1

Poslovni broj: 16 Uslrs-124/20-12

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA                                                             

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić uz sudjelovanje V. M., kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice A. S. s prebivalištem u D., S., zastupane po opunomoćenici I. B. iz S., T. k. P. K. ., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Službeničkog suda za državne službenike sustava izvršavanja kazne zatvora u Ministarstvu pravosuđa, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, (ranije: Ministarstva pravosuđa), radi lake povrede službene dužnosti, nakon javne rasprave održane i zaključene 19. ožujka 2021. i objave odluke na temelju članka 61. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17; dalje ZUS), 26. ožujka 2021. 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Službeničkog suda za državne službenike sustava izvršavanja kazne zatvora u Ministarstvu pravosuđa Klasa: UP/II-114-04/20-01/05 Urbroj: 514-08-01-03-03/1-20-02, DSŽ-05/20 od 25. lipnja 2020.

2. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Upraviteljice Zatvora u S., Klasa: UP/I-114-04/20-01/49 Urbroj: 514-08-04-10-01/4-20-04 od 8. svibnja 2020.

 

Obrazloženje

 

              Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-114-04/20-01/05 Urbroj: 514-08-01-03-03/1-20-02, DSŽ-05/20 od 25. lipnja 2020. (u daljnjem tekstu: osporeno rješenje) odbija se žalba tužiteljice izjavljena na rješenje Upraviteljice Zatvora u S. Klasa: UP/I-114-04/20-01/49, Urbroj: 514-08-04-10-01/4-20-04 od 8. svibnja 2020. (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje), kao neosnovana.

              Prvostupanjskim rješenjem tužiteljica je oglašena odgovornom zbog lake povrede službene dužnosti iz članka 98. stavak 1. točke 10. Zakona o državnim službenicima, činjenično i pravno opisane u izreci istog rješenja, za što joj je izrečena pisana opomena.

              Tužiteljica pravodobno podnesenom tužbom pobija zakonitost osporenih rješenja tvrdnjama u kojima u bitnome ističe kako u postupku nisu utvrđivane odlučne činjenice. Prvostupanjskim rješenjem proglašena je odgovornom radi nenamjerne omaške u pisanju prijedloga odluke, jer da je prilikom pisanja teksta odluke prema dogovoru sa sastanka Stručnog tima 15. travnja 2020., koristila šprancu s prethodnog sastanka održanog 8. travnja 2020. Ističe da ona nije donositelj odluke kao i da osoba koja potpisuje donesene odluke odgovara za njihovu točnost. Da je donositelj odluke istu pročitao prije potpisivanja, lako bi uočio omašku jer je osobno bio nazočan sastanku Stručnog tima na kojem je odluka donesena. Tužiteljica da nije unosila nikakve netočne podatke u prijedlog odluke, nego ih omaškom nije izbrisala iz prethodne odluke koju je koristila kao „šprancu“ za pisanje, a što se u Zatvoru uobičajeno radi. Ističe da se u to vrijeme vratila na posao nakon dužeg izbivanja s posla, a zbog infarkta koji joj je doživio suprug da je bila pod povećanim stresom i opterećenjem, s čime je Zatvor u S. bio upoznat. Po dolasku na posao da se trebala upoznati što se unazad mjesec dana događalo s 25 zatvorenika koji su u njezinoj skupini, a o dvojici zatvorenika koji su navedeni u odluci od 16. svibnja 2020. nije imala neposredno saznanje. Tužiteljica nije imala namjeru u odluku sa stručnog sastanka unijeti odluku o premještanju zatvorenika M. V. i V. B. na druge odjele, niti je to unijela, nego je to omaškom ostalo iz prethodno pisane odluke koja je bila i stvarno donesena tjedan dana ranije. Također, da je netočno da je spornu odluku dala na provedbu, jer da ona ne daje odluke na provedbu, već to rade upraviteljica ili njezin zamjenik. Sporna odluka da nikada nije provedena, jer je službenik koji je trebao provesti odluku odmah uočio da je riječ o prethodnoj, već provedenoj odluci, te je odluka ispravljena, ponovno potpisana i provedena, pa nikakva šteta nije nastala. Nadalje, ističe da u prvostupanjskom rješenju nije navedeno kakve su to dalekosežne posljedice mogle nastati njezinim postupanjem, jer da i nije uočena pogreška, da se radi o odlukama koje su donesene tjedan dana prije i već su bile provedene. Predlaže osporena rješenja poništiti.

