Posl. br. Pp G-2926/2020

 

                            

              REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

              Zagreb, Avenija Dubrovnik 8 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Zrinjki Matijević, uz sudjelovanje Snježane Marenčić  kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okrivljene pravne osobe L. d.o.o. i II. okr. P. B., zastupani po branitelju J. T., odvjetniku u Z., zbog prekršaja iz čl.113.st.1.toč.55. i st.2. Odluke o komunalnom redu (Sl. glasnik Grada Zagreba  14/19, 24/19), povodom prigovora I. i II. okrivljenika na obavezni prekršajni nalog Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, klasa: …, urbroj: … od … godine, nakon provedenog žurnog postupka,  dana  29. ožujka 2021.godine, javno je objavio i

 

p r e s u d i o   j e

 

I-okr. pravna osoba: L. d.o.o., OIB …, sa sjedištem u …

II-okr. odgovorna osoba: P. B., sin I., rođ. .... godine, državljanin RH, OIB …, VSS, zaposlen, oženjen, otac dvoje djece, prekršajno nekažnjavan, s prebivalištem u …

 

                                                                               k r i v i   s u                                                                                   

što su dana  25. siječnja 2020. godine u 15:20 sati, u Z., na adresi …, onečistili javnu površinu većom količinom ambalaže raznog tipa, koju su ostavili iza dućana Š.

              dakle, što su kao pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi postupili suprotno odredbi iz čl. 88.st.8. Odluke o komunalnom redu,

čime su počinili prekršaj kažnjiv po čl. 113.st.1.toč.58. i st.2. citirane Odluke,

pa se temeljem citiranih propisa uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), izriče

za I.okr. pravnu osobu  L. d.o.o.

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD  2.000,00 KUNA (dvijetisućekuna),

za II.okr. odgovornu osobu P. B.

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 300,00 KUNA (tristotinekuna).

Temeljem čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona I. i  II. okr. su obvezni platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženim predlošcima uplatnice u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, a u protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. Prekršajnog zakona.

Temeljem čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona ukoliko I. i II. okr. u navedenom roku plate 2/3 izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

Temeljem čl. 139. st. 3. u vezi s čl. 138. st. 2. toč. 3. Prekršajnog zakona, I. i  II. ok. je obvezni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kuna (slovima: petstotinakuna) SVAKI u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice u roku od 15 dana po primitku ove presude, a u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, temeljem čl. 152. st. 4. i st. 11. Prekršajnog zakona.

O b r a z l o ž e n j e

 

Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, klasa: …, urbroj: …  izdala je dana od .... godine obavezni prekršajni nalog protiv I. i II. okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude, na koji nalog su okrivljenici pravovremeno uložili prigovor, te je isti stavljen izvan snage i proveden je žurni postupak.

