1                            Poslovni broj: Gž Ovr-257/2020-4

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž Ovr-257/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S KA

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda Marku Pribisaliću, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica-specijalist Marijana Ostojić Kavain, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja E. & S. B. d.d., OIB: ..., R., zastupan po OD H. & P. d.o.o., Z., protiv ovršenika V. T., OIB: ..., L., zastupan po punomoćnici A. G. C., odvjetnica iz Z., radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr-212/2019-4 od 30. kolovoza 2019., dana 4. listopada 2022.,

r i j e š i o  j e

 

Uvažava se žalba ovršenika, ukida rješenje o ovrsi Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Ovr-212/2019-4 od 30. kolovoza 2019. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi određena je ovrha na temelju ovršnih isprava – Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 17. srpnja 2007. solemniziranog po javnom bilježniku E. R. iz R. pod poslovnim brojem 4376/2007 20. srpnja 2007. te pripadajućeg Aneksa br. 1 Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava( hipoteke) na nekretnini od dana 19. siječnja 2016. solemniziranog kod javnog bilježnika V. P. iz Z. pod poslovnog broja OV-1712/16 od dana 28. siječnja 2016. koji su postali ovršni dana 26. ožujka 2018., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 198.948,81 EUR, koja se sastoji od iznosa od 167.096,90 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB važeće na dan plaćanja, na ime glavnice, zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17. siječnja 2019. pa do isplate, iznosa 240,00 kuna javnobilježničkih troškova, iznosa od 47,50 kuna kao i iznosa od 20.512,50 kuna na ime troškova ovog ovršnog postupka zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, na nekretnini u vlasništvu ovršenika i to kč.br. 1182/3, u naravi u L. površine 300 čhv, odnosno 1079 m2, kuća broj 7, dvorište i oranica u L. površine 300 čhv, odnosno 1079 m2, upisane u zk.ul.br.2266, k.o. 331678, L., sve upisano kod Zemljišnoknjižnog odjela Velika Gorica Općinskog suda u Velikoj Gorici, zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđivanjem vrijednosti i prodajom nekretnina te namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom. Ujedno je naložena zemljišnoknjižnom odjelu toga suda zabilježba ovrhe.

 

2.Protiv citiranog rješenja, žali se ovrhovoditelj, pobijajući ga zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 50. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje: OZ), ne predlažući određeni način odlučivanja ovog suda.

 

3.Na žalbu nije odgovoreno.

 

4.Žalba je osnovana.

 

5.Pobijanim rješenjem o ovrsi prvostupanjski sud je odredio predloženu ovrhu očito ocjenjujući da je prijedlog ovrhovoditelja u potpunosti utemeljen na ovršnim ispravama koje predstavljaju osnovu ovrhe.

 

6.Citirani pravni zaključak prvostupanjskog suda ne može se za sada prihvatiti kao pravilan.

 

7.Odredbom članka 22. OZ je propisano da sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, dok prema članku 23. OZ ovršna isprava je i ovršna javnobilježnička odluka i ovršna javnobilježnička isprava.

 

8.U konkretnom slučaju, ovršnu isprave predstavljaju Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 17. srpnja 2007. solemniziranog po javnom bilježniku E. R. iz R., pod poslovnim brojem 4376/2007 20. srpnja 2007. te pripadajućeg Aneksa br. 1 Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava( hipoteke) na nekretnini od dana 19. siječnja 2016. solemniziranog kod javnog bilježnika V. P. iz Z. pod poslovnog broja OV-1712/16 od dana 28. siječnja 2016. koji su postali ovršni dana 26. ožujka 2018, dok visinu potraživanja ovrhovoditelj dokazuje izvatkom iz poslovnih knjiga, kao vjerodostojnom ispravom.

 

9.Dakle, predmetno rješenje o ovrsi doneseno je na temelju solemniziranih privatnih isprava, odnosno, ovršnog javnobilježničkog akta kao ovršne isprave, a iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da se radi o Ugovoru o kreditu sklopljenom između ovrhovoditelja kao banke i davatelja kredita, te ovršenika kao korisnika kredita, kojim je korisniku kredita odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF kao stambeni kredit za oplatu stambenog kredita i adaptaciju stambenog objekta, kao i Aneksu broj 1 tom ugovoru kojim je, među ostalim, izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

 

10.Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. u Zagrebu usvojen je zaključak da je obveza ovršnog suda, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

 

11. Sukladno navedenom zaključku, sudovi koji postupaju po, među ostalim, vjerodostojnim ispravama, zadužnicama, javnobilježničkim aktima ili solemniziranim privatnim ispravama koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, u ovom slučaju ovršni sud, imaju ovlaštenje i dužnost po službenoj dužnosti paziti na ništetnost ugovornih odredaba potrošačkih ugovora, neovisno o inicijativi stranke potrošačkog ugovora. Na taj način, nacionalni sudovi u Republici Hrvatskoj osiguravaju sudsku kontrolu koju zahtijeva pravo Europske unije.

 

12. U tom smislu, ukazuje se na pravno shvaćanje koje je izrazio Sud Europske unije u slučaju C-407/18 (slučaj Kuhar protiv Slovenije, presuda od 26. lipnja 2019.) po kojem su sudovi dužni ispitati jesu li odredbe sadržane u javnobilježničkom aktu (potrošačkom ugovoru) nepoštene odnosno ništetne u smislu Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993.

