Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 20 Gž-1149/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Prosenici, u pravnoj stvari tužiteljice M.
E. iz B., … , OIB: …, zastupane po punomoćnici
N. K. D., odvjetnici iz O., … , protiv tuženice L. P.
P., Z., …, OIB: …, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj
po punomoćnici M. B. odvjetnici iz Z., …, radi naknade štete,
odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-
26/2019 od 30. srpnja 2020., dana 26. ožujka 2021.,

p r e s u d i o j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Đakovu poslovni broj Pn-26/2019 od 30.srpnja 2020. i sudi:

Odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice M. E. koji glasi:

"Nalaže se tuženiku L. P. P., OIB: … iz Z., …
.., da tužiteljici M. E., OIB: … iz B., …, na ime
naknade štete isplati iznos od 61.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 01.06.2017.
godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim
trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu,
za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 dana."

Nalaže se tužiteljici M. E. da tuženici L. P. P. naknadi parnični
trošak u visini od 14.062,50 kn u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženice
za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku L. P. P., OIB: … iz Z.,
…, da tužiteljici M. E., OIB: … iz B., …
.., na ime naknade štete isplati iznos od 61.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od

Poslovni broj: 20 Gž-1149/2020-2 2

01.06.2017. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim
trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu,
za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 14.908,00 kn,
sa zateznom kamatom koja teče po istoj stopi kao i na glavno potraživanje od 30. srpnja 2020.
godine, do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim
trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu,
za 3 (tri) postotna poena, u roku od 15 dana."

Protiv navedene presude žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba
parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene
materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet
vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

U žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se
ne može ispitati. U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud u više navrata navodi
kako tuženica, nakon raskida U., nije pozivala tužiteljicu niti pismeno niti usmeno na
preuzimanje ključeva, a ovo tim više što se u obrazloženju citira iskaz svjedokinje A.
Z. koja je iskazivala upravo o toj okolnosti. Nadalje, iz sadržaja zapisnika o održanom
pripremnom ročištu od 29. lipnja 2018., nedvojbeno proizlazi da je dostavljen podnesak
naslova P. p. p., koji predstavlja pismeno tužiteljici kojim je bila
pozvana na primopredaju i uručenje ključeva prostora te koje je tužiteljica uredno zaprimila, a
o tome iskazuje i svjedokinja A. Z.. Međutim, o tom dokazu prvostupanjski sud ne
navodi nikakve razloge niti je obrazloženo zašto smatra da isti ne predstavlja dokaz koji je
potrebno izvesti u tijeku postupka. Stoga da je prvostupanjski sud propustio postupiti u skladu
s čl. 8. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljica je bila uredno obaviještena o raskidu
U. o zakupu, a to slijedi i iz njezinog iskaza na ročištu od 5. lipnja 2018. Stoga okolnost
da je tuženica uredno pozvala tužiteljicu na primopredaju predmetnog poslovnog prostora ne
slijedi samo iz dopisa od 1. kolovoza 2016., već i iz iskaza tužiteljice. U pogledu primjene
materijalnog prava sud prvog stupnja pozvao se na čl. 20. Zakona o zakupu i kupoprodaji
poslovnog prostora. Međutim, da je sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, tada bi
zaključio da je tužiteljica pozvana na primopredaju poslovnog prostora pa se radi toga
navedena zakonska odredba ne može primijeniti na konkretni slučaj jer proizlazi da
primopredaja poslovnog prostora nije učinjena isključivo krivnjom tužiteljice. U odnosu na
provedeno građevinsko vještačenje ističe da nije otklonjen prigovor tuženice glede uzroka
nastanka štete, a niti visine nastale štete. Ovo, stoga, što iz dokaza provedenih u tijeku
postupka slijedi da je prilikom primopredaje ključeva 3. travnja 2017. javni bilježnik B.
G. sačinio zapisnik o potvrđenju činjenica sa fotoelaboratom u koji je imao uvid i
sudski vještak. Iz istog slijedi da je u trenutku izrade u poslovnom prostoru primijećena šteta
na zidovima, dok je 3. travnja 2017. konstatirano da u poslovnom prostoru nema vode, niti je
evidentirano ikakvo curenje vode pa je stoga nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke u
suprotnosti s utvrđenjima javnog bilježnika. Radi toga da su neosnovani navodi iz pobijane
presude u pogledu nastanka štete radi otklanjanja kojih kontradiktornosti je predlagano od
strane tuženice provođenje novog vještačenja koji dokazni prijedlog je sud odbio bez