              U odgovoru na tužbu tuženik uzvraća kako je tužiteljica raspoređena na radno mjesto viši stručni savjetnik za tretman u Odjelu tretmana kojem je u opisu poslova radnog mjesta, između ostalog, rješavanje najsloženijih stručnih poslova u svezi neposredne provedbe, preispitivanja i procjenjivanja pojedinačnog programa izvršavanja kazne. Tužiteljica da je ujedno ovlaštena službena osoba iz članka 28. stavak 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (Narodne novine, br. 48/11 – pročišćen tekst, 125/11, 56/13, 150/13, 98/19), kojoj pripadaju posebna prava ovlaštenih službenih osoba zbog težine i naravi posla i posebnih uvjeta rada sukladno članku 30. stavka 1. istog Zakona. Učinjeni propust tužiteljice da je okarakteriziran kao lakša povreda te joj je izrečena pisana opomena upravo iz razloga što su uzete u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, kao i olakotne okolnosti na strani tužiteljice koje sama iznosi. Dalje, ističe nespornu činjenicu da je na sastanku Stručnog tima Zatvora održanog 16. travnja 2020. odlučeno da nema premještaja zatvorenika na druge odjele, dok je u odlukama koje je izradila tužiteljica prikazano da je odlučeno o premještaju dva zatvorenika na druge odjele. Tužiteljica da u sklopu svog radnog mjesta obavlja i složenije poslove od poslova prijepisa, te da je uloženim trudom u provjeru podatka koje unosi u odluke koje izrađuje mogla i morala utvrditi da odluka o premještanju zatvorenika od 8. travnja 2020. nije u potpunosti provedena, jer je testiranjem zatvorenika V. B. utvrđeno da je pozitivan na opojno sredstvo. Za pisanu opomenu da se smatralo da će postići svrhu kažnjavanja i tužiteljici ukazati na potrebu preciznog i odgovornog odnosa prema radu.

              Tijekom spora održana je rasprava (ročište 11. prosinca 2020., 29. siječnja 2021., 19. ožujka 2021.) na kojoj je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

Sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo u kojem su donesena osporena rješenja te u spisu upravnog spora te izveo dokaz saslušanjem A. S., dok je odbio prijedlog za izvođenje drugih predloženih dokaza (saslušanje tužiteljice, pribavljanje drugih dokaza iz podneska od 4. siječnja 2021.) jer se pravilna i na zakonu osnovana odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza.

              Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Među strankama nije sporno da je tužiteljica sastavila Odluku sa sastanka Stručnog tima zatvora održanog dana 16. travnja 2020., niti da je u toj Odluci pogrešno navedeno da se odobrava premještaj za zatvorenike M. V. i V. B., te da je takvu Odluku dala na potpis.

Međutim, sporno je među strankama predstavlja li takvo postupanje tužiteljice laku povredu službene dužnosti iz čl. 98. st. 1. toč. 10. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine, br. 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 38/13, 37/13, 1/15, 138/15, 61/17, 70/19, 98/19) – nesavjesno ili nemarno izvršenje službene zadaće protivno pravilima struke.

              Na ročištu održanom 11. prosinca 2020. opunomoćenica tužiteljice protivila se navodima iz odgovora na tužbu i istakla da upraviteljica Zatvora u S. ne postupa na isti način u istim ili istovrsnim situacijama, zbog čega sumnja da je u pozadini sukob na osobnoj razini. U spisu priloženom dopisu od 4. siječnja 2021. navode se razni propuste i greške koje se događaju u Zatvoru u S., a za koje se prema njezinim navodima ne pokreću stegovni postupci. Ne spori da je napravila propust, ali smatra da je se zbog toga ne bi trebalo stegovno goniti. Nadalje, da nije uočila propust jer da kada je zatvorenik naveden u odluci predložen za premještaj da ona nije radila, a da ovo što se njoj dogodilo da je dokaz loših odnosa, nesuradnje, manipulacije i nepravednog odnosa u kojem je se želi prikazati kao nemarnu i neodgovornu službenicu.