U pisanoj obrani I. okrivljenik je istaknuo prigovor na sadržaj obveznog prekršajnog naloga navodeći da je pogrješno utvrđeno činjenično stanje, a što je dovelo do pogrješne primjene materijalnog prava. Smatra upitnim jesu li djelatnici I.okr. kritične zgode zatečeni od komunalnog redara, jer osoba s kojom je komunalni redar razgovarao nije dala svoje osobne podatke, iako je iste komunalni redar vrlo lako mogao saznati, pa makar tako da kontaktira izravno zastupnika po zakonu I.okr. Komunalni redar je to propustio učiniti, zbog čega je krajnje upitno je li okrivljenik pasivno legitimiran, sve ako je prekršaj i počinjen na način kako je to prezentirano u obveznom prekršajnom nalogu. Naime, odredbom čl.77.st.1. Odluke o komunalnom redu određeno je da je pravna osoba ili fizička osoba obrtnik koja obavlja djelatnost zbog koje dolazi do onečišćavanja površina javne namjene, dužna iste redovito čistiti ili osigurati njihovo čišćenje. Stoga je I.okr. iskazao da je ambalaža tijekom obavljanja djelatnosti uvijek propisno zbrinjavana i odvožena, pa ako je ista privremeno i odložena pored objekta u kojem se obavlja djelatnost, to sasvim sigurno ne može predstavljati prekršaj, jer je ambalažu svakako do odvoza potrebno privremeno odložiti. Međutim, postupanje komunalnog redara tj. od njega utvrđeno stanje je krajnje upitno, jer iz pobijanog obveznog prekršajnog naloga proizlazi da sve relevantne činjenice uopće nisu niti utvrđene. Odvoženje ambalaže iziskuje određeno vrijeme te niti jedna fizička ili pravna osoba ne bi bila u mogućnosti organizirati odvoženje te zbrinjavanje iste u svakom trenutku odlaganja, odnosno u svakom trenutku mogućeg obavljanja komunalnog nadzora. Obzirom na navedeno, neosnovano je očekivati od bilo koje pravne i fizičke osobe da odmah po privremenom odlaganju ambalaže istu odveze i propisno zbrine, odnosno neosnovano je očekivati da će privremeno odložena ambalaža biti zbrinuta baš u svakom trenutku u kojem bi komunalni redar mogao izvršti nadzor. Sukladno navedenoj odredbi, pravna osoba ili fizička osoba obrtnik dužna je javne površine redovito čistiti ili osigurati njihovo čišćenje. Dakle, nije zabranjeno odlaganje na javne površine, nego se relevantnom odredbom o komunalnom redu nalaže redovito čišćenje istih (pod uvjetom da je komunalni redar uistinu i zatekao ambalažu koja je u vlasništvu I.okr), a što su okrivljenici i činili, kao i u dosadašnjem obavljanju svoje djelatnosti. Ako je komunalni redar zatekao ambalažu kraj objekta u kojem I.okr. obavlja svoju djelatnost, tada se nikako ne može raditi o javnoj površini u smislu odredbe čl.77. Odluke o komunalnom redu nego se radi o površini koja neposredno služi obavljanju gospodarske djelatnosti I.okrivljenika. Dakle, ako se u objektu prodaju prehrambeni i drugi proizvodi, tada je životno i logično da prilikom dostave takvih proizvoda dolazi do privremenog odlaganja ambalaže koja se odmah i zbrinjava na propisan način, što je sve I.okr. činio u okviru svog poslovanja. U tom smislu, jasno je da komunalni redar nije mogao zateći ambalažom onečišćene javne površine, odnosno nije mogao zateći odlagalište otpada kako je to potpuno pogrješno pobijanim obveznim prekršajnim nalogom I.okr. stavljeno na teret. Komunalni je redar u konkretnom slučaju mogao utvrditi samo da je predmetna ambalaža odložena, a ne i da okrivljenik ne čisti redovito i ne osigurava čišćenje javnih površina, budući da se radi o samo jednom trenutku u obavljanju djelatnosti i samo jednom izvršenom nadzoru, te budući da redovito čišćenje po svojoj biti podrazumijeva i iziskuje čišćenje u određenim redovnim vremenskim razmacima. Pored činjenice da u konkretnom slučaju nema krivnje okrivljenika, pa time niti prekršaja, okrivljenik samo opreza radi ističe također da i ako bi se eventualno i utvrdilo da je počinjen prekršaj, da bi sasvim sigurno bilo riječ o beznačajnom djelu iz čl.24 a Prekršajnog zakona, budući da je stupanj ugrožavanja ili povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti neznatan te da ne psotoji potreba da počinitelj bude kažnjen. Takvim izrazitim restriktivnim tumačenjem, kažnjavanje za prekršaj za koji okrivljenik nije kriv, te čiji je stupanj ugrožavanja i građanskog neposluha izrazito nizak pa ga čak i nema!!!) samo ukazuje na činjenicu da je jedini smisao i cilj ovakvog kažnjavanja represija prema pravnim subjektima. Okrivljenik je istaknuo da je kazna izrečena u pobijanom prekršajnom nalogu izrečena u suviše visokom iznosu, budući da se ovdje ne radi o počinjenju prekršaja već eventualno o zakašnjenju u ispunjenju obveze (pod pretpostavkom da je činjenično stanje točno i potpuno utvrđeno), a pogotovo imajući u vidu prijašnju nekažnjavanost okrivljenika za ovakvu vrstu prekršaja. Stoga su predložili Sudu, a nakon provedenog postupka, da I.okr. oslobodi optužbe, a ukoliko bi se pak tijekom postupka utvrdilo da su ostvarena obilježja prekršaja, tada su predložili osloboditi kazne jer se radi o beznačajnom djelu, a podredno kaznu odrediti u što manjem iznosu s obzirom na stupanj počinjenog prekršaja.

