Baza je ažurirana 08.05.2025.
zaključno sa NN 72/25
EU 2024/2679
1
39 K-880/2020-5
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek 39 K-880/2020-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku po sucu Siniši Gudelju, kao sucu pojedincu uz sudjelovanje zapisničara Sanje Krstanović u kaznenom predmetu protiv okrivljenice H.S.T. koju brani branitelj po izboru A. S., odvjetnik iz O. zbog kaznenog djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja – povreda prava na rad, opisano po čl. 131. st. 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, – u nastavku teksta KZ/11) a kažnjivo po čl. 131. st. 1. KZ-a/11 povodom optužnice ODO u Osijeku broj K-DO-395/2015-8 od 15. svibnja 2015. a nakon održane i dovršene javne rasprave dana 23. ožujka 2021. godine, u prisutnosti ZODO u Osijeku Borisa Sarića, okrivljenice H.S.T. , branitelja okrivljenice po izboru A. S., odvjetnika iz O., i oštećenika Z. S. , presude izrečene i javno objavljene dana 26. ožujka 2021. godine,
p r e su d i o j e
Stavlja se izvan snage presuda Općinskog suda u Osijeku kojom je prihvaćen kazneni nalog pod poslovnim brojem K-680/2015-2 od 3.lipnja 2015. godine.
II/ Temeljem čl. 453. točka 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda 143/12, 56/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) u svezi sa člankom 30. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17 – u nastavku teksta KZ/11)
okrivljenica H.S.T., OIB:, kći D. i B. r. P., s prebivalištem u O., Z., rođ.. u O., drž., profesor, dekan, zaposlena u U.A.O s plaćom od oko 13.000,00 kuna, udane, majke dvoje djece od kojih jedno mlt., sa završenim F.F. u Osijeku i doktorirala na F.F., suvlasnica stana, vlasnica osobnog automobila, neosuđivana prema izvatku iz kaznene evidencije od 29.travnja 2015.godine (list 128 spisa),
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
da bi
u razdoblju od 31. siječnja 2012. do 18. veljače 2013., u O., kao dekanica U.A.O. , S. J. J. S. u O., znajući da je presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-8/08 od 29. siječnja 2009. postala pravomoćna dana 01. prosinca 2011., a ovršna 08. veljače 2012., unatoč tome nije Z. S. vratila na posao na U.A.O, niti mu je priznala kontinuitet rada te sva prava koja proizlaze iz radnog odnosa, niti mu je isplatila naknade plaća u bruto iznosu, već je tek 19. veljače 2013. donijela odluku o vraćanju na rad Z. S.,
dakle, nije izvršila pravomoćnu sudsku odluku kojom je odlučeno o vraćanju radnika na posao,
pa da bi time počinila kazneno djelo protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja – povreda prava na rad, opisano po čl. 131. st. 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, – u nastavku teksta KZ/11) a kažnjivo po čl. 131. st. 1. KZ-a/11.
Obrazloženje
Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku je optužnicom broj: K-DO-395/2015-8 od 15. svibnja 2015. godine optužilo H.S.T. zbog kaznenog djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja – povrede prava na rad, opisano po čl. 131. st. 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, – u nastavku teksta KZ/11) a kažnjivo po čl. 131. st. 1. KZ/11 te počinjenog na način i u vrijeme kako se to pobliže navodi u izreci ove presude.
Općinski sud u Osijeku je 3. lipnja 2015. donio nepravomoćnu presudu (kazneni nalog) kojom je okrivljenicu proglasio krivom za učin predmetnog kaznenog djela te izrekao kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci uz uvjetnu osudu s rokom kušnje od dvije godine.
Nakon prigovora okrivljenice na navedeni kazneni nalog i ovosudnog rješenja broj KOV-334/2015-4 od 22. srpnja 2015. kojim je predmetna optužnica potvrđena, nastavljeno je s ovim postupkom.
Okrivljenica H.S.T. očitovala se o osnovanosti optužnice, na način da ju u potpunosti razumije, izjavila je da ne priznaje učin kaznenog djela za koje se tereti i da se ne smatra krivom, a ne prihvaća bilo kakvu kaznu.
