Poslovni broj: 50. Pp G-3688/2019

 

 

                   

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Zrinjki Matijević, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Marenčić u prekršajnom predmetu protiv I-okr. pravne osobe N. Z. d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe D. Š., zbog prekršaja iz čl. 229.st.1.toč.35. Zakona o radu, čl. 229.st.1.toč.34. Zakona o radu i čl. 228.st.1.toč.17. Zakona o radu,  temeljem optužnog prijedloga Državnog inspektorata, klasa:…, ur.broj: …. od 19.srpnja 2019. godine, nakon provedene glavne rasprave održane dana 25. ožujka 2021. godine, na temelju čl. 183. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), dana 29. ožujka 2021. godine, javno je objavio i

 

p r e s u d i o   j e

 

I-okr. pravna osoba N. Z. d.o.o., OIB …, sa sjedištem u …

i

              II-okr. odgovorna osoba D. Š., državljanin RH, OIB … sa prebivalištem u …

 

k r i v i    s u

 

1. što kao poslodavac pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi  u poslovnom prostoru I. okr.  radnici A. Š. koja je kod okrivljenih radila na poslovima direktora najkasnije do 28. veljače 2019. godine nisu dostavili obračun dijela dospjele a neisplaćene plaće za mjesec siječanj 2019. godine,

dakle što kao poslodavac pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi, radnicima nisu  dostavili obračun dijela dugovane a neisplaćene plaće  u propisanom roku,

čime su postupili suprotno odredbi čl. 93.st.2. Zakona o radu, kažnjivo za I. okr. po čl. 229.st.1.toč.34. Zakona o radu, a za II. okrivljenika kažnjivo po čl. 229.st.2. u svezi st.1.toč.34. Zakona o radu (NN 93/14),

2.  što su dana 10. veljače 2019. godine i dana 11. ožujka 2019. godine, kao poslodavac i odgovorna osoba kod I. okr. svoje potraživanje naplatili uskratom isplate dijela plaće radnici A.Š bez njezine suglasnosti, tako da su joj obustavili iznos od 2.000,00 kuna,

dakle što su  kao poslodavac pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi, bez suglasnosti radnika, svoje potraživanje prema radniku naplatili uskratom isplate dijela plaće,

čime su postupili suprotno odredbi čl. 96.st.1. Zakona o radu i počinili prekršaj po čl. 228.st.1.toč.17. i .st.2. Zakona o radu (NN 93/14).

 

pa se temeljem citiranih propisa a uz primjenu čl. 38. st. 2. toč. 2. Prekršajnog zakona za djelo opisano pod toč. 1. i 2. ove presude

I.okr. N.Z.  d.o.o.

II. okr. D. Š.

 

      OSLOBAĐAJU  OD KAZNE

 

Temeljem čl. 139.st.3. u vezi s čl.138.st.2.toč.3 Prekršajnog zakona, I. okrivljenik i II. okrivljenik su obvezni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna (slovima: tristotinekuna) SVAKI u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude, a u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, temeljem čl. 152. st. 4. i st. 11. Prekršajnog zakona.

 

Temeljem čl. 182.toč.3. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18),

I-okr. pravna osoba N.Z. d.o.o.

i

              II-okr. odgovorna osoba D. Š.,

 

O s l o b a đ a j u    s e   o d    o p t u ž b e

 

da dana 31. siječnja 2019. godine  u Zagrebu, u sjedištu tvrtke, I. okr. kao poslodavac i II. okr. odgovorna osoba kod I. okr. ne bi dostavili obrazloženi otkaz u pisanom obliku radnici A. Š. koja je radila kod I. okr. na poslovima direktora, obzirom joj je radni odnos prestao s danom 31.01.2019. godine,

dakle da kao poslodavac pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi, ne bi dostavili obrazloženi otkaz u pisanom obliku osobi kojoj se otkazuje,

pa da bi time počinili prekršaj iz čl. 120.st.1 i 3. Zakona o radu, kažnjivo za I. okr. po čl. 229.st.1.toč.35. citiranog Zakona, a za II. okr. kažnjivo po čl. 229.st.2. u svezi st.1.toč.35. citiranog Zakona.

 

Obrazloženje

 

Državni inspektorat, podnio je optužni prijedlog klasa: … ur. broj: … srpnja 2019. godine, zbog prekršajnih djela činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.

