Poslovni broj: 119 Povrv-7367/2018-11

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Heleni Frigo Bomeštar, a po
prijedlogu sudske savjetnice T. F., u pravnoj stvari tužitelja V. i o. d.o.o., OIB: …, Z., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Š. M., M., S. & p. d.o.o. iz Z., protiv tuženika A. B., OIB: …, Z., zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva B., D., V. d.o.o. iz Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. ožujka 2021. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i u odsutnosti tuženika, 26. ožujka 2021.

p r e s u d i o j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika
I. L. iz Z., poslovni broj Ovrv-… od 27. kolovoza 2018. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 106,64 kn te pripadajući iznos zateznih kamata obračunatim po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje
HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, tekućim na:

- iznos od 278,73 kn od 16. rujna do 2017. do 1. listopada 2018.,

- iznos od 106,64 kn od 16. rujna 2017. do isplate, sve u roku 8 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. L. iz Z., poslovni broj Ovrv-… od 27. kolovoza 2018. u preostalom dijelu.

III Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od
785,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja odluke do isplate, po stopi koja
se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate
za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8
dana.

Obrazloženje

Parnični postupak proveden je povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi
posl.br. Ovrv-… od 27. kolovoza 2018. doneseno po javnom bilježniku I. L. iz Z., radi naplate

2 Poslovni broj: 119 Povrv-7367/2018-11

novčane tražbine prema tuženiku u iznosu od 690,67 kn zajedno sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog računa do isplate.

Protiv gore navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor u kojem
navodi da predmetno rješenje o ovrsi pobija u cijelosti te smatra da predmetno potraživanje ne
postoji. U rujnu 2017. stanari zgrade na predmetnoj adresi uputili su tužitelju zajedničku žalbu
na povećani račun potrošnje vode putem koje je zatražena specifikacija spornog dijela računa,
odnosno razlike po M-BUS sustavu. Navedenu specifikaciju stanari nisu nikada primili pa
smatra kako tužitelj nije dokazao svoje potraživanje. Navodi da nije moguće utvrditi tko je i
kada vršio očitanja stanja glavnog i sekundarnih vodomjera i tko je potrošio vodu koju je
tužitelj zaračunao tuženiku. Predlaže ukinuti platni nalog.

Radi izjavljenog prigovora stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, a postupak je nastavljen po pravilima parničnog postupka.

U daljnjem tijeku postupka tuženik je istaknuo prigovor zastare te navodi kako
uplatom od 1. listopada 2018. nije priznao tužbeni zahtjev jer se takva uplata uopće ne odnosi
na utuženo dugovanje već na redovni račun za vodu pristigao nakon utuženog razdoblja.
Podneskom od 23. listopada 2020. navodi kako 1. listopada 2018. uopće nije izvršena uplata
na račun tužitelja, te u prilog navedenom dostavlja izvod s transakcijskog računa.
Tijekom postupka sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga (list 3), matične
evidencije – bilješke (list 14), pregled obveznika na objektu (list 15), uvid u kupca (list 16),
uvid u mjerno mjesto (list 17), žalbu (list 18-19), odgovor na žalbu (list 20-21),kartica faktura
stana (list 22-25), odluka Komisije za otpis vode utrošene bez koristi (list 26),
knjigovodstveno stanje obveznika (list 27-29; 31-33; 40-48), preslike računa (list 34-35),
karticu očitanja vodomjera (list 36), karticu dužnika (list 37), korespondenciju između
stranaka (list 49-58), potvrdu o prometu (list 62-69).

Uvidom u navedene isprave te ocjenom takvih dokaza temeljem čl. 8. Zakona o
parničnom postupku (NN broj 26/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 (i
96/08), 84/08, 123/08, 57/11 , 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP), utvrđeno je da je tužbeni
zahtjev u cijelosti osnovan.

Između stranaka nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju evidentiran kao
korisnik usluge tužitelja, sporno je pitanje zastare potraživanja i visina potraživanja.
U odnosu na istaknuti prigovor zastare, valja reći da se u konkretnom slučaju
primjenjuje jednogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 232. st. 1. toč. 3. ZOO-a za
tražbinu naknade za isporučenu vodu. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga i preslike računa
razvidno je da je račun dospio na naplatu dana 15. rujna 2017., dok je postupak radi
ostvarenja predmetne tražbine tužitelj pokrenuo dana 14. kolovoza 2018. podnošenjem
prijedloga za ovrhu javnom bilježniku, dakle prije isteka propisanog zastarnog roka. Stoga je
istaknuti prigovor zastare neosnovan.

Nadalje, u odnosu na prigovor tuženika na povećani račun potrošnje vode i uloženu
žalbu na isti, ističe se da je tužitelj u odgovoru na žalbu od 23. rujna 2017. naveo kako do
navedene razlike iskazane na predmetnom računu dolazi ukoliko je u određenom razdoblju
očitanja potrošnja vode po glavnom vodomjeru veća od zbroja očitanja svih sekundarnih
vodomjera. Razlika je zajednička potrošnja zgrade i plaćaju je svi potrošači sukladno Općim i
tehničkim uvjetima isporuke vodnih usluga (Službeni glasnik Grada Zagreba, broj 17/13;
dalje u tekstu: Opći uvjeti), a ista je iskazana na predmetnom računu u stavci 5. Takav
obračun zajedničke potrošnje zgrade ispostavlja se svim potrošačima, neovisno o vlastitoj
potrošnji, a ovisno o vlasničkom udjelu u zgradi koji se određuje temeljem elaborata o
etažiranju zgrade.