U svojoj obrani između ostalog navodi da je dekan U.A.O od studenog 2006. godine, te da je na akademiji bio zaposlen oštećenik Z. S. kao docent i dobio je izvanredan otkaz ugovora o radu 2007. godine, zbog nepoštivanja pravila U.A.O oko organiziranja nastave studentima. Oštećenik je pokrenuo radni spor koji je trajao nekoliko godina i donesena je presuda u njegovu korist koja je postala pravomoćna 1. prosinca 2011. U.A.O zaprimila je ovu presudu kada je ona već bila ovršna. Pozvala je oštećenika na sastanak, na akademiju jer je postojao protek vremena od kada je dobio otkaz, a radi provjere da li je obnovio licencu na nekoj drugoj instituciji za zvanje docenta te da se dogovore oko koeficijenta koji su bitni za isplatu plaće. Pojašnjava kako iz Ministarstva U.A.O. dobiva takozvanu print listu gdje su upisani djelatnici i njihovi koeficijenti, a u trenutku kada je oštećenik dobio izvanredni otkaz, on više nije bio na toj print listi tako da se to moralo riješiti. Na sastanku koji je održan sa oštećenikom osim nje, nazočila je i prodekanica za nastavu A. R.J. i šefica računovodstva V. G.. Pokušale su saznati da li je oštećenik u nekoj drugoj instituciji obnovio licencu za docenta jer je zahtijevao da se vrati na posao u tom znanstvenom zvanju. Saznala je da on to nije učinio, a ona kao dekan nije bila dužna tražiti od bilo koje ustanove niti sama pokrenuti taj postupak s obzirom da je oštećenik dobio izvanredan otkaz i takav je bio stav S. J. J. S. u O. i U.A.O. Također su se htjeli dogovoriti o načinu naknade plaća jer U.A.O ne raspolaže sa sredstvima te je oštećeniku ponudila da se odmah može vratiti na posao u svojstvu stručnog suradnika, jer to nije bilo problematično. Bio je problem da se vrati u svojstvu docenta, a kako nije imala prostor da ga primi na mjesto docenta ponovno ga je pozvala na sastanak, upravo kako bi se dogovorili da u jednom prijelaznom razdoblju od mjesec do dva dok ne bude pokrenut postupak za njegovo zvanje docenta radi kao stručni suradnik jer nije bilo mogućnosti da ga se vrati na radno mjesto docenta. Oštećenik Z. S. se nije odazvao tom sastanku, a nije dao nikakvo objašnjenje zbog čega. Cjelokupni proces izvršenja presude iz radnog spora nije bilo moguće riješiti u osam dana jer se sve moralo dogovarati sa S. J. J. S. u O. čak i za status stručnog suradnika trebala je suglasnost S. J. J. S. u O. i Ministarstva tj. da se odobri koeficijent koji je znatno manji od koeficijenta docenta. Oštećenik je uporno inzistirao da se vrati na svoje staro radno mjesto i sa svim onim pogodnostima koje mu pripadaju uz to radno mjesto glede koeficijenta za izračun plaće. Tražila je i mišljenje Ministarstva kako da postupi radi izvršenja presude u korist oštećenika kojom je naloženo da ga se vrati na posao te je o tome obavijestila sveučilište – rektora. I S. J. J. S. u O. je dobilo mišljenje da se oštećenik može vratiti na posao na mjesto docenta. Sveučilište je poslalo prigovor na to mišljenje, te zahtijevalo od Ministarstva očitovanje da li se može smatrati da je radni odnos bio u mirovanju u situaciji kada je zaposlenik dobio izvanredni otkaz jer to tako ne proizlazi iz zakonskog teksta gdje su primjerice navedeni razlozi kada se smatra da radni odnos miruje, a u oštećenikovom ugovoru o radu je napisano da u roku od pet godina mora obnoviti zvanje docenta. Odmah nakon što je presuda postala ovršna, a prije sastanka sa oštećenikom blokiran je žiroračun U.A.O za nekih 700.000,00 kn na ime naknada plaća s kojima U.A.O ne raspolaže, jer je platitelj plaća zaposlenicima U.A.O Ministarstvo, koje sredstva doznačuje preko sveučilišta, a sveučilište U.A.O. Zbog navedenog je zatražila pomoć sveučilišta kako bi se odblokirali i mogli normalno funkcionirati. S. J. J. S. u O. je pomoglo, ali je zatražila pomoć od Ministarstva. Poznato joj je da je prvostupanjska presuda iz radnog spora u odnosu na oštećenika donesena 29. siječnja 2009. te je razgovarala sa S. J. J. S. u O. i pitala što će činiti, a odgovoreno je da mora čekati pravomoćnost te odluke jer se oštećenik više ne nalazi na takozvanoj print listi Ministarstva. Nadalje navodi da je kao dekan, odgovorna osoba u U.A.O bila prekršajno kažnjavana zbog ovrhe jer nije provela pravomoćnu sudsku odluku o povratku oštećenika na posao. S obzirom da nije dobila novo mišljenje od Ministarstva nakon uloženog prigovora na ranije od strane sveučilišta oštećenik je primljen na radno mjesto docenta, po ranijem mišljenju Ministarstva, a sve je to trajalo jedno vrijeme dok se nije oformila print lista i koeficijent za oštećenika. Postupak reizbora ili izbora u više umjetničko nastavno zvanje pokreće U.A.O te traži suglasnost sveučilišta za više umjetničko nastavno zvanje prema propisanim koeficijentima, a sam reizbor vrlo kratko traje nekih mjesec dana te joj nije bilo upitno pitanje reizbora nego je postojao problem povratka oštećenika na posao na mjesto docenta u trenutku kad se više ne nalazi na print listi Ministarstva u navedenom znanstvenom zvanju i koeficijentu. Naglašava kako niti jednog trenutka nije imala namjeru ne ispoštivati sudsku odluku i ne vratiti oštećenika na posao nego je nakon prvog sastanka na kojem je saznala da oštećenik nije obnovio licencu tražila zakonsku mogućnost na koje mjesto da ga vrati, a takvu odluku ne može donijeti samostalno već se mora obratiti sveučilištu, ono Ministarstvu što je i učinjeno. U pogledu osiguranja novčanih sredstava za plaću kao i za sve zaposlenike tako i za oštećenika mora se napraviti plan isplate tj. tražiti novčana sredstva jer oštećenik nije bio na print listi za 2012. godinu, pa je morala tražiti da ga se stavi na tu listu, a prethodno za 2012. godinu nisu bila osigurana sredstva za njegovu plaću. Nisu mogli ni tražiti ta sredstva od Ministarstva s obzirom da nisu znali kada će radni spor sa oštećenikom biti okončan. Cilj drugog sastanka sa oštećenikom bio je upoznati ga sa svim koracima koji se poduzimaju od prvog sastanka vezano uz njegov stvarni povratak na posao i novonastalu situaciju da je U.A.O ostala bez novčanih sredstava koja su ovršena kao i u smislu samog statusa u oštećenika koji nije obnovio licencu pa se htjelo dogovoriti prijelazno razdoblje u kojem će obnašati dužnost stručnog suradnika, a sve u cilju da uđe u sustav i da mu se mogu vratiti sva prava iz radnog odnosa te krenuti prema obnovi licence ka višem zvanju, u konačnici poštivanju sudske odluke. Još je nadodala kako osobno nema pravničko znanje jer nije te struke pa je u postupku angažirala odvjetnika za kojeg se kasnije utvrdilo da im nije davao sve potpune informacije. Promijenili su odvjetnika koji joj je objasnio da moraju hitno postupiti po odluci suda što su i učinili te je oštećenik u veljači 2013. vraćen na posao i to na svoje prijašnje poslove docenta sa svim pravima iz radnog odnosa.
