.              Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi iz točke I. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana tužitelju plati trošak ovršnog postupka u iznosu od 148,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama iz čl. 29. st. 2. ZOO, predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 118,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama iz čl. 29. st. 2. ZOO, s tim da kamate na trošak ovršnog postupka teku od dana donošenja javnobilježničkog rješenja o ovrsi, a na predvidivi trošak od pravomoćnosti rješenja o ovrsi te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

              III.              Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 75,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje teku od 29. ožujka 2021. kao dana donošenja presude do isplate, u roku od 8 dana.

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem o ovrsi javne bilježnice E. N. B. iz V., poslovni broj: Ovrv-./2020-2 od 22. listopada 2020. određena je radi namirenja tužiteljevog potraživanja ovrha općenito na imovini B. D..

 

              Protiv navedenog rješenja imenovani je podnio prigovor pobijajući osnovu i visinu potraživanja tužitelja.

 

              Rješenjem suda poslovni broj Povrv-./2020-3 od 4. veljače 2021. stavljeno je izvan snage naznačeno rješenje o ovrsi od 22. listopada 2020. u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute sve radnje provedene tijekom postupka.

 

              Postupak je nastavljen kao po prigovoru protiv platnog naloga.

 

              Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja sa stanjem na dan 15. listopada 2020. (stranica 6), pročitan je prigovor tuženika od 5. studenog 2020. (stranica 8), izvršen je uvid u Opće uvjete isporuke komunalnih usluga skupljanja i odvoza komunalnog otpada od 19. prosinca 2005. (stranice 18-21), Odluku o obvezatnom korištenju komunalne usluge održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog odvoza otpada u Općini G. od 9. studenog 2004. (stranice 22-24), Cjenik usluge odvoza komunalnog otpada u Općini G. od 1. ožujka 2012. (stranica 25), kao i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

 

              Svi dokazi cijenjeni su temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje u tekstu ZPP-a).

 

              Nesporno je da tužitelj obavlja komunalnu uslugu sakupljanja i odvoza komunalnog otpada u Općini G. i pripadajućim naseljima.

 

              Sporni su osnova i visina tužiteljevog potraživanja s obzirom na tuženikove navode da ne koristi usluge tužitelja.

 

              Korištenje javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada ne ovisi o volji vlasnika nekretnine nego je propisano čl. 30. st. 5. i 6. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13, 73/17, 14/19, 98/19) iz kojih odredbi proizlazi da je vlasnik nekretnine dužan:

 

1. koristiti javne usluge iz stavka 1. ovoga članka na način sukladan ovom Zakonu i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju ovoga Zakona, 2. predavati problematični otpad odvojeno od miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada, 3. snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge.

 

              Nadalje, kriterij obračunavanja cijene usluge odvoza otpada prema masi predanog otpada ili volumenu spremnika ovisi o odluci predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave sukladno čl. 30. st. 7. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, a ne o tužitelju te ukoliko takva odluka nije donesena, tužitelj je ovlašten od korisnika naplaćivati uslugu na temelju do sada važećih odluka jedinica lokalne samouprave.

 

              Tako i u konkretnom slučaju, obvezu vlasnika građevine za plaćanje usluge skupljanja i odvoza komunalnog otpada propisuje i odredba čl. 5. Odluke o obveznom korištenju komunalne usluge održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada u Općini G. od 9. studenog 2004. (stranice 22-24) prema kojoj je vlasnik ili korisnik nekretnine obvezan koristiti komunalne usluge održavanja čistoće u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada u roku od mjesec dana od stjecanja vlasništva nekretnine, završetka izgradnje građevine ili početka isporučivanja komunalne usluge u naselje u kojem ranije nije bilo te usluge.

             

              Člankom 18. st. 1. Općih uvjeta isporuke komunalnih usluga skupljanja i odvoza komunalnog otpada tužitelja (stranice 18-21) propisano je da korisnik plaća komunalnu uslugu na osnovi ispostavljenih računa isporučitelja komunalne usluge prema roku plaćanja na iskazanom računu, odnosno obrascu platnog prometa.

 

              Stoga sud nalazi neosnovanim navode tuženika da ne koristi usluge tužitelja jer jestivi dio otpada daje životinjama za jelo, a dio baca na "đubre" budući je zakonom propisana obveza svih vlasnika nekretnina na korištenje javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada.

 

              Ovo posebno stoga što gospodarenje otpadom treba provoditi na način koji ne ugrožava ljudsko zdravlje i okoliš pa isto ne treba prepustiti volji pojedinaca, nego pravnim subjektima educiranim i opremljenim za tu vrstu djelatnosti.

 

              Nisu od utjecaju u ovom postupku niti navodi tuženika o lošem imovinskom stanju.

 

              Naime, imovinsko stanje tuženika utjecat će na eventualnu nemogućnost tužitelja da naplati svoje potraživanje u ovršnom postupku.

 

              Visina tužiteljevog potraživanja proizlazi iz Izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 15. listopada 2020. (stranica 6), koji je vjerodostojna isprava u smislu čl. 31. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20; dalje u tekstu OZ-a).

 

              Budući da osnovanost i visina tužiteljevog potraživanja proizlazi iz dokaza izvedenih tijekom postupka, sud je temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio kao u točkama I. do II. izreke.

 

              Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 155. st. 1. istog propisa.

 

              Sukladno Zaključku V. s. Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017. trošak javnobilježničkog ovršnog postupka ulazi u parnični trošak te u odnosu na isti sud ne održava na snazi platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

 

              U odnosu na troškove ovršnog postupka vođenog pred javnim bilježnikom sud je primijenio odredbu čl. 14. st. 4. OZ-a prema kojoj se ovrhovoditelju, ovdje tužitelju, nadoknađuju samo troškovi koji su bili potrebni za ovrhu.

 

              Osnovan je trošak nagrade javnog bilježnika u iznosu od 75,00 kuna (čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku – NN 8/11, 114/12, uključen PDV).

 

              Tužitelju su javnobilježničkim rješenjem neosnovano dosuđeni trošak javnog bilježnika u iznosu od 43,50 kuna jer nije jasno o kojoj vrsti troška se radi te materijalni trošak u iznosu od 30,00 kuna jer ga tužitelj nije ničim dokumentirao.

 

              Budući da je tuženik podnio prigovor protiv javnobilježničkog rješenja o ovrsi, tužitelju nije nastao niti predvidivi trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 118,50 kuna.

 

              Slijedom navedenog, parnični trošak tužitelja ukupno iznosi 75,00 kuna, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno navedenom zaključku Vrhovnog suda.

 

              Tužitelju ne pripada traženi trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kuna jer još nije pozvan na platež iste, a nije dokazao da ju je platio unaprijed.

 

              Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Virovitici 29. ožujka 2021.

 

Sutkinja:

 

Mirjana Jelavić 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 8 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda. Temeljem čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnoga prava.

 

Dostaviti:

 

1. Tužitelj – F. VTC d.o.o., V., V. c. 5

2. Tuženik – B. D., L., S. R. 16

3. E - oglasna ploča za obje stranke

                                                       

Nacrt odluke izradila:

 

Viša sudska savjetnica:

 

      Ines Hečimović