I.okr. je u pisanoj obrani u cijelosti poricao počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom te se ne smatra krivim za predmetne prekršaje. Smatra da se u konkretnom slučaju radi samo i isključivo o malicioznom ponašanju odnosno osobnoj osveti bivše odgovorne osobe A. Š. kojoj je radni odnos kod I.okr. prestao upravo stoga što ista nije uredno, pravilno i savjesno obavljala poslove svojeg radnog mjesta. Stoga je II.okr. kao odgovorna osoba I.okr. raskinuo radni odnos s A. Š., a što je za posljedicu imalo "osvećivanje" bivšeg zaposlenika I.okr. koji je i prijavio I.okr. nadležnom inspektoratu rada. Citirajući čl.119.st.2. Zakona o radu, tumači kako je I.okr. pozvao gđu Šabić da okrivljeniku iznese obranu odnosno opravda svoj višednevni neopravdani izostanak s posla, iako s obzirom na dugotrajan izostanak s radnog mjesta bez ikakve obavijesti o istome, očito je da su postojale okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da okrivljenik kao poslodavac to učini. Čak i da okrivljenik kao poslodavac nije postupio sukladno odredbi čl.119.st.2. Zakona o radu, nesporno je kako uslijed višednevnog izostanka s radnog mjesta bez bilo kakve informacije okrivljeniku od strane A. Š. o samom izostanku, razlozima za takav izostanak, očekivanom trajanju izostanka i bilo čemu drugom u vezi s nedolaskom na radno mjesto, potpuno jasno ukazuju na okolnosti da tuženik kao poslodavac izvanredno otkaže ugovor o radu bez da omogući radnici da iznese svoju obranu. Neopravdani višednevni (8 dana prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu) izostanak s radnog mjesta, bez bilo kakvog javljanja ili drugog načina obavješćivanja okrivljenika kao poslodavca o razlozima za izostanak i očekivanom trajanju izostanka s radnog mjesta predstavljaju ne samo evidentno kršenje obveza radnice iz čl.7.st.12. Zakona o radu, već isto predstavlja i nečuven dokaz nedostatka osnovne ljudske pristojnosti i kolegijalnosti kako prema svojem poslodavcu tako i prema svojim suradnicima u poslu. Radnica je svojevoljno, bez bilo kakvog dogovora s poslodavcem neopravdano i bez bilo kakve obavijesti bila odsutna s radnog mjesta od 07.01. do 14.01.2019. godine, potom se 15.01.2019. godine ponovno pojavila na radnom mjestu, da bi onda opet počevši od 21.01.2019. pa nadalje, sve do Odluke o izvanrednom otkazu bez ikakvog opravdanja i bez informiranja o razlozima izostanka i očekivanom trajanju izostanka bila odsutna s radnog mjesta 8 radnih dana, uslijed čega ista nije obavljala svoje obveze temeljem Ugovora o radu. Jasno je kako je takvim ponašanjem uzrokovala ne samo probleme u svakodnevnom poslovanju okr. već uzrokovala da okrivljenik izgubi svako povjerenje u radnicu i njezin daljnji rad zbog čega nije bilo nikakvog razloga očekivati od tuženika bilo što drugo osim da izvanredno otkaže ugovor o radu. U svezi 2. točke optužnog prijedloga, I.okr. je iskazao kako su radnici dostavili i obračun plaće i isplatili joj istu što je vrlo lako provjerljivo uvidom u prijavu kod nadležne porezne uprave, a isto tako navedenu informaciju i dokumentaciju o tome je I.okr. predao inspektorici tijekom nadzora. U svezi uskrata iznosa od 2.000 kn bila je stvar dogovora radnice i prokurista I.okr. T. P. još prije nego je II.okr. postao odgovorna osoba u I.okr. Naime, prema saznanju II.okr. radnica je u dogovoru s naprijed imenovanim prokuristom i vlasnikom I.okr. za vrijeme dok je ona bila odgovorna osoba usmeno dogovorila prijeboj s obzirom je ista za svoje osobne potrebe uzela mobilni telefon kupljen i plaćen preko I.okr. upravo u iznosu od 2.000,00 kuna. Napomenuo je kako navodnim prekršajima koji nisu počinjeni, nije nastala nikakva šteta ni za Republiku Hrvatsku niti za bilo koju drugu fizičku ili pravnu osobu, bilo u pogledu izravne štete ili u pogledu umanjene dobiti. Napomenuo je kako je I.okr. pravna osoba koja svoje obveze prema svojim zaposlenicima i prema RH ispunjava uvijek, u cijelosti i pravovremeno te kako je tijekom svoje poslovne aktivnosti u Republici Hrvatskoj uvijek i u svakom slučaju postupao zakonito i sukladno svim pozitivnim propisima RH.