U ponovljenom postupku sud je u svojstvu svjedoka ispitao oštećenika žrtvu Z. S., te uz suglasnost stranaka donio rješenje kojim je pročitao zapisnike s iskazima ranije ispitanih svjedoka A. R. J., V. G., D. Š., B. S., R. R., T. D., kao i kojim je pročitao i izvršio uvid u ostale materijalne dokaze u spisu.
Oštećenik žrtva kao svjedok Z. S. iskazuje da je bio docent na U.A.O te mu je 2007. godine dan izvanredan otkaz ugovora o radu zbog čega je pokrenuo radni spor. Presuda Općinskog suda u Osijeku donesena je 2009., potvrđena je presudom Županijskog suda u Osijeku od 2011. godine. Sjeća se kako je od dekanice U.A.O ovdje okrivljenice dobio dopis kojim ga poziva da dođe u U.A.O, ponese radnu knjižicu i dostavi broj računa na koji ćemo biti doznačen dosuđeni novčani iznos po presudi Županijskog suda u Osijeku. Koliko se sjeća bio je organiziran sastanak sa dekanicom kojem je nazočila V. G. i A. R. J.. O sastanku je vođen i zapisnik. Unatoč razgovorima na sastanku i pravomoćnoj presudi nije vraćen na posao u roku već je to učinjeno tek godinu dana poslije. Postavilo se kao sporno pitanje njegovo zvanje koje je bilo utvrđeno u presudama te se zbog toga i obratio Ministarstvu radi davanja mišljenja koje je dobio 2012. godine te je to mišljenje i dostavljeno U.A.O. Smatra kako njegov status docenta uopće nije bio sporan i da je o tome Ministarstvo dalo svoje mišljenje, a s obzirom da on nije bio u mogućnosti obnoviti svoj status zbog izvanrednog otkaza ugovora o radu taj status je bio u fazi mirovanja prema zakonu. Također navodi da su bile i ovrhe radi izvršenja pravomoćne sudske odluke o njegovom vraćanju na posao te da su zbog nepoštivanja ovršne odluke suda izricane kazne. Osim ovrhe koja se sastojala u vraćanju na posao ovrha je bila i na ime neisplate plaća koje su mu za to vrijeme pripadale. Na sastanku su razgovarali da se vrati na posao, razgovarali su da mu se dodijeli nekakav kolegiji jer je baš počeo ljetni semestar te je u tu svrhu razgovarao i sa voditeljem Odsijeka R.R.. Od strane dekanice na sastanku nije bilo nikakvih ponuda glede njegovog zvanja u niže zvanje jer je mogao imati samo status docenta, ali više nije imao taj uvjet. Tih mjesec dana je postojao samo razgovor o njegovom povratku na posao. Da je bio u radnom odnosu docentura bi mu istekla 2011. godine. Na prvom sastanku je dogovoreno da će biti i drugi, a zaključak prvog sastanka je bio da će se vratiti na posao te da će biti reguliran njegov status. Prvo se morao vratiti na posao da bi se sve to reguliralo. Svjedok iskazuje da je u međuvremenu ostvario sva prava iz radnog odnosa koja su mu pripadala u inkriminiranom razdoblju jer je 2013. ponovno primljen na posao, normalno radio i dobio status docenta. Na posao se vratio 19. veljače 2013., a do tada je dopisima komunicirao ili on ili njegov odvjetnik sa okrivljenicom, a ne može se sjetiti da li je prije 19. veljače 2013. osobno dolazio na akademiju u pogledu razgovora sa okrivljenica oko povratka na posao. Nakon što je svjedoku predočen zapisnik sa ranijim iskazom u pogledu različitosti iskazivanja, u ponovljenom postupku oko održavanja sastanka sa dekanicom i njegova povratka na posao, svjedok iskazuje bilo je tako kao što sam iskazivao na zapisniku od 12. rujna 2016. i to je ustvari istina što se događalo, a koliko se sjeća nije bilo tog drugog sastanka 2012. nego je 2013. vraćen na posao i ne zna da li je na taj sastanak 2012. ponio svoju radnu knjižicu i da li ju je uopće imao jer je njegova radna knjižica bila problematična s obzirom da se školovao u Srbiji. Odluka nakon sastanka nije bila takva da je vraćen na posao.