Naime, uvidom u uvid u kupca br. 1307594 od 19. veljače 2019. (list 16) utvrđeno je
da suvlasnički udio tuženika iznosi 14,2%. Nadalje, tužitelj u odgovoru na žalbu navodi kako
predmetna razlika upućuje na zajedničku potrošnju vode ili na mogućnost kvara na internom

3 Poslovni broj: 119 Povrv-7367/2018-11

dijelu instalacija, a koju je korisnik usluge dužan održavati u stanju funkcionalne ispravnosti
sukladno odredbi čl. 9. st. 2. Općih uvjeta. Nadalje, u odnosu na navode tuženika kako nije
moguće utvrditi tko je i kada vršio očitanja stanja glavnog i sekundarnih vodomjera, navodi se
kako je tužitelj dana 13. srpnja 2017. izvršio očitanje vodomjera, kako to proizlazi iz računa
br. 061285756 (list 35) i kartice očitanja vodomjera. Naime, navode tužitelja ovaj sud u
potpunosti prihvaća s obzirom da je tužitelj u spis dostavio relevantnu dokumentaciju kojom
iste dokazuje, dok tuženik svoje navode ničim ne potkrepljuje, slijedom čega su isti paušalni i
neosnovani.

Nadalje, podneskom od 2. rujna 2019. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev u odnosu
na kamate dužnog iznosa koje sada potražuje od datuma dospijeća uzimajući u obzir uplatu od

1. listopada 2018. u iznosu od 278,73 kn (sukladno knjigovodstvenom stanju obveznika – list
28 i kartici dužnika – list 37) te Odluci Komisije za otpis vode utrošene bez koristi od dana

19. kolovoza 2018. (list 26). Naime, navedenom Odlukom Komisija za otpis vode tuženiku je
otpisala 50% prekomjerne potrošnje vode za razdoblje od 28.6.2017. – 28.7.2017. za
predmetni objekt u iznosu od 305,30 kn. Dakle, uzimajući u obzir prethodno navedeno, visina
tužbenog zahtjeva utvrđena je i uvidom u prijepis računa te izvadak iz ovjerovljenih poslovnih
knjiga tužitelja koji sud prihvaća kao vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. Ovršnog
zakona (NN broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje: OZ). S druge strane, navodi
tuženika u odnosu na uplatu dana 1. listopada 2018. u iznosu od 278,73 kn u potpunosti su
proturječni. Naime, tuženik najprije na ročištu navodi kako uplatom od 1. listopada 2018. nije
priznao tužbeni zahtjev jer se takva uplata uopće ne odnosi na utuženo dugovanje već na
redovni račun za vodu pristigao nakon utuženog razdoblja, dok podneskom od 23. listopada

2020. navodi kako 1. listopada 2018. uopće nije izvršena uplata na račun tužitelja, te u prilog
navedenom dostavlja izvod s transakcijskog računa. S obzirom na navedene proturječnosti, a i
knjigovodstveno stanje obveznika iz kojeg jasno proizlazi uplata tuženika, sud je prigovor
tuženika vezan za predmetnu uplatu utvrdio neosnovanim i usmjerenim na izbjegavanje
obveze.

Prema tome, nije sporno da su stranke bile u obveznom odnosu, dok je uvidom u
priloženi izvod iz poslovnih knjiga i račun utvrđeno da tuženik nije u cijelosti podmirio
predmetno dugovanje tužitelju. Stoga je sud utvrdio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od
106,64 kn te sukladno čl. 9. ZOO-a naložio tuženiku platež glavnice sa pripadajućom
zateznom kamatom temeljem odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a i održao na snazi platni nalog
sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a u navedenom dijelu, dok je u preostalom dijelu isti ukinuo s
obzirom na dispozicije tužitelja.

U odnosu na trošak postupka, za napomenuti je kako je presudom odlučeno o
osnovanosti platnog naloga, te kako se platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u
odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem
vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o
osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom
dijelu parničnog postupka (bez razlučivanja troškova ovršnog - od troškova parničnog
postupka; tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u zaključku Su-IV-204/17 od 02. lipnja

2017., Županijski sud u Splitu Gž-976/17, Županijski sud u Varaždinu Gž-1370/17, Gž-
1505/17, Županijski sud u Dubrovniku Gž-566/16 i dr.).

Tužitelju su na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a priznati troškovi
parničnog postupka. Tužitelju je temeljem Tbr.7.t.8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za
rad odvjetnika (NN broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; dalje: Tarifa) priznata jednokratna
nagrada za zastupanje po odvjetniku za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 kn,
uvećano za pripadajući PDV u visini od 25 %, kojem iznosu treba dodati trošak sudske
pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn prema Tbr. 2. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama
(NN broj: 118/18), a što ukupno iznosi 725,00 kuna. Navedenom trošku također treba dodati i

4 Poslovni broj: 119 Povrv-7367/2018-11

priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 60,00 kn, a koji se temelji na odredbi čl.

6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN br.
8/11 i 114/12). Tužitelju nije priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu budući isti nije
sastavljen po punomoćniku odvjetniku, trošak javnobilježničke dostave koja je obuhvaćena
javnobilježničkom nagradom, kao ni predvidive troškove jer isti nisu niti nastali.
Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 26. ožujka 2021.

Sutkinja:

Helena Frigo Bomeštar, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa iste.
Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba
parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba
u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao
nedopuštena (čl. 467. st. 1.,3., 4. i 5. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po pun. uz sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 100,00 kn
- tuženiku po pun.