II. okr. se je  pridružio obrani I. okr., istovjetno se braneći da nije počinio prekršaje koji mu se stavljaju na teret.

U dokaznom postupku sudac je izvršio uvid i pročitao zapisnik o saslušanju svjedoka od  05.07.2019., u e-mail korespondenciju od 01.02.2019., u izvadak po transakcijskom računu od 18.02.2019. i 11.03.2019., u zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 17.04.2019., u nastavak zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 30.04.2019., u obračun isplaćene plaće za mjesec siječanj 2019.,  u prijavu o prestanku osiguranja od 01.02.2019., u odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 31.01.2019., u odluku o odbitku dijela plaće od 28.02.2019.,  saslušani su svjedok T. P. i inspektorica L. L. D.,  u izjavu o prijeboju od 03.06.2019., u potvrdu o uplati na ime razlike za A. u iznosu od 1.000,00 kuna dana 01.08.2019.,  i u prigovor o izjavi prijeboja.

Svjedok T. P. je nakon propisnog upozorenja iskazao kako se sjeća da je poslodavac uzeo 2.000,00 kuna od plaće za siječanj 2019. godine A. Š. s osnova potraživanja prema radnici koja je u to vrijeme bila i direktorica društva. Za ovakvu uskratu poslodavac nije imao pisanu suglasnost radnice. Naime, A. Š. je neovlašteno koristila Rent a car za što je izdan račun koji je poslodavac platio. S obzirom da A. Š. nije dolazila na posao i po nekoliko dana, sa 31.01.2019. godine prestao joj je radni odnos, te prilikom obračuna plaće nije niti bila dostupna poslodavcu. Napomenuo je da je A. Š. dana 03.06.2019. godine dala svoju izjavu o Prijeboju iz koje je vidljivo da priznaje dug u iznosu od 2.000,00 kuna, a koji iznos joj je oduzet od plaće za siječanj 2019. godine.

Svjedokinja L. L. D. je nakon propisnog upozorenja iskazala da je inspekcijski nadzor provela po prijavi radnice A. Š., kada je uočila kako poslodavac  i odgovorna osoba I.okr. nisu radnici dostavili obrazloženi otkaz u pisanom obliku na dan prestanka radnog odnosa a koji joj je prestao na temelju izvanrednog otkaza poslodavca. Napomenula je da je poslodavac uputio e-mail radnici dana 01.02.2019. godine s obavijesti o otkazu ugovora o radu. Prema ugovoru o radu, radnica A. Š. je imala ugovorenu plaću od 15.561,94 kune bruto, a za siječanj su joj isplatili 5.000,00 kuna dana18.02.2019., a dana 11.03.2019. godine su joj na zaštićeni račun isplatili 3.658,00 kuna te iznos od 2.941,54 kune, što znači da su joj ukupno isplatili 11.599,54 kune a prema obračunu plaće isplaćene za siječanj 2019. godine iznos neto plaće je 13.599,00 kuna što znači da poslodavac radnici za siječanj nije isplatio 2.000,00 kuna plaće. Prilikom inspekcijskog nadzora utvrdila je da je poslodavac uskratio radnici A. Š. od plaće  za siječanj 2019. godine iznos od 2.000,00 bez prethodno dane njene pisane suglasnosti. Nije upoznata s izjavom o Prijeboju jer je izjava dana nakon provedenog inspekcijskog nadzora.

Iz izjave o prijeboju od 03.06.2019. godine a kojeg je potpisala Alma Šabić proizlazi kako A. Š. duguje poslodavcu iznos od 2.000,00 kuna, međutim obzirom je poslodavac izvršio prijeboj u iznosu od 2.000,00 kuna, svojom izjavom o prijebojem prestaju potraživanja poslodavca u iznosu od 2.000,00 kn s osnove povrata ostatka novčanih sredstava plaćenih s računa I.okr. A-A. d.o.o. za zakup vozila, te njezina tražbina s osnova neisplaćenog dijela plaće za siječanj 2019. godine.

Iz prigovora o izjavi prijeboja koji je istaknuo II.okr. a uputio A. Š. proizlazi da I.okr. osporava da bi N.Z. imao ikakvih dugovanja prema istoj.

Iz potvrde o uplati na ime razlike za A. proizlazi da je A. Š. uplatila iznos od 1.000,00 kuna I.okr. dana 01.08.2019. godine.