U ponovljenom postupku još je nadodao kako okrivljenica nije poduzela sve što je mogla da bi ga vratila na posao po sudskoj odluci u zakonskom roku. Smatra da je odugovlačila s povratkom i čekala protek zakonskih rokova. Uspio je vratiti na posao uz ostvarenje svih prava tek nakon šest godina od kada je dobio otkaz odnosno kada je okrivljenica kao dekanica dobila obavijest o kaznenom postupku. Ističe kako do drugog sastanka nije niti došlo nego je on otkazan. Također smatra iz razloga kako bi prošao rok od mjesec dana u kojem bi se morala provesti sudska odluka. Ne poriče da je dana 17. veljače 2012. napisao pisani odgovor dekanici, ovdje okrivljenici kako odbija doći na drugi sastanak zakazan za 22. veljače 2012. dok ne dobije pisanu odluku po kojoj ga se vraća na posao. Nije došao na sastanak iz razloga jer da je došao ne bi došlo do ovršnog postupka, a i smatrao ga je nepotrebnim dok ne vidi svoj status. Imovinskopravni zahtjev ne želi ostvarivati.
Svjedok A. R. J. iskazuje da je zaposlena na U.A.O. u svojstvu prodekana za nastavu i studente. Sjeća se kako je nazočila sastanku na poziv dekanice ovdje okrivljenice, misli 7. veljače 2012. a povodom vraćanja oštećenika na posao. Tom sastanku kasnije se pridružila i šefica računovodstva V. G.. Sjeća se da je oštećeniku predočeno da mora voditi računa o svom statusu i da mu je status docenta u međuvremenu istekao. Ne zna kada je on vraćen na posao, ali se sjeća da je napustila sastanak i otišla na nastavu, a oštećenika uputila na voditelja Odsjeka R. R. radi dogovaranja kolegija. Pojašnjava kako oštećenik nije imao status docenta te ga nisu mogli u svojim programima vratiti u nastavu s tim zvanjem nego samo s nekim drugim poput stručnog suradnika. Dekanica je na sastanku pričala o pravilnicima te se sa oštećenikom trebalo dogovoriti se o različitim varijantama njegovog statusa kao i s voditeljem Odsjeka R. R.. Svjedokinja je pojasnila da se na sastanku 2012. razgovaralo oko nastalog problema da se oštećenik ne može vratiti na radno mjesto dok mu se ne obnovi licenca za docenta , a oštećenik je izjavio kako ju nije obnovio. Na sastanku su razgovarali i na koji način će ga se vrati na posao vezano uz sudsku odluku, te je po završetku sastanka odvela oštećenika kod njegovog nadređenog u tom trenutku, a to je bio R. R. voditelj Odsjeka zadužen za organizaciju nastave, kako bi se sa oštećenikom dogovorilo koje će kolegije preuzeti i u čemu će sudjelovati. To je po njenom mišljenju predstavljalo stvarno vraćanje oštećenika na posao i poštivanje sudske odluke jedino što su se dogovarali detalji u odnosu na oštećenikovu problem s licencom jer su u stvari na tom sastanku saznali da je oštećenik nije obnovio i nisu imali mogućnost ispoštivati sudsku odluku pa su dogovorili još jedan sastanak na kojem bi se vidjele tehničke mogućnosti i način kako taj problem riješiti. Paralelno su pisali sveučilištu kao njihovom nadležnom tijelu i zatražili uputu kako da riješe tu situaciju, ali se na taj drugi sastanak oštećenik nije odazvao, svjedokinja se ne sjeća da li je u međuvremenu stigao odgovor sveučilišta, i ne zna njegov sadržaj.
Svjedok V. G. iskazuje da je zaposlena u U.A.O kao voditelj računovodstva i da je sudjelovala na sastanku sa oštećenikom. Isplata pripadajućih plaća po pravomoćnoj i ovršnoj presudi iz radnog odnosa Z. S. vršena je putem ovrhe, a jedan dio je riješen putem dogovora sa oštećenikom i iz vlastitih sredstava U.A.O. Nazočila je sastanku 7.veljače 2012. sa oštećenikom gdje se razgovaralo o njegovom povratku na posao i u tom trenutku je kao voditeljica računovodstva prezentirala izrađeni izračun zaostalih plaća po pravomoćnoj presudi te se sjeća da je Z. S. prigovorio tom izračunu. S obzirom da na žiro računu U.A.O nema puno novca sjeća se i da je jedan mjesec pozajmicu dalo sveučilište. Inače plaćanja na U.A.O se financiraju iz proračuna Ministarstva temeljem izrađenih financijskih planova i drugih parametara. Za ovaj problem sa Z. S. su se obratili za pomoć sveučilištu. Svjedokinja je i u ponovljenom postupku pojasnila kako joj je poznato da je 2012. godine održan sastanak s temom oštećenikovog povratka na posao, a radi utvrđenja svih činjenica i omogućavanja oštećeniku da se vrati na posao. Bila je prisutna na tom sastanku okrivljenica, oštećenik, prodekanica i ona, a oštećenik ju je pitao na koji će se način izvršiti obračun zaostalih neisplaćenih plaća. Objasnila mu je i predočila svu potrebnu dokumentaciju, a zatim se sa oštećenikom razgovaralo o tome da li je obnovio licencu, na što je odgovorio da nije. Okrivljenica mu je u prijateljskom tonu saopćila da će se to riješiti. U trenutku kada se sastanak održavao ona kao voditelj računovodstva nije mogla oštećeniku dati točan podatak o visini plaće kada se bude vratio na radno mjesto jer nije znala na koje će se radno mjesto vratiti s obzirom da nije imao licence. Kada se plaća izračunava na bazi visine koeficijenata i podataka šalju se Ministarstvu te ona ovisi o radnom mjestu na kojem se radi, godinama radnog staža i ostalim parametrima. Njoj kao voditelju računovodstva poznata je obveza njene ustanove da oštećeniku po presudi isplati sva novčana potraživanja u vidu zaostalih plaća no iskazuje da je 14. ožujka 2012. račun bio ovršen u korist oštećenika i da su praktički ostali bez sredstava za daljnje poslovanje pa su tražili pozajmicu od Rektorata. Poznato joj je i da se u ovršnom postupku oštećenik žalio, ovrha je išla dalje i ovrhovoditelj je namiren u dva navrata, a zastoj je nastao iz razloga što se oštećenik u ovršnom postupku žalio da kamate pripadaju njemu, a radilo se o kamatama na doprinose. Inače U.A.O novčana sredstva dobiva iz državne riznice, a plaće se isplaćuju izravno iz riznice. Po njenim saznanjima i dokumentaciji ne postoji nikakva nenaplaćena obveza U.A.O prema oštećeniku. Na tom sastanku oštećenik nije pitao o projekciji njegove plaće kada bude vraćen na posao. Poznato joj je da je dogovoren sljedeći sastanak sa oštećenikom na kojem bi se riješila sva pitanja oko njegovog povratka na posao, problemi koji su se uočili na prvom sastanku u smislu postojanje njegove licence i ove ovrhe koja je bila u tijeku, a u pogledu u oštećenikove plaće. Poznato joj je i da je oštećenik Z. S. sa A. R. J.otišao u drugu zgradu, ne može reći kod koga, ali vezano za organizaciju nastave koju bi oštećenik obavljao prilikom njegovog povratka na posao.