Na ročištu održanom 29. siječnja 2021. opunomoćenica tužiteljice navodi da se tužiteljici traži i najmanja greška u radu, što je onemogućava u radu na kvalitetan način s obzirom da je u strahu od mogućih grešaka u radu. Kao dokaz na navedeno u spis prilaže izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad, specijalističke nalaze te presliku zaključka o pokretanju postupku zbog lake povrede službene dužnosti od 27. listopada 2020., kao i očitovanje na isto.

Na istom ročištu opunomoćenica tuženika, ujedno i voditeljica upravnih poslova Zatvora u S., ističe da u Zatvoru postoje problemi kadra zbog kojih službenici rade prekovremeno, da tužiteljici nije nadređena, da nema detaljnih saznanja o njenom radu, ali da joj je poznato da postoje službene zabilješke o tužiteljici sastavljene od strane ranijeg upravitelja M. B., a koju službenu zabilješku predaje u spis.

              Na ročištu održanom 19. ožujka 2021. saslušana je A. S., upraviteljica Zatvora u S., koja je u svom iskazu u bitnom navela da je u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja odluke umjesto nje donosio njezin pomoćnik, od kojeg je dobila podatke na temelju kojih je pokrenut postupak zbog lake povrede službene dužnosti. Tužiteljica da je trebala napraviti sažetak odluke sa sastanka Stručnog tima u kojem se nalaze informacije i zaključci važni za daljnje operativno djelovanje. Nakon izrade takvog sažetka, isti se daje upravitelju na potpis, a kako nje tada nije bilo da je potpisao njen punomoćnik O. D.. Pogreška da je uočena od strane Odjela osiguranja prilikom operativnog djelovanja jer bi izvršenje odluke kakvu je sačinila tužiteljica uvelike ugrozila sigurnosnu situaciju u Zatvoru. Odluke koje se donose, prije nego se pristupi njihovom izvršenju, moraju biti potpisane od strane upravitelja ili pomoćnika, a za slučaj da se uoči kakva greška, da se to mora ispraviti prije samog potpisivanja. Također je istaknula kako sporna odluka nije provedena, te kako smatra da tužiteljica nije ugrozila sigurnosnu situaciju jer bi joj se u tom slučaju na teret stavljala teža, a ne lakša povreda dužnosti.              

              Uvidom u spis tuženika utvrđeno je:

-          da je u Odluci sa sastanka Stručnog tima Zatvora održanog 16. travnja 2020. pod točkom 1. Rad i radni raspored zatvorenika upisano: „Premještaj zatvorenika na druge odjele, M. V. - odobren premještaj s III na IV odjel; V. B. - odobren premještaj s I na III odjel (prethodno ga testirati)“, iako je na navedenom sastanku odlučeno kako nema prijedloga za premještaj zatvorenika na druge odjele;

-          da je tužiteljica na zapisnik od 17. travnja 2020. izjavila kako izražava žaljenje zbog predmetnog propusta i da je svjesna posljedica koje su mogle nastati;

-          da je tužiteljica u službenoj zabilješci od 17. travnja 2020. priznala da je propust napravila, te se za isti ispričala;

-          da je 4. svibnja 2020. donesen zaključak o pokretanju postupka zbog lake povrede službene dužnosti protiv tužiteljice jer da je 16. travnja 2020. sastavila Odluku sa sastanka stručnog tima zatvora održanog 16. travnja 2020. na način da je unijela netočne podatke pod točkom 1., te takvu odluku dala na potpis, a nakon potpisa i na provedbu.