II.okr. je iznio pisanu obranu istovjetnu obrani I.okr., te je istu nadopunio pred ovim sudom. Iskazao je da je odgovorna osoba I.okr. pravne osobe L. d.o.o., da dućan na adresi u Z., … posluje oko 30 godina, a njegova ga je firma preuzela pred pet godina. Nikada nisu imali problema sa zbrinjavanjem otpada, posjeduju jednu kantu za odlaganje otpada koju koristi njihov dućan, a ista im je dovoljna obzirom dućan nema mnogo otpada. Opisao je kako komunalni otpad odlažu u crne vreće koje kamion odvozi nekoliko puta na tjedan, dok su za kartonsku ambalažu imali angažiranog jednog čovjeka kojemu su istu ustupali, a za što je dobivao i neku naknadu. Budući da navedeno više nije moguće, kartonsku ambalažu iznose par sati prije odvoženja smeća, tj. odlažu ju uz vanjski zid dućana, te dva – tri puta tjedno osobno odvozi kartonsku ambalažu na zeleni otok. Dodao je kako se u blizini dućana nalazi i Društveni dom tako da korisnici istog nekada odlože svoje smeće na njihovo, a događa se i da stanari iz obližnjih slijepih ulica ponekad ostave svoje smeće na njihovom. Naglasio je kako smeće nije odbačeno, niti je njihovim odlaganjem prostor onečišćen, neuredan, a prigovorio je i da bi prostor na kojem odlažu ambalažu predstavljao javnu površinu. Na upit branitelja, II.okr. je iskazao da ambalaža koja se iznosi izvan dućana i odlaže se ispred dućana ponekad stoji 20 minuta, a ponekat dva-tri sata, ovisno o vremenu prodavačica, jer ga iznose kada stignu, te ga odlože na zid ispred dućana. Na ponovni upit branitelja, II.okr. je iskazao da susjedi koji donose svoje smeće, isto ostavljaju uz zid dućana. Kada je II.okr. predočena fotografija iz službene zabilješke, isti je iskazao da je navedena ambalaža bila naslonjena na zid dućana koji je u zakupu Grada Zagreba te da se radilo o trenutnom stanju ali da otpad nije stajao dulje vrijeme.

Svjedok I. M. je nakon propisnog upozorenja iskazao da kao komunalni redar, po službenoj dužnosti obilazi teren B. D., a predmetne je zgode na gore naznačenoj adresi zatekao otpad na javnom mjestu koji je bio odložen pored kante, a radilo se o kartonskoj ambalaži. Navedeni otpad već je zaticao ispred spornog dućana, te je jednom prilikom djelatnike dućana upozorio da otpad mora biti u kanti. Predmetne je zgode ušao u dućan, s namjerom da upozori djelatnike da otpad odlože u spremnike, ali je djelatnica dućana bila prilično neugodna, iskazala mu je kako nema ovlasti ulaziti u dućan, te ga je tražila da napusti prostor dućana, tako da je službenu zabilješku sačinio izvan dućana,  fotografirao je zatečeno stanje, a zatim e postupao prema zatečenom stanju odnosno, izdao je obvezni prekšajni nalog. Na upit suda, svjedok je iskazao kako sav otpad treba odložiti u spremnike, pridodajući kako njegova intencija nije bila kažnjavanje okr., već namjera da zaposlenike dućana upozori da poslože otpad u spremnik, kako je to učinio u jednom navratu, kada je djelatnica dućana pred njim spremila nepropisno odloženi otpad u spremnik. Budući da kritične zgode zaposlenici nisu odloženi otpad pospremili u spremnik, postupio je po zatečenom stanju i izdao obvezni prekršajni nalog. Na upit branitelja, svjedok je iskazao da nije utvrđivao koliko je dugo odložena ambalaža stajala ispred dućana, jer je njegova dužnost, postupati zbog neadekvatno odložene ambalaže. Na daljnji upit branitelja, svjedok je iskazao da nakon što je utvrdio da je iza dućana ostavljena veća količina ambalaže, nije se vraćao u ponovni očevid da se uvjeri jesu li istu otklonili. Na upit branitelja, svjedok je iskazao da se postupak vodi zbog onečišćenja javne površine koja je nastala ostavljanjem ambalaže izvan spremnika. Na upit branitelja, svjedok je iskazao da je putem geoportala utvrdio da se radi o javnoj površini. Pojasnio je da je geoportal, servis odnosno aplikacija koja određuje koji prostor spada pod javnu površinu. Branitelj okr. je prigovarao da bi se u konkretnom slučaju radilo o javnoj površini budući zemljište na kojem se nalazi dućan predstavlja između ostalog funkcionalno zemljište, tj. zemljište koje je nužno radi redovnog korištenja objekta zbog čega se ne može smatrati da se radi o javnoj površini, a isto obuhvaća i pristup objektu. Na upit branitelja, svjedok je iskazao da prilikom nadzora nije tražio razgovor sa odgovornom osobom, a niti je to predviđeno njihovim postupanjem, jer podatke potrebne za procesuiranje dobiva od policije. Branitelj je prigovorio istinitosti i točnosti iskaza svjedoka u pogledu inkriminiranog prekršaja osobito u dijelu da je upozoravao djelatnice I.okr. da uklone  ambalažu, tj. da je i prije inkriminiranog prekršaja utvrdio postojanje istog, jer bi to, da je točno, sasvim sigurno i pisalo u pobijanom obveznom prekršajnom nalogu. Komunalni je redar iskazao da je u prethodnom postupku, druga zaposlenica postupila na način da je uklonila ambalažu u spremnik koji se nalazio pored dućana, zbog čega nije trebao tada postupati.