Svjedok D. Š. iskazuje je da je kao odvjetnik zastupao U.A.O u radnom sporu protiv Z. S.. Sa dekanicom H.S.T. ovdje okrivljenicom tim povodom razgovarao je jednom ili dva puta. Sve kontakte je imao s tajnikom T. D.s kojim je kontaktirao o postupku, svjedocima, dokumentima i slično. Iskazuje da su izvještavali U.A.O, ali ne zna kojom dinamikom i tehnikom. U pravilu su razgovarali telefonom, poznato mu je da je nakon što je stigla revizija Vrhovnog suda Republike Hrvatske cjelokupan spis vraćen U.A.O i time je postupak u cijelosti završen, a tome postoji i potvrde o slanju pošiljke 30. rujna 2013. Ne zna da li je odvjetnički ured B. S. bio prije ili poslije njegovog ureda , zna da je on zastupao U.A.O, ali se više ne može sjetiti kada i u kojem postupku. Ne sjeća se da bi zastupali U.A.O u postupku gdje bi oni bili ovršenik.
Svjedok B.S. iskazuje da je kao odvjetnik zastupao U.A.O nakon što je presuda iz radnog spora postala pravomoćna i da je uložio reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, a punomoć mu je potpisala okrivljenica kao dekanica i s njom je o svemu komunicirao o zastupanju U.A.O i u ovršnom postupku. Sjeća se da je postojao problem oko statusa oštećenika u odnosu na njegovo zvanje docenta a u žalbama se kao problem pojavio oko isplate plaća koja je trebala uslijediti po pravomoćnoj sudskoj presudi. Smatra da nije bilo nikakvog prijepora između njegovog ureda i U.A.O jer je U.A.O. bila pravovremeno izviještena o bitnim sudskim odlukama no nakon takve korespondencije odlučili su prekinuti suradnju odnosno to je odlučila okrivljenica H.S.T.. Poznato mu je da je okrivljenica znala da ima pravomoćnu presudu koju treba izvršiti i odlučila se uložiti reviziju. Konzultirala se sa više pravnika te mu je poznato da je oštećeniku istekao status docenta koji se morao obnoviti, a što on nije učinio.
Svjedok R. R. iskazuje da je zaposlen kao profesor na U.A.O a u inkriminirano vrijeme je bio voditelj kazališnog Odsjeka. Oštećenika poznaje i navodi da je on bio zaposlen na U.A.O. Sjeća se da je oštećenik dobio otkaz zbog težih povreda radnih obveza i da je ponovno vraćen na posao. Sjeća se i da je sa oštećenikom obavio razgovor oko predmeta koje je trebao predavati i tu se pojavio problem. Sve su to bili glavni predmeti za koje predavač mora imati zvanje docenta no u tom trenutku nije siguran da je oštećenik imao potrebno zvanje docenta. Prisjeća se i da je oštećenika pitao da li je nešto poduzeo, a radi reizbora u zvanje docenta koji status se mora obnavljati svakih pet godina ili steći više zvanje jer mu je poznato da to može učiniti i sam kada ne radi, a time više što je u to vrijeme imao vrlo uspješnih kazališnih sezona. Oštećenik mu je odgovorio da nije ništa poduzimao. Nakon toga je zatraženo mišljenje S. J. J. S. u O. i Ministarstva kako pravno riješiti taj problem jer se utvrdilo da Z. S. više nije imao zvanje docenta. Kada su dobili mišljenje Ministarstva Z. S. je primljen u radni odnos te se pokrenuo njegov reizbor u više zvanje s obzirom da je imao dogovor s dekanicom i sve uvjete za pokretanje postupka za izbor u više zvanje. To se sve događalo u svibnju ili lipnju ne može vremenski odrediti koje godine.