Sudac je u više navrata pozivao svjedoka A. Š. na glavnu raspravu, radi njezinog saslušanja, međutim ista je ostala nedostupna ovom sudu.

Zapisnik o ispitivanju svjedoka  A. Š. sačinila je inspektorica dana 05.07.2019. godine nakon što je istu propisno upozorila o svim pravima i obvezama svjedoka. Svjedokinja je iskazala da je radila na poslovima direktora – člana uprave  u razdoblju od 07.09.2018. do 31.01.2019. godine, a temeljem ugovora o radu sklopljenog na određeno, puno radno vrijeme sa ugovorenom plaćom u iznosu 15.561,94 kune bruto. U razdoblju od 31.01.2019. do 31.01.2019. godine bila je na bolovanju zbog ozljede noge koju je zadobila prilikom odlaska na posao.  Radni joj je odnos poslao dana 31.01.2019. godine odlukom poslodavca o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a navedenu odluku primila je preporučenom pošiljkom dana 06.02.2019. godine. Dana 01.02.2019. godine poslodavac ju je obavijestio e-mailom da joj s danom 31.01.2019. godine prestaje radni odnos. Pridodala je da joj je dio plaće za 01/2019 godine u iznosu od 5.000,00 kuna poslodavac isplatio dana 18.02.2019. godine, a dio u iznosu od 3.658,00 kuna i od 2,041,54 kuna dana 11.03.2019. godine. Prilikom isplate plaće za 01/2019. godine poslodavac joj je uskratio iznos od 2.000,00 kuna a za isto joj nije dala pisanu suglasnost. Primila je i Odluku o odbitku dijela plaće od 28.02.2019. godine u kojoj je naznačeno da joj je obustavljen iznos od 2.000,00 kuna. Pridodala je da joj poslodavac nije dostavio obračun dijela dospjele a neisplaćene plaće za 01/2019. godine dok je obračun isplaćene plaće za 01/2019. godine primila putem e-maila 28.02.2019. godine.

E-mail poruka od 01.02.2019. godine upućena je A. Š., a istom ju poslodavac obavještava da je odjavljena dana 31.01.2019. godine sa mjesta direktora N.Z., te da je 31.01.2019. godine odjavljena i sa Trgovačkog suda kao direktor kod I.okr.

Temeljem izvatka po transakcijskom računu proizlazi da je dana 11.03.2019. godine na račun A. Š. izvršena uplata plaće za 01/2019. u iznosu od 3.658,00 kuna (na zaštićeni račun), dana 11.03.2019. godine izvršena je uplata na račun A. Š. u iznosu od 2.941,54 kuna,  a dana 18.02.2019. godine izvršena je uplata na ime djela plaće za siječanj 2019. godine u iznosu od 5.000,00 kuna. koji je provela inspektorica rada, a

Odlukom o odbitku dijela plaće od 28.02.2019. godine, poslodavac je odlučio radnici odbiti od plaće iznos od 2.000,00 kuna a na ime vrijednosti mobitela kojeg je ista zadržala u svom vlasništvu. Iz istog proizlazi vrijednost pune cijene navedenog mobitela na tržištu, te konstatiraju da predmetni mobitel ne tretiraju kao novi.

              Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, analizirajući obrane okr., te sve materijalne i nematerijalne dokaze, ovaj sudac smatra činjenično stanje u potpunosti utvrđeno. Iako se okrivljenici brane da nisu počinili prekršaje koji im se stavljaju na teret, u svezi optužbe da okr. nisu dostavili radnici obračun dijela dospjele a neisplaćene plaće za mjesec siječanj 2019. godine, obrana okr. je neutemeljena, paušalna i  neargumentirana. Naime, iz izvatka po transakcijskom računu nesporno je da je radnici  A. Š. isplaćeno na ime plaće za siječanj 2019. godine  ukupan iznos od 11.599,54 kuna a ne iznos od 13.599,54 kune kako je to iskazano obračunom isplaćene plaće – obrazac IP za siječanj 2019. godine. Slijedom navedenog, a budući da obračun dospjele a neisplaćene plaće okr. nisu dostavili radnici, svojim su postupanjem postupili suprotno odredbi iz čl.93.st.2. Zakona o radu.   Nadalje, u svezi uskrate isplate dijela plaće radnika, sudac je u cijelosti poklonio vjeru svjedoku T. P. koji jasno iskazuje činjenice poslovanja I.okr. kao i njihovo postupanje, pa je sudac istome poklonio vjeru. Naime, iz iskaza navedenog svjedoka jasno proizlazi da poslodavac nije imao pisanu suglasnost radnice za uskratom  dijela plaće. Navedeno potvrđuje i izjava A. Š. koju sadrži zapisnik o saslušanja svjedoka. Nadalje iz izvatka po transakcijskom računu nedvojbeno je da je na ime plaće za siječanj 2019. godine isplaćen dio plaće dok je za ostatak radnica uskraćena. Iako Zakonom o radu nije jasno određena forma u kojoj treba biti suglasnost radnika za uskratom, ovaj je sudac mišljenja da, budući se uskratom plaće dira u jedno od važnih radnikovih prava, samo konkretna i neposredna pisana suglasnost radnika za svaku namjeravanu uskratu plaće može ovlastiti poslodavca da izvrši uskratu sa plaće radnika. Usput, ovaj sudac napominje kako predmet ovog postupka nije utvrđivanje osnovanosti potraživanja okr. zbog čega su isti uskratili radnici dio plaće, te pridodaje da naknadna izjava o prijeboju (radnice od od 03.06.2019.), nikako okrivljenike ne može osloboditi od odgovornosti za počinjeni prekršaj, ali je ova okolnost cijenjena prilikom odlučivanja o kazni. Slijedom svega navedenog, nedvojbeno je da su I. i II.okr. postupili suprotno odredbi čl. 96.st.1. Zakona o radu, zbog čega ih je trebalo proglasiti krivima.

Slijedom svega iznesenog, I. i II. okrivljenike trebalo je za djela prekršaja opisana pod toč.1. i 2. izreke ove presude, proglasiti krivima.

Za prekršaj iz čl. 229. st. 1. toč. 34. i st. 2. Zakona o radu propisana  je novčana kazna za pravnu osobu u iznosu od 61.000,00 kuna do 100.000,00 kuna te za odgovornu osobu u iznosu od 7.000,00 do 10.000,00 kuna, dok je za prekršaj iz čl. 228.st.1.toč.17. i st.2. Zakona o radu propisana novčana kazna za pravnu osobu u rasponu od 31.000,00 kuna do 60.000,00 kuna, a za odgovornu osobu u rasponu od 4.000,00 do 6.000,00 kuna.

Prilikom odlučivanja o vrsti i visini sudac je kao olakotnu okolnost kod okr. cijenio činjenicu da je radnica, prije okončanja ovog postupka, dala svoju izjavu o prijeboju odnosno temeljem koje proizlazi kako radnica nema nikakvih potraživanja prema okrivljenicima, kao i okolnost da je od počinjenih prekršaja proteklo više od dvije godine. Stoga, ovaj sud smatra primjerenim za opisana djela prekršaja, a posebno cijeneći činjenicu da za radnicu nisu nastale štetne posljedice, okrivljenike osloboditi od kazne za djela opisana pod toč.1. i 2. ove presude, temeljem čl.38.st.2.toč.2. Prekršajnog zakona, smatrajući da će se i na opisani način postići svrha kažnjavanja.

U svezi prekršaja opisanog pod toč.3. ove presude, a budući da čl.229.st.1.toč.3. Zakona o radu ne propisuje rok u kojem je poslodavac obvezan uručiti pisani i obrazloženi otkaz ugovora o radu radniku, a iz obrane okrivljenika i iskaza svjedokinje te materijalnih dokaza je nesporno da je navedena pisana odluka o otkazu ugovora o radu uručena navedenoj radnici, očito je da okrivljenici nisu počinili predmetni prekršaj, koji im se stavlja na teret pa ih je trebalo osloboditi od optužbe.

Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na citiranim zakonskim odredbama, a visina paušala određena je prema duljini i složenosti postupka, u skladu s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13), kojim je paušalni iznos određen u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kn.

   U Zagrebu,  29. ožujka 2021. godine

 

         Zapisničarka                                                                                                                            Sutkinja

     Snježana Marenčić                                                                                                 Zrinjka Matijević

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave  prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno u dva istovjetna primjerka, putem ovog Suda, bez naplate takse, na adresu: Općinski prekršajni sud u Zagrebu, Zagreb, Avenija Dubrovnik 8, pozivom na gornji broj, a o istoj odlučuje nadležni sud.

 

Dostavna naredba:

1. I okr. pravna osoba N.Z. iz ….
2. II okr. D. Š., iz ….
3. Državni inspektorat, Šubićeva 29, Zagreb
4. Spis