U daljnjem postupku izvršen je uvid  u ispis iz evidencije katastra, u izvadak iz sudskog registra, u službenu zabilješku sa pripadajućim fotografijama.

Sudac je odbio prijedlog okr. da se sasluša njihova djelatnica S. S., obzirom je činjenično stanje u potpunosti utvrđeno, te provođenje predloženog dokaza samo bi odugovlačilo i poskupljivalo ovaj prekršajni postupak.

U završnoj riječi, branitelj okr. je iskazao kako u konkretnom slučaju nisu ostvarena obilježja prekršaja koja se okrivljenicima stavljaju na teret jer predmet inkriminacije nije bila utvrđivati je li ambalaža bila u spremniku ili ne, nego je predmet inkriminacije bio utvrditi je li javna površina redovito čišćena ili je li osigurano njezino čišćenje. Paušalni navodi da se radi o javnoj površini nisu dostatni da se utvrdi da je u tom smislu počinjen prekršaj.

Nadalje, smatra kako nije opravdan razlog za pokretanje prekršajnog postupka da je djelatnica, a kako to navodi svjedok bila neugodna, a kada je bila neka druga koja je bila ugodna, da prekršaja nije bilo. Zbog svega navedenog, smatra da su okr. dokazali da su osiguravali redovito čišćenje, sve da se i radi o javnoj površini, zbog čega su predložili da se oslobode krivnje u ovom postupku, a ukoliko sud nađe da su ostvarena obilježja prekršaja, predložili su sudu da okrivljenike oslobode kazne za evidentan angažman radi čišćenja površina, te činjenicu ranije nekažnjavanosti. 

Iz izvatka iz sudskog registra proizlazi da je Peter Barbarić direktor tvrtke koji zastupa društvo pojedinačno i samostalno.

Iz službene bilješke od 04.02.2020. godine proizlazi da je komunalni redar obavio nadzor terena dana 25.01.2020. godine i zatekao je odbačeni komunalni otpad neposredno uz prodavaonicu mješovite robe.

Iz sačinjenih fotografija koji su priložene službenoj zabilješci,  proizlazi da je uz rub dućana, odložen ambalažni otpad pokraj spremnika za otpad, u visini spremnika, a otpad zauzima površinu otprilike 2 spremnika.