Svjedok T. D. iskazuje da je na U.A.O zaposlen u svojstvu tajnika. Poznato mu je da je Z. S. imao radni spor sa U.A.O kao i da je U.A.O. krajem siječnja 2012. dobila presudu kojom se Z. S. vraća na posao. Povodom toga održani su sastanci se dekanicom, ovdje okrivljenicom. Sjeća se da je krajem siječnja 2012. putem pošte iz odvjetničkog ureda Šuper zaprimljena presuda radnog spora u korist Z. S. te da se nastojalo postupiti po toj presudi, ali su postojali problemi zbog znanstvenog znanja oštećenika jer mu je istekao status docenta. Ukoliko bi bio vraćen na posao uz status docenta tada bi U.A.O. prekršila Zakon o znanstvenoj djelatnosti. Sjeća se da su bile i ovrhe, a koje je vodio odvjetnički ured Stanković. Tražila se odgoda ovrhe kako bi se sačekalo mišljenje Ministarstva s obzirom na činjenicu da je oštećeniku isteklo zvanje docenta. Sjeća se da su krajem prosinca 2012. godine iz sveučilišta dobili mišljenje po kojem Z. S. na kraju i vraćen na posao jer se žalio na sveučilištu i priložio mišljenje Ministarstva koje nije dostavio U.A.O te im je to sve iz sveučilišta proslijeđeno. Sjeća se i da je i otkazana punomoć za zastupanje U.A.O odvjetničkom uredu S. te je taj predmet preuzeo drugi odvjetnik, a u spisu tog predmeta zatečene su tumačenja Ministarstva te rješenje iz ovrhe o obvezi vraćanja Z. S. na posao. Svjedok napominje kako je bilo razgovora o modalitetima vraćanja oštećenika na posao i isplate plaća jer je tražio i kamate na doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje te sve dospjele, a neisplaćene plaće po sudskoj presudi. One su oštećeniku isplaćene ovrhama, a da je i presuda ovršna saznali su u ožujku 2012. Svjedok je još pojasnio da U.A.O. ima svoju samostalnu pravnu osobnost u okviru sveučilišta no da je Sveučilište solidarno odgovorno za njezine obveze te U.A.O. ne može sama isplaćivati nikakva novčana sredstva već se u tu svrhu obraća sveučilištu a sveučilište Ministarstvu. Svaka isplata ide putem Ministarstva. U.A.O. ne može po tome postupati te je to odmah dostavljeno Ministarstvu. Svjedok također navodi da je na prvom sastanku oštećeniku ponuđen modalitet, a na drugi sastanak oštećenik se nije odazvao. Na prvom sastanku mu je ponuđeno radno mjesto. U.A.O. poduzela je sve radi rješenja tog problema te je pokrenula i postupak za izbor u više zvanje Z. S.. Svjedok još navodi kako mu je poznato da je oštećenik ponovo radio na U.A.O u statusu izvanrednog profesora i to posao koji je ranije obavljao dok dobio otkaz i zbog kojeg je vođen radni spor.
Uvidom u presudu Općinskog suda u Osijeku Pr-8/08 od 29.siječnja 2009.g., a koja je postala pravomoćna 1.prosinca 2011.g. te ovršna 8.veljače 2012.g. vidljivo je da je oštećenik Z. S. vraćen na posao u U.A.O (presuda Općinskog suda u Osijeku XI Pr-8/08-21 listovi 8 do 14 spisa, priklopljeni spis Općinskog suda u Osijeku broj XI Pr-8/08, presuda Županijskog suda u Osijeku Gž-2203/09-2 listovi 93 do 99 spisa, presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-977/12-2 od 21.svibnja 2013.g. listovi 99 do 105 spisa).
Uvidom u Ugovor o radu broj 33 zaključen na neodređeno vrijeme (list 172 spisa) s danom 13. srpnja 2006.godine između Z. S. i S. J. J. S. u O., U.A.O vidljivo je da je oštećenik obvezan do 12.srpnja 2011.g. ostvariti uvjete za reizbor i napredovanje sukladno čl. 102. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.
Uvidom u podneske upućene od okrivljenice S. J. J. S. u O.– Rektoratu 8.veljače 2012.godine (list 187 spisa) vidljivo je kako se okrivljenica obraćala Rektoratu za pomoć glede dinamike isplate dugovanja utvrđenih pravomoćnom presudom Županijskog suda u Osijeku u iznosu 626.552,64 kune uvećano za zakonske zatezne kamate za 15% uz iznosu od 146.333,91 kunu što ukupno iznosi 772.886,55 kuna, radi financijske pomoći u cilju izbjegavanja blokade.
Uvidom u ovršni spis Općinskog suda u Osijeku br. Ovr-759/12 vidljivo je da je dana 24.veljače 2012.g. podnesen ovršni prijedlog radi vraćanja radnika na posao i naknade brutto plaće kao i da je dana 12.ožujka 2012.g. doneseno rješenje o ovrsi, a sa danom 14.ožujka 2012.g. blokiran je i žiroračun U.A.O.
Nadalje je vidljivo da U.A.O temeljem pravomoćnog rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku br. Ovr-759/12 od 12.ožujka 2012.g. vratila na rad i radno mjesto docenta oštećenika Z. S. te mu priznala kontinuitet rada i sva prava koja proizlaze iz radnog odnosa od 13.prosinca 2007.g. pa do povratka na rad s danom 19.veljače 2013.godine.