Poslovni broj: 20 Gž-1149/2020-2 3

obrazloženja. Prigovoreno je i visini nastale štete koja uključuje troškove dobave, prijenosa i
montaže sanitarne opreme jer je 3. travnja 2017. konstatirano da se ista oprema nalazila u
poslovnom prostoru. Što se tiče odluke o troškovima postupka, ističe da se radi o
djelomičnom povlačenju jer je u tužbi zatražena naknada štete u visini od 74.742,55 kn, a
nakon toga 61.000,00 kn pa je stoga sud bio dužan odlučiti rješenjem o povlačenju za
spomenutu razliku. To se sve manifestira na uspjeh stranaka, a time i na odluku o troškovima
postupka. Predlaže da joj se obistini trošak sastava žalbe.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba je osnovana.

Tuženica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba
parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne
novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 –
pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117.
st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj
70/19), jer nije uzeo u obzir sadržaj zapisnika o primopredaji kojeg je tuženica dostavila u
spis predmeta, a kao što to proizlazi iz zapisnika o održanom pripremnom ročištu 29. lipnja

2018.

Prvenstveno valja istaći da iz sadržaja raspravnog zapisnika od 29. lipnja 2018. (l.s.
122 i 123) proizlazi da se radi o ročištu za glavnu raspravu, a ne o pripremnom ročištu i to
stoga što iz spisa predmeta proizlazi da je prije toga održana glavna rasprava 5. lipnja 2018.
(l.s. 113 i 114) te da je prethodni postupak zaključen na pripremnom ročištu od 15. svibnja

2018. (l.s. 108) pa kako je tuženica nakon zaključenja prethodnog postupka dostavila zapisnik
o primopredaji poslovnog prostora od 1. kolovoza 2016 (l.s. 124), kao i dokaz da je tužiteljica
isti primila 3. kolovoza 2016 (l.s. 125 i 126) to znači da prvostupanjski sud nije postupio
protivno odredbi čl. 8. ZPP jer je sve dokaze predložene do zaključenja prethodnog postupka
ocijenio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i
svih dokaza zajedno što znači da nije ostvarena navedena bitna povreda odredaba parničnog
postupka.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da presuda nema
nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da izreka iste nije nerazumljiva te da ne proturječi
sama sebi ili razlozima presude, kao i da su u presudi navedeni razlozi o odlučnim
činjenicama koji nisu nejasni ili proturječni što znači da nije počinjena bitna povreda
odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje žalba tuženice.

Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4.,

8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365.
st. 2. istog Zakona.

Prvostupanjski sud usvaja kao osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice temeljem odredbe
čl. 519. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i
29/18 – dalje ZOO) i čl. 20. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ("Narodne
novine", broj 125/11, 64/15 i 112/18) smatrajući da je iz provedenih dokaza utvrđeno da
tuženica nije postupila sukladno odredbi čl. 20. Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog

Poslovni broj: 20 Gž-1149/2020-2 4

prostora (Narodne novine, broj 125/11, 64/15 i 112/18) i nije tužiteljici, nakon što je raskinula
U. i napustila poslovni prostor, predala ključeve niti je istu uredno obavijestila o
primopredaji slijedom čega tužiteljica nije niti imala ključeve svog poslovnog prostora koji su
joj uručeni tek kada je i sačinjen zapisnik o primopredaji od 3. travnja 2017. sukladno čl. 12.
toč. 4. Ugovora, a prethodno je došlo do izlijevanja vode i materijalne štete, kao i da je u
cijelosti poklonio vjeru tužiteljici koja je u svom iskazu opisala da ju je o curenju vode
obavijestio djelatnik ambulante koja se nalazi u susjedstvu njezinog poslovnog prostora koji
je provalio kroz prozor da zatvori vodu koja se širila u druge objekte nakon čega je tužiteljica
angažirala javnog bilježnika B. G. iz N. koji je u nazočnosti tužiteljice
sačinio zapisnik o potvrđenju činjenica sa fotoelaboratom, a tog istog dana je tuženica predala
tužiteljici ključeve poslovnog prostora i sačinjen zapisnik o primopredaji na listu spisa 58 radi
čega sud zaključuje da je tuženica isključivo odgovorna za nastanak štete u poslovnom
prostoru tužiteljice, koja visina štete je utvrđena vještačenjem po vještaku građevinske struke
D. H. (l.s. 134-147) kao i dopune od 22. studenoga 2019. (l.s. 162-173) te iskaza
vještaka na ročištu od 15. lipnja 2020. (l.s. 176).