Na temelju tako provedenog postupka, a posebno na temelju fotografija koje prikazuju zatečeno stanje, nesporno je da su okrivljenici postupili suprotno odredbi iz čl. 88.st.8. Odluke o komunalnom redu jer su ostavivši veću količinu ambalaže na javnoj površini onečistili površinu javne namjene, zbog čega ih je trebalo kazniti po čl. 113.st.1.toč.58. i st.2. citirane Odluke.  Navod okr. kako nije zabranjeno odlaganje na javne površine površan je jer je upravo čl.88.st.8. Odluke jasno određeno da je zabranjeno obavljati radnje kojima se onečišćuju površine javne namjene odnosno propušta obavljanje radnji kojima se sprječava onečišćenje površina javne namjene. Navodi okr. kako se ne radi o javnoj površini, samo su pokušaj izbjegavanja odgovornosti i suprotni stanju koje proizlazi  iz sačinjenih fotografija, budući površinu javne namjene čini svaka površina čije je korištenje namijenjeno svima i pod jednakim uvjetima. Iskaz svjedoka sudac je u cijelosti prihvatio, jer je dan na temelju neposrednog opažanja i zatečenog stanja, odnosno opisao je kako su okr. odložili predmetnu ambalažu izvan spremnika, na površini javne namjene i time ju onečistili, a što dodatno potvrđuju sačinjene fotografiije.  U svezi navoda okr. kako se radi o beznačajnom prekršaju čiji stupanj ugrožavanja, povreda javnog poretka, društvene dscipline, društvene vrijednosti je neznatan, pa da zbog toga ne postoji potreba za kažnjavanjem, valja naglasiti kako je tužitelj ovlašten pokretati prekršajni postupak, odnosno disponirati optužnim prijedlogom. Iz iskaza svjedoka proizlazi kako unatoč njegovog nastojanja da upozori djelatnike I.okr. na protupravno postupanje te ih potakne na uklanjanje zatečenog otpada,  isto nije bilo dobronamjerno prihvaćeno, pa mu je preostalo procesuirati protupravno postupanje, zbog čega ovaj sud smatra da nisu ispunjeni uvjeti da bi se postupanje okr. moglo promatrati kao beznačajno, jer bi takvom praksom, bilo upitno provođenje mjera radi uređenja površina javne namjene te održavanja čistoće i njihovog čuvanja.  Stoga je neosnovana i neprihvatljiva interpretacija okrivljenika kako ugodnost ili neugodnost neke od djelatnica utječe na postojanje ili nepostojanje prekršaja. Osim toga, valja naglasiti kako je sudac vezan činjeničnim opisom djela prekršaja a ne pravnom kvalifikacijom djela prekršaja kako je to tužitelj naznačio, odnosno u konkretnom slučaju izreka optužnog prijedloga (nakon što je obvezni prekršajni nalog stavljen izvan snage) uopće ne sadrži činjenice potrebne za postojanje prekršaja iz čl.77.  citirane Odluke, zbog čega je u ovom postupku odlučivano o prekršaju iz čl. 88.st.8. Odluke o komunalnom redu.

              Za prekršaj iz čl.113.st.1.toč.58. Odluke o komunalnom redu propisana je novčana kazna za pravnu osobu u rasponu od 4.000,00 do 9.000,00 kuna, a za odgovornu osobu u svezi st.2. istog čl. citiranog zakona novčanu kaznu u rasponu od 700,00 do 1.500,00 kuna.

Prilikom odlučivanja o vrsti i visini kazne, sud je okrivljenicima izrekao novčanu kaznu ispod donje granice propisane kazne, sukladno odredbi iz čl. 33. Prekršajnog zakona, uvažavajući činjenicu da okrivljenici do sada nisu prekršajno kažnjavani za ovo djelo prekršaja, pa je sudac uvjerenja da će se ublaženom novčanom kaznom kod okrivljenih postići svrha kažnjavanja u pravcu da više neće činiti ovakva niti slična djela prekršaja a postići će se društvena disciplina i pravičnost kažnjavanja počinitelja.

Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na citiranim zakonskim odredbama, a visina paušala određena je prema duljini i složenosti postupka, kao i imovinskim prilikama  okrivljenika, u skladu s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), kojim je paušalni iznos određen u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kn.

Presuda je pravomoćna.

Protiv ove presude žalba nije dopuštena (čl.244. st.1. Prekršajnog zakona).

 

Zagreb, 29. ožujka 2021. godine

 

Zapisničarka                                                                                                                                 Sutkinja

Snježana Marenčić                                                                                                              Zrinjka Matijević             

 

 

 

DOSTAVNA NAREDBA:

1. I. okrivljeniku, L. d.o.o., iz …

2. II. okrivljeniku,  P. B., iz …

3. branitelj okr. J. T., iz …

4. tužitelju, Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Zagreb

5. spis