Uvidom u izvatke iz KE i PE za okrivljenicu vidljivo je da ona do sada nije osuđivana, a da je više puta prekršajno kažnjavana zbog učina prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
Nakon provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog izvedenog dokaza posebno i svih izvedenih dokaza zajedno u međusobnoj povezanosti sud je utvrdio da u radnjama okrivljenice H.S.T. postoje okolnosti koje isključuju njezinu krivnju za učin kaznenog djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja – povreda prava na rad, opisano po čl. 131. st. 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, – u nastavku teksta KZ/11) a kažnjivo po čl. 131. st. 1. KZ-a/11, a na način i u vrijeme kako ju se to tereti predmetnom optužnicom.
Sud smatra utvrđenim da je okrivljenica u stvari bila u zabludi o biću kaznenog djela za koje se tereti.
Zabluda je pogrešna predodžba, a biće kaznenog djela je ukupan zbir obilježja kaznenog djela koji je uvijek obuhvaćen zakonskim opisom kaznenog djela. Zabluda o biću kaznenog djela je negativna strana dolusa. Negacija potrebne dolusne predodžbe o djelu.
Počinitelj "nije bio svjestan" dakle zabluda o biću djela zahvaća intelektualnu komponentu dolusa i dovodi do liberatorne presude jer nitko ne može kažnjen ako nije kriv za počinjeno kazneno djelo.
Uz to zabluda o biću djela uvijek isključuje namjeru, a oslobođenje od optužbe temeljem članka 453. točka 2. ZKP/08 dolazi u obzir kada se utvrdi da je optuženik počinio radnju kaznenog djela stavljenu mu na teret, ali i kada se utvrdi i postojanje neke okolnosti koje isključuju krivnju , a koju Kazneni zakon određuje riječima "nije kriv".
Ocjenjujući sve izvedene dokaze kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti sud dovodi do zaključka da okrivljeničino postupanje u stvari predstavlja zabludu o biću djela, jer nije bila svjesna da svojim radnjama ostvaruje zakonska obilježja kaznenog djela za koje se tereti, smatrajući da su njene radnje bile usmjerene na pronalaženje zakonskih rješenja i mogućnosti na koji način oštećenika vratiti na posao i osigurati mu sva prava iz radnog odnosa, tj. u stvarnosti ispoštovati sudsku odluku.
Navedeno sud utvrđuje dijelom iz okrivljeničine obrane koju prihvaća kao iskrenu, a u kojoj između ostalog navodi kako je imala namjeru ispoštovati sudsku odluku i vratiti oštećenika na posao, ali je nakon prvog sastanka na kojem je saznala da oštećenik nije obnovio licencu tražila zakonsku mogućnost na koje mjesto da ga vrati, te da takvu odluku ne može donijeti samostalno već se mora obratiti Sveučilištu, ono Ministarstvu što je i učinjeno.
O tome govore i saslušani svjedoci A. R. J., V. G., R. R. i T. D. čije iskaze sud u potpunosti prihvaća i smatra ih vjerodostojnim, a koji između ostalog u svojim iskazima navode da je okrivljenica kao dekanica U.A.O nakon što je saznala da oštećenika po pravomoćnoj presudi ovog suda treba vratiti na posao uz priznavanje svih prava iz radnog odnosa kako u zvanju docenta tako i osiguranja novčanih sredstava radi isplate njegovih plaća, stvarno poduzimala sve radnje da to i učini. Upravo saslušani svjedoci potvrđuju istinitost okrivljeničine obrane, da je poduzimala takve radnje, a ocjenom njihovih iskaza i sud izvodi zaključak da je okrivljenica poduzimala radnje radi izvršavanja pravomoćne sudske odluke kojom je odlučeno o vraćanju radnika na posao, no da su je u tome spriječile objektivne okolnosti i obveza postupanja u skladu sa odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ( NN 123/03,198/03 i 105/04,174/04,2/07- OUSRH, 46/07,45/09 i 63/11) te propisima na kojima se temelji pravomoćna presuda te je svoje radnje usmjerila na traženje zakonskih rješenja upravo na način kako izvršiti sudsku odluku, a očito je imala objektivnih razloga uslijed kojih ju nije mogla izvršiti u roku od osam dana kako joj to sud nalaže nego i nakon proteka tog roka.
Ovo iz razloga što se kao objektivna okolnost pojavilo pitanje ne obnovljene docenture na strani oštećenika, da ju nije imao potvrđuju ispitani svjedoci tijekom postupka, a posebno svjedok D., tajnik Akademije kojem su očito na raspolaganju svi dokumenti vezani uz radne odnose zaposlenika.
Nadalje je bio objektivan problem osigurati novčana sredstva ne samo za buduće oštećenikove plaće nego i za potpuni rad akademije čiji žiro račun je bio blokiran, upravo uslijed provedbe ovrhe iz predmetnog spora. Nesporno je da se okrivljenica i u tom smislu obraćala za pomoć kako S. J. J. S. u O. tako i Ministarstvu.
Slijedeća objektivna okolnost i nužnost postupanja u razrješenju cjelokupne situacije pojavila se i činjenica, koji obrazovni program oštećeniku u tom trenutku povjeriti s obzirom na problem oko neobnovljene docenture pa je u tom smislu također poduzela radnje oko rješavanja tog pitanja u dogovoru sa odgovornom osobom za nastavni program u Akademiji profesorom R. (navedeno ne spori ni oštećenik), a o tome iskazuje imenovani svjedok R.
Iz iskaza voditelja računovodstva U.A.O, V. G. kao objektivna okolnost i dodatni problem pojavila se i činjenica što U.A.O nije unaprijed mogla isplanirati i zatražiti novčana sredstva za isplatu plaće i svih prava iz radnog odnosa oštećeniku jer se ta sredstva za 2012. godinu moraju unaprijed točno ukalkulirati , isplanirati i zatražiti prema točnom broju zaposlenika, a praktički se nije znalo kada će presuda iz predmetnog radnog spora biti donesena, a kamoli postati pravomoćna i ovršna.