Prema odredbi članka 98. stavak 1. toč. 10. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“ broj 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 17/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 01/15, 138/15, 61/17, 70/19, 98/19, dalje ZDS) laka povreda službene dužnosti predstavlja nesavjesno ili nemarno izvršenje službene zadaće ili izvršenje službene zadaće protivno pravilima struke.

Među strankama, dakle, postoji suprotstavljeno stajalište predstavlja li činjenični opis za koji se tužiteljica tereti laku povredu službene dužnosti ili, kako to smatra tužiteljica, propust koji je uobičajen i ne bi ga trebalo sankcionirati.

Prema ocjeni suda, nesporna činjenice da je tužiteljica u Odluci sa sastanka Stručnog tima održanog 16. travnja 2020. pogrešno navela da se odobrava premještaj zatvorenika, iako na navedenom sastanku to nije odlučeno, što uostalom ni tužiteljica ne spori, pouzdana je osnova za zaključak kako je ista time povjerene poslove koji su u opisu njezinog radnog mjesta obavila nemarno, čime su ostvarena obilježja lake povrede službene dužnosti koja joj se stavlja na teret.

Protivno tužiteljičinim tvrdnjama, za utvrđivanje odgovornosti za povredu službene dužnosti, dovoljno je utvrditi radnju kojom je to djelo počinjeno i nije nužno da se takvu radnju veže određena posljedica. Činjenica što zbog tužiteljičinog propusta (unošenje netočnih podataka) nije došlo do štetnih posljedica kojima bi se ugrozila sigurnost u zatvorskoj ustanovi, može objasniti zbog čega se tužiteljice tereti za laku povredu službene dužnosti, a ne težu, a ne može biti okolnost koja bi isključila njezinu odgovornost. Takvima se ne mogu smatrati ni ostale okolnosti koje tužiteljice ističe sebi u prilog (da se vratila u službu nakon rodiljnog dopusta, obiteljska situacija). Po svojoj naravi to su olakotne okolnosti koje mogu utjecati na odmjerenu kaznu.

Prema odredbi članka 110. stavak 1. ZDS za lake povrede službene dužnosti može se izreći a) usmena opomena, b) pisana opomena, c) pisana opomena s upisom u osobni očevidnik državnog službenika, d) novčana kazna u visini do 10% plaće službenika isplaćene u mjesecu kad je kazna izrečena.

              Tužiteljici je za učinjenu povredu izrečena kazna iz odredbe članka 110. stavak 1. točka b) ZDS-a koja je prema ocjeni ovog suda primjerena težini počinjene povrede i u granicama ovlasti i svrsi radi koje je ovlast dana (članak 4. stavak 2. ZUS). Za takvu je odluku u prvostupanjskom rješenju dano obrazloženje koje odgovara zahtjevima obrazloženja koji proizlaze iz odredbe članka 98. stavak 5. ZUP te ga kao takvog prihvaća i ovaj sud.

              Na drukčiji zaključak ne utječe ni činjenica što je sporna odluka potpisana od strane njoj nadređene osobe, koja, također, prije davanje odluke na provedbu nije uočila propust. Ovo stoga što je predmet ovog spora ocjena zakonitosti rješenja kojima je utvrđena odgovornost tužiteljice. Eventualna odgovornost za propuste drugih službenika u samoj organizaciji rada nije predmet ovog spora, niti razlog za donošenje drukčije odluke.

Zaključno, ukoliko tužiteljica smatra da su u pozadini pokretanja postupka zbog lake povrede službene dužnosti osobni razlozi ili diskriminirajući motivi, može s te osnove zatražiti sudsku zaštitu u odgovarajućem postupku pred nadležnim sudom.  

Zbog svega navedenog, stajalište je ovog suda da u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenih rješenja nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, niti je ostvaren razlog ništavosti pojedinačne odluke iz čl. 128. st. 1. ZUP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti, da su osporavane odluke utemeljene na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju, stoga je valjalo temeljem odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, kao što je to učinjeno u izreci ove presude.

 

 

U Splitu, 26. ožujka 2021.

 

 

S U T K I N J A 

 

                                                                                                      Miranda Gulišija Jurišić, v. r.

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

 

 

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

V. M.