U ovoj fazi postupka nije prijeporna činjenica da je tuženica jednostrano raskinula
U. o zakupu poslovnog prostora pozivajući se na odredbu čl. 11. st. 8. U..

U. je u čl. 8. regulirano pitanje prava raskida odnosno otkaza ugovora od
strane zakupnika te je st. 9. ugovoreno otkazni rok od 30 dana računajući od dana primitka
obavijesti o otkazu ugovora, koju će zakupnik dostaviti zakupodavcu u obliku preporučenog
pisma s povratnicom ili na koji drugi način koji se po pravnim pravilima za osobno
dostavljanje smatra valjanim.

Dakle, u ovoj fazi postupka prijeporno je da li je tuženica kao zakupnik postupila
sukladno odredbi čl. 11. st. 9. u svezi sa st. 8. navedenog Ugovora o zakupu.

Pritom valja imati u vidu činjenicu da je iz stranačkog iskaza tužiteljice na ročištu od

5. lipnja 2018. (l.s. 113) razvidno kako ista ističe da je znala da je tuženica 1. kolovoza 2016.
iselila iz prostora, a to da je saznala sasvim slučajno jer je tehničarka koja radi u B.
pričala to svojoj majci koja je njezina susjeda. Pored toga, tužiteljica je izjavila da ju je
tuženica izvijestila, a koje dopise je proslijedila H.-u, K. p., D.
z. N. i dr., da se iselila iz poslovnog prostora i da time prestaju obveze tuženice, ali
da je tuženica nakon raskida U. nije pozvala niti pismeno niti usmeno na preuzimanje
ključeva.

Prema tome, iz stranačkog iskaza tužiteljice nedvojbeno slijedi da je ista bila upoznata
s činjenicom da je tuženica iz predmetnog poslovnog prostora iselila 1. kolovoza 2016., kao i
da ju je o tome izvijestila dopisom koji su proslijeđeni H.-u, K. p. i
D. z. N. pri čemu treba apostrofirati činjenicu da je sama tužiteljica preslike tih
podnesaka dostavila u spis predmeta.

Tijekom dokaznog postupka saslušana je i svjedokinja A. Z. na ročištu od

29. lipnja 2018. (l.s. 122), koja je u to vrijeme obavljala posao voditeljice P. O. u
koje spada i L. K., iskazujući da joj je poznato kako je iz P. službe tuženice
poslano pismo tužiteljici da dođe na primopredaju što ista nije učinila iako je taj poziv dobila.

Poslovni broj: 20 Gž-1149/2020-2 5

Nakon što je punomoćnik tuženice svjedokinji predočio obavijest o primopredaji ista je izjavila da je to ta obavijest koja je tužiteljici poslana radi primopredaje.

Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan ju
je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

Iz navedenog proizlazi da je na tuženici teret dokazivanja odlučne činjenice da je šteta
nastala bez njene krivnje što je ista, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, uspješno
dokazala.

Naime, iz iskaza tužiteljice i svjedokinje A. Z. proizlazi da je tužiteljica
bila obaviještena o tome da je tuženica iselila iz predmetnog poslovnog prostora, kao i da ju
je sama tuženica obavijestila o iseljenju iz poslovnog prostora i da time prestaju obveze
tuženice.

Imajući u vidu prethodno navedeno ovaj drugostupanjski sud nalazi da je tuženica
postupila sukladno čl. 11. toč. 9. Ugovora o zakupu, kao i u skladu s odredbom čl. 12. st. 1.
tog Ugovora.