 

13. U Obavijesti Europske komisije-Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27.9.2019., str. 4.-92.), u vezi s praksom Suda Europske unije, jasno su istaknute slijedeće smjernice (pravna shvaćanja):

„Nacionalni sud obvezan je ispitati, po službenoj dužnosti, nepoštenost ugovorne odredbe kada su dostupni pravni i činjenični elementi potrebni za to. Ako smatra da je određena ugovorna odredba nepoštena, ne smije se primijeniti, osim ako se potrošač tome protivi“ (C-243/08 Pannon GSM).

Sud je nekoliko puta naglasio da postupci kojima se vjerovnicima daje mogućnost bržeg izvršenja potraživanja na temelju naloga za izvršenje koji nisu presude dobivene na temelju spora o meritumu i koji ne podrazumijevaju meritorne provjere nacionalnih sudova ili podrazumijevaju samo ograničene meritorne provjere, ne smiju potrošače lišiti njihovog prava na odgovarajuću zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba. To znači da posebna vrsta postupka koju prodavatelj robe ili pružatelju usluga odabere, ili koja se u suprotnome primjenjuje, ne smije smanjiti temeljna postupovna jamstva koja se na temelju Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima zahtijevaju radi dobrobiti potrošača“ (C-618/10 Banco Español de Crédito, C-415/11 Aziz; C-76/10 Pohotovost’ i C-77/14 Radlinger Radlingerová).

To znači da je potrebno uzeti u obzir zaštitu od nepoštenih ugovornih odredaba u različitim fazama postupaka, koja se osigurava nacionalnim pravilima, na primjer u fazi prije izdavanja platnog naloga ili u fazi izvršenja ili opozicije ili u vezi s pravnim lijekovima protiv ovrhe na temelju hipoteke koja se temelji na javnobilježničkoj ispravi.“ (C-49/14 Finanmadrid; C-176/17 Profi Credit Polska; C-632/17 PKO i C-448/17 EOS KSI Slovensko. i C-32/14 ERSTE Bank Hungary).“

 

14. U skladu s zaključkom usvojenim na naprijed spomenutom zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, u postupku preispitivanja postojanja nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredaba, ovršni sud je u predmetnom postupku dužan primarno provjeriti je li ovršenik potrošač (što bi se moglo zaključiti iz sadržaja ovršnih isprava i podataka u spisu predmeta), a za slučaj utvrđenja da se radi o potrošaču, pribaviti Ugovor o kreditu na kojem ovrhovoditelj zasniva svoje potraživanje prema ovršeniku, (u ovom slučaju takva ugovor već prileži spisu predmeta, radi provjere radi li se o potrošačkom ugovoru koji sadrži nepoštene ugovorne odredbe.

 

15. S tim u svezi, valja ukazati prvostupanjskom sudu na mogućnost da, po potrebi, u tu svrhu može zakazati i ročište, time da mora potrošača izvijestiti o eventualno utvrđenoj ništetnosti ugovornih odredaba te o posljedicama ništetnosti.

 

16.Ukoliko se potrošač izjasni da želi ostati vezan nepoštenim ugovornim odredbama, odnosno, ukoliko se odrekne od zaštite potrošača, takva izjava mora se unijeti u zapisnik ili u službenu bilješku u spisu.

 

17. U spomenutoj situaciji (a i ukoliko se utvrdi da se ne radi o potrošaču niti o potrošačkom ugovoru), prvostupanjski sud će nastaviti ovrhu prema pravilima ovršnog zakona.

 

18. U okolnostima utvrđenja da se radi o potrošaču i o potrošačkom ugovoru, a potrošač se ne odrekne zaštite, ovršni sud je dužan, kako je naprijed naglašeno, po službenoj dužnosti preispitati ništetnost ugovornih odredaba ugovora o kreditu. Kod ocjene da se radi o nepoštenim odnosno ništetnim ugovornim odredbama, ovršni sud je ovlašten odbiti prijedlog za ovrhu, točnije, ako je rješenje o ovrsi doneseno, kao što je slučaj u ovom postupku, ovršni sud može preinačiti rješenje o ovrsi te ovršni zahtjev odbiti u cijelosti ili djelomično, odnosno, obustaviti ovrhu u cijelosti ili djelomično, a u slučaju sumnje o nepoštenosti ugovornih odredaba, kada se radi o ovrsi na temelju ovršne isprave, ovršenika uputiti u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i odgoditi ovrhu po službenoj dužnosti do okončanja parničnog postupka u kojem će biti utvrđeno radi li se o nepoštenim ugovornim odredbama, odnosno o visini tražbine ovrhovoditelja (koji postupak je, u konkretnom slučaju, već u tijeku).

 

19. Iz iznesenih razloga, kako je prvostupanjski sud propustio postupiti na gore navedeni način prije donošenja pobijanog rješenja o ovrsi, žalbu ovršenika valjalo je uvažiti i pobijano rješenje o ovrsi ukinuti, temeljem odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a, u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Split, 4. listopada 2022.