Da je okrivljenica poduzimala radnje u smislu stvarnog vraćanja oštećenika na posao i izvršavanja sudske odluke potvrđuju svjedoci V. G., A. R. J.i T. D., a i podnesci koje je upućivala S. J. J. S. u O. od 7. studenoga 2012. oko osiguranja novčanih sredstava za postupanje po presudi, i isplate svih oštećenikovih potraživanja, a S. J. J. S. u O. da se u tom pogledu obraćalo Ministarstvu, dopis Sveučilišta upućen Ministarstva od 13. veljače 2012.
Upravo svjedok T. D. iskazuje kako se okrivljenica obraćala Ministarstvu dopisom od 04. lipnja 2012. radi davanja mišljenja, a u pogledu postupka izbora u zvanje, te mirovanja rokova kod izbora odnosno tumačenja pojedinih zakonskih i podzakonskih odredbi obzirom da je Z. S. 12. srpnja 2006. imao umjetničko-nastavno zvanje docenta i radno mjesto docenta u U.A.O te da je na pribavljeno mišljenje Ministarstva, Sveučilište uložilo prigovor.
I na temelju ocjene iskaza svjedoka D. sud zaključuje da je okrivljenica u inkriminiranom razdoblju poduzimala radnje u skladu sa Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ( NN 123/03,198/03 i 105/04,174/04,2/07- OUSRH, 46/07,45/09 i 63/11).
O navedenom svjedoči i svjedok T. D. koji je još pojasnio da se tražila i odgoda ovrhe kako bi se sačekalo mišljenje Ministarstva s obzirom na činjenicu da je oštećeniku isteklo zvanje docenta.
Svjedok D. je pojasnio i da je U.A.O krajem prosinca 2012. godine dobila iz Sveučilišta mišljenje, a nakon toga je Sviben i vraćen na posao, dakle sud zaključuje da okrivljenica kao dekanica Akademije nije raspolagala mišljenjem S. J. J. S. u O. koje joj je proslijeđeno tek krajem prosinca 2012. , a sve nakon što se oštećenik žalio Sveučilištu i priložio mišljenje Ministarstva.
Uz sve navedeno treba imati u vidu i činjenicu da okrivljenica nije pravne struke te da se konsultirala sa više odvjetnika koji su joj davali različita tumačenja oko njenog postupanja u smislu izvršavanja sudske odluke, i to ne samo iz razloga što to navodi okrivljenica u svojoj obrani, a koju sud ocjenjuje kao iskrenu, nego to potvrđuje i svjedok D., tajnik akademije, koji govori o otkazivanju punomoći za zastupanje jednom odvjetničkom uredu i angažiraju drugog, a u ostalom i iz spisa je vidljivo da su pojedinim odvjetničkim društvima tijekom ovog radnog spora otkazane punomoći za zastupanje akademije.
Ocjenjujući iskaz oštećenika kao svjedoka Z. S. sud ga smatra ne vjerodostojnim u dijelu kada oštećenik tvrdi da ga okrivljenica nije pozvala na tzv. drugi sastanak u kojem bi se riješio u potpunosti njegov status iz radnog odnosa jer je i sam oštećenik kontradiktoran u toj svojoj tvrdnji pa u ponovljenom postupku između ostalog iskazuje kako u stvari nije htio doći na taj sastanak , a netočna je i po mišljenju suda i neistinita svjedokova tvrdnja da je okrivljenica svojim radnjama " kupovala vrijeme" kako bi istekao zakonski rok u kojem oštećenik može pokrenuti ovršni postupak.
Sve navedene okolnosti predstavljaju one okolnosti koje isključuju okrivljeničinu krivnju tj. dovode sud do zaključka da je postupala u zabludi o biću djela tj. da okrivljenica nije bila svjesna da tim svojim radnjama ostvaruje biće kaznenog djela za koje se tereti.
Zabluda o biću kaznenog djela je negativna strana dolusa, i negacija potrebne dolusne predodžbe o djelu.
Počinitelj samim tim što ne postupa s dolusom (namjerom) može odgovarati za nehaj kad zakon za počinjeno djelo popisuje kažnjavanje i za nehaj.
U konkretnom slučaju kazneno djelo protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja – povreda prava na rad, opisano po članku 131. stavak 3. , a kažnjivo po članku 131. st.1. KZ/11 može se počiniti sa namjerom, u vezi predmetnog kaznenog djela zakon ne propisuje kažnjavanje i za nehaj.
Obzirom da je okrivljenica bila u zabludi o biću djela te da zakon ne propisuje kažnjavanje za nehaj za predmetno kazneno djelo, niti kada je ta zabluda obiću djela otklonjiva, a što je u konkretnom slučaju također riječ valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
Sud temeljem odredbi iz izreke presude odlučio da troškovi ovog postupka u cijelosti padnu na teret proračunskih sredstava, kao i u cijelosti stavio izvan snage kazneni nalog ovog suda K-680/2015-2 od 3.lipnja 2015 . godine.
Osijek, 26. ožujka 2021.
SUDAC
Siniša Gudelj v.r.
NAPUTAK O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 4 (četiri) primjerka putem ovog suda a o istoj odlučuje Županijski sud u Splitu.
Dostaviti:
Za točnost otpravka ovlašteni službenik Ljiljana Stolla
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.