Tuženica je, suprotno tvrdnji tužiteljice, postupila sukladno ovim ugovornim
odredbama jer je, između ostalog, u listopadu 2011. pozvala vještaka građevinske struke i
javnu bilježnicu kada se utvrđivalo stanje predmetne nekretnine, a o čemu iskazuje i svjedok
T. T., a tu činjenicu potvrđuje i sadržaj zapisnika o posvjedočenju činjenica od

27. listopada 2016. sastavljen od strane javne bilježnice iz V. J. G. 27. listopada

2016. pod poslovnim brojem OU-35/2016 (l.s. 65-67) te u kojem je konstatirano da je
T. T. nazočnima uručio ključ poslovnog prostora navodeći da ga je na to
ovlastila A. Z., a u privitku kojeg zapisnika je nalaz i mišljenje vještaka
građevinske struke M. S. od 31. listopada 2016. (l.s. 68-76) iz kojeg proizlazi da se
radi o prostoru koji ima svu komunalnu infrastrukturu, evidentirano je stanje brojila za struju i
plin, da isti ima vanjsku stolariju koja je sva drvena i ostakljena osim vrata koja su izgrađena
od PVC stolarije, da je unutarnja stolarija drvena i sva u funkciji, a stakla da su čitava,
unutarnji zidovi su ožbukani i završno obrađeni bojanjem u bijeloj boji, dio zida u laboratoriju
je obložen keramičkim pločicama, podovi su završno obrađeni postavljanjem parketa i
keramičkih pločica i nisu primijećena veća oštećenja, grijanje prostora je plinskim pećima te
je u prostoru zatečena i termoakumulaciona peć koja nije priključena, dok se u prostoru nalazi
i sanitarni čvor koji je u funkciji i u istom su postavljeni WC školjka sa vodokotlićem,
umivaonik i tuš kabina sa električnim bojlerom što je sve u funkciji.

Nije prijeporno da je na traženje tužiteljice primopredaja prostora izvršena tek 3. travnja 2017.

Nadalje, iz iskaza tužiteljice nedvojbeno proizlazi da je ista saznala kada je tuženica napustila predmetni poslovni prostor (kolovoz 2016.).

Nakon toga, premda je tužiteljica znala da tuženica nije u poslovnom prostoru ista ne
poduzima nikakve radnje u svezi primopredaje poslovnog prostora, a primopredaja ključeva
vrši se tek na traženje tužiteljice u travnju 2017.

Poslovni broj: 20 Gž-1149/2020-2 6

S obzirom da iz zapisnika o posvjedočenju činjenica iz listopada 2016. proizlazi da je
predmetni poslovni prostor bio u funkciji, kao i da je tužiteljica znala da je tuženica napustila
isti to znači da u konkretnom slučaju nisu ostvarene zakonske pretpostavke iz čl. 1045. st. 1.
ZOO jer je tuženica nedvojbeno dokazala da je šteta na poslovnom prostoru nastala krivnjom
tužiteljice koja nije reagirala na saznanje o napuštanju poslovnog prostora od strane tuženice
sve dok nije bila obaviještena od strane treće osobe da je došlo do izlijeva vode i nastanka
štete.

U okolnostima konkretnog slučaja zaključiti je da se tužiteljica u periodu nakon
napuštanja poslovnog prostora od strane tuženice nije ponašala u skladu s pravnim
standardom dobrog domaćina pa kako iz zapisnika javne bilježnice J. G. od 27.
listopada 2016 te nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke M. S. od 31.
listopada 2016. slijedi da je poslovni prostor tada bio u funkciji to znači da u postupanju
tuženice nema protupravnosti a posljedično tome da nije odgovorna za štetu nastalu na
poslovnom prostoru tužiteljice.

Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu.

Također je po odredbi čl. 166. st. 2. ZPP valjalo odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka.

U pravilnoj primjeni odredbe čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama
i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15)
tuženici je na ime zastupanja po punomoćniku iz redova odvjetnika priznato po 100 bodova
za sastav odgovora na tužbu, podneska od 14. svibnja 2018. i 20. svibnja 2019., kao i za
zastupanje na ročištima 15. svibnja 2018., 5. lipnja 2018., 29. lipnja 2018., 3. travnja 2019.,

10. lipnja 2019. i 15. lipnja 2020., kao i po 50 bodova za ročišta 5. travnja 2018. (koje je
odgođeno) i 25. veljače 2020. (na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima), kao i za
sastav žalbe 125 bodova što uz vrijednost boda od 10,00 kn i pripadajući PDV iznosi

14.062,50 kn. Kako u spisu predmeta nema dokaza da je tuženica platila sudsku pristojbu to
joj taj trošak nije obistinjen.

Zadar, 25. ožujka 2021.

Sutkinja

Sanja Prosenica, v.r.